Veza sa svijetom
Svatko se prije ili (po mogucnosti) kasnije mora suociti sa svojim najdubljim strahovima i najljucim neprijateljima.
To sam i ja ucinila (doduse nevoljko)spremna na neizvjestan ishod. Skinula sam se u bokserice i majicu na tregere (Dalmatinci bi rekli spaline) i krenula u borbu.
Protivnik je stajao neusmiljeno mi prijeteci bez ikakve namjere da uzmakne. Znojila sam se na mjestima za koje nisam niti znala da se mogu znojiti, noge su me pocele izdavati, a kraljeznica je pocela poprimati oblik slova glagoljice.
Cak je i On shvatio da me ne smije prekidati u ovakvim prijelomnim trenucima te je samo povremeno provirio i provjeravao da li sam medu zivima.
Trebalo mi je tri sata da pobijedim neman i na kraju sam s pobjednickim osmjehom pogledala pobijedenu zvijer. S druge strane sobe stajale su hrpe i hrpe...ispeglanog vesa.
Dante se krvincki zeznuo kada je previdio 10. krug pakla, krug u kojem su grijesnici koji moraju zauvijek peglati.
Inace, moj muz je u nedjelju zakljucio da nam modem "ne radi kako spada" pa ga je deinstalirao. Naravno, nije ga mogao ponovo instalirati sljedeca tri dana jer je pokusavajuci popraviti modem "sredio" windowse (i zato nemam dijakriticke znakove!). I tako sam tek danas dobila vezu sa svijetom tj. blogom. It is good to be back.