petak, 25.03.2016.
|
Tek toliko da se zna, nisam baš oličenje primjernog vjernika... U Crkvu idem od malena, kršten, na vrijeme, kao beba, primio sakramente u za to promjerenim godinama, pohađao vjeronauk, ministrirao, čak i imao želju da postanem svećenik, franjevac, no izvršnom zapovjedi mog pokojnog oca, a otac je otac, te spletom okolnost i povijesnih događanja, ostvarila mi se prvotna želja i postadoh profesionalni vojnik... Danas, u Crkvu, na misu, idem rjeđe nego što bih želio, a svakako rjeđe nego li je propisano crkvenim zapovjedima... Ispovijedam se rijetko, a pričestim kada se ispovjedim... Nisam baš neki primjerak vjernika, no, svaku večer se pomolim, koliko to sabrano mogu, ponekad proanalizira i propitam svoje postupke, pokušavam biti što bolji mogu prema ljudima i prema sebi... Griješnik sam, nedostojan postojanja, ali tu sam dokle god to Bog želi... Vjerska tema je na redu, a sve zbog toga jer mi na živce ide silno propitkivanje postupaka pape Franje od strane mojih sugovornika, prijatelja od koji mnogi jesu, a neki se skrivaju iza pojma vjernika... Neki su ateisti, ali oni likuju na papine poteze, a da ne razumiju ni papinu funkciju, a nauk vjere im je stran... Nisam baš neki stručnjak, ali svoje zaključke, koji su mi onako logični ili pak nadošli kao rezultat saslušanog na propovjedima koje sam slušao ili tekstovima koje sam pročitao... Možda nisam, s obzirom na navedeno čak ni najpozvanija osoba, no moram to izbaciti iz sebe, pa krenimo redom... Negdje na početku papina pontifikata svi su bili oduševljeni što je napokon jedan redovnik, isusovac, postao papa... k tome je i uzeo ime Franjo, pozvavši se na ime sv. Franje Asiškog i svi su bili sretni... A onda je papa krenuo djelovati i karneval je započeo... Prvo je većina sa simpatijama popratila srebrni križ, život u hotelu za svećenstvo, hranjenje sa ostalima, odnos sa svim ljudima, vožnju autobusom, a onda je papa otvorio vrata Crkve homosexualcima... Odmah su mnogi skočili od veselja, a još veći broj od bijesa i u nevjerici... doduše, svi su propustili nešto bitno kao činjenicu da se stav Crkve nije promijenio glede homosexualnosti kao takve ali je papa pripadnike te zajednice pozvao k sebi, odnosno k Bogu, da krenu putem vjere, putem ozdravljenja... Pa Isus, kojeg toliko puta, najčešće uzalud, zazivamo se družio sa carinicima, bludnicama, čiji su poslovi danas manje više legalni ili pak u službi države, jer su smatrani grešnicima, a papa Franjo je prigrlio homosexualce kao one koji trebaju svoj izlaz iz grijeha naći u Bogu i to je ok. Potom su došli susreti sa drugim vjerskim zajednicama; ponajprije anglikancima, protestantima, pa pravoslavnima... a papa Franjo je najčešće igrao na gostujućem terenu... Teško mi je povjerovati, ali na to nisu negodovali domaći navijači nego baš oni koji se zaklinju u svetu katoličku Crkvu, a da su pritom zaboravili na molitvu koju svake nedjelje ili na svakoj svećanoj misi mole, a to je Vjerovanje, gdje se moli za jedinstvo Crkve i vjernika... Malo žešći previd, zar ne?! Na kraju možemo istači i odnos sa ostatkom svijeta... Muslimanima, židovima, izbjeglicama... Pitali su se mnogi, prilikom susreta sa jeruzalemskim rabinom, gdje je papa sakrio svoj križ... Papa je, osim što je Isusov namjesnik na zemlji i diplomat, neke stvari, pa tako i ne isticanje križa je čisto pitanje kulture... Žene, koje dolaze na privatnu audijenciju kod pape moraju imati pokrivalo za glavu, pa da dođe i Sanja Sarnavka, mora imati maramu ili što već na glavi... sve ostalo je čin nepoštivanja... nekad su, nije to tako ni davno, žene trebale imati nešto na glavi i u Crkvi, a nisu smjele ni čitati na misi... vremenom se napredovalo, ali takav je bio red, a to je nešto što valja poštivati... I onda dođoše i izbjeglice... Papa je pozvao na kršćanski odnos i pomoć što su u hrvata najčešće osuđivali baš najveći vjernici ili oni koji se iza te krinke skrivaju, a kulminiralo je neki dan kada je priopćeno da će papa na veliki četvrtak oprati noge tražiteljima azila... Zaboravismo u tom trenutku da je naš Isus svojedobno također u traganju za spasom od progona, sa svojim roditeljima, spas pronašao u zemlji koja nije previše ljubila židove... Zaboravili smo, mada bih se zakleo da to mnogi nisu ni znali da je sv. Franjo, a naš papa je baš po njemu uzeo ime i poprilično primjenjuje slične metode djelovanja, prilikom svog prvog dolaska pred papu, radi podnošenja zamolbe za priznavanje reda manje braće, bio otpravljen od pape sa riječima; "Tebi nije mjesto ovdje nego u kaljuži među svinjama!"; na što je sveti Franjo i otišao u kal i kojem su se svinje valjale, te se sa njima također uvaljao u blato, a kada se takav vratio pred papu, papa je popustio i dozvolio sv. Franji osnutak reda po pravilima za koje su sumnjali da iko po njima može živjeti... I tako naš ponizni papa, nakon zatvorenika, pere noge i azilantima pokazivajuči nama kako onaj koji je najveći služi onima najmanjima što se u svakodnevnom životu u pravilu zaboravlja... Još jednu stvar valja istaknuti; papa je vrhunski autoritet, ali za razliku od onih svjetovnih, papa je duhovni autoritet... On nema moć pokretati ratove, mada bi mogao, ali to nije u skladu sa naukom koji Katolička Crkva propovijeda... prošla su vremena Borgia i vrijeme je da se uistinu okrenemo Bogu, ali ne samo Bogu na nebesima, nego i Bogu u svakom čovjeku, pa tako i da pomognemo onome tko je u potrebi bez obzira na to da li taj živi sa nama ili je došao sa drugog kraja svijeta. Bombe, teror, progrom kršćana na bliskom istoku... Da žele, NATO, EU, USA i ostali moćnici bi to mogli riješiti, no očito je da ne služe istom gospodaru kao i papa Franjo... Jedino što mogu za kraj ponuditi je rečenica koja se u Bibliji ponavlja 365 puta; "Ne bojte se!"; to nam poručuje Bog za svaki dan u godini... Ne bojte se, neće propasti ni naša Crkva, a niti naša vjera... ako nije propala moja, uz sve ono nabrojano u prvom odlomku, ne vidim razloga da propadne i u onih koji redovno pohađaju nedjeljnu misu, te primaju sve sakramente... Osim toga, Isus je na leđima sv. Petra, a to znači i njegovih naslijednika, sagradio Crkvu, te kako je rekao; "... ni vrata paklena neće je savladati..."; pa što onda znači par bombi... većih opasnosti je Crkva preživjela od ljudi odgojenih u kršćanskim obiteljima... Dakle; NE BOJTE SE... A vjera je vjera, ne pitajte puno, vjerujte i ne bojte se... nema tu čovjekovom umu logičnog objašnjena... Bog Vas blagoslovio i želim Vam sretan Uskrs! Oznake: društvp |
