nedjelja, 13.11.2005.
Opće veselje i opijanje-da pogodili ste: Martinje!!!
Upečatljiv datum 11.11. je državna fešta, kao npr. Nova godina, kad svi građani ubijaju količine alkoholnih pića, jer tako piše u zakonu praznika!
Pa kako je to prošlo...hik...pogledajmo...
Cijeli dan na televizijama (oho, imamo ih više) se pokazuju pijani lokalni alkoekstremisti, koji glume popa i krste mutnu vodu u vino. Krštim te dragi moštek...hik...u vinčeko-sretno će stariji gospon sa kapilarnim nosom. Na opće veselje u nekom podrumu, pop je dal znak za opijanje, pardon kušanje. A svaka misa mora završit sa pjesmom, pa je tako i ova. No, umjesto Aleluja, pjevali su Al' me ljulja! Strašno. Takvi kvazi popovi obiđu 10-tak kuća-podruma, da krste i loču nektar Zagorskih brega. Sv. Martin je bio čovjek koji se povlačio po birtijama, no lupao je samo po vinu. Prvi se usudio pit mošt, pa je tako Martin, popil i dobil svoj dan, kad svi pokušavaju barem glumiti svojega sveca.
Tako sam i ja krenuo u taj svijet, no bez nekog podruma na lageru. Čim sam ušao u tramvaj, u njemu se orila pjesma pijanih mladića-vjerovatno iz škole prema doma. Thomson i Škoro na repertuaru, naravno! U importanteu, gužva, svi u market po cugu. Razne face prolaze, sve neki pijanci, metalci, pankeri i šmineri. Danas svi zajedno kupuju u dućanu i zajedno će se opijati. Kroz zube, para na razbroj, zamolil me pljughu, pijani starček kojem je svaki dan Martinje, no danas je on kao i svaki čovjek, danas nije pijanac-danas je Martinje.
Svuda crvenkaste face, svuda smješkovi. Curice se valjaju po podovima, tipovi pišaju i rigaju po svuda, uf moji dragi Zagreb grad. Nakon što smo i mi malo kušali delicije marketa, odlučili smo otići u Purgeraj. Kad smo jedva došli do tamo, naišli smo do natpisa na vratima: 20 kn upad. Nas je 5, to je 100 čuna. Uf, kaj mi popijemo za stoleta. Idemo u Route 66. Tako je ta noć prolazila, a nama to nekako sve trulo. Nismo doživili pravi duh Sv. Martineka. Za one koji nisu upoznati sa običajem opijanja kad se to smije, evo djelić atmosfere:
Podrum, stepenice do sobe u kojoj je veliki stol, te 20-tak stolica točno do zida. Iz podruma se čuje miris vinčeka, a iz pečnice neki pajceki. Sve je spremno, pop je svoje popil, ovaj obavil, i sad bi mogli malo zamezit i zapit. Svi piju. Služi vas starija gospođa, uljudna, spremna podnjeti pijane zahtjeve i dobacivanja. Borosane je čuvaju. A u takvoj atmosferi je obavezna mužika. E, najpijaniji se popnu na uzvišeniji dio (stol, stolica) te uzmu ili harmoniku ili gitaricu. Popevaju se sve domaće, purgersko-zagorske. Na, kaj su pevali naši stari...
Kad se svi potrgaju, kak Martin zapoveda, kreću doma s autom. Ako su pravi, došli su traktorom. Pa tako samo ravno do doma, preko susjednih dvorišta.
Policije je bilo svuda. Čak i tamo gdje ih nikad bilo. Naravno, moraju i oni zaradit. Prošle Martinje, rekorder muški je imao 3, 24 promila u krvi, a žemska 1, 54. Zaustavljeno oko 500 tinjak alkoholiziranih. Ove godine, samo 200-tinjak, a najviše napuhano 2,3 promila. Sramotno, kaj nam uradi novi zakon. Nemreju ljudi ni popit kak hoćeju.
A jebiga, skupo je to opijanje.
Jutro posle, eh, ovisno o sorti i podrumu, buja glava ili je samo žeđ presudna.
Martine, živio ti meni, nebuju nam oni iz EU nekaj zapovedali...tradicija opijanja, tj. kušanja plodove rada cijele godine, još uvijek i živjet će u nama. Živjeli!!!!
