Parovi video bez cenzure - Susret s djevojkom
četvrtak , 17.01.2019.BEZ CENZURE: Gola Tijana Ajfon u snimku koji još niste videli! (18+) (VIDEO)
Click here: Parovi video bez cenzure
Izvor: , , 16:22 Parovi 2015: Seks Ružice i Filipa bez cenzure! Ovo se servira deci.. Ipak, ovo nije bila najžešća akcija na koju mislimo, ali valja pogledati! Nećemo objavljivati komentare koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede.
Nećemo objavljivati komentare koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede. Prema Zakonu o informisanju zabranjeno je objavljivanje svih sadržaja koji podstiču diskriminaciju, mržnju ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja određenoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihovog seksualnog opredeljenja. Bili su to i anonimni ljudi koji su posle toga stekli slavu, bile su tu i neke zaboravljene zvezde koje su nakon isticanja u ovom popularnom šouu vratile svoju staru slavu. Nećemo objavljivati komentare koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede.
BEZ CENZURE: Gola Tijana Ajfon u snimku koji još niste videli! (18+) (VIDEO) - U aktuelnoj sezoni, bilo je priče da su neki ukućani imali seks, ali ništa nije dokazano.
U vili Parova juče su učesnici zajedno sa voditeljkom Slađom i Milomirom Marićem imali prilike da gledaju snimak seksa Danijele i Zmaja od Šipova. Svi koji prate Parove znaju da su Danijela i Zmaj imali odnos, a sinoć su to mogli i da vide, kada im je pušten snimak iz spavaće sobe. Većina njih je posmatrala ove vrele porno scene u neverici, dok su Milomir Marić i Slađa sve ispatili kroz osmeh, drugi su se hvatali za glavu i prekrivali oči jer ih je bilo stid. Danijelu i Zmaja očigledno nije bilo sramota, oni su sa ponosom posmatrali svoju žestoku akciju u krevetu. Kako je to izgledalo pogledajte i vi: THOR 02. Ovo se servira gradjanima Srbije???!?!? Ovo se servira deci.. Sloba nam je bio los pa smo ga zamenili jos gorima koji su jedva docekali 5 minuta vlasti da napune svoje dzepove i obezbede svoju decu i unucad!!!! E jadna li si Srbijo sta si docekala!!!! Da ima pravde i zakona danas bi u Srbiji bilo barem jos jedno 20 zatvora da se napune svim onima koji su pokrali ovu drzavu!!!! Pravila komentarisanja: Komentare objavljujemo prema vremenu njihovog pristizanja. Prednost u objavljivanju komentara imaće registrovani korisnici. Molimo Vas da ne pišete komentare velikim slovima, kao i da vodite računa o pravopisu. Prema Zakonu o informisanju zabranjeno je objavljivanje svih sadržaja koji podstiču diskriminaciju, mržnju ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja određenoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihovog seksualnog opredeljenja. Nećemo objavljivati komentare koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede. Sadržaj objavljenih komentara ne predstavlja stavove redakcije Informera ili portala Informer. Sugestije ili primedbe možete da šaljete na.
NAIDA SE JAVILA! - UNISTAVA VUKA! - BRANI GASTTOZZA - Parovi - (TV Happy 03.06.2018)
Prema Zakonu o informisanju zabranjeno je objavljivanje svih sadržaja koji podstiču diskriminaciju, mržnju ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja određenoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihovog seksualnog opredeljenja. Ovo se servira gradjanima Srbije???!?!? Opet igra kao sa Alex,a u zivom prenosu smo culi Miljanu kako se sama izletela da nije trudna. Kako je to izgledalo pogledajte i vi: THOR 02. Ipak, ovo nije bila najžešća akcija na koju mislimo, ali valja pogledati! Evo kako su Tihomir i Anamarija to radili!
[Auto oglasi bih|Dijaspora oglasi posao slovenija|Flert kontakt]
Oznake: Ovo, niste, IMALI, prilike, da, vidite, Parovi, bez, CENZURE:, video
komentiraj (0) * ispiši * #
Chat sa strancima - Lijepe djevojke
Sex Dopisivanje
Click here: Chat sa strancima
Ima dosta duplih profila što je velika mana. Sve dodatne opcije morate nadoplatiti. Zasigurno ćete upoznati nove stranih djevojaka koji su novi za vas. Želimo Vam ugodne trenutke u upoznavanju ljudi...
Mnogi su do sad čuli za Badoo, s preko 330 milijuna registriranih članova diljem svijeta. Kod nekih se možete prijaviti i preko društvenih mreža, no svi imaju opciju prijave kao gosta i bez registracije. Trebali naći na prepreku i tužbu mirni.
TOP 6 APLIKACIJA ZA MUVANJE: Ovo su najbolji sajtovi za upoznavanje i dejt (FOTO) - Mi u svakom slučaju preporučujemo koji ima puno veću aktivnost članova 400 000 novih članova se registrira svaki dan iz cijeloga svijeta. Možda je to dugo i da se razgovor na Omegle Stranger Chat u lijepe djevojke ne možete pronaći čekanja.
Mnogi su do sad čuli za Badoo, s preko 330 milijuna registriranih članova diljem svijeta. Badoo je najpopularniji sajt za upoznavanje i. Učita automatski Vaše slike i ime, te u roku manje od minute ste spremni za. Siguran je i pouzdan i želite li biti anonimni na ovome servisu, šanse za upoznavanje nekoga su Vam svedene na minimum. Korisnici vole znati s kim komuniciraju i postoji puno verifikacija za utvrđivanje stvarnog identiteta osobe. Postoje domaći i strani chat servisi i sajtovi za upoznavanje. Mi vam donosimo najpopularnije tj. Domaći sajtovi za upoznavanje Iskrica je još uvijek popularna, ali?! Gubi korak s vremenom, sučelje web stranice je dosta statično i poprilično staromodno. Sajt ne nudi više ništa posebno ni različito od ostalih sajtova. Opisuje se kao stranica za upoznavanje partnera za vezu ili brak. Mjesečno se na Iskricu registrira oko 4700 novih članova, a ukupno od kad je osnovana Iskrica broji oko 500 000 članova, koliko je aktivnih članova, nemamo podataka. Svakako još jedan sajt na kojem nije moguće upoznavanje preko interneta bez registracije. Veliki nedostatak je što su prije nekoliko godina ukinuli besplatno slanje poruka pa ako želite komunicirati s ostalim članovima te upoznati nekoga morate to i platiti. Cijena je 30 kn mjesečno, s obzirom na to da postoje popularnija i atraktivnija mjesta za online upoznavanje, svakako preporučujemo da pogledate i druge opcije poput Badoo-a, Twoo-a ili Tindera. Možete pretraživati profile, uz opciju s ili bez slika, tako filtrirate vaše pretrage. Možete pregledavati profile i odabrati dali Vam se sviđaju na temelju njihovih slika, no naići ćete na vrlo lošu realizaciju s obzirom na broj ljudi koji imaju svoje slike. Imaju audio i video chat za sve koji žele ostati anonimni iako djeluje dosta neaktivno, svega oko 250 ljudi koji koriste ovu opciju iz cijele Hrvatske, od toga broja više od pola ih je neaktivno već godinama. Oglasnik za svakakve igre i seksualne želje još uvijek postoji, no pitanje je koliko ćete tu naići na iskrenosti i aktivnosti ljudi. Iskrica je dostupna i putem mobitela. Nemojte previše očekivati Svakako budite oprezni jer smo primijetili poveći broj lažnih slika, s obzirom na mali broj članova koji pokazuju svoje slike. Mnogi članovi dođu liječiti svoje frustracije i skrivene seksualne fantazije, a ovakav sajt je idealno mjesto za to. Mnogi su i oženjeni u heteroseksualnim brakovima. Veliki broj članova na Iskrici se skriva i vrlo je malo osoba koje zaista pokazuju svoje prave fotografije. Razlog tome je što se ljudi još uvijek srame ovakvih mjesta. Teško je priznati da traže osobu za poznanstva ili nešto više online. Ponajviše iz razloga jer smatraju da je Iskrica mjesto gdje isključivo tražite osobu za sex bez obaveza. Visok je postotak i onih koji traže samo avanture izvan braka. Kako god bilo, u Hrvatskoj se još uvijek smatra da je online upoznavanje za očajnike. Skrivećki to radi sve više ljudi. Sve u svemu nemojte polagati velike nade u Iskricu, možda ako kupite članstvo, no ne vjerujemo da se isplati. Mi u svakom slučaju preporučujemo koji ima puno veću aktivnost članova 400 000 novih članova se registrira svaki dan iz cijeloga svijeta. Link na početnu stranicu i link za. Prisutan je i u Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj, Italiji, Njemačkoj te ostalim državama Europe. Dizajn stranice je vrlo jednostavan, nešto malo bolji nego kod Iskrice, ali nimalo atraktivan i u budućnosti će morati mijenjati jer se pojavljuju novi i bolji portali, a uskoro na vrata kuca i upoznavanje preko virtualne stvarnosti. Administracija je užasno loša, no popularnost i dalje raste. Oko 740 000 članova, a omjer muškaraca i žena je 5:1. Registriranih parova je oko 20%. Ima dosta duplih profila što je velika mana. Imaju veliku bazu amaterskih erotskih fotografija, oglasnik puno bolje funkcionira nego na Iskrici, imaju tematske erotske klubove, dostupni su i video klipovi. Pročitat ćete mnogo erotskih priča, iako bi po nama na ovakvom portalu moglo biti i više. Smokva ima i mobilnu verziju, iako nije baš nešto funkcionalna i atraktivna. Upoznavanje preko interneta bez registracije na ovome portalu nije moguće. Zapravo pri registraciji izrađujete vrlo detaljan profil o svim svojim seksualnim sklonostima, željama i fantazijama. Podijelili su to na obvezni i neobavezni dio profila. Za ovakvo mjesto to je i logično jer se ipak radi o portalu erotske naravi i sadržaja. Članovima je vrlo bitno da saznaju što više detalja o Vama. Ako tražite nešto zaista posebno pokušajte sa. Najbolje je razrađen sustav plaćanja Lažnih profila je jako puno i ljudi koji će sve napraviti da samo mogu chatati s ostalima i tako ispunjavati svoje fantazije. Zbog toga se puna funkcionalnost Smokve placa. Za to su napravili posebnu stranicu. Ako ništa drugo bar su razvili dobar i jednostavan sistem za plaćanje. Preporučujemo da porade i na kvaliteti pa će i sami članovi biti zadovoljniji. Puno smo čitali forume i blogove o Smokvi te smo vidjeli jako puno loših komentara, ne samo standardno vezano za članove i ponašanje, nego baš što se tiče administracije portala. Na ponašanje članova se ne može puno utjecati, ali može se početi brisati lažne i duple profile, uvesti verifikaciju profila, poraditi na dizajnu portala, i sl. Najpopularniji domaći sajtovi su Iskrica i Smokva, tu se još pojavljuje i novi portal. Zasada je vrlo slabo posjećen, u razvoju je i vidjet ćemo hoće li se uspjeti probiti kao nešto novo i svježe na tržištu u Hrvatskoj. Možete se družiti još i na forumima, npr ili. Najpopularniji servis za chat je još uvijek i bez registracije emailom ne možete ući u chat. Chat za djecu, popularni Larin chat, radi sa smetnjama te je pitanje vremena koliko dugo će biti popularan s obzirom na to da administracija stranice vrlo slabo funkcionira. Strani sajtovi za upoznavanje Možemo ih nabrojati na stotine, budući da su mnogi podijeljeni po geografskom položaju, religiji, rasi, jeziku te mnogim drugim raspodjelama. Mi ćemo se dotaknuti najbitnijih sajtova za upoznavanje preko interneta bez registracije, ali većinom onih gdje je potrebna registracija. Najveći je dakako Badoo, zatim Twoo, Tinder aplikacija za upoznavanje. Od društvenih mreža i sveprisutni Facebook, Twitter, Instagram, Google +, Snapchat, POF, OkCupid, match. Sve su to mjesta gdje možete upoznati nove ljude, družiti se, komunicirati ili pak citati novosti. Danas su društvene mreže i sajtovi za upoznavanje usko povezani. Za Badoo kažu da je najveća društvena mreža za upoznavanje. Badoo — najveći na svijetu Spomenuli smo ga vise puta. Pročitajte o Badoo-u sve u našim postovima. Upoznavanje preko interneta bez registracije na Badoo nije moguće, no jednim klikom se možete prijaviti putem Facebooka illi ostalih društvenih mreža i za manje od 30 sekundi ste unutra i započinje Vašu avanturu. Twoo upoznavanje i dopisivanje Trenutno drugi po redu po popularnosti u Hrvatskoj, brzo je rastući i koristi vrlo slične metode i opcije kao i Badoo. Postoji i Twoo aplikacija. Zasada još nije dostupna zna Windows phone, ali poprilično dobro funkcionira na iOS-u i Android-u. Upoznavanje preko interneta bez registracije na Twoo sajt nije moguće. Mnogo ljudi ga koristi jer imaju opciju brze prijave preko Facebooka, Twittera i Google + profila. Sve dodatne opcije morate nadoplatiti. Opcije za nadoplatu su premium ili krediti. Pretplata je standardnih 10 ak eura mjesečno, isto toliko košta i 550 kredita. Smatramo to jako dobrim jer se tako održava kvaliteta stranice, sto potvrđuje velik broj ženskih profila. Imaju verifikaciju profila, tako da se lažni profili vrlo brzo mogu prijaviti i detektirati. Svakako vrlo zanimljiva stranica za upoznavanje. Lijep i funkcionalan dizajn. Tinder aplikacija za upoznavanje Aplikacija o kojoj svi pričaju, nije dostupna kao stranica za upoznavanje nego se isključivo koristi preko iOS i Android uređaja. Nažalost na Windows phone uređajima nije dostupna. Upoznavanje preko interneta bez registracije na ovoj aplikaciji definitivno nije moguće i jedina opcija za prijavu je preko Facebooka. Ako nemate Facebook račun, a želite Tinder neće ga biti moguće koristiti. Smatramo to malim nedostatkom. Prednost je što je vrlo jednostavan za korištenje. Profil se sastoji od vašeg imena, fotografija po vašem izboru, pokazuje koliko imate godina i stranice koje ste lajkali na Facebooku. Imate opciju da povežete Instagram profil, ispunite sekciju o edukaciji te trenutnom zaposlenju. Možete se povezati i sa Spotify aplikacijom. Možete ih kontaktirati samo ako Vas i oni lajkaju. Imate 120 besplatnih lajkova ili ako želite neograničene lajkove morate nadoplatiti kroz opciju Tinder Plus ili čekati 12 do 24 h za novu rundu lajkanja 20 eura mjesečno ili 12. Ako se želite zadržati na Tinderu svakako se isplati. Profili mogu biti lažni jedino ako je i Facebook profil lažan. Ukoliko sumnjate svakako možete prijaviti profil. Mi zasad nismo naišli na puno lažnih profila, svega 3%-5%, sto je super prosjek. Upoznavanje preko interneta bez registracije na chat servisima, ali ipak treba prijava kao gost Popularni strani chat servisi na Engleskom jeziku: , , i Teško da ćete naci osobe iz naših krajeva, no ako volite klasičan chat sa strancima i usavršavati svoje strane jezike ovi servisi su besplatni i jednostavni za korištenje. Kod nekih se možete prijaviti i preko društvenih mreža, no svi imaju opciju prijave kao gosta i bez registracije. Ostali strani sajtovi za upoznavanje i dopisivanje Facebook je svima poznat i nabrojani je s 1. Twitter je mikro blog platforma i broji 313 milijuna korisnika. Instagram je najpopularnija socijalna mreža za dijeljenje fotografija i koristi je 500 milijuna korisnika. Google + malo tko koristi, ne igra uopće nekakvu značajnu ulogu osim sto je povezan s gmail računima. Snapchat ima preko 150 milijuna aktivnih korisnika, većinom mlađa generacija do 35 godina. POF Plenty of Fish, u prijevodu, Mnogo Riba ima preko 100 milina korisnika sirom svijeta. OkCupid ima oko 30 milijuna korisnika, iako je pojavom Tindera ta brojka počela stagnirati. U Hrvatskoj je ova mreža među top 10 najposjećenijih sajtova za upoznavanje. Dakle ako se registrirate, postoji mogućnost da ćete upoznati nekoga iz naših krajeva. Upoznavanje preko interneta bez registracijemoguće je jedino u oglasnicima Budite oprezni budući da je mnogo lažnih oglasa. Možete naći u najpopularnijem oglasniku u Sjevernoj Americi , a postoji u svim državama i glavnim gradovima svijeta. Pod to su isključivo oglasi erotskih masaža te tzv osobnih usluga tj usluga prostitucije. Pod kategorijom našli smo svega 10 aktivnih oglasa u cijeloj Hrvatskoj. Imajući na umu da je Plavi Oglasnik najveći i još uvijek najpopularniji to je gotovo nikakav izbor. Upoznavanje preko interneta bez registracije ne proručujemo, osim ako ne planirate platiti prostitutku, erotsku masažu ili pak chatati na nekim chat servisima.
Vaskrs sa radnicima i strancima u Beogradu
Mi ćemo se dotaknuti najbitnijih sajtova za upoznavanje preko interneta bez registracije, ali većinom onih gdje je potrebna registracija. Ovo je hot chat hr soba u kojoj je i bez administratora zabava za pet! Svi ti kontakti su vam dostupni potpuno besplatno i sa javno istaknutim brojevima telefona. Sve u svemu nemojte polagati velike nade u Iskricu, možda ako kupite članstvo, no ne vjerujemo da se isplati. Uz ovo kuhalo, osim što možeš zagrijavati vodu, možeš puniti i svoj mobitel, mp3 player, gps sustav itd. Chatajte sa prijateljima iz Hrvatske i balkana. Ako ne mogu kao strano djevojka koja je protiv vas, to je vrlo lako dobiti osloboditi od njega, ako ne želite razgovarati s njom.
[Seks price|Agencije za privremeno zapošljavanje u hrvatskoj|Plavi oglasnik telefon]
Oznake: top, 6, aplikacija, za, Muvanje, Ovo, Su, najbolji, Sajtovi, upoznavanje, i, dejt, foto
komentiraj (0) * ispiši * #
Seks sa gazdaricom - Pronađite djevojku
Moja profesorica sex koji nikada necu zaboraviti
Click here: Seks sa gazdaricom
Posle večere naša gazdarica je pozvala Mirjanu da dođe do njene sobe. Porno filmovi su veoma seksi i sigurno će vam se dopasti. Došlo mi je bilo da svršim, izvadio sa ga i izdrkao ga na njeno lice. Prolazili su dani ja sam radio oko kuće po cijeli dan jer je bila po malo zapuštena.
Kako je smo uživala… Uvijala se, mrmljala i stenjala dok mi je nabijala glavu na nju. Otišla je da se tušira, a u meni je bio nemir. Još je bila u kupatili kad se oglasi zvonce na ulazu. Bila je vrlo blizu vrhuncu.
SRPSKI BESPLATNI DOMAĆI PORNIĆI - Dobar si — rekla je.
Tražeći sobu za predstojeći semestar, jedan od oglasa me je odveo u kafanu na periferiji grada. U njoj sam zatekao Dragicu — jako prijatnu, ali i jako privlačnu gazdaricu jako kratke crvene kose, krupnog, ali čvrstog tela u tankoj haljini tigrastog dezena. Kafana je bila prazna, jer je bilo rano ujutru. Dragica i konobarica su sedele za stolom u uglu, pušile i gledale TV. Predstavio sam se i rekao zbog čega sam došao, a Dragica me je pozvala da im se pridružim i ponudila kafom. Razgovor smo počeli upoznavanjem — odakle sam, šta studiram i slično. Rekla mi je i dosta o sebi. Ona i njen muž su nekada radili u Nemačkoj, ali već nekoliko godina drže kafanu, a kućni budžet dopunjuju izdavanjem sobe u svojoj kući. Pratio sam svaki pokret njenih usana, iako mi je konobarica — svojom, takodje, izazovnom pojavom — skretala pažnju. Bilo je divno gledati ih obe kako usnama miluju filter cigarete. Nakon pola sata razgovora, gazdarica je predložila da me odvede do kuće i pokaže sobu. Išli smo njenim kolima, a ja sam maštao kako joj, na zadnjem sedištu, rasturam pičku. Soba mi je odgovarala. Imala je lep pogled, udoban krevet i bila dovoljno prostrana. Dogovorili smo se i dao sam joj kaparu. Malo sam se plašila kakvog ćemo podstanara imati, ali ti deluješ kao jako fin dečko. Dopali ste mi se još u kafani. Odgovorila mi je osmehom i zavodljivim pogledom. Uhvatio je za bokove i nabio joj jezik. Ona me zagrlila oko vrata. Ipak, mazili smo se i ljubili. Na kraju, obrisali smo jedno drugo. U spavaćoj sobi je bila spuštena roletna, ali se sunce probijalo kroz rupice na njoj. Sela je na ivicu kreveta i otpuzala unazad do sredine, gledajući me pravo u oči, a ja sam legao preko nje. Opet smo se ljubili, a zatim sam se, usnama, spustio do njenih grudi, lizao ih i mazio. Nastavio sam preko stomaka do pičke i uvukao klitoris medju usne. Milovao sam ga usnama i sisao. Dopadao mi se njegov ukus. Nabio sam joj prste u pičku. Svršila je nakon par minuta. Legao sam pored nje. Privila se uz mene i tiho stenjala. Dobar si — rekla je. Samo uz pravu inspiraciju — odgovorio sam, navlačeći kondom. Ustala je i opkoračila me, nabivši se na moj kurac. Liznuo sam svoj palac i milovao joj klitoris. Druga ruka mi je bila na njenoj butini. Nabijala se jako lepo, a stenjala tako zanosno. Grudi su joj skakale, a ona ih je uzela u ruke i stiskala. I ja sam je nabijao, da bi joj bilo lakše i lepše. Sišla je sa mene, a ja sam svršio u kondom, Skinuo ga i zavezao. Uzela ga je i pokidala zubima. Deo sperme se razlio po njenom licu. Ustao sam i olizao je, nastavljajući da je ljubim. I moj muž je biseksualac. Biće mu drago da te upozna. Jesi aktivan ili pasivan? Uzela je mobilni i nazvala ga. Slušaj, imamo novog podstanara. Upravo sam ga probala. Odličan je, a još je i biseksualac. Iz noćnog stočića je izvadila ulje i dildo i rekla mi da se okrenem da bi me podmazala. Zavukla mi je prste i polako razvlačila. Povremeno me i jebala prstima, ljubeći mi guzu. Bilo mi je prelepo. Nema ničeg lepšeg od ženskih prstiju u guzi. Navukla je kondom na dildo i podmazala ga, a onda ga mi je polako nabila. Jako lepo mi je nabijala. Videlo se da joj nije prvi put. Onda se začula brava. Stigao je i on — Ljubiša. Ušao je u sobu i poželeo dobar dan. Odgovorio sam i predstavio se. Pružio mi je ruku, a ona je još uvek rovarila u meni. Okrenuo sam se na bok, ona je klekla pored mene, raširenih nogu, i ponovo mi ga nabila. Nabijala mi je brže nego pre. Ubrzo se pojavio i on. Ume ona dobro da pojebe! Ali, pravi kurac je pravi kurac! Pustio me je da se odmorim, a onda pitao kako bih voleo da počnemo. Ja ću odozgo, a ona neka nastavi da me jebe. Oboje su se složili. Oblizao sam usne i spustio ih na njegov glavić. Kurac mu se trgao. Milovao sam ga usnama, zatim jezikom, a onda ga progutao. Oslanjao sam se na obe ruke, jer me je ona prilično žestoko jebala, dok sam ja pokušavao da mu što bolje popušim. Daj ga meni malo — rekao je. Izašla je iz mene. Ja sam uzeo kondom i navukao mu ga, okrenuo se prema njemu i nabio. Osećaj pravog kurca me je još više napalio. Skakao sam po njemu izbezumljen od uzbudjenja, a ona mi je drkala i mazila mi ledja. Sišao sam i naguzio se. Uleteo je u mene i razvalio mi anus. Jeste bolelo, ali je bilo prelepo. Svršio je u meni, izašao, skinuo kondom i sasuo sadržaj njoj u usta. Srušio sam se na krevet, na bok, i počeo da drkam. Gurnula me je na ledja, zgrabila mi kurac preko moje ruke i drkala kao da hoće da mi ga otkine. Ipak, dopale su mi se te sitne grubosti. Stavila je drugu ruku iznad mog kurca da sperma ne bi završila po zidovima i dovela me do vrhunca. Vidim ja da ćemo se lepo slagati — rekao je. Istuširali smo se redom i popili po piće. Par dana kasnije, vratio sam se u Niš sa stvarima. Vrata mi je otvorio neki mladić. Jesi to ti, Mateja? To nam je novi podstanar. Momak je imao oko 20 godina. Bio je krupan i lep. Nisu mi ga pomenuli kad sam tu bio prvi put, pa sam ga zagovorio da saznam nešto o njemu. Bio je prijatan i fino smo se ispričali. Dragica je sedela sa nama, ali se nije uključivala u razgovor. Jednog dana sam primetio da mi je neko preturao po erotskim časopisima jer sam ih uvek ostavljao složene po redu, a sada su bili pomešani. Ponovo sam ih složio, ali i narednog dana sam ih pronašao u drugačijem redosledu. Ipak, bio sam sam u kući i rešio malo da ih prelistam. Sutradan sam se ponašao uobičajeno, sve dok nije pao mrak, a onda sam ih pitao da li će im trebati kupatilo jer bih se istuširao. Ljubiša je odgovorio da neće, ali rekao da uključim bojler kad završim. I dalje sam mislio da se radi o njemu. Bio sam jako napaljen i morao sam prvo da izdrkam da ne bih posle prerano svršio. Zatim sam se istuširao, a onda podmazao i prstima razvlačio da se što bolje opustim. Nakon petnaestak minuta, anus mi je bio spreman da primi čak i najveći i najdeblji kurac. Vratio sam se u sobu. Bilo je oko 22 časa. Čuo sam kako neko ulazi u kupatilo. U mračnoj sobi, slušao sam muziku i gledao kroz prozor. Na sebi sam imao samo majicu i donji veš. Par minuta pre ponoći, odškrinuo sam vrata i čekao. Tačno u ponoć, na mojim vratima pojavio se Danijel. Čim je zatvorio vrata, izvadio je kurac. Zbunio sam se, ali me je želja, ipak, nadjačala. Mora da izgleda kao da sam otišao u WC. Rešio sam da ga pustim da se prvi isprazni, a ja ću se sam dovršiti kasnije. Seo sam na krevet i zgrabio ga za kurac. Odmah sam ga primio u usta i žestoko mu pušio. Drugom rukom sam mu mazio guzu i nogu. Nisam mu dugo pušio. Ipak je on želeo nešto drugo. Okrenuo sam se i naguzio. Bio sam dobro podmazan, pa mi ga je lako nabio. Jebao me je sve brže i brže. Uživao sam u svakom centimetru njegovog kurca, nabijajući lice u jastuk da se moje stenjanje ne bi čulo. Naglo ga je izvukao i potapšao me po guzi da se okrenem. Već je prskao po mom licu. Uspeo sam da uhvatim samo par kapi. Ostatak sam omazao njegovim kurcem i polizao sa njega. Tako je i bilo. I u ponoć, i narednih nekoliko meseci. Mada, ni Dragicu i Ljubišu nisam zapostavljao. Jebao me je ko je i kada je stigao, a ja sam koristio svaku priliku da rasturim predivnu Dragicu — i u pičku i u guzu. Najviše sam voleo da joj svršim u usta, a onda nabijem jezik, gutajući što više mogu. A onda su nas uhvatili. Dragica je primetila da Danijel odlazi u WC svake noći oko ponoći, pa je pošla da vidi da nešto, možda, nije u redu. WC je zatekla prazan. Jedino mesto gde je mogao da bude je bila moja soba. Stajala je pred vratima i osluškivala. Čula me je kako stenjem. Sve je bilo jasno. Narednog jutra, imala je čudan, ali bezopasan pogled u očima. Nisam odmah shvatio o čemu se radi. Kad je Ljubiša došao sa posla, pozvala me je da ručam sa njima. Ljubiša je doneo vešalice iz njihove kafane. Ručak je protekao lepo. Nakon ručka, pili smo kafu u dnevnoj sobi. Ipak, umalo mi nije presela. Momci, moramo o nečemu da porazgovaramo. Nema više svrhe da se to krije. Noćas je Dragica čula vas dvojicu — rekao je Ljubiša Ne brinite, ne zameramo vam. Pa, recite nešto — rekla je Dragica uz osmeh. Ja sam biseksualac otkad znam za sebe. Danijel mi se dopada. Bilo mi je lepo sa njim. Meni je to bilo prvi put sa muškarcem — rekao je Danijel, pomalo uplašen. Volimo te, bez obzira na sve. Želimo samo da budeš srećan, a poslednjih dana se primećuje da si dobro raspoložen. Naravno, nismo mu rekli za nas troje. Nas dvojica smo se i dalje jebali u mojoj sobi — i danju, čak i kad su Ljubiša i Dragica bili tu. Počeli smo i da se ljubimo pred njima. Ipak, kad bi Danijel negde izašao, Ljubiša je grabio svaku priliku da me pojebe. Dragicu više nisam jebao, mada sam je, par puta, polizao. Oni su pronašli novi par sa kojim su menjali partnere. Danijel nije shvatao gde vikendom odlaze njegovi roditelji.
