O meni....
Osnovnu školu i gimnaziju završila sam u Zagrebu
1977. upisala sam Medicinski Fakultet Sveučilišta u Zagrebu
1982. sam diplomira te obavila staž u Kliničkoj bolnici “Sestre Milosrdnice”
1984. sam završila poslijediplomski studij “Zaštita majke i djeteta”
1984.-1988. radila sam u Domu zdravlja “Trešnjevka” u Dječjem dispanzeru
1988.-1993. specijalizacija iz pedijatrije (Klinički bolnički centar i Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu)
1993. položila sam specijalistički ispit iz pedijatrije
1993.- 1996. specijalizacija iz dermatologije i venerologije (Klinički bolnički centar i Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu)
1996. položila sam specijalistički ispit iz dermatologije i venerologije
Od 1996. radim na Odjelu za djecu Klinike za kožne i spolne bolesti Kliničkog bolničkog centra i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Od 1997. do danas pročelnica sam Odjela za djecu
2000. sam obranila magistarski rad te stekla naziv magistra znanosti
2001. godine boravila sam u “Great Ormond Street Hospital for Sick Children “ u Londonu zbog usavršavanja u liječenju djece s nasljednim buloznim epidermolizama
2003. postala sam član Odbora Europskog udruženja za dječju dermatologiju (European society for paediatric dermatology)
2004. priznat mi je naziv primarijus
Od 2008. radim i u privatnoj poliklinici za dječje bolesti „Helena“ u Zagrebu
2006. položila sam ispit iz uže specijalizacije, te stekla naziv uži specijalist pedijatrijske dermatologije
Samostalno ili u suradnji s drugim autorima objavila sam više od 70 znanstvenih i stručnih radova, te nekoliko poglavlja u sveučilišnim udžbenicima
Blog doktorice Murat-Sušić
petak, 30.04.2010.
KAKO JE PROTEKLO DRUŽENJE S RODITELJIMA U CENTRU WESTGATE ?
U subotu 24. 05. u poslije popodnevnim je satima u Centru „Westgate“ u organizaciji DM-a i tvrtke Procter i Gamble bila organizirana mala igraonica za djecu ispred prostora DM-a. Bila sam pozvana na „druženje „ s roditeljima te da odgovaram na njihova pitanja vezana za zdravlje djece. Dok su se djeca igrala i zabavljala uz pomoć djevojaka-animatora, zgodno obučenih u male pčelice roditelji su imali priliku samnom popričati.
Nažalost nije bila velika gužva, valjda je bio neki pospani dan i u Centru nije bilo puno djece ni odraslih. Mališani su uživali u igri, crtanju i oslikavanju slikovnica, igranju balonima te simpatičnim „crtićima“. Nekoliko je roditelja našlo vremena i u opuštenoj atmosferi sjetilo se postaviti neka pitanja.
Izdvojila bih svakako pitanje jedne zabrinute majke koju su „dobro obaviještene priljateljice“ pokušale uvjeriti da su sva cijepljenja štetna te da svoje dijete ne cijepi. To je neki novi trend među nekim mladim roditeljima. Nedavno je istraživanje, u koje je bilo uključeno 14 zemalja, ukazalo da su zdravlje, prehrana i cijepljenje tri najvažnija pitanja o kojima razmišljaju mladi roditelji, poglavito majke. Ipak, oko 75% vjeruje da je cijepljenje „dobra investicija“ u zdravlje.
Razlog briga pojedinih majki posljedica je nedostatka informacija o sigurnosti cjepiva kao i sve brojnijih negativno obojanih senzacionalističkih informacija u javnim medijima o zdravstvu i liječnicima općenito, kao i o štetnosti cijepljenja. To dovodi do zabrinutosti te gubitku povjerenja ne samo prema cijepljenju negi i medicini i liječnicima.
Moguće nuspojave cjepiva medicinskoj su struci dobro poznate i stalno se ulažu ogromni napori i sredstva da se kvaliteta cjepiva poboljša. Naravno da još uvijek niti jedno cjepivo nije 100% sigurno u smislu izazivanja mogućih nepoželjnih reakcija i da niti jedno cjepivo neće dovesti do imunološkog odgovora u apsolutno sve djece.
Cijepljenje je istovremeno i dalje najbolji i najučinkovitiji način prevencije brojnih, teških zaraznih bolesti koje mogu dovesti do invalidnosti, imati i smrtni ishod, a za koje još uvijek nema učinkovitog liječenja. Prije cijepljenja, ako imate bilo kakve sumnje i pitanja, razgovarajte s liječnikom. Sigurna sam da ćete dobiti potrebne informacije i vjerujem da će one raspršiti eventualne sumnje da li dijete treba ili ne treba cijepiti.
