Cory Doctorow - Mali brat https://blog.dnevnik.hr/doctorow-littlebrother

četvrtak, 08.04.2010.

PREDGOVOR

Mali brat
Cory Doctorow
Little Brother
Cory Doctorow
doctorow@craphound.com
Prijevod originalnog djela s engleskog na hrvatski jezik

PRVO PROČITAJTE OVO:
Ova knjiga se distribuira pod Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima 3.0 licencom.
Slobodno smijete:
• dijeliti — umnožavati, distribuirati i javnosti priopćavati djelo
• remiksirati — prerađivati djelo
Pod sljedećim uvjetima:
• Imenovanje — Morate priznati i označiti autorstvo djela na način kako je specificirao autor ili davatelj licence (ali ne način koji bi sugerirao da Vi ili Vaše korištenje njegova djela imate njegovu izravnu podršku).
• Nekomercijalno — Ovo djelo ne smijete koristiti u komercijalne svrhe.
• Dijeli pod istim uvjetima — Ako ovo djelo izmijenite, preoblikujete ili stvarate koristeći ga, preradu možete distribuirati samo pod licencom koja je ista ili slična ovoj.
• Za bilo kakvo korištenje ili distribuciju, morate drugima jasno dati do znanja uvjete licence ovog djela. Najbolji način za to je linkom na: http://craphound.com/littlebrother
• S dopuštenjem autora moguće je poništiti bilo koji od gore navedenih uvjeta.
Pravne detalje pogledajte na kraju ovog dokumenta.

UVOD:
Napisao sam Maloga brata u strastvenom žaru između 7. svibnja 2007. i 2. srpnja 2007.: samo osam tjedana je prošlo od dana kada sam ga smislio do dana kada sam ga završio (Alice, kojoj je knjiga posvećena, morala je trpjeti moje kuckanje zadnjeg poglavlja u pet ujutro u hotelu u Rimu, gdje smo slavili našu godišnjicu). Uvijek sam sanjao o knjizi koja bi se samo stvorila, potpuno oblikovana, i izlila mi se iz prstiju, bez muke i strke – ali nije bilo ni približno tako zabavno kako sam mislio da će biti. Bilo je dana kada bih napisao 10 000 riječi zgrbljen nad tipkovnicom u zračnoj luci, podzemnoj željeznici, taksijima – gdje god sam mogao tipkati. Knjiga je pokušavala izaći iz moje glave, bez obzira na sve, i izgubio sam toliko sna i preskočio toliko obroka da su se prijatelji zabrinuli za moje zdravlje.

Kada je moj tata bio mladi student u 1960-ima, pripadao je „supkulturnoj“ skupini koja je vjerovala da su računala dobra stvar. Za većinu mladih ljudi predstavljala su dehumanizaciju društva. Studenti na sveučilištima bili su svedeni na bušene kartice s natpisom: „NE PRESAVIJATI, NE UMATATI, NE LOMITI NITI OŠTEĆIVATI“, što je potaklo neke studente na nošenje bedževa s natpisom: „JA SAM STUDENT: NE PRESAVIJAJ, NE UMATAJ, NE LOMI ME NITI OŠTEĆUJ.“

Mislili su da su računala sredstvo koje će povećati mogućnost vlasti da upravlja ljudima i podvrgava ih svojoj volji.

Kada mi je bilo 17 činilo se da će svijet postati još slobodniji. Berlinski zid samo što nije pao. Računala – koja su nekoliko godina ranije bila geekasta i čudna – bila su svugdje, a modem kojim sam se spajao na lokalne sustave foruma me spajao sa cijelim svijetom preko Interneta i komercijalnih mrežnih sustava poput GEnie-ja. Moja cjeloživotna fascinacija aktivizmom se zahuktala preko svake mjere kada sam uvidio kako se glavna poteškoća vezana za aktivizam – organizacija – olakšava ogromnim skokovima (još uvijek pamtim prvi put kada sam umjesto ručnim unošenjem adresa, brošuru poslao koristeći datoteku za skupna pisma). U Sovjetskom Savezu su koristili komunikacijske alate kako bi poslali podatke – i revoluciju – u najzabačenije kutke najveće diktatorske države koju je svijet ikada vidio.