(18+) NAJNAPALJENIJA DEVOJKA IKAD STVORENA IMA SEKS SA PSOM !!!
Dok smo se vozili ka hotelu, Zuzana me u jednom trenutku upita: — Ljiljo, da li bi volela da postanes clan jednog swing kluba. Hteo sam i umočiti. Jahala me je, nabijala se, mesala kukovima, a ja sam joj gnjecio sise i gutao joj bradavice. Ona me je obgrlila rukama, a noge je prekrstila na mom dupetu. Odselio sam se , ali sam zadržao prisne odnose sa obe gazdarice. Polako sam joj gurao, ona je stenjala, primala ga. Ali, zato ima guzicu za medalju. Nedugo zatim, dok sam ispijala svoje vino, ona je došla umotana u peškir. Nakon nekoliko minuta sam ponovo svrsio. Tražio sam posao bez uspjeha sve dok se nisam počeo dopisivati sa mojim starim drugom koji živi i radi u Njemačkoj i koji mi je predložio da dođem kod njega tamo, da će mi on naći nekakav posao. Nakon ručka, pili smo kafu u dnevnoj sobi.
[Moj posao.hr plavi oglasnik|Eurosong 2017|Bosnia chat]
Oznake: prvi, seks, sa, iskusnom, Komsinicom
komentiraj (0) * ispiši * #
Trazim zenu za pomoc u kuci gorski kotar - Pravi datiranje
UBIJ BLIZNJEG SVOG
Click here: Trazim zenu za pomoc u kuci gorski kotar
Jedan od njih mi je drzao onu palicu duboko u ustima. Ugarsku s opet sjedinjenom Hrvatskom i dalmatinskim gradovima veze samo kralj. U ovoj prici o poreklu nista se nemoze uzeti zdravo za gotovo,jer uvek mozes,mozda sutra,da saznas neki novi detalj,informaciju,koja sve sto si saznao,preokrene. Lit: ARj 1, 80.
Daj da i ti bijase razumio i ej u ovi tvoj dan one stvari. Tvrdavu Zagreb mogli su Arpadovici po- dici istim kraljevskim pravom, po kojem je bio podignut Biograd na moru, udesenim dakako prema pravima feudalnoga vladara.
UBIJ BLIZNJEG SVOG - Neki su izraziti insekticidi kao pripravak od Dalmatinskog buhača sto je autohtona hrvatska biljka važna kao izvor prirodnog insekticida Piretrina. Dojmovi golemog i uzurbanog grada Berlina, njegovih umjet- nickih spomenika i galerija, ispreplicu se u mladicevoj dusi, daju mu nove poticaje i pojacavaju zelju za stvaranjem i nos- talgiju za Miinchenom, za suucenicima, znancima i majstorom Azbeom.
ZAGREB U POVODU OVOG RATA Silna rijeka zapadnjacke kulture potekla je iz svojih izvora u staroj Grckoj sirokom dolinom rimskog carstva, uvirala u spi- lje mracnih doba, izavrela u veseli kraj renesanse, pa primila u sebe bujice ratova vjerskih i francuske revolucije i u svome toku kroz tijesni klanac Napoleonskih ratova provalila u za- poslenu, bucnu i zadimljenu zemlju devetnaestog stoljeca. U ono stotinu godina izmedu dvaju velikih ratova bio je materijalni napredak te kulture ocit. Blagostanje, sto je u Ve- likoj Britaniji nastalo od industrijske revolucije, rasirilo se po svem svijetu britskom vjerom u slobodnu trgovinu. U svoj po- vijesti covjecanstva jos nije bilo stoljeca, koje bi tako silno odskocilo u jednoj strani ljudskog napretka, u primjeni teko- vina znanstvenih pronalazaka stvaranju bogatstva i popravku ljudskog bitka. Ocijenili su, da se od 1860. To je bilo prvo stoljece u dobi strojeva. Standard zivota podigao se sirom svijeta, a bijelo ziteljstvo umnozilo se, da je bilo cudo. Nagli porast ziteljstva evropskih za- padnih industrijskih zemalja prevrio preko drzavnih granica i od 1814. Taj napredak materijalne kulture zapadnjacke pratili su znatni politicki prevrati i nemiri, ali ni jedan nije zahvatio svega svijeta ni svrsio katastrofom. Bilo je ratova, ali pored Napoleon- skih i svjetskog rata bili su tek mjesne razmirice. Bilo je i sooi- jalnih nemira, ali to su bili tek zamori pored francuske revo- ' 3 lucije na kraj osamnaestog stoljeca i ruske 1917. Ti se nemiri dizali zato, sto su se s rasirenom prosvjetom i povecanim blago- stanjem radnicke klase sirom cijele Evrope stale razabirati, te su pokidale okove feudalizma tek da dopanu u ruke industrijali- zma. Mase su trazile politicku vlast, da bi popravile ekonomsku nepravdu. Rijeci »socijalizam«, a onda »komunizam« pojavile se u novinama. Socijalne ustanove postale su u manjem ili ve- cem opsegu jedan od zadataka svake vlade. S druge strane bilo je kmetstvo ukinuto i liberalizam se dohvatio svoje najvece sna- ge. Demokratska nacela i parlamentarni oblici vladavine bili su prihvaceni kao jedna od najvecih tekovina zapadnjacke kulture, iako je dubolka provalija dijelila engleski parlamenat od Rusije, gdje je sve jaci unutarnji prevrat prinudio carevce, da uvedu pocetan oblik parlamentarne vladavine. Auto je vec dosao, avion dolazio, radio zvrcao. Istina, velike vlasti evropake trosile su od tri do pet postotaka svojih nacionalnih dohodaka na naoruzanje i bile su podijeljene u dvije neprijateljske skupine, ali to okupljanje vlasti smatrali su najboljim jamstvom mira, jer je dovelo potrebnu ravnotezu sila. Bilo je doduse glasova, koji su proricali, da ce anarhija u politickim odnosima izmedu suverenih drzava uroditi nesrecom, nu drugi su obracali paznju na to, da su medunarodne ekonomske veze sve tjesnije i sve vise obuzimaju sav svijet, sto se svjetska prometala vise usavrsavaju i moderni covjek nalazi sve vise na- cina iscrpsti ekonomsku snagu svega svijeta, kako bi zadovoljio svoje potrebe. Tada se ona siroka kulturna rijeka, sto sa sobom nosi sudbinu svijeta, cinila, kao da u znatnoj mjeri ne ce pro- mijeniti svoga toka, pa kao sto se 1914. Svjetski rat pomrsio je taj racun moderne civilizacije, iako nije zaustavio materijalnog napretka. Glasovi u mnogim jezi- cima iz mnogih zemalja javljaju nam se iz kutija po sobama, jer smo sada u doba radija, a televizijom pomocu Hertzovih va- lova leprsaju se slike na obzorju vremena. Motor je postao te- gleca marva civilizacije, a covjek je zavladao zrakom i doskora ce oblijetati zemlju ikroz stratosferu. Standard zivota dize se i dalje. Radna nedjelja je kraca, a puno vise ljudi sad je vise dokono nego 1914. Radnik ima savrsene socijalne ustanove, osi- guranje za sve slucajeve nerada, kolektivni ugovor, placene praznike i svoje week-ende. Seljak sa svojom probudenom kla- snom svijesti postao je u svakoj drzavi snazna ekonomska i po- liticka sila. Nu tamne strane te moderne civilizacije osjenjuju svijetle. Nova politicka vjera, vjera »totalitarne drzave« udomila se u Italiji i u Njemackoj. Ona se sirom svijeta dize na doratnu pre- vlast demokratskih ideala. Ligu naroda, taj najznatniji pokusaj ratnog pokoljenja, da bi uvelo zakon i red u medunarodne pri- like, svejednako su mnogi smatrali posljednjom i konacnom nadom covjecanstva, nu drugi su se nakon njezina zivota od ne punih dvadeset godina nemilo i tesko prevarili u tome nadanju, dok su narodi, koji su se odresito oprli svima pokusaj ima, da bi svoju drzavnu suverenost podvrgli probitcima medunarodnog mira, od nje napravili grdnu bruku. Zlata je nestalo iz prometa, medunarodno ulaganje kapitala prestalo, a mreza tarife i ogra- nicenja uvoza sprecava medunarodnu mijenu dobara i odbija ih na posebne putove. Nacionalizam bani se i razmece na sve stra- ne, a pokusaj H. Wellsa, da bi svojim nekada glasovitim »Pregledom povijesti« potpomogao internacionalizam protiv njega, bio je zaludan. Pa tako se 1 ekonomski nacionalizam stao opirati medunarodno j slobodnoj trgovini, svjetska novcana i gospodarstvena konferencija u Londonu 1933. Druga ne- uspjela medunarodna konferencija za razoruzanje 1934. Narodi se oru- zaju stravicnom brzinom i dvostrukim troskom nego 1914. Teska briga pritisla Evropu kao mora, a sjena te strave stala pokrivati cijeli svijet. Sloboda govora, stampe i zbora ogranicena je ili sasvim ukinuta u mnogim stranama Evrope. U toj tjeskobi izdise i ono malo prave kulture, sto se vec gotovo sasvim izmakla ispod nogu te civilizacije. Evropa hiti brzim koracima k svojoj pogibiji. Dvije godine poslije nareduje opcu vojnu duznost i 1936. Opet dvije godine poslije u ozujku pripaja sebi Austriju, u rujnu poslije Monakova Sudetske Ni- jemce i komada Cehoslovacku. Zar je ta velika rijeka zapadnjacke kulture nagnula, da se baci u klanac, koji ju moze dovesti do dubokih i tamnih spilja poput onih, u kojima se izgubila, kad Rim nije mogao svladati navale barbara? Zar su temelji zapadnjacke kulture stali tako slabiti i popustati, da se sva njezina grada moze srusiti? Zar se Evropa nasla u predvecerje svoje propasti ill uoci svoga pre- poroda i uzlaza? Koji od dospjetaka ovog rata moze uskoriti napredak covjeka? Je li uopce opravdana vjera u ikakav boljitak svijeta? Napose, je li tako zvana ideja progresa, napretka, osnovana na dosadasnjem iskustvu covjecanstva, na njegovoj povijesti? Da li na osnovi povijesnih cinjenica smijemo tvrditi, da covjek na- preduje od sujevjernog divljaka do kreposn'og nadcovjeka, koji ima svoju sudbinu u vlasti i gospoduje svijetom? Hi je to tek izmisljotina nase maste, neka zamama na zivotnom putu, da ne klonemo duhom i ustrajemo u svojoj raboti? Kako se ta ideja progresa pojavila istom pred dvjesta godina, da li je ona neki odskoro pronadeni prirodni zakon ili je tek puka hipoteza, kojom kusamo protumaciti neku pojavu nase kulture? Sva se ta pitanja covjeku namecu sama sobom sada, kad se svijet nalazi na pre- kretu. A to je i pravi cas, da toj ideji malo ogledamo bistvo i postanak. U svojoj biti je ideja covjecanska, jer ima na umu popravak sudbine covjeka, a njegovom vlastitom snagom. Kao svaka ideja i ona je poslje- dak suvremene kulture, i u njoj se ogleda stepen, koji je tek pred dvjesta godina postigla zapadnjacka kultura. Jer za vjeru u bolju buducnost covjeka nije bilo prilike u starom vijeku. Ni 2idovi, ni Grci, ni Rimljani nisu stavljali svoje zlatno doba u buducnost nego u proslost. Pa ni krscanin sve do sedamnaestog stoljeca nije sebe smatrao necim. Propast covjeka nije samo ideja krscanska, vec ju nalazimo gotovo u svih naroda staroga vijeka. Tek u vrlo pozno doba nice u Rimljana ideja napretka u sakatom obliku kao porast znanja, a ne kao opcena evolucija covjecanstva. Tako je Lukrecije htio svakoga obratiti k znanosti, jer ako ga obrati, sam ce po sebi prestati, da vjeruje u bogove. Znanost je lijek protiv sujevjerja, straha od bogova i od smrti. A Seneka, covjek velika znanja i zrela iskustva, rekao je, da ce se jednoga dana potomstvo cuditi nasemu neznanju uzroka, koji su njemu jasni. Mnoga iznasasca ostavljena su za buduca vremena, kad se ljudi nas vise ne ce opominjati. Mi sebi utvaramo, da smo otkrili tajne prirode, a ono stojimo na pragu njezina hrama. Srednji vijek nije se ni mogao doviti toj ideji. Njemu je zivot covjeka u ovoj placnoj dolini tek hodocasce izmedu dviju vjecnosti. Covjek je stvorenje Boga, nastao je njegovom slo- bodnom voljom iz nicega, od prirode je grjesnik i potpao pod smrt, jer je sakrivio svomu Bogu i zasluzio ju. Svoje spasenje moze zadobiti samo miloscu Bozjom, zato moze da bude pojedi- nacnog popravka, ali nikako socijalnog. Renesansi opet bilo je tek do esteticnog i duhovnog uzivanja i do ljubavne srece. Za nju, kako je vrlo zgodno rekla Lukrecija Borgia u »Renesansi« Gobi- neaua, »il n' existe de grand dans ce monde que l'amour des arts, l'amour des choses de 1'esprit, l'amour de ceux qu' on aime« ne postoji na ovom svijetu veliko osim ljubavi umjetnosti, ljubavi stvari duhovnih, ljubavi onih, koje liubimo. Pa ni tako samosvi- jesni humanisti renesanse nisu se domislili toj ideji. Oni su bili suvise zaposleni, kako bi iznijeli klasicnu proslost i kusali natje- cati se s ugledima, sto su ih Rimljani ostavili, a da bi im na urn palo stvoriti nesto bolje. To gospodovanje Rima, ta vlada klasi- cnih ugleda u umjetnosti i knjizevnosti potrajala je sve dok se ni- je razvio novi romanticki stil. Svijet se divio umjetnickim djelima tek koliko su se takmicila sa starima. Trebalo je prije otjerati mrak, sto se je predajom uhvatio oko velikih djela proslosti, da ljudi mogu snivati o zlatnoj buducnosti. To je najprije ucinio Francis Bacon, koji je prvi razabrao, ne bi li se znanoscu mogao popraviti polozaj covjeka. Nu on je jos cedo svoga vremena, jer je tek natuknuo, da bi se njegovo vrijeme, »starost covjecan- stva«, moglo uciniti malko udobnijim. Njegova »Nova Atlanti- da«, roman buducnosti, kao i Moreova »Utopija« igracke su drzavnika, neki sni bez temelja, jer u proslosti nije bilo ideje evolucije. Istom ce Rene Descartes rascistiti tu gustaru predaja i sve osnovati na »ratio«, sve podvrci ispitu uma. Tek je po nje- govoj filozofiji covjek stekao pravo, da bude Slobodan od svih stega natprirodnih vjerovanja, a znanost ce ga, kako on misli, uciniti »gospodarom i imaocem prirode«. Sad su oplijevili korov i iz zemlje moze nici nova ideja. Po- sijalo ju je francusko prosvjecenje osamnaestog stoljeca. Vol- taire pise 1756. Dok je Bossuet u svom glasovitom govoru podvrgao povijest vodstvu Promisla, Voltaire tumaci do- gadaje mehanicnim i sudbonosnim vezama i iznosi na vidjelo sna- gu sitnih uzroka, suverenost slucaja. Uza to vjeruje u progres, mila mu je kultura, a nejednak, spori razvitak covjecanstva bit ce posljedak dviju protivnih sila pokretnica, sujevjernog, fana- ticnog, glupog neznanja i prosvjecenog, dobrotvornog uma. Rad- nici progresa bit ce veliki ljudi, koji sire svijetlo i dobrobit, a velika stoljeca ljudskog duha bit ce ona, kad prilike budu p. Uporedo s tim »progresom« ide u Voltairea i hedonizam, pravo svakoga covjeka na bezbrizno i lagodno zivovanje, u kome »od izdovoljene zelje nicu plodovi zivota i ljepote«. »Svatko je priznavao«, kaze Voltaire negdje u svojim romanima i razlicitim spisima, »da su bogovi postavili kraljeve tek da svaki dan daju casti i zabave, koliko su svagda drugacije i da je zivot prekratak, a da bi se inako upotrijebio; da su parnice, spletke, rat, popovske raspre, u kojima se zivot trosi, stvari hide i strasne; da je covjek rod en tek da se raduje i veseli; da ne bi tako strastveno i svejednako bio zeljan zabava, kad ne bi bio za njih stvoren; da je srz ljudske prirode zabavljati se i veseliti, a sve ostalo da je ludost. Samo cinjenice mogle su po- biti taj izvrstan moral. « Za njim pocimlje Marquis de Condorcet 1794. Tu crta sliku ljudskog roda, oslobodena od svojih okova, kako stupa cvrstim korakom na putu istine, vrline i srece. On vjeruje, da ce se snosljivoscu i covjecnoscu podici zivot co- vjeka i drustva. »U vjeri i u upravi, u obicajima i u zakonima« on kaze, »valja sve progoniti, sto je u njima bilo nasilno, pre- strogo i barbarsko«. Nada sve istice potrebu slobodne i je- dnake naobrazbe. Opca naobrazba, kako on misli, biljezi pri- jelaz od devetoga u deseto doba ljudskog napretka, a znak mu je revolucija. Ljudima je sada priznati, da »svi ljudi imadu je- dnako pravo pouciti se o svojim probitcima, znati istinu, pa da ni jedna vlast od njih postavljena nema pravo nista sakriti ni od koga«. Kad je jednom slobodna naobrazba zavladala, »sunce ce sijati samo na zemlje nastavane od slobodnih ljudi, koji ne poznaju drugoga gospodara do svoga uma«. Doci ce vrijeme »kad nasi probitci i nase strasti ne ce vise utjecati na nasu volju, nego sto danas utjecu na nase znanstveno misljenje«. Taj optimizam Condorceta, koji je on zivotom platio, jer se je u tamnici otrovao, objacala su dva velika dogadaja, fran- cuska i industrijska revolucija, koje su zahvatile sav svijet. Iza prve je doduse dosla vlada terora, novi despotizam i reakcija Svete alijancije, ali i nevideni procvat liberalizma i demokra- cije. A druga je premostila rijeke, umjetnim svijetlom okrenula noc u dan, iz utrobe zemlje izvadila njezino silno rudno blago i upregla prirodne sile u sluzbu covjeka, da je zacudenom svijetu sinula jasna slika napretka. Uporedo s njima ohrabrio je roman- ticki pokret u umjetnosti ljude, da svrnu pogled na stoljeca, od kojih su prije zazirali. Tako je prvi put u njima ozivjela histo- rijska svijest, a s njome i svijest o organskoj prirodi drzave i drustva. Prva je »tjelesni oblik duhovne narodne zajednice«, »organska pojava naroda«, a drugo je jedinstvena cjelina ra- znovrsnih pojava duhovnog i dusevnog zivota. Taj smisao proslosti najjasnije se razabire u Edmunda Burkea, koji je na njemu osnovao svoju nauku o organskom razvitku drustva i dr- zave. Drzava je, kaze »Ref lections on the revolution in France«, 106, Oxf. World's Classics , »zajednica u svakoj znanosti, u svakoj umjetnosti, u svakoj vrlini i svakom savrsenstvu. Kako takva zajednica ne moze u nekoliko koljena postici svoj cilj, postaje zajedinstvo, koje veze ne samo zive, nego s njima i one, koji su vec umrli, i one, koji ce se istom roditi«. A u drustvu je »svaki ugovor pojedine drzave tek jedan clanak u velikom iskon- skom ugovoru vjecite zajednice, stono je sputio niza bica s vi- sima, svezao vidljivi i nevidljivi svijet prema tvrdoj uglavi i zakletvi, koja se ne moze pogaziti, a drzi svako fizicko i juristicko bice na odredenom mu mjestu«. Onda tu misao prihvaca Kant, 10 jer povijest, kaze, daje utjesan pogled u buducnost, kad cemo u dalekom razmaku otkriti ljudski rod, stono je zasio na visoki polozaj, gdje ce prorasti sve klice, koje je priroda zasadiia, i izvrsiti se njezina svrha na zemlji. Taj navjestaj Kantov bio je filozofima i historicima devet- naestog stoljeca izvjesnost. Darwin je u svome djelu » Origin of Species« Postanak vrsti , kojim je osnovao teoriju descen- dencije i selekcije, iznio 1859. To je dostajalo, da u tadasnjem svijetu utvrdi vjeru, te ce covjek dostati i bogolicno stanje. Pa ni ucenjaci poput Herberta Spencera nimalo ne sumrqaju o trajnom usavrsa- vanju covjeka. »Konacan je razvitak idealnog covjeka«, kaze, »logicki izvjestan — tako izvjestan kao ma koji zakljucak, komu poklanjamo najtvrdu vjeru, na priliku, da ce svi ljudi umrijeti«. Badava se Tomi Henriku Huxleyu cini, da i najbolja moderna civilizacija kazuje prilike covjecanstva, koje niti sa- drze kakav vrijedan ideal, niti imadu zaslugu stalnosti. Svijet ga prosto nije htio cuti. Sad je dozrelo vrijeme, da ucenjaci iznadu zakon napretka. Herbert Spencer nalazi 1857. Beskonacne cinjenice dokazuju, da svaka vrst napretka biva od jednovrsnosti k raznovrsnosti, a to je zato, jer za svakom promjenom dolaze mnoge pro- mjene. To se vidi u postanju nasega suncanog sustava, ali i u rastu bilina i zivotinja, u socijalnom zivotu covjecanstva, pa i u svim duhovnim pojavama, na priliku u zivotu jezika. A taj vjeciti ritam svemira, taj razvitak kozmicki, biologijski, psi- hologijski i sociologijski biva po temeljnom zakonu o odrza- nju materije i sile. Auguste Comte opet ne uzima evoluciju u torn materijalisticko-mehanicnom smislu, nego dijeli razvitak covjecanstva u tri glavna doba, u teologijsko fetisizma, poli- teizma, monoteizma do 1400. Samo tim pozitivnim nacinom moze se pronaci razvitak stvari. A da bi se uskorio taj razvitak, nedostaje oba- 11 vijest, sto ju daje znanost, nego valja i osjecaje svesti u sustav i pokrenuti ih nekom opcom covjecanskom vjerom, kojoj je naj- visa stvar Grand Łtre covjecanstvo samo, a nacelo ljubav, osnova red i cilj napredak. Iznijeli smo ove dvije nauke tek u glavnim potezima, jer danas imadu samo historijsku vrijednost. To su pokazali potonji dogadaji. Svjetski rat i njegove posljedice potresli su same te- melje drustva, na kome su ti ucenjaci osnivali svoje nauke. Ro- dila se nova znanost, psihologija, koja je potkopala tezu o pre- vlasti uma, od koje su polazile te nauke. Svijet sada znade, da su nasljednost, okolina i nagon kud 1 kamo jace sile pokretraice ljudskih djela nego apstraktan razum. A ako smo nakupili vise znanja i njime mogli povecati udobe i povoljice ljudskog roda, zar je zato napredovala i kultura? Ta zar je covjecanstvo u cije- losti napredovalo, ako je dotjeralo tek tehnicku i mehanicnu stranu svog zivota? Jer ako upotrijebimo iskustvo, sto smo ga dosada mogli crpiti iz povijesti, bjelodano je, da nema integral- nog, cjelovitog, nego samo djelomicnog napretka ljudi. I tu priroda kao da jednom rukom daje, a drugom oduzima. Svagda, a tako i sada mogu ljudi govoriti o nekom izvjesnom napretku prema predasnjim vremenima, samo kad se radi o djelima ljudske volje, a nikako sto se tice tvorevina duha, vjere, umjet- nosti, morala. Moderna je skola mogla u nedogled umnoziti broj ljudi, koji znadu citati i pisati, ali nije dala na priliku intelektuaine sposobnosti grcke, ni kriticke vjestine Sokratove, ni stila Platonova, ni intelekta Aristotelova, ni poezije Homerove. Kud se djede balzamiranje starih Egip- cana, talijanska tehnika freska za renesanse, »sfumato« Leo- narda, kolorit Velasqueza! I bezbrojne tvorevine genija! Pono- simo se, da nismo tako okrutni kao nasi pretci, ali zar nismo i gori od njih, kad se za to nadade prilika? Suvisno je spominjati primjere za to iz suvremenih dogadaja. A zar nisu srednjevje- kovni grijesi, lakomost, kamati, lihvarski dobitci, nabijanje ci- jena u nestasici robe, upravo kreposti sjeveroamerickog »pro- gresa«? Ta je ideja, kako s pravom kaze Aldous Huxley, u nase 12 doba posvetila svu silu licnih zelja casti, otimacina i pomama za vlascu, pa modernog poslovnog covjeka potakla za tecevan rad. Sicar, sto ga je u poslu ugrabio, a ugrabio, da se je jedva iz- makao kaznenom zakonu, zove on