moji događaji
02.02.2007., petak
|
Pisao bih nešto o prijateljstvu... Kad pogledam dok sam bio manji, kada sam išao u osnovnu, baš mi je bilo lijepo. Imao sam puno prijatelja, bilo je glavno da se družimo. Nije bilo važno kako se tko zove, koliko ima godina, koliko ima novaca ili slično. Ali sada, hm... Prijatelji koje sam imao iz djetinjstva više ne postoje kao prijatelji. Samo sam sa nekima u kontaktu, tu i tamo... Ostali kao da su u zemlju propali. Je li je to moguće, toliko smo se svi družili i na kraju nitko ti ne ostane. Sve se mijenja... Moraš naći novo društvo, zašto je sve tako komplicirano ?!? Mora li biti tako komplicirano, ili smo sami donekle krivi za to. Mislim da smo i sami krivi za takvu situaciju. Vidim po sebi, što sam postajao stariji to su mi neki ljudi (prijatelji) počeli ići na živce, bili su mi dosadni. Hm ? Pa je li je to moguće nakon toliko godina druženja... Izgleda da je  Sve je moguće pa i to. Svi znamo sa grupice koje se stvaraju u razedima. Svatko ima svoju grupicu. Nije li to malo glupo, kada kasnije pogledaš. Glumimo nekoga i nešto što zapravo nismo. Takvo što nam neće pomoći u životu, škola je samo jedan dio našega života. Istina, na fakultetu stekneš prijatelje koje ćeš pamtiti za uvijek i sa kojima ćeš ostati u kontaktu. Iako bi bilo dobro imati nekog prijatelja kojega znaš od djetinjstva, ali to je stvarno teško. Svatko tko ima jednog takvog prijatelja treba ga cijeniti, iako na kraju možda ćete se sve rijeđe viđati. A na kraju i manje...  Ljudi su društvena bića i kratko vrijeme mogu preživjeti bez socijalizacije. Što se manje družimo, ili jednostavno se ne možemo družiti to ćemo oboljevati. Takva se bolest zove depresija, i vidimo da je puno ljudi u današnjem društvu ima.. Zato jednostavno treba cijeniti ono što imamo, cijeniti naše prijatelje, rodbinu (kolikogod nam to bilo teško), i uživati dok možemo. Jer ljudi su pohlepni i željni pažnje. Svatko od nas želi da bude netko i nešto. Kako se stvari mijenjaju kako rastemo !? Treba biti normalan i prepustiti se životu, biti ono što želiš da budeš. Poslušati savjete, ali ne moramo ih i prihvatiti... Svatko misli da zna najbolje. Najlakše je pametovati drugima.. Zato pokušajte misliti malo na sebe, za promijenu. |