17 godina kasnije sve se čini puno drugačije. Računala koja volim koriste se kako bi nas uhodila, kontrolirala i cinkala nas. Agencija za nacionalnu sigurnost (NSA) je ilegalno ozvučila cijele Sjedinjene Američke Države i provukla se nekažnjeno. Rent-a-car tvrtke, sredstva javnog prijevoza i vlasti promatraju naše kretanje, šalju nam automatske kazne, daju nas na pladnju zabadalima, muriji i negativcima koji protuzakonito upadaju u njihove baze podataka. Administracija za sigurnost prometa (Transport Security Administration) posjeduje popise ljudi kojima je zabranjeno letjeti u zrakoplovu. Ti ljudi nikada nisu osuđivani za ikakav zločin, ali ih svejedno smatraju previše opasnima da bi letjeli. Sadržaj popisa je tajna. Pravilo koje dozvoljava njegovu primjenu je tajna. Kriteriji po kojem se ljudi dodaju na popis su tajna. Na njemu se nalaze četverogodišnjaci. I američki senatori. I odlikovani veterani – pravi ratni heroji.

Sedamnaestogodišnjaci koje znam potpuno razumiju koliko opasno računalo može biti. Diktatorska noćna mora iz šezdesetih njima se ostvarila. Zavodljive kutijice na njihovim radnim stolovima i u njihovim džepovima promatraju svaki njihov potez, ograničavaju ih i sistematično lišavaju svih novih sloboda koje sam ja uživao i tako dobro koristio u svojoj mladosti.

Štoviše, djecu se očito koristi kao pokusne kuniće za novu tehnološku državu, na putu u koju se svi nalazimo, svijet gdje obično fotografiranje postaje ili piratstvo (u kinu, muzeju ili čak Starbucks kafiću), ili terorizam (na javnim površinama), u kojem pak nas može fotografirati, pratiti i popisivati stotinu puta na dan svaki instant-diktator, murijak, birokrat i prodavač. Svijet u kojem se svaka mjera, čak i mučenje, može opravdati samo mahanjem rukama i vikanjem: „Terorizam! 11. 9.! Terorizam!“, sve dok neistomišljenici ne utihnu.

Ne moramo nastaviti tim putem.

Ako volite slobodu, ako mislite da je dio ljudskog dostojanstva imati svoju privatnost, pravo da vas se pusti na miru, pravo da istražujete svoje čudne ideje ako pritom nikome ne štetite, onda vi i djeca čiji internetski preglednici i mobiteli se koriste kako bi ih se lišilo slobode i pratilo ih se imate zajednički cilj.

Ako vjerujete da je pravi odgovor na loš govor još više govora – a ne cenzura – onda ste u utrci.

Ako vjerujete u društvo u kojem vladaju zakoni, u kojem vladajući moraju obznaniti pravila i sami ih se pridržavati, onda ste dio iste borbe u kojoj sudjeluju djeca kada traže svoje pravo da žive pod istom Poveljom prava koja se odnosi na odrasle.

Ova knjiga je zamišljena kao dio rasprave o tome što društvo informacija ustvari predstavlja: znači li potpunu kontrolu ili dosad nečuvenu slobodu? To nije samo imenica, to je glagol, nešto što radite.

UČNITE NEŠTO

Ova knjiga je nije zamišljena kao nešto što samo čitate, nego nešto što činite. Tehnologija opisana u njoj je ili stvarna ili gotovo stvarna. Dosta toga možete napraviti sami. Možete ju dijeliti, prerađivati (pogledajte ZAŠTITU AUTORSKIH PRAVA, dolje). Možete koristiti ideje iz nje za poticanje važnih rasprava među prijateljima i obitelji. Možete koristiti te ideje kako biste porazili cenzuru i spojili se na slobodan Internet, čak i kada vaša vlada, poslodavac ili škola to ne žele.