Liječenje djeteta s atopijskim dermatitisom sastoji se od primjerene njege, izbjegavanje mogućih „okidača“ bolesti i pogoršanja, te u neke djece odgovarajuće dijete. Osnovna terapija sastoji se od primjene preparata koje sadrže kortikosteroide, čija primjena mora biti pod redovitim nadzorom dermatologa, ponekad tzv. lokalnih imunomodulatora, te po potrebi, za ublažavanje svrbeža, primjene lijekova koji isti mogu ublažiti kao što su antihistaminici.
U njezi kože važna je primjerena higijena pri kojoj se ne smiju koristiti agresivni, isušujući sapuni. Danas postoji na hrvatskom tržištu čitav niz kvalitetnih, blagih sapuna namijenjenih čišćenju osjetljive, suhe kože. Ne savjetuje se ni s njima pretjerivati i ne koristiti pjenušave kupke. Svaki je sapun važno temeljito s kože djeteta isprati! U vodu za kupanje korisno je dodati ulje koje će dodatno nahraniti kožu.
Po vađenju iz kade nužno je kožu odmah namazati odgovarajućim preparatom za njegu. Tako ćete „zarobiti“ vlagu koja je u kožu ušla za vrijeme kontakta kože s vodom te kupanje neće isušiti kožu.
Koje je sredstvo za njegu najprimjerenije ovisi o stupnju suhoće kože, regiji na tijelu te godišnjem dobu. Na trup nije poželjno primjenjivati pretjerano masne preparate jer će oni spriječiti znojenje. Tijekom zime, kad boravimo u zatvorenom prostoru koje se grije, te je zrak suh, koža „traži“ i bolje podnosi masnije preparate. Tijekom ljeta obično je bolje primjenjivati preparate koje sadrže više vlage te su laganije teksture. Tako su za njegu kože primjereni svi oblici lokalnih preparata za njegu (masti, kreme, mlijeka, losioni) te ih je dobro kombinirati. Preparati u obliku gelova ili sprejeva generalno mogu djelovati isušujuće.
Nema nikakvih ograničenja u pogledu učestalosti primjene preparata za njegu kože. Ako je koža jako suha, te je „upila“ naneseni preparat slobodno ga primijenite ponovno, ne možete pretjerati! Njihova redovita primjena ima za cilj smanjiti suhoću, ublažiti osjećaj zategnutosti kože i svrbeža, zaštiti kožu od okolišnih iritirajućih čimbenika pa i alergena. Dokazano je i da redovita primjena preparata za njegu kože smanjuje učestalost primjene lokalnih kortikosteroida.
Za smanjenje upale na koži još uvijek se savjetuje primjena preparata koji sadrže kortikosteroide. S obzirom da se radi o bolesti kod koje se upala na koži „vraća“ njihova primjena mora biti pod kontrolom dermatologa. Svi kortikosteroidni preparati nemaju istu jačinu djelovanja, te time ni jednake nuspojave. Liječnik će tražiti da vodite dnevnike njihove primjene gdje ćete upisivati kada, koliko dugo, na koja mjesta na tijelu ste pojedini preparat koristili. Sve su to važni podaci u procjeni težine bolesti, učinkovitosti liječenja, ali i odluke o daljnjoj terapiji i pretragama.
Samo kod neke djece, te na neke regije na tijelu, dolazi u obzir i primjena tzv. lokalnih imunomodulatora.
Za smanjenje svržeba može se pokušati i s primjenom lijekova koji se nazivaju antihistaminici, naročito ako je svrbež intenzivniji i remeti djetetov san.
U djece u koje je bolest teža danas medicina ima na raspolaganju i druge načine liječenja s kojima će vas upoznati djetetov dermatolog.
NA ŠTO TREBA PRIPAZITI U DJECE S ATOPIJSKIM DERMAITITSOM?