borbom za progres, za ekonom- ski boljak, za drustvo u sluzbi covjecanstvu. Humanitarna ideja sveopceg blagostanja i socijalne sluzbe izgovor je njegovoj nesmi- ljenoj energiji, da zadobije vlast i obogati se na tudi racun. Pa ni mnoge socijalne ustanove i narodne vrline, koje smo obikli smatrati tekovinama kulture i progresa, nisu njihove oso- bitosti. Clive Bell iznosi u spomenutom eseju po knjizi Wester- marckovoj » Origin and Development of the Moral Ideas« vise takovih primjera. Tako na priliku postovanje licne svojine nije osobina kulturnog svijeta. Ima puno divljih plemena, u kojih je osjecaj moga i tvoga tako tanak kao u najstrozeg evropskog suca. Krada je bila gotovo nepoznata u Indijanaca Sjeverne Amerike, dok nisu dosli bijeli kradljivci, koji su doduse kusali popraviti svoju opacinu izasiljanjem misionara, neka opomenu domorodce, da vjecna kazan ceka svakoga, tko prekrsi osmu zapo- vijed Bozju. Ni vjera u Boga i u posmrtni zivot nije osobina kulturnog svijeta, niti je to njegova prva znacajna crta, jer je i u divljih plemena ponajvecim dijelom ziva vjera u Boga. I najdivljiji australski Sipoderi, gorski hajduci, mozda najveci barbari od svih, »vjeruju, da ima neko najvise bice, koje je mo- ralni zakonodavac i sudac«; dapace ga zovu »Ocem« i klanjaju mu se kao nekom postarom gospodinu. Uopce ima malo divljaka bezboznika. Nadalje obicno kazu, da se kultura nekog naroda mjeri po pravnom i socijalnom polozaju, koji daje zenama, no to nije nikakova kulturna mjera. Sipoderima, Andamanima Oto- canima i Veddama na Ceylonu, koji su od svih ljudi najblizi nije- moj zivotinji, kaze Westermarck, da oni vise cijene zene nego Atenjani u doba Aristotelovo. Dok zeni predani, iako ljudozderi muskarci mnogih divljih plemena smatraju svoje zene gotovo sebi jednakima, u ono ocito kulturno doba dinastija Tunga 600. Kinezi kanda su svoje drzali malo bolje od stoke. Izvjesno je, da u mnogih ljudozdera ima nebrojenih domacih vrlina, da su prijazni, posteni, radini i dobri 13 svojim suplemenicima i gostoljubivi strancima, dok i neke vrline evropskog proletarijata kanda ne pristaju u kulturni svijet. A isti- nitosti divljaka cesto su se istrazivaci cudom zacudili. Za Vedde na Ceylonu kazu, da su ugledi istinitosti, pa i Andamani Otocani i Sipoderi smatraju laz velikim grijehom. Naprotiv su Grci i Krecani, ne valja zaboraviti, u tome izasli na vrlo zao glas, a na evropskom je kopnu osobiti pridjev zadrzan za Veliku Britaniju — da je »perfidna«. Uza to su mnogi divljaci ne samo istiniti nego i cisti. Megeji, bijedan narod Zlatne Obale u zapadnoj Africi , podanici divljaka Monbuttua, peru se dva ili triput na dan, a peru se citavi. Koliko se je Evropljana ad kraja rimskog carstva pa do dolaska kraljice Viktorije na prijestol pralo jedam- put na godinu poput tih divljaka? Zna se, da su se Mauri prali svagda, a Spanjolci njima uz prkos nigda, pa da su to svojstvo dobrano sacuvali do danas. Kao biljeg kulture osobito isticu seksualni moral, a sto se toga tice, mnogi bi zaostali narodi svojim obicajima pobudili kulturne na zavist. Plemena u sumama Brazilije na priliku strogo se drze monogamije, a tako i razna divlja plemena Kalifornije. Tu Kar- doki ne dopustaju dvozenstva, bigamije, ni svom poglavici. Makar covjek moze imati zena robin j a koliko ih moze kupiti, opet je pod velikom sramotom, ako zivi s vise nego s jednom. Vedde na Cey- lonu, Andamani Otocani, Igoroti na Luzonu i neka australska plemena, svi listom divljaci zli i preopaki, zive u strogoj mono- gamiji, a domorodci Kar Nikobara »imadu samo jednu zenu i smatraju necistocu pravim smrtnim grijehom. « Oni i mnoga druga divlja plemena kaznjavaju preljub progonstvom ili smrcu. Tako je necistoca i najgorim divljacima grdno zlocinstvo, dok su ju u najslavnijim vremenima svijeta smatrali tek sitnom gri- jeskom, koju su lako prastali. Najmudriji i najugladeniji narod u najsjajnije doba povijesti nije razabirao nemile grjehote hete- rizma, bluda. Platon je zagovarao komunizam zena. Slabo su drzali do cistoce u kolu Alkibijada, na dvoru Hadrijana, u vrto- vima Medicija, u salonima, gdje su Voltaire, Helvetius i Diderot osnivali novi intelektualni red i propovijedali filozofiju uziva- nja. Sokrat i Shakespeare, Rafael i Tizijan, Gezar i Napoleon, 14 Byron i Nelson provodili su zivot, da kanda ne bi pristali u naj- bolje drustvo Igorota na Luzonu. Po tome seksualni moral nije znacajna crta »progresa«. A tako ni ovaj nas patriotizam. Indijanci Sjeverne Amerike na veliku su glasu, da je cast njihova plemena i dobrobit naroda prvi i najpretezniji osjecaj njihova srca. O Jorubima u Zapadnoj Africi pisu, da nema roda ljudskoga, koji bi bio vise predan svojoj zemlji od njih, a da Salamunski Otocani cesto umiru od ceznje za svojim domom na putu u sadove Fidzija i Queenslanda. Mnogi narodi, i staroga i prosvijecenoga novog vijeka mogli bi se u tome ugledati na te divlje ljude. Kineze su malo iza vre- mena Konfucijeva ucili njihovi filozofi, da valja jednako ljubiti sve ljude i da po Pancatantri, staroindijskom epu, tek celjad slabe glave na to pazi, da li je netko svoj ili tud. Abdericanin Demo- krit mislio je, da je mudru covjeku svaka zemlja pristupacna i da je domovina dobre duse cijeli svijet. Potonji cinici brukali su se patriotizmu, a njihova nauka razvila se u onaj blagi stoicki kozmopolitizam, koji je bio vjera Seneke, Epikteta i Marka Au- relija. »Jasno je, da jedna zemlja ne moze dobiti, a da druga ne izgubi, pa da ne moze pobijediti, a da druge ne unesreci«. To je konacan sud Voltairea o ratu. Biva jasno, da ni pravo licne svojine, ni iskrenost, ni cistoca tijela, ni vjera u Boga, posmrtni zivot i vjecnu kazan, ni seksu- alni moral, ni patriotizam nisu osobine nase sadasnje kulture i tekovine »progresa«, nego naprotiv da »kulturni« narodi u tome kadsto zaostaju za divljacima. Treba li jos daljega razlaganja, da u duhovnoj kulturi nema cjelovitog, nego samo djelomicnog napretka ljudi, a vrlo cesto uistinu i nazatka? S druge strane nema sumnje, da ima evolucije, napretka u biologijskom smislu. Lijecnistvo i higijena su ucinili nas zivot duzim i zdravijiim, s,port nase tijelo ljepsim, okretnijim i sna- znijim, eugenika moze uskoriti bolji narastaj. Nu zato taj duzi zivot dovodi ostarjelost naroda, gdje ima premalo poroda. Broj starih ljudi suvise raste prema broju mladih Francuska, Engle- ska, Svajcarska, Svedska. Time ocito sve vise slabi duhovna, eko- nomska i obrambena snaga naroda. Osim toga sport nije od- 15 gojio ni jednoga genija, niti ce igda izrod i olos izumrijeti na korist priljubljivije vrsti, kako su neki snivali. Narocito taj nas besumljivi biologijski razvitak nedostaje, da odsijecemo, te je prosjecni covjek u ovoj dobi sretniji ili bolji nego u kojoj pre- dasnjoj, jer uistinu nema, kako smo vidjeli, integralnog na- pretka, nego nas svagda tek pokrece nada i pregnuce, da dosta- nemo bolje oblike zivota. A da ce se ljudi u buduce vrijeme po- praviti, to je tek moguce, a nije izvjesno, kako je to Comte htio. Nego jos valja ideju napretka promotriti i s drugoga gle- dista. Kad smo o njoj govorili, svagda smo smatrali svu kulturu jednom neprekinutom cjelinom. Uzeli smo, da je svako doba kultura hodala po stopama svoje prednjakinje i predala luc prosvjete svojoj nasljednici. Ljudi su prije zamisljali postanak i porast kulture tako, kao da je potekla iz jednog vrela, pa se rasula na sve strane svijeta. Tako je na priliku jos Turgot 1750. A i Aristotel i Platon i Machiavelli vjerovali su u jednu neprekinutu kulturu. U nase doba prikazivali su ju tako, da je sticajem sretnih prilika nastala oko 4000. Iz Egipta su se onda rasirili kulturni utjecaji na istok k Sumercima u dolini Eufrata, odatle u Kinu i Indiju i konacno u Ameriku, gdje je iznova procvala kao kultura Acteka i Maja oko 600. Ta se misao nije mogla odrzati. Najprije su pouzdana istra- zivanja u Uru Kaldejaca dokazala, da su Egipcani naucili raditi u kovinama od Sumeraca, a ne obrnuto. Onda su tamo, u Egiptu, Knososu i drugdje otkrili zaboravljene kulture Krete, Kralja Minosa, Sumeraca, Acteka, Indijaca. Tako je pocelo drugo gle- danje na proslost i sazrela misao, da nema jedne kulture, vec naprotiv da ih ima vise, koje su se razvile nezavisno jedna od druge. Moze se reci, da je ta misao danas prevladala, a da bismo vidjeli, kako sad prikazuju postanak, razvitak i propast kulture s novog, poredbenog gledista, pa mozda nasli neku pouku 16 u ovom casu, kad je nasa sadasnja kultura na umetu, ukratko jos da iznesemo misli dvaju najznamenitijih, a suprotnih no- vijih pisaca, koji su o tome raspravljali, Oswalda Spenglera i Arnolda J. Napisao ga je prije svjetskog rata, koji je predvidio. Spengler ne vidi ni napretka, ni cilja, ni puta covjecanstva, osim u glavama zapadnjackih filistara napretka. Njegova je glavna teza, da svjetska povujest nije neko neprekinuto zbivanje, nego je red sasvim samostalnih kultura, koje su kao izrazaj osebne dusevnosti u bitnosti medu se razlicite. A te se kulture dizu i propadaju silom nepromjenljive sudbine. Tako se u Evropi re- dale grcka apolonska , arapska madijska, carobnicka i za- padnjacka faustovska kultura. On cesto upotrebljava metafore zivota biiina, drveta ili reda godisnjih doba, da bi objasnio, sto hoce da kaze. Bas kao sto su prirodne pojave odredene usudom ili sudbinom, tako se i unaprijed ustanovljene pojave povijesti mogu s njima porediti. Slucaja ili utjecaja licnosti na razvitak dogadaja nema, sudbina udara posebne putove svakoj kulturi, kojima joj je iici do kraja. Eticke, matematicke, politicke, gospo- darstvene tvorbe neke kulture rastu kao lisce, cvijece, plodovi biljke, svaka u svojoj vrsti. Kao biljka rada se i kultura, raste, cvate, dozrije do ploda, izumire i propada. Vijek svake kulture, koja valja da prode sudbinom odredeni uzlaz, vrsak i propast, raeuna Spengler na neko hiljadu godina. A onda potanko pore- duje takove pojave, kao sto su egipatska, kineska i spomenute evropske kulture, pa se sluzi metaforama, da bi pokazao, kako svaka zivi svojim posebnim zivotom. Apolonski covjek na priliku obraca svoj pogled na fizicki, vanjski svijet, pa nije slucajno nego je nuzno, da njegov umjetnicki izrazaj dobiva oblik stupa ili kipa. Faustovski ga obraca vise unutra, njegova misao pre- ginje do ideje vremena i prostora, njegovi tipski nacini izraza- vanja su gotski luk, prozori s obojadisanim staklom, slikanje pejsaza, znanje svijetla i sjene, da pri'kaze daljinu, i nada sve Hrvatsio Kolo 17 2 instrumentalna glazba. Zapravo, govoreci jezikom knjizevne kritike, on je romantik, dok je apolonski covjek klasik. Tima poredenjima izgradio je Spengler morfologiju, zna- nost poredbene povijesti. Unutar svake kulture su sve pojave i tekovine medusobno zavisne, jer su izrazaj iste duse, ali ni jedna ne moze nista bitno pozajmiti od druge. Sve, sto na priliku rene- sansa duguje staromu Rimu, tek je formalno i povrsno, pa se je brzo upotrijebilo za potrebe uzimateljice. Nema naslijedenih te- kovina u znanosti ni u umjetnosti, sva'ka ih kultura stvara neza- visno. Kinez je pronasao puscani prah i upotrijebio ga za ogrjev, a Evropljanin ,ga otkrio vremenski u poznijem casu, ali pored - beno u isto doba i upotrijebio ga za ratovanje. Jer pojedme mijene neke kulture primjerene su mijenama drugih kultura, homologne su, koliko unutra u svojoj kulturi stoje na istom mje- stu. U isto doba pada na priliku misticno prividenje svemira na pocetku svake kulture, pa tako su Plotin i Dante »suvremenici«. Isto su tako suvremenici u smislu njihova medusobnog znameno- vanja sofisti i Sokrat na jednoj strani, i Voltaire i Rousseau na drugoj, jer stoje na pragu civilizacije po Spengleru tehnicko- mehanicnog doba za razliku od organsko-zivoga, a prvim kultu- ra u svome razvitku dozrijeva i tako propada. A ako se zapad- njacka kultura poredi sa zavrsenom grckom, moze se proracu- nati njena buducnost. Ona je vec stupila u doba civilizacije, s kojom po njezinoj odredenoj sudbini pocinje njezina propast. Kad covjek jednom dopusti nezavisnost kultura, lako moze razumjeti taj vremenski red povijesti. »Ja gledam povijest,« Tcaze Spengler, »kao sliku beskrajnih stvaranja i pretvaranja, cu- desna rasta i propadanja organskih oblika. Historik od zanata naprotiv gleda ju kao neku trakavicu, koja sebi marljivo dodaje jedno doba za drugim. « 18 Zato mozemo razlikovati razna doba u zivotu svake kulture. Najprije dolazi feudalno ili epsko doba proljeca, obiljezeno mi- tom i legendom Homer i Beowulf, 2ivoti bogova i Zivoti sve- taca. Onda se u ljetu javlja dinasticka drzava, porast grada- drzave i velikih vlasti, pa sve jace kriticno misljenje. U ranu jesen dolaze nacionalne drzave i razvijaju se carstva. To doba znaci vrsak intelektualnog stvaranja Sokrat, Platon, Aristotel, enciklopedisti, Kant, Goethe. Od toga polozaja narod doskora pocimlje padati, cvatu kulti korisnosti, novca, prevarenih nada Cinici, Ibsen, Shaw i kultura prelazi u civilizaciju, kamenje- nje proslih velikih djela. Velike sile takmacice uvode doba krva- vog ratovanja, poznato u Kini kao doba Zaracenih drzava 1600. Ratovi ovog konacnog doba unistavaju demokraciju. Za- mjenjuju ju silnici, kineska dinastija Hana, egipatska osamna- esta dinastija, rano Rimsko carstvo, a mozda i fasisticki dikta- tori. Pojavu tih nadljudi predvidio je Spengler pred dvadeset godina, dok su predsjednik Wilson i drugi govorili, da ce svijetu sacuvati demokraciju. A kao prvoga od tih ljudi pozdravlja Ce- cila Rhodesa, najvidovitijeg i najodresitijeg pobornika britskog imperijalizma na kraju proslog stoljeca. »On je,« kaze, »prvi covjek novoga doba. On znaci stil dalekosezne zapadnjacke, teu- tonske i osobito germanske buducnosti, a njegova krilatica »pro- stor je sve« Napoleonska je ponovna potvrda imanentne tcznje svake kulture, kad potpuno dozrije, rimske, arapske ili kineske. Tu nema izbora — tu ne odlucuje svijesna volja pojedinca, pa ni svih klasa i naroda. Teznja za prostorom je kao Bozja osud- bina, nesto demonsko i golemo, sto zgrabi, gura u sluzbu, silom ili milom, znalice ili neznalice. « U to pozno doba, kaze Spengler, svijet se smatra tek plije- nom osvajaca. Umjetnosti su mrtve i vise ne ce ozivjeti. Trebalo 19 bi, da su ljudi u tome nacistu, pa mjesto sto slikaju slike, da grade parne strojeve. Ni intelekt ni novae ne moze ih vise spa- siti; sile krvi, neslomljene tjelesne sile zauzimaju staro svoje gospodstvo. »Rasa nice, cista i neodoljiva — najgrda pobjeda i, sto ostane, njezin je plijen. Ona uzima vodstvo svijeta, a car- stvo knjiga i problema kameni se ili iscezava iz spomena. « Nedostatci njegova djela, silne ucenjacke rabote i spreme, bjelodani su. Prije svega njegovo je prostorno podrucje prouca- vanja preuzano, Ptolomejsko. Opseze samo krajeve Srednje Evrope, gdje se govori njemacki, a sasvim pusta s vida anglo- saski, skandinavski, slavenski i od cesti mediteranski svijet. Knjiga kao da je bila pisana, da pripremi Nijemce na boj za gospodstvo nad Evropom, a mozda i nad svijetom. Onda on po- lazi od neke svoje postavljene teze, od unaprijed odredene sud- bine naroda i njihovih kultura, pa kusa povijest i u njoj zabilje- zene dogadaje navrnuti na tu, a priori iznesenu teoriju i odatle izvesti svoje zakljucke. Ta je teorija strogo deterministicka i po- tice ono staro pitanje, koje je raspravio prof. Dabinovic u pro- slogodisnjem »Hrvatskom kolu«, da li ljudi ili pokreti, pojedinac ili situacija, slucajnost, cine povijest? Spengleru pojedinac ni slucajnost uopce ne vrijede nista. Zato nije cudo, sto su se Engle- zi individualisti, pa i Francuzi digli protiv takove transcenden- talne nauke. Jer oni, da kazemo s Henrijem Bergsonom, ne vje- ruju u »nesvijesno« u povijesti; znadu, da »velika, podzemna struja misli«, o kojoj je bilo toliko govora, tek tece u povodu ci- njenica, da su mnostvo ljudi odvukli jedan ili vise njih od nji- hova broja. Drugi je znameniti pisac o tome profesor Arnold J. Toyn- bee, koji je 1934. On nije Nijemac nego Englez, nije dogmatik kao Spengler, nego hoce da uza se povede citaoca u svome istrazivanju postanka i porasta kulture. Zazire od me- tafora i pretjerana jednostrucenja zamrsenih dogadaja. On nije determinist, jer misli, da kulturu moze, kao sto je to uistinu i bilo, zaustaviti puki slucaj. Isto tako nigda ne pusta s vida snage velikih licnosti, koja daje dogadajima drugi smjer. Dok je me- 20 toda Spenglerova deduktivna i transcendentalna, njegova je induktivna i eksperimentalna. Toynbee baca mrezu puno sire. Od neko 650 naroda odvaja dvadeset i jedan, koji je izgradio svoju kulturu. Sve kulture vrsta ovako: dvije nesrodne ikojoj drugoj, bez prethodnica i na- si jednica, Egipcana i Anda Acteka ; cetiri nesrodne predasnjim kulturama, Kineza, Minosa, Sumeraca i Maja; cetiri srodne i pre- dasnjim i potonjim kulturama, Inda, Asiraca, Hitita i Helena; pet udruzenih, koje jos postoje, zapadnjacka, pravoslavna kr- scanska istocnoevropska , japanska, arapska i hinduska. Sto se tice ostalih, nedostaje nam znanja. Valja reci, da se te kulture razlikuju u vrsti, a ne tek u stupnju, iako je nekima doista vise uspjelo rijesiti probleme bitka nego drugima, pa se zato mogu s pravom nazvati visima. I on se slaze sa Spenglerom u misli, da nije izvjesno, hoce li svaka provesti svoj vijek do kraja. »Sveje- dnako ostaje moguce, pace vjerojatno, da ni jednoj od sadasnjih sedam nije sudeno vidjeti obecane zemlje, pa i ljudski rod moze izumrijeti, a da nigda i nimalo ne postigne svoga cilja. « Da bi objasnio svoju ideju napretka, zamislja povijest kao jedinu ulieu, koju svejednako valja proci u svoj njenoj duzini. Cetrnaest kultura unesrecilo se, okrenuvsi se natrag pravilu u prkos, prije nego su svrsile svoj prijelaz, pa se tako sukobile s drugom ili bile opomenute, da se maknu s puta, jer su ljudima opasne. A sto se tice onih sedam, koje se sad jos vide na ulici, on ne ce smjesta da ustvrdi, koja se vec vraca, a koja, ako uopce ikoja, jos slusa zakon kulture pa se naprijed krece. Koji je uzrok postanka kulture? Gobineau je mislio, da je to bila zasluga arijske rase. Toynbee odbija to, jer je neznan- stveno, buduci da na svijetu nema ciste rase. Isto su tako okolinu i podneblje, teoriju, koju je pred stotinu godina iznio H. Buckle »History of Civilization in England« , pobile cinjenice. Da je to istina, nastali bi u jednakim prilikama jednaki narodi. Ako se rodila kultura u dolini Nila, zasto je nema na obalama sjeveroamericke rijeke Rio Grande? Ta je teorija prejednostavna i suvise materijalisticna, pa se valja doviti bo- 21 ljemu rjesenju, koje ce odgovarati svim cinjenicama. A to je, kako on misli, teorija izaziva i odziva. Kad se u samoniklih, dru- gima nesrodnih kultura dogodi nagla promjena ekonomsko-geo- grafskog polozaja, potreban je od strane zitelja brz odziv, da bi sacuvali goli zivot. Kad su oni jednom ucinili prvi korak k svome spasu, da bi se priljubili novom po- lozaju, drugi su koraci puno laksi. A sto se tice doline Nila, kad su libijske livade postale pustosi, neki su se zitelji osokolili i ba- cili u mocvarne gustare na dnu doline, koje su se radinim ru- kama imale obratiti u egipatsku zemlju. Teze je rastumaciti pojavu, kada nastaje nova kultura iz neke stare. Ali i ovdje pomaze isto nacelo. Cim neka kultura stane gubiti svoju zivotnu snagu, raspadne se na dvije strane, na manjinu, koja nastoji, da odrzi svoju vlast silom, i na vecinu robova, u kojima se probudi svijest, da im valja spasiti dusu i sjeknuti snagom, da izazovu zulumcare. Iz tog sukoba rodi se nova, »srodna« kultura, koja u borbi nesto uzima od svoje raa- terinske ili predasnje kulture. U nas je ta spojka bila krscanska crkva, koja je stekla vjernost malog covjeka u rimskom carstvu. Crkva je, kako dokazuje povijest ranoga srednjeg vijeka, bila kao cahura, u koju se mladi svijet upredao i polagano iz toga zapretka izlijetao obrazovan. Jednakim se nacinom mogu rijesiti problemi porasta kultu- ra. One rastu svojim uspjesnim trajnim odzivima na trajne iza- zive. Ali to biva jedino onda, ako se djelovanje, kako izazivi redom dolaze, nastoji pomaci od podrucja vanjske okoline na priliku od osvajanja prirode k savjesti licnosti ili kulture, koje su u porastu. Porast znaci, da licnost ili kultura, koje su u po- rastu, nastoje postati svoja okolina, svoj izaziv i svoje polje dje- lovanja. Drugim rijecima, obiljezje je porasta napredak k sa- moodredenju. Kako bivaju ti zivotni odzivi? Toynbee nigda ne omalova- 2ava djela velikih voda, pa misli, da se u nekim krizama pojav- ljuju ljudi visih sposobnosti i poslusnim manjinama kazuju, kako ce rijesiti problem, sto se je narodu nametnuo. Oni se do- 22 duse svagda ne pojavljuju, kad je kriza na pomolu, ali sva je prilika, da ce se naci i ostaviti svoju brazdu u povijesti. Moglo bi se spomenuti vise takovih primjera: sv. Benedikt, Buddha, Konfucije, Lenjin i drugi. Eto tako tumaci Toynbee uzroke postanka, porasta i propasti kultura. Svakako je njegovo istrazivanje uzroka historijskog raz- vitka prirodnije i opseznije