Izrada stvari: ekipa s Instructables je složila ubojita uputstva za izradu tehnologije iz ove knjige. Lako je i neopisivo zabavno. Ništa ne donosi takvo zadovoljstvo kao izrađivanje stvari, osobito stvari koje povećavaju vašu slobodu: http://www.instructables.com/member/w1n5t0n/

Rasprave: postoji priručnik za nastavnike uz ovu knjigu, u kojem je moj nakladnik, Tor, skupio hrpu ideja za nastavu, književne grupe i rasprave o idejama u njoj.

Pobijedite cenzuru: pogovor ove knjige sadrži mnogo sredstava kojima možete povećati svoju slobodu na internetu, blokirati njuškala i izbjeći cenzorske blokade. Što više ljudi zna za to, to bolje.

Vaše priče: skupljam priče ljudi koji su koristili tehnologiju kako bi stekli prednost kada su ih vlasti napale. Uključit ću najbolje u poseban pogovor britanskom izdanju knjige, a stavit ću ih i na svoju internetsku stranicu. Šaljite mi svoje priče na doctorow@craphound.com, s naslovom "Abuses of Authority".

VELIKA BRITANIJA

Kanađanin sam, a živio sam na mnogim mjestima (uključujući i San Francisco, gdje se odvija radnja Malog brata). Sada živim u Engleskoj, u Londonu, sa suprugom Alice i kćerkicom Poesy. Živim ovdje (s prekidima) već pet godina, i, iako mi se sviđa do neba i nazad, jedna stvar me uvijek živcirala: moje knjige se ne prodaju ovdje. Neke trgovine ih nude kao posebnost, uvezene iz SAD-a, ali nemaju britanskog nakladnika.

To se promijenilo! HarperCollins je otkupio britanska prava na ovu knjigu (zajedno s mojim sljedećim romanom za mlade, FOR THE WIN), i objavit će ju samo nekoliko mjeseci nakon američkog izdanja, 17. studenog 2008. (dan nakon mog povratka s medenog mjeseca!).

Dopuna: 27. studenog 2008. Evo ga na policama! HarperCollinsovo izdanje je ludnica!

Toliko sam sretan da bih mogao poletjeti, najiskrenije! Ne samo zato što će se moje knjige konačno prodavati u mojoj drugoj domovini, nego jer ovdje, dovraga, odgajam kćer, a nadzor i opsjednutost kontrolom u ovoj zemlji su me počeli nasmrt plašiti. Čini se da su se policija i vladajući sloj Britanije zaljubili u DNA-obriske, uzimanje otisaka prstiju i snimanje svih, u malo vjerojatnom slučaju da biste jednoga dana mogli nešto zgriješiti. Početkom 2008. godine šef Scotland Yarda je predložio uzimanje DNA uzoraka od petogodišnjaka koji pokazuju „sklonost prekršajima“ jer će vjerojatno, kada odrastu, postati kriminalci. Londonska policija je tjedan dana nakon toga postavila plakate na kojima traži od nas da prijavimo ljude koji slikaju sveprisutne nadzorne kamere, jer tkogod se previše zanima za naprave za nadzor je vjerojatno terorist.

Amerika nije jedina zemlja koja je izgubila razum u ovom desetljeću. Britanija je skupa s njom u ludnici, slineći niz košulju, upirući prstom u nevidljive baba-roge i vrišteći dok joj ne daju lijekove.

Ovaj razgovor trebamo voditi širom svijeta.

Želite nabaviti svoj primjerak u Velikoj Britaniji? http://craphound.com/littlebrother/buy/#uk


DRUGA IZDANJA

Moj agent, Russel Galen (i njegov zamjenik Danny Baror) su obavili fantastičan posao pretprodaje prava na Malog brata na mnogo jezika i u mnogo formata. Evo popisa na današnji dan (4. svibnja 2008.). Dopunjavat ću ga kako budem prodavao nova izdanja, pa slobodno potražite noviju verziju ovog dokumenta (http://craphound.com/littlebrother/download) ako se nadate nekom izdanju, ili provjerite http://craphound.com/littlebrother/buy/ za linkove za kupnju svih trenutno raspoloživih izdanja.

