U potrazi za izgubljenim smislom
Misao dana za visokotlakaše:
"Vlada neće dopustiti stvaranje dobiti na račun standarda građana."
Smradaner
"Vlada neće dopustiti stvaranje dobiti na račun standarda građana."
Smradaner
Misao dana za niskotlakaše:
"Eurosuper 95 će biti preko osam kuna, ali umjesto da bude devet bit će puno manje.”
Drivo
"Eurosuper 95 će biti preko osam kuna, ali umjesto da bude devet bit će puno manje.”
Drivo
Misao dana za one sa visokom razinom šećerom u krvi:
"Dolazi vrijeme kada ćemo se morati racionalnije ponašati."
Kanader
"Dolazi vrijeme kada ćemo se morati racionalnije ponašati."
Kanader
Misao dana za one sa niskom razinom šećera u krvi:
“Pozivam građane da više koriste javni prijevoz, te da se ne voze sami u automobilu.”
Premijer
“Pozivam građane da više koriste javni prijevoz, te da se ne voze sami u automobilu.”
Premijer
Dragi moje i dragice moje, oprostite na pomalo medicinskom uvodu u današnje misli, ali nekako se sjednica vesele družine s Markovog Trga poklopila sa mojim odlaskom na vađenje krvi u medicinsku ustanovu pa sam valjda još pod dojmom. Sjedim ja tako danas na drvenoj klupici u velebnoj ustanovi koja će mi za razliku od mog šefa krvopije, izvaditi krv iz čisto medicinskih razloga i promatram tu silu ljudi koji se guraju oko mene sa uputnicom i iščekuju poziv «ljubaznog» osoblja. U trenutku kada čuju svoje ime, većina se ponaša kao da je dobila na lotu, penzići veselo poskakuju na štakama i žure se po plastičnu čašu kakvu inače viđate na rođendanskim proslavama na kojoj piše njihovo ime.
Još uvijek su mi nedokučivi motivi liječnika koji na vađenje krve slike i urina šalju onemoćale 85-godišnjake koji se jedva kreću. Što će im nalazi reći, da su stari i bolesni i da im nedostaje vitamina i minerala? Svi idu u jedan wc i onda hodnikom veselo nose svoju rođendansku čašicu ponosno pokazajući kako su je «dobrano» ispunili. Onda čekaš u redu za vađenje krvi, vrata se ispred tebe otvaraju i zatvaraju, a ljudi izlaze iz prostorije s komadom vate na ruci. Bakica ispred mene uporno pokušava proškiljiti unutra kao da ne zna što se unutra dešava, a sestra (medicinska) joj već treći put razdraženo dovikuje da zatvori vrata. «Je, a kak' bum onda ćula kad me buju zvali?», prestrašeno me pita. Zaklinjem joj se i dajem časnu pionirsku da ću joj reći kada ju sestra prozove. Nije bilo strašno iako je teti «pikalici» trebalo tri pokušaja da mi pronađe venu pa mi ruka malo djeluje «polunarkomanski», ali što ćete, ako može predsjednik Vlade koji puta (čitaj:svaki put) promašiti, pa može i sestra Štefica.
Na kraju vam još samo želim reći, Hrvatska će se izvući iz govana u koje nas Drivo uvaljuje za preko godinu dana, ali umjesto da bude dvije godine, bit će puno manje.
09.09.2005. u 15:49 | 12 Komentara | Print | # | ^