Therapy free of charge
Budući da mi život u posljednje vrijeme ima tendenciju obilovanja svakojakim sranjima, problemima i ostalim stvarima od kojih bi mogla dobiti čir ne samo na dvanaestercu već i na trinaestercu (jel to uopće postoji?), pribjegavam krajnjim mjerama. Ukoliko netko pati od istih simptoma toplo preporučam sljedeći recept: svako popodne (jutro, večer, whatever) provedite sat vremena gledajući omiljene crtiće uz milk&cookies. Uspjeh i djelomično izlječenje zajamčeni, a svjedočanstva potpuno izlječenih nadam se u budućim blogovima.
U biti, ono što je skupo prodana fora u knjizi «Sve što trebam znati o životu naučio sam još u vrtiću», ja prakticiram od svojih pubertetskih streess-full dana. Ono što je nekima sat vremena skakanja na aerobiku sa još dvadesetak oznojenih žena ili sat vremena slušanja omiljene muzike dok susjedima uši ne prokrvare, meni je gledanje crtića. Znam, bliži mi se trideseta, porezni sam obveznik i savjesni glasač na izborima, ali to je dio mog života koji nikako ne želim staviti u folder djetinjstva jer mislim da klinci imaju toliko stvari na koje samo oni imaju pravo i odbijam im prepustiti još i gledanje crtića.
Ren i Stimpy, Johny Bravo, Cow & Chicken, South park...ma kakvi psihići, boksačke vreće i psihoanaliza. Da je Freud imao Cartoon Network, ostao bi davno bez posla. Zato kada sve drugo ne upali, ni filmski maraton Star warsa ili Gospodara prstenova, uvijek mi preostaju stari dobri crtići :-D