• Audioknjige Random Housea.
Uvjet pod kojim sam sklopio posao s Random House je da ne smiju objavljivati roman u formatima koji koriste DRM (Upravljanje digitalnim pravima) sustav, koji kontrolira uporabu i umnožavanje. To znači da ovu knjigu nećete naći na Audible ili iTunes, jer Audible odbija prodavati knjige bez DRM-a (čak i kada autor i izdavač ne žele DRM), a iTunes sadrži samo Audible e-knjige. Ipak, možete kupiti MP3 direktno od RandomHousea ili mnogih drugih distributera, ili preko ovog linka: http://www.zipidee.com/zipidAudioPreview.aspx?aid=c5a8e946-fd2c-4b9e-a748-f297bba17de8

Moj agent zadužen za prodaju inozemnih autorskih prava unaprijed je prodao prava na brojna strana izdanja:
• Grčka: Pataki
• Rusija: AST Publishing
• Francuska: Universe Poche
• Norveška: Det Norske Samlaget
• Hrvatska: Profil International
• Nizozemska: The Flying Dutchman
• Izrael: Graff Publishing
• Italija: Newton Compton
• Južna Koreja: Woongjain Inc
• Vijetnam: Nha Nam Publishing
• Brazil: Record Books
Datum objavljivanja ovih izdanja još nije određen, ali osvježavat ću ovaj dokument kada novije informacije budu dostupne. Za detaljnije informacije možete se i pretplatiti na moju e-mail listu.

AUTORSKA PRAVA

Creative Commons licenca na vrhu ovog dokumenta vjerojatno vam je odala moje pomalo neortodoksne stavove spram zaštite autorskih prava. Evo mog mišljenja o tome, u najkraćim crtama: s malo toga može se puno postići, a više od toga je previše.

Sviđa mi se što mi zaštita autorskih prava omogućava prodaju prava mojim izdavačima, filmskim studijima itd. Lijepo je što ne mogu uzeti moje stvari bez dopuštenja i obogatiti se na njima bez da i meni daju komad kolača. Kada se radi o pregovorima s tim tvrtkama u dobrom sam položaju: imam izvrsnog agenta i desetljeće iskustva sa zakonom o zaštiti autorskih prava i licenciranju (uključujući i posao kao delegat pri WIPO-u, UN-ovoj agenciji koja sastavlja svjetske sporazume o zaštiti autorskih prava). Štoviše, tih pregovora niti nema toliko puno – čak i ako prodam pedeset ili sto različitih izdanja Malog brata (što bi me smjestilo u vrh milijunitog dijela percentila beletristike), to je još uvijek samo sto pregovora, što bih taman uspio.

Mrzim činjenicu da fanovi koji žele činiti ono što su čitatelji uvijek činili moraju igrati po istim pravilima koja važe za velike face – agente i odvjetnike. Jednostavno je glupo reći da jedan osnovnoškolski razred mora razgovarati s odvjetnikom ogromnog globalnog izdavača prije nego postave predstavu prema mom djelu. Apsurdno je reći da ljudi koji žele „posuditi“ prijatelju svoj elektronski primjerak moje knjige moraju dobiti licencu za to. Posuđivanje knjiga postojalo je prije bilo kojeg izdavača na svijetu, i dobra je stvar.

Nedavno sam prisustvovao govoru Neila Gaimana, i netko ga je pitao što misli o piratiziranju svojih knjiga. Odgovorio je: „Dignite ruke svi vi u publici koji ste svog najdražeg pisca otkrili besplatno – jer vam je netko pozajmio ili poklonio njegovu knjigu? A sada, dignite ruke ako ste našli vašeg najdražeg pisca tako što ste ušli u trgovinu i pljunuli lovu.“ Ogroman dio publike rekao je da su svoje najdraže pisce otkrili besplatno, posudbom ili kao dar. Kada se radi o mojim najdražim piscima, nema granica: kupit ću svaku knjigu koju objave, samo da bih ju imao (nekada kupim dvije-tri i podijelim ih prijateljima koji ih moraju pročitati). Platim da bih gledao kako žive. Kupujem majice s otiskom naslovnica. Doživotni sam kupac.