U djeteta s atopijskim dermatitisiom izbjegavajte:
- izravni dodir sintetike i vune s kožom;
- namirnice koje mogu izazvati iritaciju oko usnica (npr. citrično voće-limun, naranča te rajčica). U životnom razdoblju kada djetetu niču zubi ili kada sve stavlja u usta (zbog sline koja također isušuje i nadražuje kožu), može se pojaviti iritacija na licu, poglavito oko usana. Stoga je u to vrijeme potrebna primjena zaštitnih “neutralnih preparata” više puta na dan, naročito prije jela;
- određene namirnice mogu pojačati svrbež (npr. čokolada, konzervansi, jagode, rajčica), te ih je uputno izbjegavati ako to primjetite;
- boravak u zadimljenim prostorijama;
- držanje kućnih ljubimaca na čiju dlaku ili perje dijete može razviti preosjetljivost (prema novim saznanjima, međutim, ako je dijete rođeno u stanu ili kući u kojem je pas ili mačka alergija se na dlaku neočekivano rijetko razvija!!);
- pernate jastuke, poplune, pa čak i odjeću ispunjenu perjem;
- izloženost kućnoj prašini i grinjama. Grinje su mikroskopski organizmi koje u velikom broju nalazimo u starim madracima, u prašini tepiha i na drugim površinama. Stoga je preporučljivo ukloniti stari madrac, redovito čistiti ili ukloniti stare tepihe, debele zastore, plišane igračke (ili ih barem redovito oprati). Kod čišćenja kuće ili stana dobro je dijete poslati u šetnju, ili ga barem premjestiti u drugu prostoriju;
- duge i oštre nokte kako bi se spriječio nastanak ozljeda i njihovih infekcija uslijed učestalog grebenja;
- izlaganje djeteta prekomjernoj toplini. Ako se dijete znoji, pojačat će se svrbež;
- suhi zrak u prostorijama s centralnim grijanjem. Suh zrak će dodatno isušiti kožu djeteta;
- izbjegavajte boravak na otvorenom u vrijeme cvatnje peludi na koje je dijete alergično od kasnih jutarnjih sati do poslijepodneva jer je tada koncentracija peludi najveća. Ako ste boravili u prirodi skinite i iz sobe uklonite odjeću koje je dijete na sebi nosilo, te dijete istuširajte i operite kosu da se odstrani pelud. Nemojte sušiti odjeću na otvorenom;
- bliski kontakt djeteta s osobom koja ima infekciju uzrokovanu herpes simpleks virusom, koja se očituje mjehurićima i krastama oko usnica i nosa;
- prekomjerno izlaganje suncu. Boravak na moru i izlaganje kože suncu najčešće ima povoljan učinak u djece s AD. Međutim, potrebna je zaštita kože koja podrazumijeva izbjegavanje boravka na suncu u vrijeme kada je sunce najjače (između 11 i 17 sati) te redovita primjena preparata za zaštitu kože od sunca.
KAKO SE ALERGIJA UTVRĐUJE I ŠTO AKO JE DIJETE ALERGIČNO NA NEKU NAMIRNICU?
Ako se postavi sumnja da postoji preosjetljivost na neku namirnicu ili inhalacijski alergen učinit će se alergološka testiranja. Obično se prvo iz krvi određuju posebna podvrsta protutijela tzv. IgE protutijela (imunoglobulin E). Razina ovih protutijela obično je povišena u djece koja su na nešto alergična.
U dojenčadi i malih beba alergije se najčešće dokazuju određivanjem specifičnih protutijela klase E iz krvi, dakle protutijela na neku određenu namirnicu ili okolišni alergen. Kožno testiranje unošenjem (pikanjem) alergena u kožu, u dojenčadi nije pouzdana kao ni u slučajevima gdje je klinička slika teška ili se lijekovi ne mogu prekinuti prije testiranja.
Danas se koristi i testiranje putem „krpica“ tzv. atopy patch test (APT), pri kojem se testirani alergen nanosi na kožu krpicom koja se pričvrsti na kožu. Reakcija se na koži očitava nakon 48 i 72 sata.
Potrebno je međutim naglasiti da svi navedeni testovi mogu biti i lažno pozitivni te da će rezultate, naročito ako se radi o pozitivnim rezulatatima na veći broj namirnica, liječnik nastojati potvrditi.
Zbog navedenog, kad dobijete rezulat bilo kojeg testa, prvo razgovarajte s dermatologom ili alergologom naročito prije no što odlučite o „drastičnoj“ promjeni prehrane vašeg djeteta.
Ako se utvrdi preosjetljivost na kravlje mlijeko važno ga je zamijeniti s odgovarajućom hipoalergenom mliječnom formulom je se radi o namirnici koja je nužna u svakodnevnoj prehrani dojenčadi i male djece.