od Spenglerova. Uza sve to je raz- mak ljudske kulture prekratak, da bismo iznasli prava mjerila za poredenje i svestrano objasnili zakon napretka. Nu dvije su stvari jasne. S jedne strane nema stroge transcendentalne pre- destinacije u razvitku kulture, covjek je gospodar svoje sudbine, dok se pametno odaziva izazovima prilika, u kojima se nade. Tako moze kultura doci do kraja one jedine ulice Toynbeeove. A s druge je strane svaka kultura organizam, tvorevina duhov- nog, etickog i dusevnog zivota, kao i covjecanstvo, narodi, drza- va, pravo, gospodarstvo, drustvo, jezik, umjetnost, pa i filozo- fija sama, a kao i oni podvrzena promjeni, obnovi i prestanku. I to je njezin zakon, kojega ni Toynbee ne porice. Zato covjek zapadnjacke kulture stoji u ovom pozaru evropskom i u stravi strepi, pita bojazna srca, ne ce li i ona u njemu ognjem sa- go rjeti? Prosetao sam se do tvornica, kad su zvizdale sirene. Mladi kralj srca i duha nisam poznavao straha. Na bulvarima i avenijama kocoperile su se zene, pjesak cjelivao sjenu halja i sesira, i gutao miris praha. U takvim je nocima mirisalo. Tisina se velika pruzala od utvrda, sume i akacija. Nigdje se ne cuje glas. Na nebu bljedolikom i na zemlji protegnuo se hlad. U noci nisam cekao znaka ni zvijezde, samo spas. Ja sam odista imao prostorija duse, da ukonacim druge. I bio sam plemenit sa svakom teznjom jagme i praskavo bice. U meni su se zakraljili konjusari i zapostavljeni sluge, i svaki je pupoljak svijesti zreo stao da kao zora svice. U meni su odjeknuli skromni koncerti gradova i gradica, zemlje i provincije, stare skole, zvona, zvonici. U meni su kliktale berbe, s rujem krvoprolica, i groblja uskrsla i poletne crkve pjevale u dici. Svijet je izasao na puna usta snenoga slavuja, Svijet je iskao, da se u ritmu i u taktovima spoji. Svijet je zakljucio, da ce moj podrum bit gromor aleluja, i htio je da skoci u tamni svemir svrh vrha cvijeta usta mojih. »Jutarnji List«, Zagreb, 28. Kovacevic: Torkvato Taso i Cvijeta Zuzoric. Tadic: Cvijeta Zuzoric' Prestampano iz »Srpskog knjizevnog gla- snika«. Le Lettere di Torquato Tasso, disposte per ordine di tempo ed Tlustrate da Cesare Guasti, 5 vol. Firenze, 1852 — 55. Solerti: Vita di T. Lettere inedite e disper- se, 3. Le Rime di T. Edkzione critica su i manoscritti e le antiche stam- pe, a cura di A. U Bosco: Torquato Tasso u velikoj talijanskoj enciklopediji. Poput beskrajne prijetnje tmasnog oluj- nog neba s crnim znacima propasti i rasula prati nas ona pa- kosno i uporno na svim stazama naseg lutanja i borbe, da u odlucnim casovima zivotnog zbivanja, kad na raskrsnici tra- zimo smjer ili otkrivamo spasonosne putokaze, pa polazemo sebi, svoioj covjecanskoj i stvaralackoj savjesti racune i obracune, da bas tada ponovno javi svoju nazocnost novim udarcima, da prekine ovo mucno i uzaludno trazenje svjetlosti i da ga zavrsi opet jednim tragicnim finalom. Od prvog mutnog i sumracnog praskozorja nase kulture preko izmjenicnog periodicnog proplamsavanja i gasenja nje- zinih zarista, pa sve do dana danasnjega osjetili smo intenzivno i neprekidno u bezbroj preraznih manifestacija moc te nemile kobi. S periferijskim geografskim polozajem nasih zemalja za- pocela je drama. U njoj smo ponajprije s velikim uspje- hom preuzeli veoma napornu i veoma opasnu ulogu pogranicnih cuvara civilizacije i krscanstva. Postavljeni »s macem u ruci« izmedu kulturnih drzava zapada i poludivljeg, barbarskog Istoka, da vjekovima odgajamo mucenike, legendarne heroje i ratnike, da se suludo koljemo po razbojistu za mir i blago- stanje onih, koji su za uzvrat, u dekorativnoj sceneriji tradicio- nalnog dvorskog spanjolsko-austrijskog pompa, u uzvisenoj pozi apostolskih pomazanika nalagali krvnicima, da sijeku glave oni- ma, koji se usuduju posumnjati u njihovu nepogrjesivost, pra- vednost i velicinu, natapljali smo tako i svoju i tudinsku zemlju najplemenitijim i najdragocjenijim zivotnim sokovima bez- brojnih generacija. Hrvatsko :Kolo 97 7 Namjesto da smo tim nadljudskim naporima i torn neiz- mjernom energijom svladavali druge poteskoce, rjesavali druge zadatke, izgradivali na vrijeme temelje svoje kulture, da bi se uzmogli razvijati pravilno i postepeno po zakonima evolucije i progresa, mi smo brigu oko svoje uljudbe vec u njenom prvom zametku morali napustiti i povjeriti uglavnom monasima, cr- kovnjacima, narodnim pjevacima i guslarima, a sami smo gu- bili svoje vrijeme po logorima, utvrdama i vojarnama. Oblikovali smo neumorno uvijek nove cete, vjezbali nove pukove i po nekim visim naredbama povlacili se u velikim kom- paktnim masama ili rastrkanim gomilama pjesice ili na konju, po svim carskim drumovima, po panonskom blatu i sumama, potucali se oboruzani do zubi od nemila do nedraga, vojevali, ginuli i usavrsavali tehniku ubijanja, i postali slavan narod najboljih vojnika, uzornih generala i vojskovoda, ali za svoje protektore, koje smo uistinu mi zasticivali, ostali samo prezrena horda krvoloka, ustasa, pandura i maraudeura, a njihovim su strasnim imenom austrijske i njemacke majke u sumrak, pred spavanje plasile svoju neposlusnu djecu kao demonskim naslo- vom necastivoga. Sve, sto nam je ostalo od te fantasticne i stravicne avan- ture, u kojoj su prodefilirale nepregledne povorke ranjenika, bogalja i mrtvaca, sve, sto je ostalo od tog zrtvovanja za tu- dinca i ocajnicke obrane vlastite kuce i golog zivota, bio je ne- jasni nimbus neke imaginarne velicine i slave u pjesmama sli- jepih barda, koji su rezignirano zapjevali u desetercu svojih balada, budili pokojnike, da bi utjesili zive i nadahnjivali svoju stvaralacku mastu neprekidnim mlazovima vrele krvi. Pa i u torn pateticnom kazivanju nad kostima poklane djece, u dosto- janstvenom klanjanju pothvatima nestalih junaka u napisanim i nenapisanim pricama, u kronikama, u torn cijelom golemom eposu ima, zacudo, vise okrutnog mucenja samog sebe, nego placne tuzaljke i jeremijade. Drugi dokazi nesretne proslosti i dugog nemira smirili su se po arhivima i muzejima sa starim pecatima, naslovima, po- 98 veljama, postadose ovetsali antikvarni balast, svijet, koji je za- uvijek zaspao u vitrinama. Po bivsim graniŁarskim kucama cu- vaju se jos i danas u pozlacenim okvirima, kao obiteljske sve- tinje, ostavljene potomcima u zavjestaj, neki pozutjeli bakrorezi i naivne iluminirane litografije austrijskih crtaca s prikazima ratnicke glorije preda. Sarene i pomalo operetne scene bivaca, pljacke, zasjede, bitaka i jurisa, kad se lome macevi i puse za- paljeni zaseoci, a brkate ljudine surova lica u nekoj neobicnoj opremi s nozem u zubima srljaju u metez pomahnitale solda- teske. Neshvatljivo je, kako su ti nestvarni prizori tako okrutne stvarnosti, te slicice s natpisom Die Kroaten. Nije tesko zamisliti dojam, koji je tek morala proizvesti na njih ista tema u idealiziranoj varijanti baroknih pomodnih i oficijelnih slikara. Ovi su od tog materijala spretno komponi- rali prostrane panoramske prizore s dubokom perspektivom, gdje se dogadaji odigravaju po strogom propisu i pomno pro- misljenoj reziji, kao svecana magicna predstava i bljestavi spektakl s bengalskim vatrama, muzarima i svim opsjenarskim efektima. U prvom planu, na uzvisini s dva-tri stilizirana stabla, ele- gantno drapirani satori s grbovima i emblemima princeva i voj- voda, stolovi s geografskim kartama, dalekozorima, savijutci papira, besprikorno obuceni casnici, savjetnici i pridosli glasnik s perjanicom na zapjenjenoj bedeviji, koja se malo usplahi- rena, propinje. Cijela svita je zadubljena u tok i razvoj bitke, koja se negdje daleko u pozadini odigrava i u kojoj sudjeluju hrvatske snage. I dok je ovdje u ovom izoliranom, nedohvatnom i velicanstvenom repoussoiru sve smireno, distingvirano vodeno po starinskom ceremonijalu, geste umjerene, izbalansirane i pomalo graciozne i dekadentne i attitude skoro glumacki pro- racunane, negdje u dnu vidika bitka je u punom jeku. Silna, razlivena komparserija, koja vise ne glumi, vec zivi svoju rolu. I zbog nekoliko takvih osrednjih ratnih slika s divinacijom moci narucitelja, zbog platna, koja su bila brzo zaboravljena i jos brze potamnjela, za maglovitu fikciju slave, koja se netra- gom rasprsila na vjetru vremena kao nistav prah uspomena, toliko odricanja, bijede, patnje i zrtava. U znaku beznadnog martirija i okrutne sudbine trajalo je to bezumno, bjesomucno klanje. Sto nije izginulo u ratovima na raznim stranama od Osijeka do Magdenburga, u cestim i dugotrajnim austrijskim vojnama, u samoobrani na vlastitim medama, tuklo se na rode- noj grudi i unistavalo nemilice medusobno pod zastavama za- vadenih hercega, grofova, baruna, u bunama, prevratima, pre- padima, plackaskim naletima i ustancima. Od prvih najezda Turaka do tridesetgodisnjeg rata 1618. Tek poslije dramatski razmahanog perioda visestoljetnog vojevanja i krvarenja, koji se po svojim strahotama i divlja- stvu nije ni malo razlikovao od groznog prikaza ratnog uzasa na grafickim listovima genijalnog crtaca iz Nancyja, mestra Callota, poslije oslobodenja od Turaka, jozefinskog prosvijet- ljenog apsolutizma dolazi u devetnaestom vijeku do nekog smi- renja i zatisja. WO Ono, sto je u tako dezolantnim prilikama jedne rascjep- kane, haracene, pregazene zemlje, jedne zapustene, strahovito zatrovane i zalosne provincije bilo vjekovima potiskivano u bezdane duse, u zamrsene labirinte podsvijesnih kanala, sto je tamo, skriveno u mraku, raslo poput mocne plime, moralo je jednom, nabujalo i prenapeto, briznuti iz tog tajanstvenog skro- vista silnom prodornom snagom oslobodenog elementa. Trebalo je samo da malo popusti neumoljiv; pritisak izvana, da se ne- miri utisaju i prilike promjene, da suluda utrka i skitanje bez cilja i daha uzduz i poprijeko kroz pustos tuznih pokrajina pre- stane, i vec se, kao nada prvog rumeno vedrog svitanja, javlja probudena narodna svijest. Ona kao carobna moc obuhvata, uzdize i bodri duhove, budi obesvijesceno htijenje, potice za- mrlu energiju na konstruktivan rad i daje cijelom djelovanju visi smisao. Ilirske budnice i davorije tridesetih godina zanose i uzbu- duju mase, jer teku iz dna duse kao pjenusavi mlazovi kata- rakta, koji je dugo bio zatvoren branom nasilja; one spajaju i opajaju, vezuju srca i oslobadaju ih more i zato najbolje i naj- sigurnije pripravljaju onaj veliki preporod, koji ce pismom i govorom ujediniti sve Hrvate i dati im prvu siroku platformu za knjizevno stvaranje. Tako je iz bezbroj novih izvora prsnulo bezbroj slapova snage, i djelovanje tog priliva moralo se osjetiti na svim po- drucjima zivota. Nastale su promjene, previranja, trazenja. Iz vjekovne bespomocne zaostalosti i mraka pridize se jadni puk, oblikuje se jasnije gradanski stalez, drustveni zivot sna- znije pulzira, kulturne potrebe su vece, a Zagreb, mali gradic na zadnjim obroncima Medvjednice, formira se u nacionalni i kulturni centar jednog naroda i u cijelom torn gibanju osjeca se tendencija prema gore. U to vrijeme ostvarilo se, naravno, malo pravih umjetnickih vrednota, jer je ambicija vec zadovo- ljena radoscu samog stvaranja, igrom oblikovanja, a za vise ciljeve nije bilo ni pravih mjerila ni dovoljno znanja. Vec po najznatnijim sukobima, radanju i previranju poli- tickih ideja, koje su vodile Hrvate, pokretrma, strankama, opo- ziciji, koja je tinjala i ispod najvece stege Bachovog apsolu- tizma, ispod dugotrajnog pritiska tudinske vlasti i njenih slu- gana, po borbenom nastupu ili zivom javnom djelovanju znat- nog broja istaknutih licnosti Jelacic, Gaj, Strossmayer, Kva- ternik, Starcevic itd. Iako je nasa stara pokrajinska knjizevnost, nastala i cvala u izoliranim sredistima, od humanizma do konca 18. Prokrciti jedan zapusten teren i zacrtati granice osnovne platforme za stvaralastvo buducih generacija nije ni bezvri jedan ni bezna- cajan posao. Ako danas, iz cetrdesetgodisnje retrospektive, promotrimo sistematski, pomno i smireno u cjelini i pojedinostima graficku liniju toga stogodisnjeg 1800. To je raz- doblje sa svim svojim manama, naivnostima, slabostima, zablu- dama, lutanjima, potresima i porazima izazvalo u kulturnom zi- votu Hrvata mnogostruko gibanje i mozemo ga nazvati vaznom razvojnom fazom nase uljudbe. To, sto smo mi u zakasnjenju spram kulturne Evrope, nije krivnja devetnaestog vijeka, vec naseg geografskog polozaja i 102 povijesnog razvoja proslih vjekova, i ta se zaostalost nije mogla preko noci jednim skokom nadoknaditi. Zato ni najpateticnije lamentacije nad sinhronistickim tablicama ne tumace i ne do- kazuju nista. Promatrati sto i kako se stvaralo od pedesetih do devedesetih godina u Parizu na podrucju knjizevnosti i likovne umjetnosti, a sto kod nas, moze biti veoma zanimljivo i poucno, ali torn metodom poredbe ne cemo doci ni do kakva razjasnje- nja. Rezultati jednoga velikog i zatvorenog kulturnog kom- pleksa Evrope, koji ima posebne predradnje, brojne svoje pojave i osobite oznake, ne mogu biti samo suprotstavljeni nasini skromnim ostvarenjima u svrhu najvise kritike. U cinjenici, da nas likovni razvoj nije tekao paralelno i simultano s likovnim razvoj em francuske ili koje druge metro- pole, nema jos tragike. Pretpostavimo li, da se to zbilo, — sto je dakako nemoguce, jer je slican razvoj uvjetovan slicnim prilikama — zar bi samo stilski paralelizam donio tako mnogo koristi? Zar je on uvjet, da se otkriju putovi do samoniklog likovnog izivljavanja. Epi- gonstvo je veca zapreka do samostalnosti od lutanja. To nam danasnje trckanje nekih slikara za svakim novim eksperimen- tom inozemstva najbolje potvrduje. Razloge naseg sporog, krivudavog i zaobilaznog razvoja sa svim njegovim negativnim popratnim pojavama, zastojima i komplikacijama ne treba traziti iskljucivo u kasnim pocecima i manje-vise krivim orijentacijama, nego i u drugim, isto tako vaznim, a mozda jos mnogo dalekoseznijim cinjenicama eko- nomskog i socijalnog znacaja. Drustvene prilike, koje uvjetuju pravilan i potpun razvoj talenata, pruzajuci im mogucnost dje- lovanja i usavrsavanja, bile su kod nas dugo sasvim nepovoljne. Publika, primitivna, uskogrudna i neodgojena, nije uopce shva- cala ulogu umjetnika u svojoj sredini, pa je zbog toga s nera- zumijevanjem gledala njegov rad i bila nehajna prema svim njegovim borbama, brigama, nevoljama i problemima. Lisen svakog prava i prezren, umjetnik je za nju pomalo smijesna i neobicna pojava, a kako je nepovezan sa sredinom, u kojoj dje- 103 luje, na ljestvici drustvene klasifikacije nema za njega mjesta. Skrajnje nerazumijevanje, malogradansko gledanje i indolen- cija prouzrokovali su vise zla od zakasnjenja i oponasanja dru- gorazrednih uzora, koje je u stvari i nastalo pod pritiskom za- htjeva te iste publike, a pretezno kod osrednjih nadarenosti. Namjesto da je kreator, snagom svog umjetnickog djela prisilio publiku, da se pokrene iz svoga mrtvila, te da dozivi i prihvati onaj oblik likovne ljepote, koju on, bice viseg reda, stvara, da bi covjecanstvo poveo svijetlim stazama duhovnosti i pokazao njima jos nepoznate manifestacije duha, morao je odustati od te predvodnicke uloge i dopustiti publici, da ga vodi — jer je osjetio da ce ga u protivnom slucaju ona unistiti. Takvi su kon- flikti nasim talentima zadali najvise jada, pa su prerano su- stali, premoreni i iscrpljeni od uzaludne borbe. Da je samo Karas, jedan od nasih prvih velikih likovnih talenata, bio u povoljnijim prilikama i u mogucnosti da u inten- zivnom i nesmetanom radu prode sve etape razvoja i dosegne smirenost zrenja, tko zna, kako bi njegovi definitivni rezultati djelovali na evoluciju naseg slikarstva! Kakve bi sve promjene shvacanja proizveli, kakve plodonosne impulse i neslucena pre- viranja izazvali! Iste se misli samo u vezi s glazbom javljaju pred patnickim likom Vatroslava Lisinskoga. Mozda bi jedan jedini znacajan, cjelovit i osebujan likovni oeuvre izgradene i dokoncale licnosti, oeuvre, koji bi bio indi- vidualan i nas, mogao sigurnije izvesti iz lutanja i pokazati put do samostalnog izraza od povodenja za stranim kulturama. Ali takvo slikarsko djelo u potpunosti nismo imali u devetnaestom vijeku, jos ga nemamo i tko zna, kada cemo ga dobiti. Tako je ono zamrseno kovitlanje zbivanja kulturnog zi- vota, koje je noseno dinamikom najboljih stvaralackih snaga, a obiljezeno nemirom, ono propinjanje osamljenih i iznimnih pojedinaca u teznji za nepoznatim i neobjasnjivim, za afirma- cijom svoje licnosti, ono nagonski neustrasivo probijanje kroz sive pustinje svakidasnjeg zivota i uspon prema nedohvatnim visinama ideala, za koje jedino vrijedi zivjeti, bilo zastrto avet- nim sjenama zlog udesa i tragike. Crna bijeda, provincijska zaostalost, neutazena zelja za svijetlom, teznja za slavom i bogatstvom, za velikom umjetno- scu, stvaranje itd. A kult i trazenje Ijepote, toga nedohvatnog, pro- mjenljivog, skrivenog bozanstva, nije ni manje mucno, ni manje krvavo i ostaje uvijek »dvoboj, u kojem umjetnik, prije nego pobijeden padne, u stravi vice« Baudelaire. Racic je zapoceo i borbu s demonima i dvoboj kreatora veoma rano, vec kao dijete; bez posrtanja, smjelo i neustrasivo, tukao se, dok nije pobijeden pao navrsivsi tek dvadeset i tri go- dine, prostrijeljene lubanje, u groznicavo nemirnom i bucnom Parizu u jednoj trecerazrednoj hotelskoj sobi, pred kaminom i bouquetom krvavorujnih ruza. Njegov otac Mijo, dacar na Jelacice- vom trgu, horvacanski sitnicar i krcmar, smjesti ga kao manu- elnog radnika u litografsko poduzece Rozankovskoga, gdje dje- cak brzo napusta podmazivanje strojeva i u prvom naletu am- bicije prometne se u litografskog segrta. Kako je od najranijeg djetinjstva pokazivao ljubav i smisao za crtanje, snasao se u svom novom zvanju vrlo dobro. Tri godine klipsao je taj okre- tni i sposobni momcic iz Horvata kroz blato i prasinu Savske ceste do radionica Rozankovskoga, tri godine smisljao je nesto nad svojim crtezima, neumorno radio i smisljao, i jednog dana. Sve mutne ceznje za necim ljepsim i zna- cajnijim od litografskog zanata, necim nevidenim, nepoznatim 105 i divnim, sto zanosi i opaja, sve je to izrazio u neocekivanoj odluci. Bee je najblizi kulturni centar, i mladic razmislja o torn gradu kao o prvom cilju svog hodocasca umjetnosti. No tu od- luku promijeni jos u vlaku neki suputnik, Madzar, koga takoder mame demoni. Taj nepoznati mladic Kalman, koji putuje u Miinchen na slikarske studije, nagovori Racica, da izabere ba- varsku metropolu za svoj cilj. Tako je jedno anonimno lice, o kome se nije nikad nesto vise saznalo primilo ulogu vodica i od- redilo Racicevu umjetnicku sudbinu. Pregledavsi u drustvu svoga mentora grad na plavom Dunavu, Racic putuje u Miin- chen, gdje ulazi u glasovitu i prenatrpanu slikarsku skolu Slo- venca Antona Azbea, za koga su Miinchenci pakosno govorili, da je »najmanji covjek s najvecom glavom«, no taj nadimak nije vrsnog pedagoga ni malo smetao u njegovoj dobrocudnosti i sirokogrudnosti. Iskusni Azbe zapazi na prvi pogled veliku i- nesvakidasnju nadarenost ovoga sutljivog i od mnozine prvih dojmova velegrada ponesto zbunjenog Slavena, i vec nakon tri dana rada u odjelu za pocetnike odvede ga u skolu za na- predne, koja se nalazila u prvom katu, laskavim rijecima: »Der Kerl hat namlich Talent, er kann hinauf gehen«. Predavsi se svim zarom mladosti ucenju, Racic u svom gro- znicavom odusevljenju za umjetnost i rad zaboravi, da njegova mucno ustedena svotica ne moze vjecno trajati, i tek kad su se zadnje forinte rastopile, uvjeri ga oskudni sadrzaj novcarke, da je njegov imetak potrosen. I sad mu ne preostaje drugo nego da potrazi neko vrelo prihoda. Medu novinskim oglasima miin- chenske stampe nade inserat berlinske graficke firme »Litho- graphie und Reproductionsanstalt R. Bong«, u kome su bas tra- zili vjestog litografskog crtaca. Nakon ponude, koja je bila po- pracena kolekcijom originalnih crteza, u stilu Alfonsa Muche, 106 bude Racic primljen u poduzece, gdje se tako istakne svojirra znanjem i vjestinom, da mu povjeravaju najteze zadace. Rastanak s Miinchenom, sa skolom Azbea, s novom, ali vec poznatom okolicom, bio je tezak. Mladica tjesi samo misao, da ce doskora nesto ustedjeti i ponovno nastaviti prekinute nauke. Dojmovi golemog i uzurbanog grada Berlina, njegovih umjet- nickih spomenika i galerija, ispreplicu se u mladicevoj dusi, daju mu nove poticaje i pojacavaju zelju za stvaranjem i nos- talgiju za Miinchenom, za suucenicima, znancima i majstorom Azbeom. Cim je sakupio par stotina maraka ustednje, napusti Berlin i hita u ostavljeno kolo drugova. Podvostrucenom marljivoscu i sil- nom, neslomljivom voljom nastavlja nauke, napredak se iz da- na u dan opaza; narocito u crtanju postizava dobre rezultate i veliki uspjeh. U Azbeovoj skoli sprijatelji se s nekim pruskim majorom u miru, dobrocudnim starijim gospodinom, koji je takoder ucio crtanje, bio pomalo entuzijast za umjetnost, gorljivi amateur i idealist. On se toliko odusevi Racicevim talentom, da je, shva- tivsi njegovo tesko materijalno stanje i borbu, odlucio, da ga podupire. Pune tri godine otkidao je taj neobicni