Neil je nastavio, govoreći kako je dio plemena čitatelja, sićušne manjine ljudi u svijetu koji čitaju iz zadovoljstva, kupuju knjige jer ih vole. A o ljudima koji skidaju njegove knjige s interneta bez dopuštenja zna jedno – da su čitatelji, ljudi koji vole knjige.

Ljudi koji proučavaju navike kupaca glazbe otkrili su nešto zanimljivo: najveći pirati su i najveći potrošači. Ako cijelu noć piratizirate glazbu, velike su šanse da ste jedan od rijetkih ljudi koji također preko dana odlaze u music-shopove (sjećate ih se još?). Vjerojatno vikendom odlazite na koncerte, a i u knjižnici posuđujete glazbu. Ako ste član entuzijastičnog plemena ljubitelja glazbe, radite puno svačega što ima veze s glazbom, od pjevanja pod tušem do kupovanja ilegalnih ploča rijetkih istočnoeuropskih bendova koji sviraju obrade vašeg omiljenog death-metal benda na crnom tržištu.

Isto je i s knjigama. Radio sam u knjižarama, antikvarijatima i knjižnicama. Visio sam na internetskim stranicama s piratskim e-knjigama („bookwarez“). Teški sam ovisnik o antikvarijatnim knjižarama, a sajmove knjiga posjećujem za razonodu. I znate što? Na svim tim mjestima su isti ljudi: ljubitelji knjiga koji rade puno svega što ima veze s knjigama. Kupujem čudna, odurna piratska izdanja mojih najdražih knjiga iz Kine, jer su čudna i odurna i izgledaju super pored osam ili devet drugih izdanja istih tih knjiga koje sam kupio po punoj cijeni. Posuđujem knjige iz knjižnice, googlam ih kada trebam citate, nosim desetke sa sobom na mobitelu i stotine na laptopu i posjedujem (u trenutku pisanja) preko 10 000 knjiga u spremištima u Londonu, Los Angelesu i Torontu.

Kada bih mogao posuđivati svoje fizičke knjige, a istovremeno ih zadržati kod sebe, bih. Činjenica da to mogu činiti s digitalnim dokumentima nije njihov nedostatak, nego značajka – i to vraški dobra. Neugodno mi je kada svi ti silni pisci, glazbenici i umjetnici nariču nad činjenicom da je umjetnost stekla tu zlu novu značajku: mogućnost da ju dijelimo bez da joj izgubimo pristup. To je kao da gledamo vlasnike restorana kako plaču kao kišne godine zbog novog stroja za besplatne obroke koji hrani sve gladne u svijetu, jer će ih prisiliti da preoblikuju svoje poslovanje. Da, to će biti nezgodno, ali nemojmo smetnuti s uma glavnu atrakciju: besplatne obroke!

Sveobuhvatni pristup ljudskom znanju nam je na dohvat ruke, prvi puta u svjetskoj povijesti. To nije ništa loše.

Za slučaj da vam to nije dovoljno, evo zašto mislim da besplatno dijeljenje e-knjiga ima smisla ovdje i sada:

Dijeljenje knjiga daje mi umjetničku, moralnu i komercijalnu zadovoljštinu. Najčešće se povlači pitanje komercijalnosti: kako možeš dijeliti besplatne e—knjige i pritom zarađivati?

Moj veliki problem – kao i gotovo svakom piscu – nije piratstvo, nego anonimnost (hvala Timu O'Reillyju za ovaj divan aforizam). Većina ljudi koji danas nisu kupili ovu knjigu nisu ju kupili jer nikada nisu čuli za nju, a ne zato što su od nekoga dobili besplatni primjerak. Mega-uspješni bestseleri u znanstvenoj fantastici prodaju se u pola milijuna primjeraka – u svijetu gdje 175 000 dolazi samo na San Diego Comic Con, nameće se zaključak da većina ljudi koji „vole znanstvenu fantastiku“ (i sve povezane geekaste stvari poput stripova, igara, Linuxa itd.) jednostavno ne kupuju knjige. Važnije mi je privući širu publiku u šator, nego li pobrinuti se da su svi koji su već u šatoru kupili ulaznicu.