Danas na našem tržištu postoje brojne mliječne formule koje su odgovarajuća zamjena za djecu koja su preosjetljiva na kravlje mlijeko. Mlijeka drugih životinja nisu odgovarajuća zamjena. Danas znamo da se preosjetljivost na mlijeko drugih životinja pojavljuje u velikog broja djece koja su preosjetjiva na KM. Osim toga ta su mlijeka namijenjena potrebama rastuće životinje a ne bebe te često ne sadrži neke od nužnih sastojaka ili se neke komponente nalaze u suvišku.
U svakog djeteta u kojeg se dokaže preosjetljivost na neku namirnicu nužna je STROGA dijeta. Samo potpuna, dosljedna eliminacija dotične namirnice može dovesti do poboljšanja u kliničkoj slici ali i razvoja tolerancije. Tolerancija, odnosno gubitak preosjetljivosti na neku namirnicu ovisi prvenstveno o dosljednosti dijete ali i o vrsti namirnice.
Tako se preosjetljivost na KM najčešće gubi brzo, tijekom 1 do 1,5 godine. Sporije se gubi preosjetljivost na jaje, a nikada se npr. ne gubi alergija na kiki-riki.
Važno je čitati deklaracije na prehrambenim proizvodima da ne bi došlo do grešaka u prehrani. Kravlje mlijeko, jaje, kiki-riki, soja često se u tragovima nalaze u različitim namirnicama u kojima ih ne očekujemo.
DA LI SU ALERGOLOŠKA TESTIRANJA KORISNA U LIJEČENJU DJECE S ATOPIJSKIM DERMATITISOM?
Treba istaknuti da alergološka testiranja nisu opravdana u sve djece s atopijskim dermatitisom (AD). Roditelji često inzistiraju da se testiranja učine, ali to ima smisla i opravdanja samo ako dobivanjem rezultata pretpostavljamo da možemo promijeniti i poboljšati liječenje. Odluku o tome koje dijete i na koji način (kojom metodom) treba testirati donosi dermatolog ili alergolog.
U pravilu su alergološka testiranja opravdana u djece s težom kliničkom slikom bolesti jer je tada vjerojatnost da je dijete na nešto alergično veća. U djeteta koje ima blage promjene, tek po koju „flekicu“ nije vjerojatno da će alergološka testiranja otkriti bilo kakvu alergiju. Poimanje koliko je bolest u vašeg djeteta „teška ili lagana“ morate prepustiti liječniku u kojeg imate povjerenja. Razumljivo je i očekivano da roditelji u takvim procjenama nisu objektivni.
Liječnik će uzeti detaljne podatke od roditelja o vremenu nastanka prvih simptoma, prehrani, vašim sumnjama na moguću preosjetljivost, vjerojatno će vas naručiti na jednu-dvije kontrole da procijeni težinu bolesti i tada odlučiti da li i na što dijete testirati.
Što je dijete mlađe, naročito ako se radi o dojenčetu, te što je klinička slika teža, vjerojatnost da postoji alergija na neku namirnicu je veća. Alergija na okolišne (inhalacijske) alergene, međutim, nije vjerojatna u dojenčadi i djece do 2. godine života.
Ako se postavi sumnja da je dijete preosjetljivo na namirnicu koja je u prehrani za dijete važna zbog njene nutritivne vrijednosti, kao npr. kravlje mlijeko (KM) liječnik će vjerojatno tražiti da se testiranje učini. Ako je nepoželjna reakcija na konzumaciju kravljeg mlijeka bila burna sugerirat će da se i prije izvršenog testa KM iz prehrane isključi. Ako je podatak o alergiji na KM neuvjerljiv, vjerojatno će prvo tražiti da učinite testiranje.
Krivo je često poimanje da alergija ne nastaje na namirnicu koju smo dulje i višekratno konzumirali. Alergijske reakcije su reakcije "prepoznavanja", te ni ne mogu nastati na namirnicu s kojom se ranije nismo „susreli“. Što se kravljeg mlijeka tiče nemojte zaboraviti na ono što pedijatri nazivaju "skrivenom bočicom“ a to je bočica neke mliječne formule koje bebe često dobiju u rodilištu. Zbog toga burna alergijska reakcija može neočekivano nastati nakon „prve“ bočice KM koje dijete dobije kod kuće.
Jaje je namirnica na koju će liječnik isto često tražiti da se dijete testira jer se radi o namirnici koju je teško izbjegavati, a u slučaju alergije na jaje moguće je da se vaše dijete neće moći cijepiti protiv nekih zaraznih bolesti, jer su neka cjepiva priređena na jaju.
Ako se radi o mogućoj alergiji na namirnice koje nam nisu nužne niti važne u svakodnevnoj prehrani, a koje lako možemo izbjegavati, možda vam liječnik samo da savjet da navedenu namirnicu kompletno eliminirate iz bebine prehrane.
