Najvažnija stvar u životu ili o papučarima i papučarkama
E sad se sigurno pitate koja je to najvažnija stvar u životu. Ovisi, naravno, o vama. Nekima je to zdravlje, nekima lova, nekima sreća, a meni...ljubav. Pokušat ću izbjeći opasnosti padanja u sladunjave lamentacije o ljubavi, leptirićima i šarenim cvjetićima...odlučila sam se pisati o tome tijekom jutarnjeg pregledavanja novina. Pri tome ću navesti dva članka koji naizgled nemaju veze jedan s drugim, ali ipak...
Neandertalski "bračni" par pokopan zajedno
Odmah mi na pamet pada moj najdraži citat iz Ionescovih «Stolica»: «A toliko sam želio silno da kosti nam budu u grobu istu i lešinom našom bijednom hranimo istu glistu, trunući jedno uz drugo.» Pa šta nije to «ultimate» izraz odanosti, vjernosti, ljubavi, strasti...sve u jednom pomalo scary izljevu nježnosti?
Sexi papučari!
Ovdje jedna teta novinarka evocira nekadašnju definiciju «papučara» i postavlja teoriju da današnji moderni muškarac mora biti «papučar» jer to društvo od njega očekuje. Slažem se s njom da današnji muškarac mora znati puno više nego onaj prije 20-ak godina. Ali ja sam oduvijek smatrala da je taj termin omalovažavajući bilo za ženu ili za muškarca. Jer žene isto mogu biti papučari, imam nekoliko prijateljica koje spadaju u tu kategoriju. S takvim osobama vam obično treba dva-tri tjedna da dogovorite običnu kavu jer ona mora uskladiti raspored sa muževim željama («znaš, danas se zaželio sarme/schwartzwaldice/ptičjeg mlijeka, a znaš da se ona dugo priprema pa nemam vremena...»). Isto tako, takve osobe nisu stanju same donositi odluke već se za svaku sitnicu moraju konzultirati s mužem/dečkom («joj, ne znam kak' mi ta majica stoji/da li mi se sviđa...moram ga pitati što on misli...»). Muški papučari nisu oni koji znaju kuhati, promijeniti pelene, napraviti bechamel umak ili razlikovati vrste zelene salate te (nedajbože) sortirati veš prije pranja. Papučari su po mojoj definiciji oni koji se u silnoj inerciji bračnoga ili života u paru, prepuštaju dirigiranju bolje polovice do te mjere da ih to potisnuto nezadoljstvo pretvori ili u biljku koju pomičeš kad usisavaš ili u potencijalne hodajuće bombe koje samo čekaju kad će otići u «Impi» i aktivirati bombu. Uskraćivanje sebi nekih prava (pravo na odluku, na drugačije mišljenje, na razbijanje tanjura ili večer vani s prijateljima) najobičniji je odraz nevoljenja samoga sebe i time nikome ne činimo uslugu i ne izražavamo ljubav. Ljubav je trenutno najvažnija stvar u mome životu, a kada navršim 70 najvažnija stvar će mi vjerojatno biti zadržati sve svoje zube ili izdržati do wc-a... No do onda će proći još puno blogova.

20.07.2004. u 14:23 | 11 Komentara | Print | # | ^