Interpelacija
Rukavica je bačena, vrpca je presiječena, gaće su skinute i sada nam predstoji da vidimo čija majka crnu vunu prede, gdje vuk p**** nosi, tko se zadnji smije, a tko nije skužio vic. Ivica je nakon opetovanih najava da će pokazati zube Drivi (što je svima bilo čudno jer svi podrazumijevaju da oporba zna što joj je činiti), a sve nakon Čaćićevih nedosanjanih premijerskih snova, odlučio hrvatskoj svekolikoj naciji objaviti svoju želju da bude premijer. Opet. Kad već Bandić konfabulira o predsjedničkoj fotelji, može Ivica stidljivo najavljivati i kandidaturu za predsjednika Vlade.
To je objeručke prihvatila Željka Antunović i kao dobra drugarica se ponudila da umjesto Ivice vodi stranku, kad će on eto biti na čelu Vlade pa neće imati vremena skoknuti na partijski sastanak u Bršadin ili Kaštel Sućurac, kao što bi ona skoknula. Samo kad bi bila predsjednica stranke, a ne samo zamjenica. I onda je Račan lavovski napao Drivu. I onda se Drivo tigrovski obranio. Nacija je sa strepnjom promatrala sukob titana iščekujući koja će opcija izvojevati pobjedu. Novinari su se «neutralno» svrstali svaki na jednu stranu, a Ivica je slavodobitno uzviknuo: pokrenut ćemo interpelaciju.
Tu moram, uz opasnost da ispadnem truba, zastati i objasniti što sam našla kao definiciju interpelacije. Dakle, to vam je upit u parlamentu upućen ministru, obično u svezi nekog događaja ili procesa kojim se pokreću određena pitanja i traži njihovo rješavanje. Ako se prihvati, vlada je dužna postupiti po njoj. Interpelacijom se može od vlade tražiti pripremanje zakonskog projekta ili druge odluke u cilju poduzimanja mjera radi saniranja stanja na koje se ukazuje.
Eto, sad kad smo (sam) malo pametniji, sigurno se pitate isto pitanje kao i ja. Zašto Ivica nije lijepo rekao da će u Saboru zatražiti pokretanje xy postupka po xy pitanju, a ne da zbunjuje narod kojekakvim interpelacijama. Odgovor je jednostavan, zato što ne zna. A što to? Pa ne zna da prilikom svojeg obraćanja javnosti, s ciljem osvajanja političkih bodova i u konačnici vlasti (molim bez lažnog altruizma!), mora biti jasan i razumljiv prosječnom hrvatskom građaninu/anki. I dok tigar i lav ne shvate da su oni tu zbog nas, a ne mi zbog njih, bit će tu još puno konfabulacija, interpelacija i ... 15-postotnog odaziva na izbore.
U potrazi za izgubljenim smislom
"Vlada neće dopustiti stvaranje dobiti na račun standarda građana."
Smradaner
"Eurosuper 95 će biti preko osam kuna, ali umjesto da bude devet bit će puno manje.”
Drivo
"Dolazi vrijeme kada ćemo se morati racionalnije ponašati."
Kanader
“Pozivam građane da više koriste javni prijevoz, te da se ne voze sami u automobilu.”
Premijer
Dragi moje i dragice moje, oprostite na pomalo medicinskom uvodu u današnje misli, ali nekako se sjednica vesele družine s Markovog Trga poklopila sa mojim odlaskom na vađenje krvi u medicinsku ustanovu pa sam valjda još pod dojmom. Sjedim ja tako danas na drvenoj klupici u velebnoj ustanovi koja će mi za razliku od mog šefa krvopije, izvaditi krv iz čisto medicinskih razloga i promatram tu silu ljudi koji se guraju oko mene sa uputnicom i iščekuju poziv «ljubaznog» osoblja. U trenutku kada čuju svoje ime, većina se ponaša kao da je dobila na lotu, penzići veselo poskakuju na štakama i žure se po plastičnu čašu kakvu inače viđate na rođendanskim proslavama na kojoj piše njihovo ime.
Još uvijek su mi nedokučivi motivi liječnika koji na vađenje krve slike i urina šalju onemoćale 85-godišnjake koji se jedva kreću. Što će im nalazi reći, da su stari i bolesni i da im nedostaje vitamina i minerala? Svi idu u jedan wc i onda hodnikom veselo nose svoju rođendansku čašicu ponosno pokazajući kako su je «dobrano» ispunili. Onda čekaš u redu za vađenje krvi, vrata se ispred tebe otvaraju i zatvaraju, a ljudi izlaze iz prostorije s komadom vate na ruci. Bakica ispred mene uporno pokušava proškiljiti unutra kao da ne zna što se unutra dešava, a sestra (medicinska) joj već treći put razdraženo dovikuje da zatvori vrata. «Je, a kak' bum onda ćula kad me buju zvali?», prestrašeno me pita. Zaklinjem joj se i dajem časnu pionirsku da ću joj reći kada ju sestra prozove. Nije bilo strašno iako je teti «pikalici» trebalo tri pokušaja da mi pronađe venu pa mi ruka malo djeluje «polunarkomanski», ali što ćete, ako može predsjednik Vlade koji puta (čitaj:svaki put) promašiti, pa može i sestra Štefica.
Na kraju vam još samo želim reći, Hrvatska će se izvući iz govana u koje nas Drivo uvaljuje za preko godinu dana, ali umjesto da bude dvije godine, bit će puno manje.