U starijeg djeteta, vjerojatnija je i značajnija alergija na inhalacijske-okolišne alergene. Preosjetljivost na kućnu prašinu i grinje razvija se uobičajeno prije alergije na peludi jer je dijete tim alergenima prije i izrazitije izloženo. Ako dijete živi s mačkom ili psom možda će biti nužno isključiti alergiju na dlaku.
O procjenjivanje moguće alergije na pelud važan je podatak o vremenu pogoršavanja simptoma bolesti u djeteta. Koncentracija različite peludi varira iz mjeseca u mjesec. Ako su simptomi bolesti najizraženiji krajem ljeta i početkom jeseni posumnjati treba npr. na preosjetljivsot na ambroziju.
DA LI SE ALERGIJE I ATOPIJSKI DERMATITIS MOGU SPRIJEČITI?
Preosjetljivost, odnosno alergija na hranu i/ili okolišne alergene može biti važan čimbenik u nastanku bolesti i podržavanju simptoma atopijskog dermatitisa (AD). U djece s AD alergije su značajno češće nego u zdrave djece. Međutim, uzrok nastanka i pogoršanja kliničke slike često nije poznat te se alergija ne može dokazati.
U dojenčadi, naročito one s težom kliničkom slikom, češća je preosjetljivost na pojedine namirnice, dok je preosjetljivost na okolišne alergene iznimno rijetka. Danas znamo da neke namirnice češće izazivaju alergijske reakcije. Najčešće se dijagnosticira alergija na jaje, kravlje mlijeko, soju, kiki-riki ili ribu.
Da li postoje posebne preporuke za trudnice ili majke koje doje svoju bebu u smislu prevencije alergija? Dijeta u trudnoći i tijekom dojenja, osim možda izbjegavanja konzumacije kiki-rikija nema, prema novim saznanjima, preventivni učinak na nastanak alergija. Zbog navedenog se nikakve dijete ne savjetuju! Dokazano je, međutim, da dojenje predstavlja jednu od najznačajnijih mjera u prevenciji nastanka alergija, naročito atopijskog dermatitisa. Europska i američka udruženja za prehranu i alergijske bolesti djece savjetuju prehranu majčinim mlijekom barem 6 mjeseci. To na žalost ne znači da bebe koje su na prehrani majčinim mlijekom ne mogu oboljeti od atopijskog dermatitisa.
U djeteta s AD, kao i u djece koja imaju veći rizik da obole od alergija (ako imaju roditelje ili braću i sestre koja boluju od AD, preosjetljivosti na hranu te alergijskog rinitisa ili astme) savjetuje se započeti s nadohranom od 6. mjeseca života, kao i u zdrave bebe. Savjetuje se uvoditi namirnice postupno, jednu po jednu, i to one koje rijetko uzrokuju alergiju. Može se započeti s voćem ili povrćem, npr. jabukom, kruškom, breskvom ili mrkvom, korabom, špinatom, blitvom, krumpirom. Od žitarice prvo uvedite rižu i kukuruz a potom namirnice od pšeničnog brašna.
Svakako se savjetuje odgoditi uvođenje jaja nakon navršene 1. godine te orašastih plodova, naročito kiki-rikija nakon navršene tri godine. Nemojte zaboraviti da kiki-rikija u tragovima ima u brojnim proizvodima, raznim čokoladama, te popularnim „smokićima“ koje djeca tako rado jedu! Uputno je ne uvoditi ribu u prehranu prije godinu dana te namirnice na koje su alergijske reakcije česte kao što su ananas ili kivi.
U starijoj dobi češće dokazujemo preosjetljivost na alergene iz okoline (npr. grinje, kućna prašina, dlake životinja, pelud, perje itd.), dok se alergija na namirnice najčešće gubi. Vašu bebu zaštitite od duhanskog dima jer je izloženost duhanskom dimu danas prepoznata kao jedan od najvažnijih čimbenika rizika nastanka bronhalne astme.
Atopijski dermatitis (AD) je upalna bolest kože dugotrajnog tijeka, obilježena crvenilom, suhoćom i perutavosti kože, te upornim i intenzivnim svrbežom. Drugi, česti nazivi za ovu bolest su dječji ekcem i neurodermitis. Prvi se simptomi bolesti najčešće pojavljuju već u dojenačkoj dobi ali se bolest može javiti i kasnije.