Štoviše, mislim da većini e-knjige nisu zamjena za papirnate knjige. Ni monitori nisu toliko dobri. Ako ste nalik meni, već provodite puno vremena pred monitorom, čitajući. No što ste upućeniji u računala, manja je vjerojatnost da ćete na njima čitati dulja djela – jer ljudi koji su spretni s računalima koriste ih za više toga. Imamo instant poruke, e-mail, a internetske preglednike koristimo na milijun različitih načina. U pozadini nam se vrte igrice, a imamo i bezbrojne mogućnosti petljanja s glazbenim datotekama. Što više toga radite s računalom, to je veća vjerojatnost da će vas svakih pet do sedam minuta nešto omesti. Zbog toga računalo nije prikladno za čitanje duljih djela, osim ako nemate željeznu redovničku samodisciplinu.

Dobra vijest (za pisce) je da to znači da će e-knjige prije služiti kao poticaj ljudima da kupe tiskano izdanje (koje je jeftino, lako se nabavlja i lako koristi), nego kao zamjena za knjige. Vjerojatno ćete sa zaslona pročitati samo toliko koliko vam treba da shvatite da tu knjigu želite čitati tiskanu na papiru.
E-knjige prodaju papirnate knjige. Svaki pisac za kojeg znam da je dijelio besplatne e-knjige kako bi promovirao tiskano izdanje je to i ponovio. To je komercijalni razlog za besplatne e-knjige.

A sada nešto o umjetničkim razlozima. Živimo u 21. stoljeću. Kopiranje može samo postajati sve jednostavnije (u suprotnom, to će biti zbog raspada civilizacije, a tada ćemo imati neke druge probleme). Čvrsti diskovi neće postati veći, skuplji niti će im se kapacitet smanjiti. Mreže se neće usporiti, niti će se njihova dostupnost smanjiti. Ako umjetnost koju stvarate nije namijenjena kopiranju, to nije umjetnost za 21. stoljeće. Stvarati djelo za koje ne želite da ga se kopira je šarmantno, baš kao i posjeta starinskom selu, gdje ćete promatrati kovača kako potkiva konja u svojoj tradicionalnoj kovačnici. Ali nije baš, znate, suvremeno. Pišem znanstvenu fantastiku. Moj posao je pisanje o budućnosti (u najboljem slučaju) ili bar o sadašnjosti. Umjetnost koja nije namijenjena kopiranju pripada prošlosti.
I, za kraj, pogledajmo moralnu stranu. Kopiranje je prirodno. Na taj način učimo (oponašajući roditelje i ljude oko sebe). Moja prva priča, koju sam napisao sa šest godina, bila je ushićeno prepričavanje Zvjezdanih ratova, koje sam upravo pogledao u kinu. Danas, kad se Internet – najveći svjetski stroj za kopiranje – nalazi skoro svugdje, naš nagon za kopiranjem će samo postajati sve izraženiji. Nema načina da spriječim svoje čitatelje u tome, a i sam pokušaj sprečavanja bio bi licemjeran: sa sedamnaest sam snimao kompilacije na audio-kasete, fotokopirao priče, i, načelno, kopirao stvari na sve zamislive načine. Da je tada postojao Internet, koristio bih ga za kopiranje koliko god bih mogao.
Kopiranje je nezaustavljivo, a ljudi koji ga pokušavaju spriječiti čine time više štete no što je piratstvo ikada moglo učiniti. Smiješni križarski rat glazbene industrije protiv ljudi koji dijele svoju glazbu preko Interneta (protiv ljubitelja glazbe podignuto je preko 20 000 tužbi, a broj se stalno povećava!) nalikuje apsurdnom pokušaju uklanjanja jestive boje iz bazena. Ako moram birati hoću li dopustiti kopiranje ili postati zapjenjeni nasilnik koji udara sve koje može dosegnuti, biram ono prvo.

DONACIJE I KRATKA PORUKA ZA UČITELJE I KNJIŽNIČARE

Svaki puta kada postavim besplatnu knjigu na Internet dobivam e-mailove od čitatelja koji mi žele donirati novac. Cijenim njihov entuzijazam i velikodušnost, ali financijske donacije me ne zanimaju, jer su mi moji izdavači stvarno važni. Njihov doprinos knjizi je nemjerljiv: poboljšavaju ju, predstavljaju publici do koje inače ne bih mogao doprijeti, pomažu mi da svojim djelima učinim više.
Ne želim raditi mimo njih.