09.09.2005. u 15:49 | 12 Komentara | Print | # | ^
Političko samoubojstvo
Termin koji je naizgled svima jasan, ali povjerovati da tako nešto postoji mogu samo osobe koje nisu provele jednog dana baveći se politikom (ili se ona bavila njima?). U politici naime, postoje samo «ubojstva» tj. da se jasnije izrazim «odstreli», a osobe koje kažu da su se «prestale baviti politikom» lažu gledajući vas u oči. Postoji još i postupak «stavljanja na led» i naravno, ono čemu svaki političar teži je «prividno umirovljenje» koje podrazumijeva rad «iz sjene».
Hrvoje Petrač nije se zamarao time već je samo poslao jasnu poruku Drivi da ništa više nije kao prije i da se više neće tako igrati. Ono što me je začudilo nije Petračeva izjava o Sanaderovu «samopotpisivanju političkog samoubojstva» niti smiješna Mačekova izjava da će «pomno proanalizirati Petračevu izjavu» (što će odrediti subjekt, predikat i objekt?). Začudile su me izjave ljudi po raznim forumima kako je Sanader hrabar kao kraljević Marko jer je uhitio Petrača i da premijer pokazuje hrabrost i odlučnost u obračunu sa kriminalnim miljeom.
Da li ja i osobe koje su to potpisale živimo u istoj zemlji? Pa opće je poznata (i sada svima jasna) stvar da je Petrač žrtveno janje koje je trebalo umiliti Dragicu Mostić (Carlu del Ponte) da Hrvatsku konačno privede oltaru EU. Slažem se da je neke Drivine izjave djeluju poluhrabro kada ne bih znala da graniče s ludilom. Npr. izjava da u RH funkcionira pravna država u svim segmentima. A general-miš još se skriva po rupama svijeta ismijavajući taj isti sustav. A lažne hrvatske putovnice nalaze se kod vodećih kriminalaca i izrađuju negdje prijeko, u Ljubuškom ili štotijaznam gdje.
Pa taj «kraljević Marko» upravo je hrabro pokušao smuljati još jednu privatizaciju pa je onda smuljao ispriku otvoreno lažući o nekim stvarima. Tužna sam zbog komentara ljudi koji misle da je Kanader hrabar, odvažan i pravedan. To samo znači da još uvijek živim u zemlji u kojoj je dovoljno bezbroj puta glasno ponoviti laž i ona će postati istina. A Petrač je samo kao i svaki štakor na brodu koji tone, pozvao braću štakore da ga slijede.
P.S. sad sam shvatila da se ne vidi što piše na fotki ispod znaka INA u donjem desnom kutu... piše "u suradnji s Vladom".
Prokleti bili da bog da
Ovim toplim riječima novinare je dočekala majka Petrač čiji je sin unatoč svim dosadašnjim «naporima» i «uspjesima» hrvatske policije, ipak uhićen. Valjda su ga Grci našli pa naši više nisu mogli reći da ga neće. Smiješna mi je reakcija novinara na psovke bakice Petrač jer su oni valjda očekivali da ih žena dočeka sa svježe pečenim domaćim kolačima i osmjehom na licu. A razumljiva mi je i njezina reakcija i nevjerica da je njezino dijete sposobno i spremno na takav kriminal. «Ljubazna» starica se čak ponudila da mu «sama presudi» ako je sudjelovao u otmici malog Zagorca.
Uvijek sam se pitala kako nastaju loši ljudi. Da li su loši ljudi imali lošu majku, lošeg oca, da li su postali loši, zli i glupi stjecajem životnih okolnosti ili su jednostavno u jednom trenutku odlučili dobiti nadimak Laki, Crni, Buldog i prijeći sa one strane zakona (i pameti). I kako je onda roditeljima koji su «ne-loši», a imaju «lošu» djecu? Evo uzmimo za primjer našeg vrloga Drivu. Kako biste vi kao njegova majka gledali u oči svome sinu koji vam je lijepo rekao da će pemzije rasti i da neće dozvoliti onim banditima iz Ine da poskupi benzin i onoj bandi iz Hepa da poskupi struja. I onda vam vaš sinček Drivo dođe u posjetu, a vi mu pod nos turite račune i on vas gleda u oči i laže vam. «Ma nisam ja majko kriv, pa lijepo sam rekao da ću urgirati kod Ine kad cijena prijeđe 5, ovaj 6, zapravo 8, mislim 9 kuna! A struja neće puno rasti, ma nećeš to ni osjetit matere mi, ovaj časna riječ majko. A za pemziju san ti lipo reka da kad ti usfali da mi rečeš i ja ću te nadomirit...»
A što da ste «stvorili» čudo u obliku naše potpredsjednice Vlade koja u znak solidarnosti i brige posjeti «potopljena» područja u Međimurju, a vi je lijepo vidite kako se šeće u svojem par tisuća kuna vrijednom kostimiću i bisernoj ogrlici ulicama nekog sela koje su sušnije od Suzaninog oka otkad je izgubila na predsjedničkim izborima. I onda prilog sa malim Romima čije selo veoma nalikuje Veneciji samo umjesto gondola «ulicom» plove stare kade. Djeca se vesele, bolest prijeti, propalo im je i ovo malo sirotinje što su imali, a gazda u selu zamjera Jadranki što ih nije posjetila iako su oni selo najzahvaćenije poplavom u tom području. Da im je barem poslala gumene čizme, a ne se prošetavala u susjednom selu u lakiranim «salonkama» i tobože zabrinuto klimala glavom.
Probajte zamisliti da vaše dijete jednog dana odraste u jednog Hebranga, Super Jacu ili npr. Hloverku Novak-Srzić ?! Morali biste si do kraja svog životnog vijeka ponavljati... ma bitno da je živo i zdravo...