utorak, 23.11.2004.
konačno...
Fala kurcu da je proradio ovaj blog! Pokvario vam se želudac tako...
No evo mene nakon nekog vremena. Najme, uređivao sam sobu. Okretao ormare, brisao ogromne nakupine prašine, spajao, ljepio, pospremao. Ma prekrasno je sad. Naravno, ništa ne bi uspjelo da nije bilo moje drage, pa ovim puta se još jednom zahvaljujem (hvala ljubavi)!!!
Cijeli vikend sam u prašini, a komp je bio isključen. No u međuvremenu su došle špekulacije da se ja selim sa bloga, na mojblog! Pa skoro je došlo do toga, no pošto sam ipak ja ovdje izabran za predsjednika, moje je moralno pravo da ostanem ovdje gdje su i moji glasači! Tako radi pravi predsjednik!
Šta se događalo kod mene u zadnje vrijeme? Svaštara! U četvrtak sam bio solo doma, pa mi je došao kum Chapo u posjetu. Mi dečki uz zvuk žuje strong smo sebi napravili ručak (tuna sa tijestom). Kad smo se najeli, i odmorili uz zvukove žuje strong, krenuli smo van. Pa malo tamo, pa malo tamo da bi završili u Din donu na pivi, pa onda u Saloonu! Ejjj, Saloon? Da, bilo je neko natjecanje u sviranju gitara, dečki su prašili blues. No, prije smo pošto nemamo neke pozivnice, ulazili dva po dva. M i ja smo ostali na pivi u dvorištu od Hemingwaya, gdje sam se i spišao (bilo je baš ugodno). Kad smo došli na ulaz Saloona, dočekala su nas dva ljubazna redara (veličine 4 kvadrata). Dobro veče, joj frend nam svira na gitarijadi nutra, pa smo ga došli vidjet. Redar se zbuni, redar nas pustio. Ne vjerujem ja sam u Saloonu. Uz zvukove bluesa (napadnog) još uvijek se mogu naći sponzoruša, a tipovi uređeni koda su na svadbi. Bljak. Nutra smo bili pol sata, beži van što dalje, uz zvukove: Nikad više! Otišli smo si spit još jenu pivicu na klupe i beži doma!
Petak nije bio niš specijalan, osim kaj onaj ružni svizac iz BB je konačno nominiran, pa ovim putem apeliram curice od 12-19 god da glasaju za njegov izlazak!
E subota je bila radna. Našao sam se sa dragom oko podneva pa smo prešli u Baumax. Tamo je posluga tako ljubazna, da mi je došlo da ih sve pobacam van sa nogom u guzici. No kupilo se tapeta, postera, pribora i cvijeća-potrošilo gro para. Ali sad sjedim u jako lijepoj sobi, ponosan na nju. U dva dana, samo prašina, znoj, pa pizdiš, pa tapete su se odljepile (mamu im, nejdu na šperploču). Molim lijepo, nisu to zidne tapete, i nisu mi zidovi od šperploče, govorim o ormaru. Pa slažeš ovo, pa ne valja, ali to je sve dio pobjede-trenje i kamenje!
Nisam vam pričao o fauni koja me napala! Udružili se vrabac i djetlić. Ovaj (vrabac) njemu prepustio svoje gnjezdu pod krovom. Ali za uzvrat da ovaj njemu napravi novu rupu gdje će se zbuksat obitelj Vrabac. No on uporno hoće iznad sobe od staraca, gdje je limeni krov, a u otprilike 50 rupa koje su na spoju krova i lima, ispunjene su pjenom. I sad ovaj Pero kuca i trga tu pjenu. Dvorište nam je puno ocufanih dijelova pijene! No, našao se Medo koji je te rupe začepio sa novinama, da bi njegovi starci mogli spavati. No našao se i pametni Pero koji je te novine isčupao i sad je dvorište i puno novina! Pa dajte, kako su se udružili, i posluju. Ja neznam kak je sad stanje, ali brijem da su pobjedili i da se obitelj Vrabac grije podno mog krova. Svaka čast prirodi, jako zanimljiv potez.
To je to. Nastavljam svoje djelovanje i dalje, pa se ne morate brinuti! Pozdrav