Ipak, mora postojati način na koji možete preusmjeriti svoju velikodušnost i učiniti dobro djelo, i vjerujem da sam ga otkrio.

Evo kako stvari stoje: postoji puno učitelja i knjižničara koji bi voljeli ponuditi tiskane primjerke mojih knjiga svojim učenicima, no nemaju novaca za to (učitelji u SAD-u troše preko 1200 dolara vlastitog novca na nastavne materijale za čiju nabavku škola nema novaca, i zato sponzoriram učionicu u osnovnoj školi Ivanhoe u svojoj staroj četvrti u Los Angelesu; i vi možete „usvojiti“ učionicu ovdje: http://www.adoptaclassroom.org/).

Postoje velikodušni ljudi koji mi žele poslati novac kao znak zahvalnosti za moje besplatne knjige.
Zašto ih ne bismo povezali?

Ako ste učitelj ili knjižničar i voljeli biste dobiti besplatni primjerak Malog brata, pišite mi na freelittlebrother@gmail.com: napišite svoje ime, ime i adresu svoje škole. Moja nevjerojatna pomoćnica Olga Nunes će vaše podatke postaviti na http://craphound.com/littlebrother/donate/, kako bi ih potencijalni donatori mogli vidjeti.

Ako vam se elektronsko izdanje Maloga brata svidjelo, i želite donirati nešto u znak zahvale, pođite na http://craphound.com/littlebrother/donate/ i pronađite učitelja ili knjižničara kojem želite pomoći. Potom posjetite Amazon, BN.com, ili svoju najdražu online knjižaru, naručite primjerak za učionicu, potom pošaljite kopiju računa (slobodno izbrišite svoju adresu i ostale osobne podatke), kako bi Olga mogla označiti da je taj primjerak poslan. Ako ne želite da vaša donacija bude javna, obavijestite nas o tome, i ostat ćete anonimni. U suprotnom, zahvalit ćemo vam na stranici za donacije.
Ne znam hoće li rezultat ovoga biti stotine, deseci ili samo nekoliko primjeraka doniranih knjiga – ali nadam se najboljem.

POSVETA
Za Alice, koja me čini cijelim.

CITATI

Uzbudljiva priča o pobuni tehno-geekova, potrebnoj i opasnoj kao i dijeljenje dokumenata, sloboda govora i boce s vodom u zrakoplovima.
Scott Westerfeld, napisao UGLIES i EXTRAS

Mogu govoriti o Malom bratu kao o fenomenalnoj političkoj spekulaciji, ili o briljantnoj uporabi tehnologije u romanu – oba razloga ga čine štivom koje se ne smije propustiti – ali, na kraju, progoni me univerzalnost Marcusovog odrastanja i borbe, iskustva koje će svaki današnji teenager shvatiti: trenutak u kojem birate što će vaš život značiti i kako to postići.
Steven C Gould, napisao JUMPER i REFLEX

Pored svih romana koje sam pročitao ove godine, prvo bih preporučio Malog brata, i rado bih ga dao u ruke svim pametnim trinaestogodišnjacima, i djevojčicama i dječacima, kojima mogu.
Vjerujem da će im promijeniti živote. Neka djeca, možda samo nekoliko njih, neće ostati ista nakon što ga pročitaju. Možda će ih promijeniti u političkom smislu. Možda u tehnološkom. Možda će to samo biti prva knjiga koja im se svidjela, ili koja se obratila geeku u njima. Možda će htjeti raspravljati o njoj, ili joj proturječiti. Možda će htjeti otvoriti svoje računalo i pogledati što se skriva u njemu. Ne znam. Ali, čitajući ju, poželio sam biti trinaestogodišnjak i čitati ju po prvi put, a potom izaći u svijet i učiniti ga boljim mjestom, ili neobičnijim, ili čudnijim. Divna je to i važna knjiga, na poseban način zbog kojeg se sve njezine mane čine nebitnima.
Neil Gaiman, napisao ANANSI BOYS