Radi se o najučestalijoj kroničnoj bolest kože u djece. Procjenjuje se da danas oko 15 do 20% djece predškolske i školske dobi boluje od AD. U kasnijoj dobi djeca s AD imaju veći rizik oboljevanja od bronhalne astme i peludne hunjavice. Zabrinjava i podatak da učestalost bolesti raste tijekom posljednjih nekoliko desetljeća te je od učestalosti od oko 5 % pedesetih godina danas učestalost porasla na oko 20 % u razvijenim zemljama.
Točan uzrok pojave bolesti, kao i razlozi povećanja učestalosti nisu do kraja poznati. U nastanku bolesti važno je nasljeđe, pa tako u istoj obitelji često više osoba boluje od AD i/ili od bronhalne astme i peludne hunjavice. Nesumljivo važnu ulogu imaju i različiti čimbenici iz okoline. Zagađenje okoliša, povećano izlaganje kućnoj prašini i grinju, viši ekonomski standard obitelji, odrastanje u obitelji sa samo jednim djetetom, viši stupanj obrazovanja majke, češća upotreba antibiotika, smanjen broj infekcija zbog cijepljenja, izloženost duhanskom dimu samo su neki od danas prepoznatih čimbenika koji povećavaju rizik nastanka AD te bronhalne astme i peludne hunjavice.
Kako prepoznati atopijski dermatitis?
Većina, iako ne sva djeca s AD imaju suhu kožu. Pojava crvenila, područja zadebljane kože s ljuskicama na površini te ponekad, u slučaju jake upale i vlaženje, tipične su promjene za AD. Često se vide i ogrebotine radi grebanja kože. Ipak za postavljanje dijagnoze važan je smještaj opisanih promjena kao i podatak o trajanju. U svake se bebe može razviti upala na koži koja ima slične ili iste karakteristike koje su gore opisane. Bebe često dobiju osip u području pelena, mogu dobiti upalu na koži kao posljedicu iritacije na sredstva za higijenu, njegu i slično. Ako se promjene ponavljaju to je svakako razlog da se pođe dermatologu.
Karakteristične promjene najčešće su u beba smještene na licu, vratu, na obrazima, čelu te nerijetko i na vlasištu. Tipično je da su u djece do 2. godine promjene češće smještene na vanjskim stranama ruku i nogu dok se u kasnijoj dobi „sele” u pregibe velikih zglobova, kao što su pregibi koljena i laktovi. Gornji dio šakica i stopala te zapešća zahvaćena su promjenama u mlađe ali i starije djece.
Vrlo karakterističan je uporan i zamoran svrbež kože koji često remeti i djetetov san. Svrbež nerijetko nije u korelaciji s intenzitetom kožnih promjena a najjači je obično tijekom noći.
Svi volimo imati glatku, mekanu i baršunastu kožu ali mnogi od nas pa tako i naše bebe često imaju suhu kožu. To nije ugodan osjećaj može dovesti i do svrbeža te stvranja ranica pa i infekcije na koži, ali se obično ipak najčešće radi više o estetskom problemu.
Rijetko je suha koža posljedica neke bolesti. Najčešće se radi samo o „konstituciji”, a često se vidi u više članova iste obitelji tako da ako vi imate suhu kožu veća je i vjerojatnost da će i koža vaše bebe biti suha.
Tijekom zime, u sezoni grijanja i češćeg boravka u zatvorenom, suhoća je kože obično izraženija dok za vrijeme ljetnih mjeseci te na moru suhoća kože može sasvim nestati, nažalost najčešće samo privremeno.
Povećana učestalost suhe kože u današnje je vrijeme nerijetko i posljedica pretjerane higijene. Istraživanja u razvijenim zemljama ukazuju da za osobnu higijenu beba prosječna obitelj ima oko 8 različitih proizvoda. Da li su baš svi nužni? Sigurno da svakodnevno kupanje, tuširanje, upotreba sredstava za čišćenje kože, različitih sapuna, šampona, pjenušavih kupki i slično može značajno isušiti kožu.
Kako spriječiti i/ili ublažiti suhoću kože?
Nastojte kupati vašu bebu u mlakoj vodi. Uobičajena temperature vode za kupanje je oko 37o C, te neka temperatura vode bude 2-3 stupnja niža. Kupanje ne treba trajati dugo, najviše deset minuta. Ne koristite pjenušave kupke jer one isušuju kožu. U vodu možete dodati ulje. Često se koristi maslinovo ulje ali danas u ljekarnama imate i veliki izbor „gotovih” ulja za kupanje. Pazite da ne zamijenite ulje za tuširanje (pranje) s uljem za kupanje. Ulje za tuširanje je sredstvo za čišćenje kože s dodatkom ulja i mora se s kože isprati, za razliku od uljne kupke koja se ne ispire.