penzionirac od svoje skromne mirovine i pomagao Racica potporom od tri- deset maraka na mjesec. Poslije smrti Antona Azbea polaze Racic u jeseni g. Vec poslije nekoliko mjeseci studija na Akademiji Racic izgubi ucitelja. Za nasljednika preminulog Hertericha bude ime- novan profesor Hugo von Habermann, predsjednik miinchenske »Secesije«. Mladi daci slikarstva primise s velikim odusevlje- njem novog profesora, koji je bio na glasu kao novotar i na- prednjak. Kad se Racic usidrio u Miinchenu, njemacko slikarstvo emancipiralo se tek postepeno od starih, praznih i beznacajnih 107 akademskih sablona i prozivljavalo fazu fermentacije i razvoja, ali vec se sve izrazitije ocitovao prijelaz od realizma prema im- presionizmu. Koncem devetnaestog stoljeca, pod neposrednim utjecajem snazne umjetnosti Leibla, tog poklonika Courbetova realizma, njemacko se slikarstvo oslobadalo djelomicno lazi, ka- zalisnih kostima, prasnih rekvizita, galerijskih sosova i grandi- oznih historijskih seena. Iako se u oficielnom slikarstvu Wil- li elmova carstva jos i dalje uvelike kultivira papirnati cvijet muzealne ljepote, i u slikama se mudro, literarno misli, a do- stojanstveni akademici s titulama i naslovima poput vrhovnih rezisera ne prestaju na platnu aranzirati svoje sjajne karneval- ske predstave, ipak postoji i jedno drugo, sluzbeno nepriznato slikarstvo, koje se nadovezuje na djelo majstora iz Aiblinga ili je usmjereno teznjama, koje su imali francuski pioniri »istinskog slikarstva«. U Berlinu, gdje jos zivi i stvara nepopravljivi fanatik mar- ljivosti, stari »mali div« Menzel, sve je burnije, slikarstvo svi- jetla, pokreta i neposrednog izrazaja osvaja polako teren. Umjetnicki prof ili Liebermanna, Slevogta i Gorintha jasno se ocrtavaju i vec su postavljeni temelji moderne njemacke umjetnosti. Slicne teznje za emancipacijom mogu se opaziti u Miin- chenu vec od g. Ta munchenska secesija, ne samo da po temeljnim stilskim karakteristikama svojih prvaka nije imala nista zajednicko s beckom secesijom osnovana g. Za- jednicko im je jedino bilo ime i kidanje s konvencionalnim shemama stare generacije. U munchenskoj avantgardi nije bilo odredenih programa i svaki clan ima potpunu slobodu kretanja u stvaralackom radu, no neki, a narocito Uhde, tendiraju pre- ma impresionistickom shvacanju. Novi profesor Akademije, Hugo Freiherr von Habermann 1849. Poslije trazi vlastite putove, nastoji se osloboditi utjecaja svoga ucitelja, skrece prema realizmu u gen- reu »Das Sorgenkind« , da zauvijek napusti svako novelisticko fabuliranje, usvaja neke slobostine tretmana, i suvremenija iz- razajna sredstva, usavrsava tehnicku obradbu do najvece vir- tuoznosti i priklanja se potpuno portretu i aktu. Glavni akcent njegova likovnog stila postavljen je na apartnu, bogatu har- moniju boja, profinjenu, dopadljivu ritmiku linije i savrsenost metiera. U zrelim godinama, pored izvrsno izvedenih portreta i karakternih glava, prikazuje neobicnim rafinmanom nage sla- dostrasne djevice i pomalo razbludne dame svijeta i polusvijeta, u kojima je dosla do punog izrazaja otuzna atmosfera namiri- sanih boudoira i vreli dah perverzne putenosti. Mladi daci slikarstva primise 5 velikim odusevljenjem no- voimenovanog profesora von Habermanna, predsjednika »Sece- sije« i naprednog slikara, i taj se dogadaj smatrao stvarnim po- cetkom liberalizma na miinchenskoj akademiji. No to ugla- deno slikarstvo starog baruna, mondeno, slatko i elegantno, nije u svojoj bitnosti bilo ni napredno ni suvremeno, kako se to u prvi mah pricinilo dugokosim zanesenjacima iz raznih gradova i provincija Njemacke, Austrije, Madzarske, Poljske, i Ame- rike. Po svojim tehnickim slobostinama, svjezini boje, po la- koci tretmana, Habermann je svakako predstavljao neku opo- ziciju tadasnjem jalovom i vec skamenjenom akademizmu, ali u njegovu djelu prevladavaju ipak elementi tradicije. Ociju- kanje s Parizom nije nikada ni malo promijenilo njegovo umjetnicko shvacanje, a pogotovu ga nije priblizilo impresioni- zmu. To su doskora, upoznavsi izblize i bolje svoga ucitelja uvi- djeli svi oni daci, kojima je idol bio Manet i noviji pokret fran- cuskog slikarstva, — skola iz Batignollesa. Ne dobivsi u torn smjeru dovoljno poticaja i tu toliko ze- ljenu slobodu stvaranja, koju su od svoga nastavnika ocekivali, nasli su se u dvoumnici, ne znajuci, treba li da se usprotive za- htjevima autoritativnog profesora ili treba li naci kompromis r samo ih djelomicno prihvatiti. On je vec tada imao veoma jasne pojmove o vrijednosti i gibanju modernog slikarstva, i razlikovao je dobro likovnu isti- nu, od poze i lazi, umjetnost zivota od kalupa. U njemu je ti- jekom razvoja intelekta i usavrsavanja umjetnickog znanja na- glo zorila umjetnicka licnost sa svim znacajnim oznakama, na- klonostima, idealima i ciljevima. Jos kod Azbea, upucen u neke tajne tonsko-valeurskog gledanja, on je nasao svoje stajaliste i posao sigurno i odlucno smjerom emancipacije od kanonske ljepote, prema onim idealima, koje je navijestio, trazio i ostva- rio Manet, taj svijetli putokaz na ulazima u prostore suvreme- nog slikarstva. Pod utjecajem tih ideala, impresionisticke este- tike i glavnih teznja batignolleskog kruga Racic je izgradio svoj umjetnicki credo i zamislio i provodio ove prve postulate: uklo- niti tvrdocu linije u korist slobodne i neogranicene harmonije boja, oblikovati bojom i tonom u direktnom maljanju i dati svu puninu volumena u smislu zdrave i prirodne ljepote, koju je u sebi osjecao kao neumoljivi fatum. I bas taj osjecaj ljepote, silan i sudbonosan, zivio je du- boko u njemu, gospodario svim njegovim htijenjem i vodio ga sigurnije i bolje od svih formula Habermannove mestrije. Ali ljepota je tek postojala u dusi, u osjecaju, u predodzbama i nju je trebalo na platnu otkriti i pokazati drugima, trebalo je tra- ziti i naci vanjsko lice te zanosne unutrasnje vizije, koja tece, zaustaviti na cas njeno strujanje i ostvariti je u nistavom mate- rijalu ljepljive boje. Trazenje vanjskog oblika takve vise ljepote nije strpljivo artisticko lickanje ploha ni izmisljanje dopadljivih sara. To je gigantski zamah tvorca, koji ulazi u vrtoglavu bitku s demoni- ma, tamnim silama, s tvarima, s tehnikom, formama, zabludama, sa samim sobom, da u impetuoznom naletu kreativne groznice raspiri plamen nadahnuca do golemih ognjeva kad se, u casu 110 tragicne napetosti svih snaga, rada, bljesne, javi bozanski odraz iznutra. I taj dvadesetgodisnji decko s mocnim celom i razbaru- senom kosom imao je odvaznosti za patnju, za napore, za kida- nja, jer nije htio zatajiti videnje jednog sklada. U svijesnom i nesvijesnom trazenju te ljepote na plohama platna trosio je svoju energiju i gorio plodonosnim ognjicama kao zublja, ali zato je iz dana u dan rastao slikar, tvorac, umjetnik-covjek, koji se penje prema zvjezdanom nebu. Imajuci preciznu pre- dodzbu o slikarstvu, za kojim je tezio, priblizavao se sigurno prvim ostvarenjima ciljeva usprkos negodovanja i oprecnih zahtjeva jednog slavnog profesora s plemickim predikatom. Prvi je na akademiji pokazao necuvenu smionost, da se kao pocetnik, discipulus, protivi korifeju, koji za sobom ima de- cern je tehnickog iskustva i bezbroj priznanja strucnjackih kru- gova i najozbiljnijih kriticara, i da izazove svojim drzanjem konflikt. No taj siromasni, nepoznati ucenik ima fenomenalni li- kovni talent i ne ce da postane eklektik, vec veliki kreator, pa ne moze primati diktat, osim onog, koji mu govori vlastiti osje- caj ljepote. Pristupa objektu bez okolisanja i predomisljanja i tezi za neposrednim slikanjem onoga, sto vidi i osjeca, za ostva- renjem tonsko-koloristickog sklada, za cjelovitoscu zatvorenog generalnog dojma; a sto se njega tice pimpantna dotjeranost krasopisa, kicenost, flamanski nacin podlaganja zemljanim to- nom i naknadno pirelazenjem punom paletom itd. Vec nakon prvog razocaranja i idejnog razilazenja s uci- teljem zapoŁeo je borbu, koju je zilavom ustrajnoscu vodio od semestra do semestra pune tri godine, a da napetost tog cudno- vatog odnosa nije ni na cas popustila. Raficeva ozbiljnost u radu, njegovi kriticki pogledi i sudovi, nepokolebivo uvjerenje u ispravnost svog stanovista i dosljednost u svemu toliko je im- presionirala razred, da se veci broj nadarenih sudrugova pri- druzio buntovniku, sto je imalo za posljedicu kolektivni revolt; u likovnom oblikovanju istomisljenika sve se izrazitije opazalo napustanje Habermannova postupka. Ill Tako se dogadalo, da su na izlozbama krajem skolske go- dine slike najgorljivijih predstavnika slobodnjaka te samo- voljne i neukrotive omladine izazivale cudenje. Simpaticni re- beli uznemireni od preobilja mladenacke snage, noseni pretezno drugim likovnim dozivljajima i drugim htijenjem, odvajali su se u mnogome od shvacanja i nacina rada njihova profesora. U otkrivanju i istrazivanju jos nepoznatih i novih oblasti stva- ranja prednjaci Josip Racic; on daje ovom otporu glavni i naj- prodorniji impuls i dinamicki zamah, zalazuci se bez ustezanja za umjetnost svojih francuskih uzora. Habermann je odmjerenom, ali strogom kritikom uz pomoc svih raspolozivih navoda i cinjenica, koje bi mogle govoriti nje- mu u korist, uz mudro izabrane argumente pokusavao teorijom i praksom razuvjeriti i pokolebati Racica u impresionistickom vjerovanju, ali ta su nastojanja otmjenog i ambicioznog pro- fesora bila potpuno uzaludna, jer su samo povecavala nelagod- nost poremecenog odnosa i postepeno dovela situaciju do maksi- muma zaostrenosti. Otvoreni sukob izbio je pred slikom »Dama u crnom«, na- kon sto je profesor smireno i s uvjerenjem razlozio svoje teorije i temeljne zasade razjasnivsi, sto sve prema njima ne valja na torn platnu. Na sve zamjerke, koje su trebale porazno djelovati, Racic je odvratio samo jednom konstatacijom, u kojoj je sadr- zana njegova najsupremnija kritika i zadnji, neoborivi protu- dokaz: »So hat Manet nicht gemalt, wie sie es wiinschen! Odgovor, na koji nema replike, jer je u njemu otrovna smrtonosna strjelica. I spretna dijalektika i elokvencija starog, iskusnog Weltmanna morala je tu zatajiti. S kakvim je cuvstvima profesor von Habermann promatrao taj otpor, taj samosvijestan nastup i nepokolebivo pouzdanje, tesko je sa sigurnoscu ustvrditi, no vjerojatno je pored ostrog zalca povrijedene tastine i narusenog autoriteta morao koji put osjetiti i malo skrivenog respekta, pa i divljenja. U neustrasivoj borbi za afirmaciju licnosti, svladavanjem otpora i kidanjem okova skolske stege, Racic je krocio naprijed 112 Josip Raa'c Studija zenske glave crtez Josip Racic Starac crtez Josip Racic Studija crtez Josip Racic Groteskna kompozicija crtez tesko ispacen i premoren, ali zazarenih ociju od uzbudenja i srece otkrivao je nove vidljive oblike svoje ljepote i realizirao najbolja platna miinchenskog perioda, ne samo ona malobrojna, koja vec znace u nasem likovnom razvoju preokret, nego i ona, koja nismo nikada upoznali, jer su se netragom izgubila i nestala. Ako pomislimo, koliko bi lakse, a kako jednostavnije i oportunije za casoviti vanjski uspjeh bilo oponasanje kaligraf- ske fakture jednog slavljenika, koji je bio u drustvu en vogue i imao dobrih veza s utjecajnim licnostima, od ovog zilavog, ne- popustljivog hrvanja, ukazuje nam se tek u pravoj slici 5naga, velicina i znacenje tog ubogog momka iz Horvata. Epilog u Rue de Vabbe Gregoire Izvan umjetnosti, u vedrim casovima slobode i dokolice, Racic je bio bezbrizan, kadikad i lakomisleni mladic, koji se sa silnim elanom i radoscu predaje zivotu i u sarenom, uzbibanom i febrilno uzavrelom komesanju internacionalne boemske sre- dine predratnog Miinchena izivljuje svoj temperamenat. On doduse i daleko od skole mnogo radi, rise i uci, cita- njem dobrih knjiga nastoji prosiriti svoju manjkavu naobrazbu, posjecuje izlozbe, muzeje i galerije, gleda, analizira i uspore- duje i tako u vise smjerova razvija i popunjuje svoje strucno i oskudno opce znanje, ali on ipak nije, a niti je htio niti mogao stajati postrance i izvan vrtoglavog ritma mladosnih uzbuna, nadmetanja, ekscesa i mahnitanja. Uza sve sitne i krupne mate- rijalne brige, casovite tajne potistenosti i malodusnosti, naporne borbe s demonima, propinjanja nezadovoljene ambicije, njega cekaju, zovu i obuzimaju male i velike svakidasnje radosti zi- vota: srdacno drugovanje, razgovori, flanerije, plandovanja i svecanosti prve ljubavi. Racic najvise druguje sa slikarima Vladimirom Becicem i Poljakom Karlom Olszewskim i knjizevnicima Josipom Koso- rom i Bozom Lovricem, pa makar se ponekad sastajao s jos ne- kim Hrvatima i Nijemcima, s prvom cetvoricom stvarao je ne- razdruzivi kvintet i pro2ivio cijelo miinchensko doba. Tek kra- Hrvatsko Kulo 113 8 tak boravak kod oca, u Horvatima, za vrijeme godisnjih ferija, rastavlja ga od prijatelja. Suucenici na Akademiji nisu mu se nikad s vecim simpatijama priblizili niti su ga, kao druga i ko- legu, volili, iako su djelomieno i bili pod utjecajem njegove umjetnicke licnosti. Zaokupljen najvisim idealima cistog sli- karstva, previse strog i u stavu neumoljivog kritika spram sebe i spram drugih, izricao je bezobzirno i samosvijesno svoje ostre sudove i svoja misljenja, sto je na okolinu ostavljalo do jam oholosti i drskosti, i dakako vise odbijalo nego privlacilo. Da nije bilo spomenute cetvorice, Racic bi ostao osamljen i bez pobratimskih veza. Kad je Miroslav Kraljevic dosao u Miinchen, priblizio se i on ovom veselom drustvu, no jer su svakog novajliju u po- cetku primali s velikom rezervom i nepovjerenjem, docekase tako i ovog hipersenzibilnog, turobnog i bolezljivog sanjara, sto ga je razocaralo i uvrijedilo, da se povukao i ostao prilicno udaljen od ovog kruga. Pored nocnih, mudrih, zestokih i beskrajno dugih disku- sija o umjetnosti, smislu bistvovanja i ljubavi po zadimljenim atelierima, restaurantima, kavanama, u »Simplicissimusu« kod Kathi Kobus, zarucnice Ludwiga Scharfa, autora »Tschandala- Lieder«, bilo je skitnje gradom, lutanja blizom i daljom okoli- com, Isarskom dolinom, bavarskim bujnim sumama, bilo je pr- stavog karnevalskog smijeha i ludovanja, pomalo romanticnih poza, dosta erotike i sentimentalnih zanosa, pjevanja uz mlade djevojke u slatkom vinskom bunilu pod sjenicama i na mjese- cini. Sve se odigravalo u zadahtalom tempu mamenog odusev- ljenja tih razuzdanih i kreposnih mjesecara, koji zive od pre- divnih iluzija i najstrasnije zbilje, od snova, svetog uznesenja i bijednih, mrsavih objeda, od nektara ljubavi i gorcine odri- canja, sve se odigravalo u fantasticnom i realnom umjetnickom ambijentu, gdje vjecna veselost i salve grohota cesto skrivaju sjene i ponore tog najzamamnijeg i najmucnijeg poziva. U to doba Miinchen je bio jedina jedincata atmosfera, u kojoj su plivali nagi ko od majke rodeni zanosom za besmrt- 114 noscu pijani dusi, talenti, geniji, nadljudi-djeca -Kulturni znacaj Zagreba u srednjem vijeku«. Dijeceza je bila velika, ali puka nije bilo mnogo, jer su sve gore od stajerskih i kranjskih granica do Pe- trovaradina i Zemuna bile pokrite sumama. Naziv biskupije bio je lokalan kao nazivi ugarskih biskupija. Zapadno podnozje Sljemena, gledajuci iz doline rjecice donje Krapine, zove se i danas Prigorje, a kraj istocno od Sljemena zvao se je Zagorje. Dok u ovom Zagorju nije bio osnovan grad Zagreb, bio je na- ziv ovdasnje biskupije »Zagorska« ispravan. Daro- vno plemstvo iz Turopolja bilo je odredeno za milicijsko slu- zbovanje u kraljevskoj banskoj vojsci, i ono je, prema Povi- jesti Turopolja, cinilo jezgru te vojske. Time je stvoren strategijski prostor vlasti Arpadovica u Hrvatskoj kao hrvatskih kraljeva. Tu se nalazi i Zagorska biskupija, koja se odsad zove Zagrebackom. Kad su kraljevi darovali poslije banovima Medvedgrad, bili su tu koncentrirani najvazniji cimbe- nici hrvatske kraljevske vlasti. Taj strategijski prostor, koji lezi u srcu kajkavske Hrvatske — kajkavsko narjecje prote- zalo se tada do Une — trazio je, s obzirom na lose prometne veze i orografske teskoce, posebnog bana za Primorje, a zatim i za Slavoniju, slicno, ali obratno, kako su narodni vladari po- stavljali posebne banove za zemlje, odijeljene gorama od pri- morske Hrvatske. No feudalni ban »totius Slavoniae«, bio je uvijek samo jedan. Prilike za kralja Kolomana Poslije kralja Zvonimira dospjela je juzna Hrvatska u kob- ne vjerske i politicke prilike, tako da se drzava drobila. Najprije- je ugarskoga kralja priznala Macva, onda Slavonija. U istocnoj Istri ugnijezdiSe se njemacki velikasi, Rama ostaje po strani, Dalmacija zivi takoder sama za se, a javlja se opasnost od Mle- taka. I Svetom Ladislavu i Kolomanu bio je jednak cilj: postati kraljem Hrvatske, no ovaj potonji nasao je povoljnije prilike i spretnije je iskoristio neslogu Hrvata. Koloman je imao za sebe bizantskoga cara, s kojim je bio u rodu, izmirio se s papom, koji se vise nije opirao, i imao je savez s Mlecima. Osim toga je oko- lina Helene Lepe, Zvonimirove udovice, pribirala Kolomanu: 189 pristase u samoj zemlji. Tako je Koloman juznu Hrvatsku poli- ticki izolirao, opkolio i unutra je slabio. Kad su prilike dozrele, dolazi Koloman s vojskom, da izazove odluku. Vojska juznih Hrvata suprotstavi mu se, no Koloman se upusti u pregovore. Pacta conventa, ugovor izmedu kralja i hrvatske gospode, bio je za Kolomana povoljniji nego za Hrvate, jer da je Kolo- man tezio za podvrgnucem juzne Hrvatske, ni on ni njegovi na- sljednici ne bi mogli trajno drzati cijele Hrvatske, jer bi uz ju- zne Hrvate bili i Bosnjaci i Dalmacija. Ratovanjem na hrvat- skom jugu mogle su za Kolomana nastati neprilike na drugim stranama, kao u vrijeme Ladislavovo. Mozda bi Koloman bio izazvao otpor drugih mocnih vladara, osobito ako bi ga ratna sreca iznevjerila, a za svoj su opstanak Madzari trebali prija- teljstvo ili savez bar dvaju slavenskih susjeda; kroz stoljeca bijahu to redovito Hrvati i Poljaci dok to nacelo nije L. To nacelo drzavne politike ima za Madzare vrijednosti i danas, a vrijedilo je i vrijedi i za Rumunje. Koloman se pokazao kao veoma uvidavan diplomat i drzav- nik. Pacta conventa pruzahu Hrvatima gotovo jedini izlaz iz teske politicke situacije, u koju su bili zapali. Nisu na to pristali od srca, nego razumom. Ni s jednim drugim susjedom Hrvati nisu mogli sklopiti bolju nagodbu i savez. Ugarska je tada vec bila veca od Zvonimirove Hrvatske, ali je Madzara jedva bilo vise nego Hrvata, pa stoga Hrvati nisu savez s ugarskim kraljem trebali smatrati za sebe opasnim. Pozitivna strana toga saveza bijase sjedinjenje s vec odvojenom Panonskom Hrvatskom, koja je pod novim kraljevima uzivala relativan mir. Dalmacija je imala ostati uz Hrvatsku, premda ju je kralj morao grad za gra- dom osvajati. Uslijed uzimanja Dalmacije, Mleci su se odrekli saveza s Kolomanom. Veliki se politicki dogadaji vecim dijelom pripravljaju i poslije provedbe redovno su traj- niji od onih, koji nastaju skokovima. Ladislav je pripravio dogadaj od 1102. Ona nikad prije nije imala kralja ni krune, pa se ugarski kraljevi nikad nisu krunili na bosansko kraljestvo, no njihov naslov glasi »rex Ramae«, kralj Rame, cime je bila priznata bosanska drzavnost, premda Bosna nije ni- kada prije bila samostalna drzava. Zemljom su upravljali ba- novi, isprva s polozajem iza hrvatskoga bana i palatina. Juzni su Hrvati smatrali tada malu, ali vaznu Dalmaciju vrednijom od Bosne, no mozda se otpad Bosne ima smatrati glavnom ma- nom nagode s ugarskim kraljem Kolomanom. Bela Slijepi isko- ristio je tu manu i juzni Hrvati ostase podijeljeni. Jedan, mo- zda manji nedostatak pakta bijase taj, da je sjedinjena posavska i juzna Hrvatska ostala s dva nadbiskupa i, isprva, s dva sudstva. Cini se, da u tome juzni Hrvati nisu mogli nista postici. S posavskom Hrvatskom nije bio ucinjen nikakav pismeni ugo- vor. Ona je ostala pod kalockim nadbiskupom, pod ciju vlast dodose mnogo kasnije i Bunjevci, a juzna Hrvatska, Bosna i dalmatinski gradovi ostase pod splitskom metropolijom. U Posav- skoj Hrvatskoj ostao je, valjada vec g. U Slavoniji je Koloman pridrzao svoja nasljedna prava, kojih nije mogao prenijeti na jug, gdje se cuvala stara sloboda. Dioba stanovnika na povlasteni i nizi sloj postojala je od starine u gradovima dalmatinskim, gdje patriciji drzahu rob- lje, i otuda je nesto preslo na dostojanstvenike u juznoj Hrvat- skoj. Robovi bijahu sluge, a ne kmetovi. U juznoj Hrvatskoj tada nije bilo velikih zupana i nije bio uveden sustav carstva. Tu vladari ne daruju zemlje velikasima-strancima, nego je- dino biskupima i crkvi; tu kralj ne moze kao u Slavoniji davati zemljista Madzarima i Nijemcima, a u gradovima Dalmacije Madzari se nisu smjeli ni trajno nastaniti. Gradovi, ostaci rim- ske Dalmacije, nisu vi§e imali svoje vrhovne uprave, nisu pred- stavljali posebne drzave i naslov »rex Dalmatiae« ne znaci dr- zavnost, nego cuvanje predaje hrvatskih kraljeva, koji su se nazivali rex Croatiae et Dalmatiae. Ti gradovi ostase dakle slo- bodniji nego feudalni slobodni i kraljevski gradovi. Gradovi u Posavskoj Hrvatskoj osnovani