Mali brat je zastrašujuće realistična pustolovina o zlouporabi sigurnosne tehnologije kako bi se nezakonito zatočili nevini Amerikanci. Teenagerski haker koji postaje junak započinje borbu protiv vlade, za slobode koje mu pripadaju. Knjiga vrvi pričama o hrabrosti, tehnologijom i demonstracijama digitalnog neposluha kao građanskog prosvjeda tehnofila.
Bunnie Huang, napisao HACKING THE XBOX

Cory Doctorow je brz i žestok pripovjedač koji pogađa svaku pojedinost igara alternativne stvarnosti (ARG), nudeći zapanjujuće, nove vizije ishoda tih igara u kontekstu terorističkog napada. Mali brat je briljantni roman s hrabrom porukom: hakeri i gameri bi mogli postati najveća šansa za budućnost naše zemlje.
Jane McGonical, dizajnerica, I Love Bees

Prava knjiga pravog autora na pravom mjestu – i, ne baš slučajno, najbolji roman koji je Cory Doctorow do sada napisao.
John Scalzi, napisao OLD MAN'S WAR

Radi se o odrastanju u bliskoj budućnosti, u kojoj su se stvari nastavile kretati istim smjerom kojim su išle, i o hakiranju kao stanju ima, ali najviše o odrastanju i mijenjanju svog pogleda na svijet, propitkivanju što možeš učiniti. Teenagerski glas je savršen. Knjigu nisam mogla pustiti iz ruku, i bila mi je odlična.
Jo Walton, napisala FARTHING

Dostojan mlađi brat Orwellove 1984., Mali brat Coryja Doctorowa je životan, zreo, i, što je najvažnije, pomalo zastrašujuć.
Brian K Vaughn, napisao Y: THE LAST MAN

Mali brat daje nam optimistično upozorenje. Ekstrapolira sadašnja zbivanja kako bi nas podsjetio na rastuće prijetnje našoj slobodi. Ali, isto tako, daje do znanja da se sloboda nalazi u našim individualnim stavovima i djelima. U današnjem, sve autoritativnijem svijetu, nadam se da će ju osobito mladi i teenageri pročitati, a potom nagovoriti svoje vršnjake, roditelje i nastavnike da slijede njihov primjer.
Dan Gillmor, napisao WE, THE MEDIA


O POSVETAMA KNJIŽARAMA

Svako poglavlje ovog dokumenta posvećeno je drugoj knjižari. Svaka od njih je knjižara koju volim, koja mi je pomogla pri otkrivanju knjiga koje su mi proširile vidike, knjižara koja mi je pomogla u toku moje karijere. Knjižare mi nisu platile – nisam im ni rekao za posvete – ali činile su mi se ispravno. Konačno, nadam se da ćete se nakon čitanja ove e-knjige odlučiti na kupnju papirnate knjige, pa ima smisla predložiti vam nekoliko mjesta gdje ju možete naći.

	travanj, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (2)
Travanj 2010 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Opis bloga

Pokušaj prijevoda romana "Little Brother" Coryja Doctorowa na hrvatski. Napredovat će koliko vrijeme bude dopuštalo.

O romanu

"Mali brat" je roman kanadskog sf-pisca Coryja Doctorowa.
Doctorow dopušta besplatni download svih svojih romana sa svojih stranica, kao i nekomercijalne obrade istih, uključujući i prijevode.
Roman sam pročitala u jednom dahu, i odlučila potrošiti slobodno vrijeme (kojeg ionako nemam) na prevođenje istog na hrvatski - čisto eto tako, jer mislim da bi ga što više ljudi trebalo pročitati.

o prevoditeljici

Kvalificirana za ovaj posao.


Pljuvati me za pogreške u prijevodu možete u komentarima, ili na mail:
malibrat.prevoditelj(ad)gmail.com

Sadržaj

Prvo poglavlje

Drugo poglavlje
Treće poglavlje

Četvrto poglavlje

Peto poglavlje

Šesto poglavlje

Sedmo poglavlje

Osmo poglavlje

Deveto poglavlje

Deseto poglavlje

Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima 3.0 Hrvatska.