utorak, 09.11.2004.
samo za žemski dio publike (90% čitatelja) :O)
Datum: 30.10.04.
Vrijeme:23:36
Mjesto:negdje kraj Miramarske između poglavarstva grada i Kseta
A kaj to:
U moju glavu, to vam je ono kaj ljudi nose da im kiša ne pada u želudac, je nešto sinulo, došlo, sjelo, palo-kako god hoćete.
A to je da sam se preobratio tj. počeo poštivati ženski rod, shvaćati njihovu životnu bol, patnju, žrtvovanje, odricanje, muku, zalaganje i ostale riječi našeg divnog hrvatska jezik. Kako i zašto, da li je to feminizam ili šovinizam, obrazlažem:
Bio je to jako kišni dan, već sam u nekom prijašnjem postu pisao gdje sam taj dan bio i što sam radio. Ali taj dan sam to shvatio, ali to se nakupljalo mnogo godina, gdje sam spoznavajući tu grbu koju nosi žemski rod. Prvo sam tog dana vodio, ali više slušao diskusiju moje drage i njene prijateljice koja imade curicu već godinu i nekaj. I sad ova kako su joj dude velike, pa kako oće samo papati, pa kako su trudovi bolili, pa kako je bolje, pa kako ne treba, i bla bla bla. I sad si ja gledam tu curu, ona ponosna na svoj uradak (da tako to nazovemo), ali u isto vrijeme vlasnica neispavanih noći, podočnjaka do koljena, pretrpljenih boli, promjena u tijelu, popijenih tableta i ostalih sranja koje je prošla. Pa si gledam njenog muža. Lika nije niš bolilo, lik nije niš trpio, lik nije naotečen (mislim je, ali od hrane), lik ovo i ono ali ne niš konkretno. Medo je samo slušao i pokušao shvatiti. Kada sam si odvrtio film u glavi, spoznao sam da mi samo par minuta stenjemo, pošaljemo vojsku djece, jedno se probije i to je to. Niš ja ne kažem da to nije vrijedno, ali nije ni da smo se pretrgali. Ali i priroda tako nije htijela. Kako da i mi imamo veze s tim.
Kaže žena muškarcu, nisi ti nosio 9 mjeseci žderači stroj u sebi, nisi ti imao trudove, nisi ti rađao pol dana, nisi se ti budio svakih sat vremena po 2 godine. Ali muž na to može samo reči: Pa jer sam mogao? I on i ona su u pravu. Kako da ja rodim, kako da ja dojim, kako da ja naotičem (osim hranom)? Nikako, jer to nije moji dio posla. Ja moram poslat dečke (cure) da se zabuše u jaje, a dalje je na ženi. Tako je i tako će biti. Ali zašto o tome ja serem? Zato jer sam gledajući sve te naotečene dude i podočnjake shvatio da vam moram skinuti kapu za odličan obavljen posao, za žrtvu, za trpljenje-majke Hvala Vam. Ne govorim ja ovo za cure, ili ti žene kao trenutno koje me okružuju. Govori za svoju majku, za sve majke! Svaka vam čast. Zašto i to govorim? Govorim vam zato što ne želim da niti jedna žena kaže da ne želi dijete (djecu), jer to si u svojem životu ne smije propustiti. Ja više ne smijem i ne želim ništa više reči u vezi toga, jer lično nemam dijete! Možda kad budem imao budem mogao u detalje o tome pisati, ali trenutno-kuš! Ali vratimo se tome što me okružuje, i što sam lično upoznao.
Šta znači uspješna žena? Po meni uspješna žena nije žena koja ima super posao i naređuje muškima. NE! Uspješna žena (u životu naravno), je žena koja ima dijete (djecu), koja ima dobrog i razumnog muža, koja radi ono što voli, ima potporu obitelji u tome i može reči da joj niš ne fali (osim još obleke, ali nećemo o tome)! Može li žena biti uspješna ako je domaćica u kući? Može, ako je to čini zadovoljnom, ako joj ispuni dan to što je pomogla, ustupila, uslužila muža i djecu. Ne kažem da sam ja tip koji bi zavezao ženu za lanac kojim može do kreveta i do kuhinje. Ne, ali ne kažem da bi žena sebi trebala zavezat lanac na poslu i kod frendice i u butiku. Sad se opet može okrenut sve to i pitati se gdje bi muško trebalo imati lanac? Sad svi bi mi volili imati lanac na poslu, kod frenda, u birtiji i na stadionu. Ali baš suprotno. Zašto se taj lanac ne bi pretvorio u prah i da žena i muž sve svakodnevne aktivnosti obavljaju zajedno. A kad ih pukne da idu u šoping ili u birtiju, da to obave u kompromisu. Sve je to divno i bajno, ali da li je to moguće. Ja vjerujem da je i ja se nadam da će meni tako biti u životu. Ja ću se truditi da je tako.
Postoji još jedna, ali mislim najveća patnja koja se nameće kod muško-ženskih odnosa. PMS, ili menstruacije ili menge ili kako ja to zovem menginitis. Ha čuj, muka je, patnja je, ali i tako je. Ja mislim da bi muško se ne bi trebalo baviti tim stvarima, ali pomoći svojoj partnerici da sve to bolje progura-DA! A ne u periodu od 5 dana, da je po birtijama, da se skriva a kad to završi da se uvuče pod postelju i namigne!
I zadnja opaska u mom izlaganju je pišanje. Da, ljudi moji muškima je i to lakše. Po kiši, po snijegu, po suncu, po noći po danu, mi možemo gdje god i kako god. Tako da sam te kišne noći, stavši uz zid, kiša nije padala po meni, a moja draga je samo mogla uzdahnuti-blago tebi ti si muško i možeš se spišat di hoćeš. Je, vama žemskama je teške. To nije feministički, nego samo opaska koja je činjeničke radnje! Tako je i tako će uvijek biti.
Možda se ovaj post čini koda sam član neke ženske udruge, ili neki Carry iz Sex i grad fan, ili možda peder. E ništa od toga, ja sam muško kome su se otvorile vjeđe istine života oko nas! Još jednom svaka vam čast na trudu i pretrpljenim mukama i samo tako nastavite! Možda je pisano krivim redoslijedom, ali ja nemrem to ispraviti. Prvo menstruacije, pa porodi, pa djeca, a u međuvremenu pišanje. Ispričajte me zbog ne držanja redosljeda! La femme Medo