su kasnije, i to uglavnom kao ko- 191 lonije stranaca. Zabrane prema Madzarima, koje su stavljali juzni Hrvati i dalmatinski gradovi, nisu mogle biti ugodne ni drage Kolomanu i nj ego vim nasljednicima, ali oni ih nisu krsili, no nisu se ni starali za ratnu mornaricu. Zatvaranje prema Madzarima kaze nam dosta jasno, da juzna Hrvatska i dalmatinski gradovi nisu imali povjerenja u Kolomana i njegove nasljednike, jer bi oni s Madzarima, im- portiranim na Jug, bili mogli jacati svoju kraljevsku vlast. To zatvaranje kaze nam osim toga otvoreno, da na hrvatskom Jugu nije bilo nikakova politickog prijateljstva prema Madzarima, te da se s njima nije htjelo imati nikakvih zajednickih racuna. Onih dvanaest povijesnih zupana i predstavnici dalmatinskih gra- dova gledali su hladno i razborito u buducnost, stvorivsi s Ko- lomanom cistu personalnu uniju. Ugarsku s opet sjedinjenom Hrvatskom i dalmatinskim gradovima veze samo kralj. Poslije su juzni Hrvati, ubrojivsi i gradane, zavoljeli neke Arpadovice, osobito Belu III. Feudalni vladari i sustavi Feudalni sustav nije se izrazio samo u drzavnim pitanjima, nego je, slicno kao Crkva, obuhvatio sav zivot — izuzevsi dusu. On se radao vec onda, kad su crkveni dostojanstvenici, prvi sa- vjetnici vladara, kancelari, palatini, imali rijec ne samo u crkve- nim stvarima, nego i u upravi i politici drzave. Feudalna, odnos- no »krscanska« drzava bila je isprva nuzna i dobra. Ona je s vremenom zastarjela i njen je rezim postao u jednakoj mjeri gori, u kojoj se kvario i privilegirani sloj, na kojem je isprva bila sva teSina odgovornosti. Ti ljudi, velmoze, nisu uvijek do- bivali mnogo zemlje i suma, ali im se povjeravala uprava i skrb za puk, za sigurnost i za dizanje vojske cesto nad velikim kom- pleksima zemlje. Iz urbara od 15. Bilo ga je doduse od poŁetka feudalizma, ali ono nije bilo nikakvo zlo. Kmet je vrsio 192 tlaku i podavanja, a za to je bio osloboden vojnicke sluzbe. Po- davanja bijahu tada jos umjerena, i zemaljski gospodin bio je za to duzan drzati red sa svojim vojnicima, brinuti se za sigur- nost svojih podanika, te uzdrzavati sve potrebne cinovnike i nize sluzbenike. Turski nasrtaji poremetise sav dotadasnji pore- dak. Uvijek je bilo velikasa, koji su htjeli sve vise zemlje, poda- nika i moci, a manje duznosti prema kralju i puku. Napokon je doslo vrijeme rusenja velikasa odozgo i odozdo; rusili su ih vla- dari i pucke bune. Arpadovici su svoje nasljedno pravo ucvrstili, ali su vladali i dalje kao prvi medu ravnima, kao prvi velikasi, s hrvatskim velikasima su oni dobro izlazili, bune nije bilo. Nepokorne oli- garhe, kojih su se ciljevi razilazili od vladarevih, poceo je oba- rati tek Karlo Roberto. Borbu protiv oligarha dokrajcio je u Hrvatskoj najprije Leopold I. U Ugarskoj je bio posljednji oligarh unuk Petra Zrinskoga Franjo II. Prvi nasi Arpadovici darivali su u Posavskoj Hrvatskoj zemlje domacim ljudima, poglavito vojnicima, nekojim Madzarima, a zatim i Nijemcima, no uvijek je ovdje bilo i velikasa iz juzne Hrvatske, od kojih su osobito Subici uzivali velik glas. Juzni Hrvati za- premahu i poslije, osobito za turskih provala, visoke polozaje drzavne i crkvene, i to ne samo u Hrvatskoj nego i u Ugarskoj. Feudalni su vladari znali dobro, da nuzni oslon na velikase kao najjace stupove uz svecenstvo, ne smije biti njihovo jedino upo- riste: oni bi bili prekinuli vezu izmedu kralja i puka, koji mora znati, da kraljevska vlast stoji iznad velikaske. Velikas moze biti kralju nepokoran i nepouzdan. Bilo je dakle nuzno stvarati stalez gradana i nizega donatarnog plemstva. Ti srednji stalezi bijahu kroz stoljece slabi, ali pouzdaniji od mnogih velikasa, od kojih se rodise oligarsi. Medu velikasima i oiigarsima bilo je sjajnih i znacajnih muzeva, no ovdje govorimo samo o stalezu. Stari zupani nestadose, zamijenise ih velikasi, zupe se istrgase i propadose. Feudalni sustav provodio je stabilnost poretka slicno, kako je to bilo uredeno u Crkvi, gdje je posjed ostajao uvijek crkveno vlasnistvo, koje su svecenici samo uzivali. Vlasnik sve drzavne Hrvatsko Kolo 193 13 zemlje i svih gradova bio je kralj, a plemstvo je to dobivalo na uzivanje, ali s pravom nasljedstva. Nasljedstvo je prelazilo i na privilegirani i na podlozeni polozaj u zivotu, na zvanje, a cesto i na casti. Nasljedno pravo i nepravo je glavni cimbenik stalnosti. Feudalni sustav tezio je za dizanjem kvaliteta i odredio prema tome gradaciju ljudstva u svim zvanjima. Slicno bijase to i kod svecenstva. Individualnost vrijedi samo u drzavnom plemstvu i u svecenstvu. Ako koji svecenik neplemic postane ka- nonik, dobiva po shemi drzavno plemstvo. Sav puk, koji je ispod toga, postaje objekt na nekad svojoj, a sada stvarno velikaskoj zemlji; taj subjekt vladavine prelazi redovno iz ruku jednog u ruke drugog velikasa. Gradacija ljudstva na povlastene i za- postavljene, te prijelaz uprave slobodnih zupa pod tutorstvo na- sljednih plemica bijase negativna strana uredenja staleskog po- retka. No taj poredak ipak nije imao onako krutih granica kao starovjecni sustav kasta, koji je drzao milenijske drzave i mnoge dinastije. U feudalnoj drzavi mogli su neplemici doci u povla- steni polozaj najlakse u svecenickom stalezu i kao vojnici. Bilo je plemickih porodica, koje su kroz poko- ljenja davale izvrsne drzavnike, crkvene dostojanstvenike i voj- nike, no bilo je vise takvih, koje se nisu dizale iznad sredine. Zato su u plemstvu morali ostati izbori za svaku drzavnu i voj- nicku cast i sluzbu, a ti su se izbori obavljali na saborima. Ali je prema puku »zemaljski gospodin«, kakav bio, ostajao uvijek gospodar. Tuzbe protiv zemaljske gospode bile su za njihove po- danike prave kalvarije. Oligarhijske teznje prema gore i ova strana gospodske uprave prema dolje postase najveci nedostaci feudalnoga sustava. Velikasi u svojstvu nasljednih voda naroda vodili su svu upravu na darovanom im drzavnom zemljistu, bri- nuci se za opcu sigurnost. Niza samouprava naroda u zupama spala je na skucene poslove rodova, druzina zadruznih zajedni- ca pod starjesinama, cesto apsolutistickim, a kmet je sa ze- maljskim gospodarima imao sve rjede neposrednog doticaja. Nizega darovnog plemstva bilo je u 13. Veliki 2upani, postavljefii nad podrucjem vise starih zupa, imali su stititi prava nizega plemstva, rjesavati njegove parnice unutar toga plemstva i pre- ma vani, i voditi brigu za odnosaje izmedu plemstva i njegovih kmetova. Svojega podbana birao je ban uvijek iz redova nizega plemstva. Ti novi veliki zupani bijahu isprva slabi u svojoj vlasti; zagrebacki zupan bio je na primjer vise od jednog stoljeca ujedno kastelan medved- gradski, dakle sluzbenik velikasa i kao takav nije mogao nizemu plemstvu biti od znatne koristi. Kasnije se radilo o tome, kako bi se veliki zupan ispan, span stavio u red velikasa, kad ga nije bilo moguce staviti ispred njih. To je pitanje bilo rijeseno tako, da su veliko zupanstvo davali velikasima, od kojih su neki do- bivali tu sluzbu kao nasljednu i postajali »vjekovjecni« perpe- tui. To rjesenje nije bilo idealno, ali samo tako mogao se veli- kom zupanu podi 196 vrsiti dobro svoje zadace. Pod normalnijim prilikama bijahu male feudalne vojske, osobito koje su bile sastavljene od plemica i vojnika od zanata, kud i kamo bolje od vojska, dignutih opcim ustankom, kojekako opremljenih i oboruzanih i nenaviklih disci- plini. Sad, kad nitko ne govori o malim vojskama, cini se, da. Opcu vojnicku obvezu uvela je Francuska, i nlje iskljuceno, da ce se ona prva u Evropi vratiti k sustavu malih vojska. Moze se uzeti, da su Avari ostavili gradanima zemlje potrebne za zivot, no Latini, zacahureni u svo- jim gradovima, u koje nisu tezili ni Avari, ni Hrvati, bili su ne- mocni i posve slabi. Zbacivsi avarski jaram Hrvati su zivjeli slo- bodno i u boljim odnosima s Latinima, te su se bjegunci stali vra- cati u ostavljene primorske gradove; no tada su gradani, osobito sve brojniji Splicani, trebali vise zemlje. Zemljista su bila vlasni- stvo onih, koji su ih obradivali ili dali za sebe obradivati. Stariji vlasnici bijahu Latini, no ratno pravo sve je to poremetilo. Spli- cani bijahu zapravo Salonjani, no zemlje njihove drzahu Hrvati. Tu je moralo dolaziti do svada i nasilja. Iskonska zelja malih i slabih bijase uvijek ta, da ih jaci ostave na mini. Na spornim zemljama trebalo je postaviti granice, i to je 640. Te je granice trebalo osi- gurati za buducnost, i kad je to uspjelo, slijedilo je poslije svada pomirenje. Kod tih poslova vidjese Latini, da su poganski Hr- vati pristupacni nacelima Crkve, koja je u ovom slucaju zasti- tila slabe Latine. « To 197 nam jasno kaze, kako je Grkva nastojala urediti buducu krscan- sku drzavu i kako su njena nacela primljena bila od stare na- radne drzave, stvorene odozdo na poganskim i krscanskim teme- Ijima. Izabrani, ali vec i nasljedni kralj dobiva krunu od pape i krunidba je cisto crkveni cm. Ustanovu izbornog kralj a i na- celo, da vojska ima sluziti samo obrani zemlje, smatramo naj- Ijepsom emanacijom stare narodne drzave, kakovu je primila i feudalna drzava, koja je bila stvorena odozgo. Cilj je bio do- krajcenje ratova medu krscanskim drzavama, koje su se imale staviti pod patronat Svete Stolice. Opce narodne vojske, a i male feudalne vojske, osobito vitezovi, imali su sluziti kao re- zervoar za krizarske vojne. Nacelo, da hrvatska vojska ima slu- ziti samo obrani Hrvatske zemlje, nagla§avali su hrvatski stalezi Jos tisucu i vise godina poslije 640. Mlada, posve skladno uredena feudalna drzava krscanske univerzalnosti, izgradena na stupovima vladara, svjetskih i crk- venih velikasa, nizega drzavnog plemstva, gradanstva i malih vojska, ispunila je svoju zadacu, da stvori jedan opci red, si- gurnost i mir medu krscanskim narodima. Drzavni je sustav bio prikrojen neobrazovanosti mase, vodene na patrijarhalni apsolu- tisticki nacin. Ako su dvije trecine u drzavi zado- voljne, onda je sustav dobar, jer jedna trecina uvijek ce biti nezadovoljna; ako li se redovno indiferentna srednja trecina pocne nagibati nalijevo, valja sustav popravljati. Kasnija feu- dalna drzava nije toga uzimala u obzir; ocinski apsolutizam pre- tvorio se u apsolutizam silnika, nizi slojevi izgubise sva prava i sve se izopacilo, tako da ni prosvijeceni apsolutizam nije mogao spasiti situaciju, jer su se mase, koje zele pravdu, ljudska prava i slobodu, bile umnozile. Osmanlijska voj- ska bila je sastavljena nesto drukcije nego evropske vojske. Hrvatski kmet bio je sad najprije pritegnut na utvrdivanje krajine, zatim na strazarenje u krajini po turnusima, i napokon na potpunu vojnicku sluzbu obrane, da nije bio opros'ten od kmetstva, jer plemstvo ne bi bilo moglo zivjeti na neobradenim posjedima. Kmetovati i vojevati bilo je odvise. Stoga je kmet cesto mislio, da je Turcin, koji je harao, bolji od krscanskoga gospodara, te prkosi, gdjekoji vlastelin gnjavi, kaznjava kmeta i postaje obi- jestan i pakostan. Takvo je stanje bilo glavni povod najprije Dozinoj buni u Ugarskoj, a kasnije i Gupcevoj. Obadvije su doduse ugusene silom, ali su se ponavljale. Veliki strajkovi rad- nicki 19. To je bio predvidio i Marat, koji se o toj buducoj eventualnosti izrazio drugim rijecima. Polozaj feudalnog bana Kralj Koloman i njegovi nasljednici postivahu predaje svo- jih prethodnika, narodnih hrvatskih vladara, koliko su se one mogle uskladiti s feudalnim pravom vladara. Tvrdavu Zagreb mogli su Arpadovici po- dici istim kraljevskim pravom, po kojem je bio podignut Biograd na moru, udesenim dakako prema pravima feudalnoga vladara. Vrijedno je spomenuti citat dra. Tomasica, koji je ponovno iz- nio E. Laszowski u pocetku 1940. Dalje kaze: »Ako bi 199 koji njegov nasljednik ipak kovao za Hrvatsku kraljevski novae, da ga nisu duzni u promet staviti, pace da se monetari, koji bi ga htjeli u promet staviti, imadu kazniti konfiskacijom i zatvo- rom od 40 dana«. Svi stari, pa i danasnji vladari, ubrojivsi i predsjednike re- publika, vrhovni su zapovjednici vojske i mornarice. Narodni hrvatski vladari, premda vode narodne vojske i pomorske snage, nisu imali posebne kraljevske vojske poput feudalnih vladara. Narodna je vojska bila pod medutnim zapovjednistvom banova, odnosno vojvoda; uz kralja su bili samo dvorski dostojanstvenici, vojnici pratnje, tjelesni strazari, dakle male garde i nuzni cuvari, vojnici-strazari, na imanjima. U svima feudalnim drzavama, pa i u Ugarskoj, postojale su uz velikaske i kraljevske vojske, samo nije bilo »hrvatske kraljevske vojske«. Ona je u stvari postojala, ali se zvala »banska« vojska. Vojske slicnoga naziva u drugim drzavama nije bilo, pa ni u Ugarskoj. Kao velikasi morali su banovi i palatini uzdrzavati svoje vojske, ali posebne palatinske poput banske vojske nije bilo u Ugarskoj, kao ni u Oeskoj, Poljskoj i drugim drzavama. Postujuci predaje hrvatskih vla- dara Arpadovici dakle u Hrvatskoj nisu dali svojoj vojsci ime »kraljevska«, premda su je kraljevi kod imenovanja dozivotnih banova unaprijed placali. Kralj je tu vojsku uzdrzavao, i ako je propustio placanje, onda nije bilo banske vojske, ban se nije smatrao »punim« banom, niti su ga stalezi kraljevine takvim priznavali. Nije se tu dakle radilo samo o nazivu, nego o biti, da feudalni kralj u Hrvatskoj mora, kao i drugdje, uzdrzavati vojsku, ali punu vlast nad njom ne vrsi kralj nego ban, i ona ne vojuje pod kralj evom, nego pod banskom zastavom, koja, je- dnako kao u Ugarskoj, s jedne strane nosi sliku Svete Marije s Isusom. Arpadovi6i su dakle svoju 200 suverenu vlast nad hrvatskom kraljevskom vojskom prenijeli na bana totius Croatiae. Tomasic kaze: — »kovanje novca bijase vec u staro doba jedno suvereno pravo vladara«. Kovanjem ba- novaca vrsili su dakle banovi takoder jedno pravo suverena. Ako se u stvari staleske vojske, kojoj ban bijase zapovjednik, u nekojim vanjskim, unutarnjim i financijskim poslovima, ban ima smatrati potkraljem, u stvari kraljevske vojske i kovanja novca ban je vise nego potkralj, on je personifikacija kralja, koji se nalazi izvan hrvatskoga kraljevstva. S tim su se u skladu postavljali u Hrvatskoj mladi kraljevi i knezovi na celo uprave i vojske, vrseci bansku vlast. Kapetanstvom kraljevine Hrvat- ske moglo se zapovjednistvo nad vojskom odvojiti od banske vlasti, no pravim potkraljem postaje ban po smrti Petra Zrin- skoga, posljednjega hrvatskog oligarha. U hrvatskoj povijesti knezovi kraljevskog doma u svoj- stvu bana stalno se nazivaju hercezima, kao i u madzarskom, gdje do danas nije preuzeta tuda rijec' princ. VILKO RIEGER, BERLIN POJAM GOSPODARSTVA i Znanost, koja se obicno naziva »nacionalnom ekonomi- jom«i , ima kao i svaka druga svoj predmet. Danas ce gotovo svaki ekonomist odgovoriti, da je »gospodarstvo« predmet ove znanosti. Medutim su vec sama ta znanost kao i njezino ime vrlo neodredeni. Njoj se daju razlicita imena, kao nacionalna ekono- mija, politicka ekonomija, socijalna ekonomija, gospodarska znanost, itd. Ali je jos vise nesiguran i neodreden njezin pred- met. Pojam »gospodarstva« economie, economy, economia, Wirt- schaft je jedan od najneodredenijih pojmova nacionalne eko- nomije. Ne samo zato, sto gotovo svaki drugi ekonomist posta- vlja svoju definiciju toga pojma, vec i zato, sto je taj pojam uzet iz svakidasnjeg govora, u kojem rijec »gospodarstvo« ; ma razlicito znacenje. U hrvatskom jeziku rijec »gospodarstvo« znaci prema »Rjec- niku Akademije«: a osobinu, stanje onoga, sto je gospodar; b upravljanje imanjem, dobrima, osobito seoskim, po sjevernim krajevima od 18. Te definicije vrlo malo zadovoljavaju. Inace se u hrvatskom jeziku rijec »gospodarstvo« upotrebljava u tri temeljna znacenja: a u znacenju »poljodjelstva«; b »se- ljackoga gospodarstva«; c »privrede«. Dakle vec sama rijec »gospodarstvo« ima vise znacenja, ako joj se dodaju neki predikati, onda ce broj znacenja znatno po- rasti. Tako se kaze: narodno, privatno, drzavno, financijsko, tro- poljno, sumsko, naturalno gospodarstvo i t. I u stranim jezicima je taj pojam neodreden. U la- tinskom »oeconomia« znaci: »razdioba pojedinih dijelova govo- ra, kazalisnih komada, tako da cine harmonicnu cjelinu«. U francuskom i engleskom se ta rijec upotrebljava u razlicitim zna- 202 Łenjima, a isto tako i u njemackom, gdje »Wirtschaft« — prema Sandersovu rjecniku — znaci medu ostalim cak »neku vrst dvor- ske maskerade«. Uzmemo li sve to u obzir, dolazimo do zakljucka, da se znanstveni pojam gospodarstva ne moze temeljiti na znacenjima obicnoga govora, nego mora biti izveden ili autoritativno po- stavljen na nacin, da bi odgovarao potrebama same znanosti. Njegovo tocno odredenje vazno je vec zbog toga, sto se pomocu toga pojma, koji cini predmet nacionalne ekonomije, ona ogra- nicuje od drugih znanosti. II Kad su Adam Smith i David Ricardo postavljali temelje nacionalne ekonomije, bio je jos pojam »gospodarstva« sasvim u pozadini. Oni mu nisu posvecivali vecu paznju, jer su u svojim istrazivanjima obradivali u prvom redu druge pojmove, tako pojam rada, kapitala, vrijednosti itd. Zasluga je njemacke na- cionalne ekonomije, a napose Lindwurma, Wagnera, Schafflt-a i dr. To je nesumnjivo odavalo pozitivan razvoj. Manje pozi- tivno bilo je to, sto je gotovo svaki pisac postavljao svoju defi- niciju gospodarstva, tako da je konacno u torn pogledu nastala velika zbrka. Stvoreno je stotine definicija. No usprkos tog obi- lja moguce je i njih dovesti u neki sustav. Oppenheimer 3 smatra, da u stvari postoje samo dvije definicije: jedni definiraju »go- spodarstvo« kao nastojanje za stvarnim dobrima, a drugi kao djelovanje prema gospodarskom ekonomskom nacelu. Dietzel 4 razlikuje tri skupine definicija: a eticku, koja pojam gospodar- stva odreduje svrhom toga kolektiva; b psiholosku, koja kao najvazniju znacajku gospodarstva oznacuje t. »gospodarsko nacelo«: c objektivnu, koja najodlucniji kriterij pojma gospo- darstva nalazi u objektu djelatnosti i to samo u objektu, ili u objektu i metodi. Sombart 5 govori o formalnom i materijal- nom znacenju pojma gospodarstva. Formalno znaci gospodar- stvo »odredeno ljudsko drzanje, odredenu vrst ljudskog postu- 203 panja, gospodarenje« i iz toga izvedeno stanje. To »gospodare- nje« moze biti pozitivno ili negativno. Pozitivno dolazi na pr. Formalni pojam moze biti racionalisticki, ako se definira na temelju »go- spodarskog nacela«, i senzualisticki Liefmann , kad se smatra, da je gospodarenje postupak oko postignuca najveceg efekta ko- risti, pri cemu se pod koriscu obicno razumijeva uzitak ili sreca. Nacionalna se ekonomija ne moze izgraditi na temelju formal- nog pojma gospodarstva, jer on vodi suvise opcoj znanosti, i to, zato, sto se temelji na opcenitim nacinima ljudskoga drzanja. Sve je to neispravno, jer je »gospodarsko nacelo« zapravo »racionalno nacelo«. I na gospodarskom, kao i na sva- kom drugom podrucju postupa svaki razuman covjek »racional- no«. To odgovara ljudskoj prirodi. Po tome se ravna covjek i onda, kad razmislja, da li bi posao na neko predavanje ili kuci na veceru. Dakle su sve definicije »gospodarstva« na temelju »gospodarskog nacela« presiroke, jer bi po njima u »gospodar- stvo« spadala svaka razumna ljudska djelatnost. Medu tim definicijama ima i logicki krivih. Na prvi se pogled vidi u toj definiciji »circulus vitiosus«. Takva je na pr. Prema tome bi svako zadovoljenje potreba bilo »gospodarstvo«. Onda bi i izlet u polje s namjerom, da se nabere cvijeca ili odlazak u crkvu zadovoljenje neke estetske ili religiozne potrebe , bilo »gospodarstvo«. Nauka o potrebama ne spada uopce u nacio- nalnu ekonomiju, nego u psihologiju. Naprotiv se nacionalna ekonomija bavi naukom o potrebnostima. Medu pojmom »po- treba« i pojmom »potrebnost« velika je razlika. Potreba je su- 204 bjektivna, a potrebnost objektivna cinjenica. Svaka potrebnost proizlazi iz potrebe, ali svaka potreba ne postaje potrebnost. Ljudske potrebe kao psiholoske cinjenice ne zanimaju nacional- nu ekonomiju, nego samo potrebnosti, koje imaju svoj izvor u prakticnom htijenju. Zato se kaze, da je potrebnost »zahtjev za raspolaganjem necega, cime se moze zadovoljiti prakticno hti- jenje« 9. Nakon tih neispravnih definicija gospodarstva, koje se te- melje na »gospodarskom nacelu«, preostaju jos one, koje pojam gospodarstva odreduje pomocu objekta gospodarske djelatnosti. One se u samom objektu ne slazu, te neki vide objekt gospodar- ske djelatnosti u vanjskim dobrima Mangoldt, Roscher , drugi u ogranicenim dobrima Biicher , a treci u stvarnim dobrima Harms. Tim definicijama prigovara Schulz 10 , da su dijelom presiroke, a dijelom preuske. Ako se naime objektom gospodar- ske djelatnosti smatraju sva vanjska dobra, onda je gospodarska djelatnost i to, kad netko sabire skoljke za svoju zbirku. Ako se pojam gospodarstva definira na temelju »ogranicenih« ili »stvar- nih« dobara, iskljuceni su iz pojma gospodarstva prava i ucinci sluzbe , dok bi istodobno krada i razbojstvo mogli takoder spa- dati u »plansku pribavu i upotrebu stvarnih dobara«. Ocito je, da se Schulzovi