srijeda, 03.08.2016.

oluja

Približava se i 21. obljetnica VRO "Oluja", blistave pobjede Hrvatske vojske u kojoj sam i sam sudjelovao kao pripadnik 1.GBr "TIGROVI"... Trebao bi biti sretan i slaviti pobjedu, no iznimno sam žalostan. Kao prvo; komšijski kerovi su nadglasali sve kerove u gradu i sve glasnije laju, te bune i ove naše đukele lutalice koje bi najradije poderale gazdu koji ih je izveo u šetnju, a oni se oteli sa uzice i odbijaju doči kući... Znate, ne bi mene smetalo da neki veteran poražene vojske iznese svoje viđenje događaja, ali kada oni koji su svoj visoki položaj izborili isključivo ratnim huškanjem u tuđim kućama, a to njihovo tumačenje događaja iz prošlosti kojima nisu osobno sudjelovali povuče reakciju ljudi koji žive od našeg državnog proračuna, a da te iste Oluje nisu vidjeli ni na televiziji, e to me već dovodi do ludila...
Ne treba biti neiskren i negirati da se i u našem obrambenom i opravdanom ratu dogodilo i nekoliko situacija koje možemo nazvati ratnim zločinom ili su ga pak dnevnopolitičke potrebe nekim nesretnim slučajem u tu sferu uvukli... Rat je bio, gospodo draga, trajao je skoro pet godina i normalno je da se nešto takvo dogodi. Neki slučajevi su uspješno razriješeni odmah, za neke se čekalo, možda još poneki visi u zraku, no uz najbolju volju, nebrojim desetak incidenata u tim svim ratnim godinama za koje je odgovorna Hrvatska vojska... Sa druge strane, četničke teroriste i JNA, nije pratio krvavi trag nego su iza sebe ostavljali potoke krvi u baš svakom nesrpskom, a često i u srpskom mjestu gdje bi se našli. Uništenje svega živog, pljačka materijalnog, destrukcija svega izgrađenog... Ne, uistinu mi nije jasno kakav obraz iko mora imati, bez obzira sa koje strane granice se našao, da govori o genocidu koji su hrvati izveli nad srpskim stanovništvom, tim više, što je to isto stanovništvo prisiljeno od strane svojih političara i lokalnih šerifa na bijeg. Oni koji su se u tkz. "Krajini" nalazili tih godina znaju kako je to išlo i kakve su se priče raspredale... Sa druge strane, jako dobro znamo, na koliko pobijenih ili napuštenih staraca smo naišli jer nisu željeli napustiti svoj dom ili za njih nije bilo mjesta u izbjegličkoj koloni.
I stoga se pitam, sa grčem u želucu, odakle obrat ikome, sa bilo koje strane granice, prozivati ijednog hrvatskog vojnika, a također i cijeli hrvatski narod, za nešto što niko na našem planetu ne bi čistije izveo?! Podjednako mi se gade; bivši ratni huškači, a danas krupne političke ribe susjedne države, sitni kokošari koji vjerovatno danas peru svoju savijest zbog nesudjelovanja ili sumnjivog sudjelovanja u obrani i izgradnji nezavisne nam hrvatske države i naši političari i dužnosnici koji onima prvima pružaju ruku, a ovima drugima sredstva iz proračuna...
Nadam se da će povjesničari jednoga dana konačno staviti točku i na ovu crticu naše povijesti, te argumentima i dokazima razoružati i posljednjeg licemjera i krivotvoritelja povijesti, te da na kraju konačno možemo pristojno i bez ikakvog brundanja sa strane odati počast našoj braći i sestrama palim za oslobođenje jedine nam domovine Hrvatske.
- 01:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.