Upotrebu sapuna ili sindeta za čišćenje kože ograničite na regije na tijelu koje su stvarno zaprljane. Nemojte sapunati cijelu površinu kože. Dijete ne radi u rudniku i nema od čega biti jako prljavo. Sredstva za čišćenje kože uvijek dobro isperite!
Po vađenju djeteta iz kade lagano ga prebrišite suhim ručnikom i dok je koža još vlažna primijenite sredstvo za hidrataciju i zamašćivanje kože. Važno je sredstvo nanjeti unutar nekoliko minuta po izlasku iz kade jer ćete tako vlagu, koja je ušla u kožu za vrijeme kupanja, zadržati u koži. Ako dozvolite da ta vlaga ishlapi s kože vaše bebe, kupanje će imati isušujući učinak.
Vodite računa da u ljetnim mjesecima ili ako dijete ima povišenu tjelesnu temperaturu koža ima važnu ulogu i u regulaciji tjelesne temperature, te se znoji. Tada nije uputno istovremeno namazati cijelu površinu djetetove kože, jer te može spriječiti znojenje.
Roditelji obično pitaju koje je sredstvo za hidrataciju i zamašćivanje kože najbolje. Takvoga nema, jer inače ne bi bilo toliko različitih krema, ulja, masti, mlijeka i losiona koji su namijenjeni npr. zdravoj dječjoj koži, suhoj, osjetljivoj koži ili koži sklonoj ekcemu.
Ako je koža vaše bebe suha savjetujte se s pedijatrom ili dermatologom koje bi sredstvo bilo najbolje. Ipak nekoliko napomena. Generalno vrijedi pravilo da tijekom zime, kad više boravimo u zatvorenom prostoru, na suhom zraku koža tolerira i „traži” masnije preparate za njegu. Tijekom ljeta, pri izloženosti višim temperaturama okoline, te većoj vlazi, obično su pogodniji hidratantni, ne pretjerano masni preparati. Birajte ako je moguće kozmetičke proizvode bez ili sa što manje mirisa.
I zapamtite, ako dijete ima suhu kožu, ne možete s primjenom neutralnim preparata za njegu kože pretjerati.
Prije no što se uopće odlučite dijete početi učiti kako da odbaci pelene ne zaboravite da u konačnici sva zdrava djeca prije ili kasnije to nauče. U kojoj će dobi to dijete savladati ovisi o čitavom nizu okolnosti. Nikako ne znači da je dijete koje je to naučilo ranije inteligentnije ili ste vi kao roditelj sposobniji.
Važno je ne započeti prerano te prethodno prepoznati da je dijete biološki i emocionalno „zrelo” da tako važnu zadaću počne savladavati. Kod većine djece privikavanje na „tutu” započinje između 1,5 do 2,5 godine, kod djevojčica obično ranije nego kod dječaka.
Ne zaboraviti da se iz dječje perspektive radi o zadaći koja je dosadna i zamorna. Zbog savladavanja tog, samo nama važnog, posla dijete često mora ostaviti igru, nakon obavljenog posla obrisati „prljavu guzu” te potom oprati svoje ručice, što djeca obično ne vole. Nakon obavljene zadaće očekuje se da će samo obući gaćice i hlače (a uvijek mu se žuri), još ako ima nekakvih gumbića ili patentni zatvarač koji se moraju savladati radi se zaista o dosadnoj i nimalo jednostavnoj zadaći!
Osim toga mnoga djeca ne razumiju da „rezultat” svog posla jednostavno isperemo vodom u zahodsku školjku, dok druge sitnice koje napravi, npr. sličica koju nacrta, završi na hladnjaku kao nešto najvrijednije u kući. Gdje uopće odlazi ono što se obavi na tuti ili zahodu. Što će se dogoditi ako dijete samo upadne u zahod? Da li u zahodu čuči neko čudovište što je česta informacija koju mlađa djeca dobiju od starije braće i sestara.
Kako prepoznati kada je dijete spremno. Ako dijete zna biti suho nekoliko sati i ima stolicu u „predvidivo” vrijeme, pokazuje interes za ono što odrasli rade u kupaoni, zna pospremiti svoje igračke, razumije jednostavne naredbe, svjesno je kada kaka ili piški (daje do znanja da to radi bilo riječima ili gestama), ne voli biti u mokroj i prljavoj peleni, zna se samo obući ili svući, voli biti pohvaljeno i ugoditi vam, vjerojatno je spremno.