prigovori ne mogu u cijelosti odr- zati i da definicije gospodarstva, napose one na temelju »stvar- nih dobara«, mogu u nekom sistemu imati svoje opravdanje. Po- jam stvarnih dobara moze bez daljnjega ukljuciti i stvarne ucinke Leistungen , dok se »krada i razbojstvo« u smislu gospo- darske djelatnosti ne mogu izvesti na pr. Ill Ima autora, koji pojam »gospodarstva« uopce nijecu. Medu tima su dva odlicna teoreticara Alfred Ammon i Joseph Schum- 205 peter. Amonn 11 , veli da je znafenje pojma gospodarstva razno- vrsno, ali da se ni za jedno ne moze reci, da bi bilo »ispravnije« od drugoga. Zato je besmisleno pitanje, »sto je gospodarstvo«, iako se ono tako cesto postavlja. Svako odredenje ili definicija tog pojma nema po njegovu misljenju nikakove vrijednosti; u najboljem slucaju radi se tu o etimoloskom, a ne o pojmovnom odredenju gospodarstva. Na drugom mjestu 12 kaze, da pojam gospodarstva nije osnovni pojam nacionalne ekonomije. »Sve trazenje pojma go- spodarstva je uzaludno. Tog pojma gospodarstva nema nigdje, a najmanje u obicnom govoru! « Amonn nista ne kaze, zasto bi bilo besmisleno odrediti tocno taj pojam za znanstvene potrebe, pa makar se znanstveni pojam i ne slagao s pojmom iz obicnoga govora. Opcenito se drzi, — izuzevsi pojedinacne slucajeve, kao sto su Amonnov i Schumpeterov, — da je nacionalna ekonomija znanost o gospodarstvu. Ako nam taj pojam nije tocno odreden, onda uopce ne znamo, kakav predmet ima ta znanost. Dakle je ipak potrebno odrediti pojam gospodarstva, da bi konacno bili nacisto, kakovom se znanoscu bavimo. Odredenje tog pojma bit ce u svakom slucaju prilicno svojevoljno, ali to se kod stvaranja znanstvenih pojmova cesto dogada. Nije nista neobicno, da se znanstveni pojmovi odreduju autoritativno, samo je pritom vazno, da su logicki pravilni i da spadaju u neki sustav. Istina je doduse, da gospodarstvo kao takvo ne postoji, nego postoje samo neki oblici gospodarstva. Ima patrijarhalno, kapi- talisticko, socijalisticko gospodarstvo. Ali i tu ima bknih razlika. Tako se englesko kapitalisticko gospodarstvo u mnogocem raz- likuje od kapitalistickog gospodarstva Sjedinjenih drzava. Ima dakle razlike izmedu »gospodarstva« i »gospodarstva«, i to s obzirom na mjesto, narod i vrijeme. I »specificni« slucajevi gospodarstva su cilj nacionalno-ekonomskih istrazivanja. Ali nacionalna ekonomija istrazuje gospodarstvo i bez njegovih pre- dikata, dakle gospodarstvo samo po sebi, kako ono zivi u svim svojim oblicima. Radi znanstvene spoznaje postavlja se pitanje, koja je bitnost gospodarstva, kako ono vjecno zivi i trajno po- stoji. On pod teoretskom nacionalnom eko- nomijom misli »nauku o nacinu i funkcioniranju onog socijal- nog »mehanizma«, koji se naziva individualisticko »prometno« gospodarstvo«. Mozemo odmah reci, da se shvacanje ne moze odrzati, koje smatra, da je teoretska nacionalna ekonomija zna- nost o kapitalistickom gospodarstvu. S istim pravom bi se moglo tvrditi, da ona kao znanost proucava na pr. Sli 5no misli i Schumpeter 14 , koji ne daje nikakove defini- cije pojma »gospodarstvo«. On zeli sto vise ograniciti podrucje nacionalne ekonomije, pa stoga iskljucuje iz nje sve, sto se dodi- ruje sa psihologijom motive, ljude, politicke, eticke i filozofij- ske diskusije, problem populacije i t. Za nj je pojam gospo- darstva sporednog znacenja. On identificira izmjenu dobara i gospodarstvo, te da je cjelokupna »cista gospodarska teorija« zapravo istrazivanje problema izmjene Tausch. Sredisnji je problem nacionalne ekonomije problem kvantitete dobara, njihova odnosa i njihova izmjenicnog djelovanja. Time Schumpeter samovoljno konstruira svoj spoznajni objekt. »Iz- mjena dobara« nije jedini problem gospodarske teorije. Nacio- nalna ekonomija nije prirodna, nego socijalna i kulturna zna- nost. Prema tome mora upotrebljavati metode, koje joj kao ta- kovoj odgovaraju. Matematicka metoda Schumpeterova i pri- stasa te skole nije zato opravdana, sto ne moze izraziti kvahtet- ne, nego samo kvantitetne odnose. A kvalitetni odnosi su u go- spodarskom zivotu od velikog znacenja. Schumpeterova i Ammonova negacija pojma »gospodar- stva« niisu nikako opravdane. Nacionalna ekonomija mora uz individualisticko prometno gospodarstvo istrazivati i sve druge oblike gospodarstva, a onda i ono, sto je svima tim oblicima za- jednicko. Ammon sam priznaje, da je nastojanje oko jedinstve- nih pojmova »kardinalan zahtjev svake znanosti«. On se sam u tome ogranicuje, kad se bavi samo jednim »slucajem gospo- darstva«. Naprotiv valja ici za tim, da se pojam gospodarstva moze primijeniti na svaki njegov specif icni slucaj i da se tako taj pojam stavi na pocetak nacionalne ekonomije. »klasicna« skola nacionalne ekono- mije nalazi se bezuvjetno u teskoj krizi u svim zemljama svijeta. Svuda se u teoriji i praksi probijaju ideje intervencionizma, plan- skoga gospodarstva i »dirigirane ekonomije«. Cak se i John May- nard Keynes u svojoj »Opcoj teoriji zaposlenja« odvraca od »klasicne« teorije i preporuca drzavne izahvate u narodno gospo- darstvo, napose sto se tice investicija. Liberalistieki teoreticari idu nesto u pozadinu, s tim vise, sto doista nemaju u mladoj i ekonomiju, te se prema tome slazu u njezinoj negaciji, dok se u stavnika. Ni predstavnici matematicke skole ne znace danas vise mnogo, i to zato, sto se uvida, da je gospodarska znanost nacio- nalna ekonomija u prvom redu duhovna kulturna i socijalna znanost, a kao takova ima upotrebljavati sebi svojstvene, a ne prirodno-znanstvene metode, koje je uglavnom upotrebljavala »klasicna skola«. Najizrazitiji predstavnici novoga smjera danas su u Njemackoj Othmar Spann, Werner Sombart i v. Gottl- Ottlilienfeld, — koji otklanjaju prirodno-znanstvenu nacionalnu ekonomiju, te se prema tome slazu u njezinoj negaciji, dok. Svaki njih ima svoje po- sebno shvacanje o gospodarstvu i izraduje svoj vlastiti sustav. Sustav nacionalne ekonomije, sto ga je postavio predstavnik univerzalistickog smjera, becki profesor Othmar Spann, temelji se na »ideji cjeline« Ganzheitsgedanke. Njemu je gospodarstvo »posveta sredstava za svrhe na temelju odvage sredstava« 16. Prema Spannu su »sve gospodarske pojave prema svojoj prirodi clanovi zgrade uoinaka, jer sredstva sluze da se ostvare cilje- vi« 17. Osnovni je pojam gospodarstva Spannu u tome, sto ono predstavlja »sredstva za svrhe«, i za to postavlja pravila: a Go- spodarstvo je u svakom slucaju samo sredstvo, a nikada cilj. Prema tome uzitak, dakle potrosnja, kao cilj ima se tocno luciti od gospodarstva; b sve, sto je cilj svrha , — uzitak, zadovolje- nje, samosvrha, — ima u ljudskom drustvu drukciji polozaj i za- dacu i drugi socijalno-znanstveni sklop nego gospodarstvo; c gospodarska znanost ima posla samo sa zgradom sredstava. Naj- 208 vaznija tajna pojma gospodarstva je u strogom lueenju sredsta- va od svrha. Predaleko bi nas vodilo, kad bismo isli prikazati Spannov sustav, kako ga je on prikazao u svojim brojnim djelima 18. Na ovorne mjestu treba tek napomenuti, da se njegovu pojmu gospo- darstva prigovara medu ostalim i ovo: Ako se kaze, da gospo- darstvo ocituje sredstva za svrhe ciljeve , onda se u gospodar- stvo i u podrucje nacionalne ekonomije racunaju najrazlicitija podrucja ljudskoga zivota, na kojima nalazimo odvagu sredsta- va za neke svrhe. Uz to postavlja Sombart pitanje, zasto bi go- spodarstvo bilo samo sredstvo, a ne i kulturna svrha? On u svojim predavanjima definira gospodarstvo kao sadrzajno odreden krug ljudskih djelatnosti, koje je kao takovo predmet posebne znanosti. Gospodarstvo je »ljudska skrb za odrzanje« t. »za pribavu proizvodnju , pokret i upotrebu stvarnih do- bara u pravcu ljudske djelatnosti«. Pod ljudskom iskrbi za odrzanje razumijeva on »skrb za ma- terijalna dobra«, a kao najvazniju oznalku gospodarstva navodi: a nedostatnost »Bediirftigkeit« — to jest manjak, sto ga osje- ca covjek. Taj pojam nije istovjetan s Casselovim pojmom oskudnosti »Knappheit« , koji oznacuje objektivnu cinjenicu u prirodi. Gospodarstvo se razvija samo tamo, gdje postoji nedo- statnost, koja je kulturna cinjenica. Gdje postoji izobilje, tamo ne postoji problem pribave. Zadaca je gospodarstva ukloniti tu napetost. Napetost s vremenom raste, a potrosnja uvjetuje proizvodnju. Izmedu potrosnje i proizvodnje stoji pio- met transport , koji preko razdiobe dobara privodi ova potro- snji. U gospodarstvu je pravilno ikruzenje: proizvodnja — pro- met — razdioba — potrosnja. Sombart izricito naglasava, da se radi o ljudskoj skrbi za odrzanje, i to zbog bitne razlike izmedu covjeka i zivotinje. Go- spodarstvo je dio kulture, a 'kulturu posjeduje samo covjek. Hrvatsko Kolo 209 14 Kultura je objektivan duh, Icoji ostvaruju ljudi. Duh je specitic- no ljudska pojava; zivotinje posjeduju neku inteligenciju, ali ne i duh. Zato ne mozemo kod zivotinja govoriti o gospodarstvu, nego samo o skrbi za zivot. Gospodarstvo po Sombartu cine gospodarsko naziranje, go- spodarski poredak i tehnika 20. Prema tim znacajkama mozemo raspoznati svako gospodarstvo. Ako se mijenja isamo jedna od njih, vec imamo posla s novim »slucajem gospodarstva«. Sasvim novim putem ide Friedrich v. Gottl-Ottlilienfeld, oko kojega se okuplja dobar dio mlade generacije njemackih ekonomiista. Njemu je gospodarstvo »oblikovanje ljudskoga za- jednickog zivota u duhu trajnog sklada potrebnosti i namire- nja«, pa kaze: »Brinuti se za svagdasnji kruh, za odijelo i krov nad glavom, pa i za nakit i svetkovna veselja, — jest osjetljiv ucinak gospodarstva u svim vremenima, u svim zemljama, u svih naroda« 21. Najvaznije cinjenice gospodarstva su potrebnost na jednoj, i namirenje na drugoj strani. Izmedu njih se zbiva ono, sto se zove gospodarstvo. Slikovito prikazuje Gottl gospodarstvo kao arenu, u kojoj se potrebnosti bore oko svog mamirenja. Uzrok te borbe je osikudnost u dobrima. Iza potrebnosti nalazi se htijenje, a iza namirenja mogucnost. Gottlov ucenik Otto Stein 22 tumaci pojam gospodarstva ovako: »Ljudski zivot u zajednici mogao je vec izgraditi drustva i vladalacke oblike, a da se jos uvijdk na- lazi u predgospodarskom stanju, t. Gospodarstvo je tek onda tu, kad je izgradeno vlastito oblikovanje posebnog duha, koji zajednickom zivotu izricito zajamcuje i trajnost protiv zivotne nuzde. Tu moriju biti izgradeni pojmovi potrebnosti i njezina namirenja; piije svega mora se obuhvatiti nacelni spor izmedu htjeti i moci, zi- votna nuzda, kao vlastiti temeljni odnos ljudskog zajednickog zivota«. Gottlova skola uci, da se gospodarstvo ozivotvoruje u go- spodarskim tvorbama, koje su jedna vrst drustvenih tvorba. Go- spodarstvo je stvar. Radi toga Gottlova skola propagira t. »misljenje u tvorbama«, koje jedino omogucuje, da se gospodarstvo uistinu spozna. Prednost je Gottlove skole u tome, sto ona prije svega istra- zuje cinjenice gospodarskog zivota i na temelju njih dolazi do pojma gospodarstva, koji se nalazi na koncu, a ne na pocetku Gottlovih izlaganja. Mozda je pogrjeSka te skole, da se cesto gubi u stvaranju mnogih novih i zvucnih rijeci, ali je bez sum- nje njezina zasluga, da je izgradila uporabljiv pojam gospodar- stva, onoga gospodarstva, koje se nalazi u svim vremenima, na svim mjestima, kod svih naroda. Svakako su Sombart i Gottl u svom odredenju pojma »go- spodarstvo« stvorili definicije, koje imaju opravdanje unutar njihovih sustava, a povrh toga su najprikladnije od svih dosad poznatih definicija, jer pruzaju moguaiost, da se nacionalna ekonomija tocno ogranici od drugih znanosti. Uz to one omogu- cuju »opcu teoriju« ill »temeljnu nauku o gospodarskom zivotu«. Suvisno bi bilo prepirati se, koja je definicija ispravnija, jer je to prilicno sporedno, ako se na temelju obiju moze spoznati bit gospodarstva, o cemu se konacno i radi. I mi se slazemo s Amonnovom tvrdnjom, da nema smisla postavljati pitanje: »sto je gospodarstvo? Ali to ne znaci, da nije potrebno istrazivati onaj dio drustva, 'koji se naziva »gospo- darstvom«, iznositi njegove znacajke, opisivati njegovu bit i spoznati ga u cjelini i u pojedinostima. Dakle ni mi ne pitamo: »sto je gospodarstvo«, drzeci, da je samom definicijom taj pro- blem rijesen, nego zelimo spoznati i odrediti njegov sadrzaj. Nesumnjivo je, da je gospodarstvo dio ljudskoga drustva, dio ljudske kulture. Izvan drustva nema gospodarstva. Zivoti- nje ne poznaju gospodarstva, a ne poznaje ga ni Robinson na svom otoku. O gospodarstvu je u njega rijec tek onda, kad bi do- 211 lazio u dodir s gospodarskom djelatnoscu drugih ljudi; inace je tu govor o predgospodarskom stanju. Gospodarski zivot odvija se u duhu borbe izmedu potrebno- sti i njihova namirenja. U toj se borbi sastoji gospodarstvo u planskoj proizvodnji pribavi , prometanju, razdiobi i trosenju stvarnih dobara i ucinaka. Ali gospodarstvo ne ocituje samo neku djelatnost, vec i organizaciju, t. Vazna je spoznaja, da gospodarstvo zivi i ostvaruje se u gospodarskim tvorbama, koje imaju svoj vlastiti sastav i traja- nje, nezavisno od svojih dijelova. One zive svojim vlastitim zi- votom. One imaju svoju trajnost i stalnost. Takve su drustvene gospodarske tvorbe na pr. Osobe zauzimaju u drustvenim tvorba- ma odreden polozaj i sudjeluju u gospodarskom zivotu kao nji- hovi predstavnici. Osobe se mogu mijenjati, ali tvorbe mogu i dalje postojati 23. Gospodarstvo je — kao dio drustva, kao smisleno upravlja- nje u duhu trajnog sklada potrebnosti i namirenja i kao ljudska briga za odrzanje — »vjeono«. Dakako relativno vjecno, — t. Gospodarstvo postoji u svim vremenima i u svih naroda. Promjenljivi su mu samo oblici. Ali ima cinjenica koje postoje u svakom oblilku gospodarstva. Tim »vjecnim« go- spodarstvom bavi se »opca teorija gospodarstva« Sombart , ili »temeljna nauka o gospodarskom zivotu« Gottl 24 , dok oblike gospodarstva proucavaju »p6sebne nauke«. Ta se razlika cini tek u novije vrijeme: prije se je cesto mijesalo ono, sto postoji kod svib »slucajeva« gospodarstva, ono, sto cini njegovu bit s po- jedinacnim slucajevima. »Privreda« znaci otprilike Sto i njemacka rijec »Erwerbswirt- scbaft« gospodarstvo za stjecanje ; »privrediti«, »privredivati« znaci Sto i »steci«, »stjecati«. Dietzel: »Der Ausgangspunkt der Socialvirtschaftslehre und ihr Grundbegriff« u »Archiv fur Socialwiss. Sombart: Die drei Nationalokonomien, Miinchen und Lei- pzig 1930. Oekonomie vom Standpunkt der geschichtli- chen Methode, 1853. Hans Peter: Grundprobleme der theoret. Wiskemann-Liitke: Gegenwartige Richtungen in der deutschen Volkswirtschaftslehre, »Geist der Zeit«, Juli 1937. Spann: Fundament der Volkswirtschaftslehre, Jena 1920. Spann: Die Haupttheorien der Volkswirtschaftslehre, 23. Vilko R i e g e r: »Nas gospodarski poredak«, »Hrvatska Smo- tra«, broj 11. Gottl- O tt 1 i 1 ien f e 1 d: »Wesen und Grundbegriffe der Wirtschaft«, Leipzig 1933. Gottlova djela: »Bedarf und Deckung«, »Wissenschaft und Wirt- schaft«. Gottl-Ottlilienfeld i njegova skola uce, da se cjelokupna znanost o gospodarstvu, kao iskustvena znanost o gospodarskom zivotu svih naroda i vremena dijeli na gospodarsku teoriju, kao nauku o nacelnom i gospodarsku empiriju, kao opisivanje gospodarskog zivota na temelju cinjenica. Gospo- darska teorija se dalje dijeli na: a temeljnu nauku o gospodarskom zivotu. Temeljni pojmovi kao takovi ne postoje sami po sebi, ve6 se pojavljuju u raznim vremenima i kod pojedinih naroda u razliŁitim oblicima. Zadaca je nauke o oblicima istrazivati oblike, kakovi se oni nalaze na pr. Istom ona izraduje nauku tako o engleskom ili njemackom naTodnom gospodarstvu, ali buduci da je samo teorija, ne moze iscrpivo rijesiti svoju zadacu, vec mora uzeti u pomoc i empiriju. Na torn istom putu krecu se sva ostva- renja ofolika i misli nasih — od na jpriimitivni j ih pocetaka do najkompliciranijih realizacija ljudske svijesti: od prvih poce- 217 taka, kad je ruka dvonoznog sisavca svijesno zacrtala rezc u krutom materijalu i time ostvarila znamen — oblik, odredivsi sebe, svoj ja spram vanjskog svijeta, pa sve do onih faza, kad je ta ista svijest, taj ja ostvario misao o torn obliku, misao o svi- jetu pojava te konacno na daljnjem putu ostvario novu prirodu — umjetnost. Iza krhke i slabe olupine ljudske lubanje u krivudastoj siv- kasto-zutoj mozdini dugo je zorio na temelju osjeta i najjedno- stavniji znamen; dugo su se tamo oblikovali kroz lance genera- cija oblici, da se razrastu u predodzbe, pojmove i misao, te da se vinu pomocu osjecanja i maste od posebnog do opcenitog, od poimanja konkretnog do apstraktnog. Na torn usponu kroz kaos nasa svijest, nas ja, ponajvise imaginaran i u isto vrijeme po- najvise neposredno jasan ostvaruje zrenjem svijet pojava — svijet oblika. Isti taj ja, ista ta nasa svijest, ponajvise imagi- narna istodobno ponajvise neposredno izvjesna ostvaruje inte- lektom pojmove i spoznaje. Iz tog protuslovlja imaginarnosti i neposredne izvjesnosti naseg ja traju, nastaju i nestaju misao i oblik, intelekt i intui- cija, znanost i umjetnost. Prema tome su znanost i umjetnost raz- licite, ali istodobno usko vezane. One se doticu i dodiruju pogo- tovo na podrucju estetskom. U pocetnoj su fazi ljudske svijesti znanost i umjetnost je- dno. Zato svaki primitivac kao i svako maleno dijete misli po- cetno slikom, i u njegovoj je svijesti oblik i misao jedno. Ka- snijim se razvitkom svijesti znanost i umjetnost razilaze, i cesto su kao u suprotnosti; ali u svojim vrhovima ne samo da se do- ticu, vec su opet jedno kao konacna spoznaja onih kristalnih ja- snoca, do kojih se ljudska svijest moze dovinuti nad mutnim i maglenim kaosom nasega bivstva. Rijec je o Leonardu da Vinciju. Iza njegove krhke i slabe olupine lubanje rasle su spoznaje i protuslovlja: najvece lma- ginacije i najvece neposredne izvjesnosti. Na njegovoj izrazaj- noj glavi, kako to pokazuje njegov staraclri autoportret, krije- sila je ispod gustih obrva u dubinama osjenjenih ociju ziva svijest. Iz tame osjenjenih ofiju ta je ista svijest prodorno 218 upravljala zrake kao velika ticala, da takne, da upozna, da shva- ti pojave. U tim je ocnim udubinama svijetlilo zrenje, ono naj- cistije primarno i primitivno, istodobno duboko i jako, gone- tajuci i proziruci misterij pred sobom; i dok se iza svedenih ploha Leonardova navoranog cela izvijao oblik, rasla je i misao. Iza njegove ozbiljne i namrgodene maske, nalicja nekog bozan- stva, lica mislioca i fantasta, iza nabora lica, sto ih uokviruju valoviti uvojoi i sto ih je intenzivna misao neprestano budna i ziva modelirala kroz jedan citav zivot, doticu se intuicija i inte- lekt. U posljednjim spoznajama postaju oni jedno. Oblik i misao stapaju se i ostvaruju jednu od ponajvecih pojava ljudske svi- jesti, ne samo one ljudske svijesti, koja predocuje vrh talijanske renesanse, vec ostvaruju jednokratnu grandioznu pojavu cita- voga ljudskog roda. Leonardo je u stvari jedna od najrjedih i najsvjetlijih svijesti svih doba. Uporedimo li tu rijetku svijest i njezin uspon s usponom ljudske svijesti, koju je Dante svojom »Bozanskom glumom« ocrtao kroz plamene okruge pakla, kroz krivudaste staze suton- skog purgatorija u svijetli empirej, u stapanje s najvisim bicem kao uzlet ili let u nadzemaljsko i apstraktno ciste apsolutne ide- je, tada nam se dizanje i uspinjanje svijesti kroz zivotno djelo »bozanskog« Leonarda prikazuje sasvim drugacije. Dok sc u Danteovoj glumi dize svijest kao sredovjecna po hijerarhijskoj ljestvici velikog Akvinca do nebeskih sfera, suprotno se vrsi uspon kod Leonarda vlastitom snagom spoznaje. Dize se spo- znajom prirodnih zakona, napusta se spekulacija apstraktnih poimanja, probija se svijest kroz klance i stramputice realnih oblika, da stvori novu sliku o svijetu. Na tim se stramputicama pred Leonardom otvaraju novi horizonti, a iza okuka visokih stijena neprohodnih vrleti kroz gustare na visinama, kud se jos nija ljudiska misao zaletjela, otvara se daleki vidokrug. Kod Leonarda se ne provlaci vise svijest kroz simbole i apstrakcije, ona koinkretno spoznaje, pipa, gleda, sudi, ocjenjuje, slusa, ima- ginira, pamti, sanja. Sanja konkretno daleke i maglene zelje ljudskog roda; tako sanja konkretno realni let covjeka. Potrebno mu je produziti osjetila, da uzmogne spoznati sto vise, sto bolje svi- jet pojava. On istina prodire svojim pogledom »sine lassitudine«, kako sam izrice, u oblike naravi, ali mu nedostaje oko; on treba spravu, da vidi dalje od onoga, sto jednostavno oko moze obu- hvatiti. Stvara dogledalo, otkriva zakone optike. Promatra mje- sec i sunce i zemlju, te u svojim biljeskama oznacuje mijene i pomrcine. Promatra i biljezi grandiozne alpske formacije, crta prodole i bregove, jezera i rijeke, upravo snima na svoje papire koru zemaljsku, da na njoj povuce crte kanala, da osusi mocva- re i bare. Prati tok rijeka, proucava gibanje i tlak vode, crta valove i virove, da otkrije sile i da njima zavlada. Pazljivo cita krivulje, sto ih je na pjeskovitim lagunama zapisalo srebropjeno more, bacajuci se svojim valovima, mjeri plimu i osjeku, osluskuje veliki ritam prirode. Trazi u njoj istinu i