Ne započinjite s učenjem navikavanja na tutu u vrijeme neke stresne situacije za dijete, npr. rođenje brata ili sestre, preseljenje, ako ste na putu ili ako je dijete bolesno.
Imajte strpljenja a ako dijete pruža otpor odustanite na neko vrijeme pa ponovno pokušajte za koji tjedan ili mjesec.
Za vrijeme razvoja bebe u majčinom trbuhu u pupčanoj su vrpci smještene krvne žile putem kojih beba diše i hrani se. Po porodu vrpca izgleda kao elastična, gumasta cjevičica koja se tijekom prvih 2-3 tjedna mora osušiti, postati tvrda te otpasti.
Kako pravilno njegovati pupčanu vrpcu? Da li je dovoljno samo temeljito prati kožu oko pupka sa sapunom i toplom vodom te pupkovinu držati suhom ili je bolje pupkovinu čistiti s dezinfekcijskim sredstvom ili posipati antibiotskim praškom? Na ovo pitanje još ni struka nije dala konačan odgovor. Prema brojim ispitivanjima ispravno je i jedno i drugo. Nema razlike u broju infekcija pri primjeni „ničega“ u usporedbi s primjenom antiseptika ili antibiotika. Pupkovina na koju se ne primjenjuje ništa, tzv. suha njega, nešto brže otpadne ali može imati neugodan miris i vlažiti što je česti razlog roditeljske brige.
Zajedno s pedijatrom ili patronažnom sestrom odlučite na koji ćete način provoditi njegu. Mnoge se mame osijećaju sigurnije ako primjenjuju neki antiseptik ili antibiotik. Sigurno je da je nužno držati pupkovinom čistom i suhom čime ćete omogućiti njeno postupno sušenje i spriječiti infekciju.
Bez obzira na koji način njege ste se odlučili nužno je pri svakoj zamjeni pelene posebno obratiti pozornost na dno pupkovine koje se nalazi uz kožu trbušne stijenke. Nježno ga očistite od bilo kakve nečistoće najbolje sa štapićem za uši. Ne morate se bojati, to neće boljeti vašu bebu jer se tu ne nalaze živčani završeci.
Važno je da je pupkovina na zraku jer se tako brže suši. Pelenu savinite ili Pampersicu jednostavno izrežite ispod pupka da se ne vlaži i prlja.
Neke bebe imaju “izbočeni” a druge “usađeni” pupak. Nemojte ga pokušavati “uljepšati” primjenom poveza ili novčića što je ranije bilo često u modi. S takvim postupcima nećete promijeniti izgled pupka vaše bebe, a možete izazvati probleme!
Dok pupkovina ne otpadne a pupčana ranica nije suha ne uranjajte bebu u vodu. Dijete možete prebrisati vlažnom mekanom krpom, vlažnim Pampers maramicama ili okupati u kadi s malo vode, vodeći računa da je razina vode ispod pupka.
Ako primjetite gnojnu, žuto-zelenu sekreciju, neugodan miris ili crvenilo i otok kože oko pupka može se raditi o infekciji, te je nužno odmah se javiti liječniku. Crvenilo kože oko pupka, može ipak biti samo posljedica iritacije kože sa suhom pupkovinom. Zaštitite kožu od kontakta s pupkovinom, podmetnite mekanu čistu gazu, označite rubove crvenila te za sat-dva provjerite stanje. Ako se crvenilo širi odvedite bebu liječniku.
Povremeno ćete uočiti kap krvi u dnu pupkovine što nije razlog za brigu. To je normalna pojava koja je posljedica odvajanja krvnih žila. Ako je krvarenje jače potražite savjet liječnika.
Nakon što pupkovina otpadne ranica može vlažiti. Ako je ovo vlaženje dugotrajnije vjerojatno se radi o pupčanom granulomu te će liječnik premazati ranicu sa srebrnim nitratom (popularno zvanim lapis).
O čemu pišem....
Kao pedijatar i dermatolog znam da mladi roditelji imaju mnogo pitanja i briga. No ne brinite vrlo brzo ćete se uhodati u svoju novu i najvažniju ulogu - ulogu roditelja.
Ovaj blog pišem u suradnji s Pampersom i dm-om. Nadam se da ćete ovdje pronaći odgovore na pitanja koja se niste sjetili ili stigli pitati svog pedijatra ili tek općenita pitanja vezana za njegu kože vašeg djeteta