bozansko pocelo i klice taj cudesni slikar: »Slikarstvo je znanost. I ta je znanost bozan- ska, koja cini duh slikara slicnim duhu bozanskom, jer slobod- nom svojom voljom ostvaruje zivotinje, biline, krajine, poljane, rusevine i raznovrsna mjesta i prostore. « Leonardo promatra i prati borbu elemenata, biljezi vihore i usred olujnih virova, bujica i poplava ostaje hladan proma- trac. Slijedi divlji let oblacina i u njihovim prilikama imaginira uvijek nove oblike. Sa svakim novim oblikom kao da raste nje- gova ceznja za spoznanjem, kao da mu svaki novi oblik jedino sluzi, da bude stepenica za vise, za drugi oblik, za novu misao. On sam govori: »Tu radoznalost i volju ne zaglusuje buka olujnog mora izmedu Scile i Haridbe, kad ga bije bijesni sjever, sibajuci zapjenjene valove, niti ne tutnje toliko Stromboli i Mon- gibello, kad njihovi sumporni plamenovi kidaju svojom silom brijeg, otvarajuci sebi put i kad rigaju zrakom kamenje, zemlju i svesilni oganj; niti ne zaglusuju tu radoznalost tada, kad uza- rene rupe Mongibella bljuju nesavladivi elemenat, izbacujuci ga iz svoga zdrijela. « 220 Njegova je to ispovijed, koja zvuci kao kakav danteovski prikaz bez rima glazbenih terzina: »Takav sam se prikucio mrkim stijenama i eto me pred otvorom velike pecine; tu sam zastao donekle u cudu i neshva- canju onoga, sto je bilo preda mnom. Prignut, sav napet poput luka podupro sam se rukom o koljeno, a desnicom zasjenio spu- stene i pritvorene vjede. I stalno sam se zagledavao desno i lijevo, ne bi li uocio, da li se razabire nesto unutra u tmini. Tad se u meni javilo dvoje: strah i radoznalost; strah zbog groze tamne i duboke spilje, i zelja, da vidim da li tamo u dubini ima nesto cudesno. « To cudesno u prirodi shvatiti bila je nesavladiva zelja Leo- nardova. Otkriti u torn cudesnom na temelju opazanja zakone, ostvariti u tu svrhu strojeve, pomagala i prerazlicne alate, koji- ma ce se pribliziti rjesenju zagonetke, kojima ce izmjeriti i odre- diti smjerove i putove svog istrazivanja. Ostvaruje kompase, mjerila, jer Leonardo mjeri zemlju, postavlja formule, kroz koje naslucuje i predvida citav niz spoznaja, koje ce tek kasnija po- koljenja utvrditi kao nepobitne istine. Taj izrugivac astrologa i opskuranata u nocnim urama kraj slabog ziska prati i biljezi putanje planeta i pridaje svoj tribut spoznaji suncanog sustava. Bavi se kroz citav svoj zivot matematikom, geografijom i geo- logijom. Onom istom budnom paznjom, kojom promatra zvi- jezde i zvijezda, istrazuje krivulje na okaminama izginulih zivotinja. Te iste krivulje, gotovo isti ritam gleda na cvjetnim zbunovima; crta i crta dane i dane rasline, drveta, stabljike, lisce, pupove i cvjetove. Nastoji upoznati organicki rast. Upo- znaje jedan od prvih nacin, kojim se biline hrane, a na strani- cama njegovih razasutih biljeznica postoje prekrasni crtezi bi- lina i cvijeca. Leonardo je shvatio, istrazujuci prirodu i spoznavajuci pri- rodne zakone, mehaniku kao srz i osnovu svake znanosti. Mate- matika mu je pomagalo kod konstrukcije strojeva. U geometriji postavlja zakone, koje primjetijuje u vezi s drugim spoznajama u svrhu grade najraznolikijih strojeva. Poneki su od tih proje- kata vec tada iskorisceni, a poneki su se tek u kasnijem raz- 221 vitku, u danasnje doba pokazali u osnovi i zamisli potpuno ispravni. Leonardo je zamisljao dizalice, pokretne mostove, ra- zlicne hidraulicke strojeve, tkalacke stanove, brane, sta vise i jednu vrst propelera, podmornicu, mitraljezu, borbena kola, nove topove i muzare za obranu i navalu, raznovrsno orude, goleme katapulte i fantasticne prodorne bacace ognja. Sasvim kriticki iznosi, »kako ce onaj slikar sasvim slabo slikati i malo valjati, koji od drugog slikara s tudih slika preuzimlje oblike; naprotiv kad te oblike uci i uzimlje iz prirode, njegov ce rad donijeti ploda. « Kao primjer te velike istine na- vodi slikare poslijerimskog perioda, koji su oponasali jedan dra- goga, te je umjetnost tad od perioda do perioda propadala. »Poslije takvog stanja propadanja pojavljuje se Giotto Firenti- nac, roden u osami planina medu kozama i ovcama, i on izucava oblike prirode, te ih nenadmasivo unosi u svoje slike, jer nije htio oponasati svoga ucitelja Cimabua. Poslije kad su njega i njegov rad nasljednici oponasali, opet nije umjetnost napredo- vala, dok nije Massacio trgnuo umjetnost naprijed i stvorio sa- vrsena djela, obracajuci se majstoru majstora, a to je priroda. « Tako govori Leonardo, tako i radi. Takvo je »Navjeste- nje«, koje je jos izradio kod Verrochija. Studij naravi vidljiv je u svim oblicima. Prije nego je poceo Leonardo samu izvedbu bilo koje slike, crtao je citavu seriju savrsenih nacrta svih onih oblika, koji su mu bili za slike potrebni. Iz tih je crteza izahirao one najznacajnije i unosio u svoje radove. Svi su ti crtezi izvedeni lijevom rukom, kako su i pisani gotovo svi njegovi zapisi, koji su jos k tome pisani obrnuto od lijeva na desno, te se mogu tek zrcalom citati. Tako je naime zapisivala njegova fina gotovo zenska ruka u biljeznice sva nje- gova golema iskustva i njegovo upravo enciklopedijsko znanje. Te biljeznice nisu se sve sacuvale, a jos manje su se sacuvali svi listovi pojedinih biljeznica. Razasuti su danas po citavoj Evro- pi, a ima ih preko 6000. Prema biljeskama bilo ih je preko 20. U tim sacuvanim i preostalim kodeksima toliko je toga, da ne- dostaje gotovo jedan covjecji vijek, da sve to temeljito prouci, sto je tu nagomilano iz gotovo svih podrucja ljudskog znanja. U tim su kodeksima ujedno najvaznije crtarije, koje cine i gla- vni dio njegova likovnog djela; nesumnjivih njegovih slika vrlo je malo sacuvano, ali zato nesumnjivi njegovi crtezi govore mnogo snaznije i tocnije o svemu onome, sto je taj sveobuhvatni duh ostvario i sto je htio ostvariti. Prispodobimo li tu veliku zbirku crteza, raznoliku po prikazanom sadrzaju, a nedjeljivu po Hrvatsko Ktlo 225 15 svom likovnom izrazu, drugim crtezima, naci cemo, da se Vinci- jev crtacki opus odvaja i izdize nad sve te ostale crtarije. U nje- mu ima nesto posebno; taj je Leonardov crtez primitivan i je- dnostavan, ali istodobno skladan i dubok. Kao da iz svakog lista struji neka sugestivna draz, kao da to i nisu neke predradnje — studije, vec je svaki u sebi zatvoreno umjetnicko djelo. Ta se sugestivna moc siri sa svih slika Vinci jevih, ali napose sa »Adoracije triju maga«. U obicnom smislu to nije slika, vec veliki crtez, izveden uljenom bojom u nekom smedem clair- obscuru. Rad nije dovrsen, ali upravo ovakav, kakva ga je osta- vila'Leonardova ruka, mozda je jedna od najbogatijih kreacija Vinci j a. U toj ranoj slici je potpuno izrazena novost i novi na- cin shvacanja i izrazavanja. Mnogo je puta isti motiv obraden u firentinskom slikarstvu. Slikali su taj poklon kraljeva malenom Djetetu i Gozzoli, i Lippi, i Ghirlandajo i Botticelli. No kod svih tih uza slicni raspored grupacija, kao i kod Leonarda, nema one tajnovite atmosfere. Nema onog cudesnog kretanja, onog dra- matskog nemira, sto kruzi oko jedne mirne i svijetle prikaze. Na torn se prikazu ne odvija ritam samo sirinom i visinom, vec se ritmicki sklada dubinom. Dominanta je treca dimenzija na bo- gatoj skali svijetla i sjene. Iz polusvijetla rastu figure i perspek- tiva je postignuta tonskim vrednotama. Na torn je nacelu uklonjen i uskladen svaki detalj: Tece i struji u polusvijetlu tek naznacena zivost od malene djece preko mladica, jahaca do staraca, od arhitektonskrh oblika do oblika te- renskih, biljnih i zivotinjskih, da se izgubi spram dalekih brda u nedogled. Upravo to, da ta nedovrsena slika pruza u svom ne- gotovom stanju sugestije masti gledaoca, cini ju posebno privla- civom. U stvari to nije poklon triju istocnjackih vladara i sku- pine pastira Djetetu, kakvih ima umjetnost na tisuce, vec je to na ovoj drvenoj plohi prikazan jednokratno poklon citavog zivotnog strujanja svojem pocelu. Tu je ostvarenje samog pro- cesa stvaranja. Da to nije moglo biti dovrseno u onom obicnom smislu, tumaci ponajbolje sam Leonardo: »Kad izvedeno djelo nadvladava htijenje onoga, koji radi, tad je taj malo uŁinio; na- 226 protiv kad htijenje i ocjena nadvladava djelo, takvo se djelo nikad ne prestaje usavrsavati. « U toj zelji za savrsenstvom, koju nije moguce nikad zado- voljiti, postoji glavna i bitna crta Leonardove prirode. Tu je i srz njegovih djela, koja sva odreda imaju znacajke nedovrse- nosti, jer su te sve njegove realizacije veliko htijenje izraziti neizrecivo, i zahvatiti onaj beskrajni ritam neprekinutog zivot- nog toka. Stoga postoji zivost i izraz u negotovim Leonardo vim slikama. Takva je i vatikanska slika »Sv. Sred tamnih pecina odsijeva na toj slici pokret celavog starca, sto se bije po- kajnicki kamenom u staracka prsa. Krijesi se oko u starcevoj glavi. Rastvorene usne uz mimicku igru licne muskulature tvore nenadmasivi zivi izraz boli, patnje, bijede, skrusenosti i molbe. Prama torn su izrazu, sasvim obicnom, sasvim ljudskom, oni ka- sniji izrazi na Michelangelovim ingenioznim prorocima, robovi- ma i paklenskim odsudenicima gotovo pateticne maske. Ove je stvorio divlji i strasni temperamenat, a sv. Jeru ostvarilo je pro- nicavo promatranje, mudrost i duboko spoznanje. Jere Vin- cijev vise je studija mimike nego prikaz sveca. Mogao bi biti taj lik studija muskulature, kako i koji misici proizvode neki iz- raz. O mimici govore Leonardovi zapisi napose, jer slikar stu- dira i biljezi, upravo eksperimentira pojedinim oblicima, da iz- razi psiholoski najraznolikije izraze ljudskih karaktera, slaboca i kreposti. Leonardo neprestano promatra i biljezi, o njegovu je pojasu trajno zataknuta biljeznica, u koju unosi svijet i pojave okolo sebe. Tako on crta smijeh, obijest, strast, mir, zlocin i ga- dost. On crta izraze onih, koje vode na stratiste, crta hulje i lo- pove, crta pijane, biljezi bijesne izraze zavadenih baba, crta objesene hladno bez nekih afekata. I u najvecem kolopletu stra- sti, bijesa, borbe, nesreca i ludila oko sebe zadrzava svoj hladni mir promatraca. On se svladava, jer vrlo dobro zna, kako je te- sko sam sebe svladati, zato i kaze: »nikakva vlast nije silnija nego vlast nad samim sobom, a ta se vlast moze i onako samo ograniceno zadobiti. Seoba i lutanje njegovo kroz Italiju i konacno zatisje u Francuskoj znacilo je citav niz samih nedaca i samih gorkih ra- zocaranja. No nisu njegovu lu- tanju bile samo nedace uzrokom; on je na tim svojim putovanjima trazio i vece mogucnosti rada. Zato je i posao iz Firence u Mi- lan na dvor Sforzi, u prvom redu zbog broncanog spomenika, a tek onda zbog one druge djelatnosti, koju on pominje u svojoj pisme- noj ponudi Sforzi. U deset to- caka pobraja, sta sve moze on izvesti, pa kad covjek to pismo procita, nemoze se oteti dojmu, da se autor te ponude samodo- padno hvalise. Sforzin spomenik nije dopro do nas, poznamo ga samo po cr- tezima i skicama i po nekim sma- njenim drugorazrednim kopi- jama, koje su priblizno zadrzale zamah prvotnog Leonardova za- maha. Sva je prilika, da je Leo- nardo dugo kolebao, da li da ostvari statuarni mir lagana koraka, kako su to u vecini sluca- jeva pokazivale konjanicke figure. Prema opisima cini se, da je odabrana mirna kretnja. Crtezi i skice toga rada pokazuju sa- vrsenu skladnu cjelinu, te odaju, da je Leonardo svaki detalj proucio po prirodi i da je tek do savrsene cjeline dolazio nakon preraznih varijanata. Taj se veliki spomenik imao odliti u jed- nom komadu, no cini se, da do samog konacnog ljevanja u bron- cu nije uopce doslo, jer nije vise Sforza imao novaca, kad je spomenik bio u sadri odliven. Poslije je Sforza protjeran, a na Objeseni Baroncelli, ubojica Giuliana Medicejca 228 Leonardu je ostala ljaga, da nije umio ni odliti svoju vlastitu konjanicku figuru uiza sve svoje vjestine i svoju citavu mu- drost. On je naime pokusavao sasvim nov nacin lijevanja i od prvog puta nije uspio; krvavo mu se zato izrugivao uz kocijaske psovke sam Michelangelo, koji nije mogao kraj sebe trpjeti ni ravnih njemu umjetnika, a kamoli jednog Leonarda, za koga je vrlo dobro osjecao, u kolikim je stvarima pred njim. Taj opjevani i mnogo hvaljeni spomenik ostao je u sadri. Bio je napusten i zapusten, konacno je sluzio francuskoj okupa- torskoj soldateski kao cilj. Svojim ga je strijelama razbila u ko- made. Dobra kob nije pratila djela Leonardo va, i zato su ona i rijetka. Vecina stvari, koje se nalaze po svjetskim galerijama pod Leonardovim imenom, ili su lose replike, jos gore kopije, ili su opet djela, koja su izradivali po njegovim nacrtima nje- govi ucenici ili suradnici. Medu tima istice se majstor Ambrogio Preda. U suradnji s njim izradena je »Madona u pecini«. Od tog motiva postoje dvije slike sasvim isto rasporedene; jedna je u Londonu, a druga u pariskom Louvre-u. Razlika je velika iz- medu njih u modeliranju. Jedna i druga su s vremenom stradale, potamnile su. Cini se, da je ona u Louvreu od ruke Leonardove, dok je Londonska bezuvjetno replika od Ambrogija. Pariska je slika morala biti u svome prvobitnom stanju od carobne ljepote. Grupa likova je komponirana u obliku piramide, pokreti, nagibi glava cine nada sve ziv sklad. Izrazi mekoca, modelacije i Ije- pota pojedinih lica prekrasni sanljivi andeo nadilaze na toj slici sve dotadasnje slicne prikaze toskanske slikarske skole. Taj blagi pokret postaje uzorom kasnijemu mladem Rafaelu. Tipicni sfumato obavija sve obline. Oblici zivu u atmosferi, a veza i sklad postignuti su gradacijama sjena. Taj posebni i novi nacin Leonardov nije odjeknuo toliko u Firenzi, koliko na sjeveru u Lombardiji. Tamo se formirao citav krug vrijednih umjetnina, koje mozemo oznaciti Leonardovom skolom: Boltrafio, Solario, Predis, Conti, Rizzo, Marco d' Oggione, Borgognone, Ferrari, Melzi, Cesare da Sesto, Foppa, Salaino i Sodoma, a pred svima Bernaddino Luini. Prema zapisima Vasarija odusevljava taj 229 novi nacin Leonardov Giorgiona, te prvak i pocetnik velikoga koloristicnog slikarstva Venecije preuzimlje od Vincija ne samo »sfumato« vec i onaj ritam sjena i svijetla spram dubine te onu melodicnost oblika, onaj tonski muzikalitet, koji ce se u boji Venecije kasnije razgorjeti u najvece i najjace koloristicne izraze. Taj svestrani cudak nije samo nastojao izraziti maksimalni pokret u svojoj slici, kako to pokazuje Rubensova kopija detalja propale Leonardove slike »Bitka kod Anghiara«, vec je on za to svoje novo shvacanje u slikarstvu trazio i nova sredstva, koja bi mu posluzila sasvim drugacije nego dotadasnja uobicajena kao fresco ili tempera. Kod te velike zidne slike kusa Leonardo nove tehnike. Njemu je fresco suvise blijed, skala tonova i boja nije mu mogla pruziti mogucnosti, da ostvari ritmiziranje oblika spram dubine, jer je fresco vise sredstvo polihromije, a manje je ta tehnika podatna za Vincijev »sfumato« i njegov »reljef«. Za slikanje tu upotrebljava smjesu voska, jedne vrsti enkaustic- kog slikarstva, kakvim su sredstvom izvodene stare zidne sli- karije Grcke i carskog Rima. Po Pliniju Leonardo trazi recepte za svoje smjese, jer je ispravno uocio, da su te stare zidne sli- karije zadrzale najsvjezije boje kroz vjekove. Kod tog je nacina valjalo Leonardu smjesu voska i boje vezati tako sa zidom, da se zid nakon polozene boje grije. Kako je zid u dvorani Signorije, gdje je trebalo slikati, bio i velik i visok, to je priprava s vatrom zatajila. Pojedine su parti je bile ispravno zavrsene, dok su se donje od prevelike topline rastapale, vosak se je cijedio. Tako je posao ne samo polagano napredovao, vec je bio u svom veli- kom dijelu prije svrsetka posla upropasten. Medutim Leonarda je trazila milanska vlada za poslove u Milanu, rad se na slici u Firenci prekidao i ona nije nikad dovrsena.
PRONALAZENJE VODE U BIH - PRONALAZIMO VODU U SVIM KRAJEVIMA BOSNE I HERCEGOVINE.mp4
Tako moze kultura doci do kraja one jedine ulice Toynbeeove. Danasje tu kuca i imanje potomaka nekog Jegdomira pokojnog koji dodje brat tvom pretku Vasiliju,od strica. Quoiqu'il suive I' ecole des neogrammairiens, il n'est pas un partisan aveugle de cette methode et il n'a pas d'aversion pour certaines nouveautes du 20eme siecle. Suucenici na Akademiji nisu mu se nikad s vecim simpatijama priblizili niti su ga, kao druga i ko- legu, volili, iako su djelomieno i bili pod utjecajem njegove umjetnicke licnosti. Pokriveni limom i dumisom. Zlatibora ne mogu biti ekoloski jer je zemlja puna kamena koji ti prezentujes da nije ekoloski 260: Re: Divlja jabuka i stare otporne sorte Autor: Scotch, Poslato: Pet Jan 02, 2015 8:57 pm ---- Vidim da se nismo razumeli,Ja sam hteo nešto drugo, NPR. Eno idu tri Turcina mlada. Oni su grad podelili u cetiri rejona i tako nadgledali sta se u njemu desava. Naime, zakonodavac je predvideo da konsaltihg, marketing i prodaju može da obavlja stručno lice sa minimum IV stepenom i položenim specijalističkim ispitom kao i lica sa VI+ ili VII stepenom stručnosti. Mi ljudski rod , nažalost da više nemamo spontanu prirodu ma bile to prašume ili Nacionalni parkovi, mislim da se sa ovim morate složiti. Korsch, ASPh 9, 520. « Kao primjer te velike istine na- vodi slikare poslijerimskog perioda, koji su oponasali jedan dra- goga, te je umjetnost tad od perioda do perioda propadala.
[Honorarni posao dubrovnik|Brzi spoj uzivo|Zenska picka]
komentiraj (0) * ispiši * #
Svi hrvatski portali.hr - Stvarne djevojke
HRVATSKI WEB IMENIK • POPIS PORTALA I OSTALIH WEB STRANICA
Click here: Svi hrvatski portali.hr
Osim za komunikaciju i upoznavanje imaju mogućnost osvajanja vrijednih nagrada na aukciji. Cool savjeti i teme o modernoj kulturi za moderne ljude sa stavom i stilom. Svakodnevno nove vijesti, veganski recepti, škola kuhanja, savjeti za tijelo i duh.
Saznajte sve informacije vezane uz noćni život u Hrvatskoj. Na taj način potiče se očuvanje okoliša, smanjenje nepotrebnog otpada, društvena solidarnost, manja potrošnja, štednja i dobročinstvo. HR Hrvatska društvena mreža i portal u jednom wow.
SRPSKI WEB ADRESAR • SPISAK PORTALA I OSTALIH VEB-SAJTOVA - Uz nastupe plesnih skupina Megablast i SPK Vega upriličit će se i bogat program za najmlađe koji će uključivati Premda je tjelesno kažnjavanje u Republici Hrvatskoj zabranjeno od 1999. Koliko od vas ujutro dolaskom na posao, nakon ispijanja prve jutarnje kave pokrene vaš omiljeni Internet preglednik i klikne na jedan od vaših omiljenih Internet portala?
We suck the news from the Net! Koliko od vas ujutro dolaskom na posao, nakon ispijanja prve jutarnje kave pokrene vaš omiljeni Internet preglednik i klikne na jedan od vaših omiljenih Internet portala? Koliko od Vas ne otvori samo jedan tab, nego dva, tri, četiri, pet? I tako ne samo na jednoj web stranici, nego i na drugoj, trećoj, četvrtoj i tako nekoliko puta dnevno. Ne mislite li da trošite moža previše vremena surfajući i klikajući? Niste se nikada zapitali zašto nema svih vijesti na samo jednom jedinom mjestu? Koliko od vas na svoj mobilni telefon instalira odvojeno aplikaciju za dnevnik. Pa se onda od jednom nađete u situaciju da svako malo prelazite iz jedne u drugu aplikaciju i tako više puta dnevno. Portal prenosi vijesti s opisom i fotografijom od preko 100 hrvatskih portala u više od 14 raznih kateogorija, od , zabave, , kulture, grupnog šopinga, tv rasporeda itd. Portal je jedinstven i po tome što vijesti prenosi iz minute u minute kako se one objavlju na svim našim portalima. Pregled je jednostavan za korištenje, a dizajn minimalistički kako bi upravo u prvi plan ušlo ono što vas najviše zanima — vijest isporučena direktno vama. Slične vijesti se grupiraju, odnosno duple vijesti se ne prikazuju korisnicima. Na mobilne uređaje nije potrebno niti instalirati aplikaciju već je dovoljno s bilo kojim mobilnim preglednikom posjetiti koji će prepoznati vaš mobilni uređaj i isporučiti mu upravo web stranicu optimiziranu za njega. Ako želite sve relevantno na samo jednoj web stranici, uz veliku brzinu objave, minimalistički dizajn i kategorije prilagođene samo vama, tada je GoSucker. I najvažnije: kada vam šef dođe za vaš radni stol, morati ćete zatvoriti samo jedan jedini tab: GoSucker.
Azilanti uče hrvatski
No pored toga postoji još mnogo mogućnosti studentima kao forum, ankete, blogovi, galerije i tako dalje. Ako želite sve relevantno na samo jednoj web stranici, uz veliku brzinu objave, minimalistički dizajn i kategorije prilagođene samo vama, tada je GoSucker. Slične vijesti se grupiraju, odnosno duple vijesti se ne prikazuju korisnicima. Pregled je jednostavan za korištenje, a dizajn minimalistički kako bi upravo u prvi plan ušlo ono što vas najviše zanima — vijest isporučena direktno vama. Cilj je prenošenje vijesti iz općine Orašja i okoline, te davanje kritičkog osvrta na zbivanja u Orašju i okolici. Nudi mogućnost komentara i suradnje kroz pisanje članaka. Sve usluge na stranici su potpuno besplatne.
[Sex shop velesajam|Fatalna ljubav 13 epizoda sa prevodom|Croatian dating culture]
Oznake: hrvatski, web, imenik, &, popis, PORTALA, i, OSTALIH, stranica
komentiraj (0) * ispiši * #
