We gonna rise up on that wind
Someday
We gonna dance with those lions
Someday
We gonna break free from these chains and keep on flyin'
If you know how this is
Gonna see it's not that easy
Don't stop get it till it's done
From where you are or have begun
I said keep on try a little harder to see everything you need to be
Believe in your dreams
That you see when you're asleep
Ever had an ultra-great dream you didn't wanna wake up from... I had one this morning... Sjećam se samo kraja (ovo ostalo nije bilo tak ultra-fun) u kojem sam gratis uz neki Learn-It-Yourself English Course ("like I need any", reče on bahato) dobio Harry Potter and the Half-Blood Prince Exclusive Version. (note to the ignorant: 6 knjiga, ne postoji nikakva "exclusive verzija" ) Ekstaza! Navodno je nutra bio exlusive poglavlje, navodno izbačeno iz orginala (which explains the shouter-than-book-5-ness). Na naslovnici su bili Saruman (WTF? I don't even like (much) LotR!) i Hedwiga... And then I woke up... Probo sam rekonstruirat tu knjigu... i OK je ispalo, samo kaj su u snu oboje gledali u pravcu gornjegdesnog kuta knjige...
I think I'll explode if I can't feel this freely now
If you won't let me fall for you
Then you won't see the best that I would love to do for you
Instead you will be missing me when I go
Cos' I'm bored of hangin out in your cold
When I feel loved baby, I join the road
And the world moves with me
When I feel lost I just slip away
Silently, quietly take my things and go
And think what's the point, think where's the hope we're coming home
And if you find one day, find some freedom and relief
With this freedom maybe, maybe you will find some peace
With this peace baby, I hope it brings you back to me
Bring you home, take me home
Don't worry, folks, I'm alive... Samo nemam inspiracije za pisat baš what's been goin' on (& there was a lotta things goin' on...)
Bum pisal, obećajem, al ne sad (it's gettin' late)... maybe 2morrow... if I catch time...
Kaj velite? Stihovi lostprophetsa, a tip je Sims...
Fora je bilo… s obzirom da im ne znam ni jednu pjesmu (tri su mi na razini prepoznavanja). Al je fakat OK bilo. Nikad mi nije išlo prepoznavanje žanra, al bi reko da sviraju neki punk, rock, nešto… Šalata je bila puna i to većinom starcima. Šalim se, al istina da je prosjek godina bio iznad prosjeka. Išli smo teta Maca, 2 x kum i ja. Svirali su oko sat i petnest minuta. Fora mi je bila rulja dole (mi smo bili na tribinama, identično mjesto ko na Franzima) kaj se pogali cijelo vrijeme! Fora izgleda kad ih gledaš, al ne bi bio tam dolje… Dobio sam majcu (za promjenu ), zakon je, s TABom na sebi! Tnx, kume!
Ma super je bilo! Na početku je nas (nestrpljive) izludila, a predgrupa Toni Cetinski nije pomagao… Di ćeš stavit Cetinskog da smiri nestrpljive fanove! Al, dobro, i njega smo preživjeli! Puštali su sve na travnjak (koji je bio 70kn skuplji od tribina), tak da smo čak nešto i uštedili. Sama svirka je trajala sat i pol, jedan bis… klasika… Al je fakat super bilo! A na kraju smo svi htjeli još… Otvorila je koncert s nekom starom stvari, pa je svirala (cijeli) Don't Bother… dosta je bilo ovih starih stvari (onih kaj nisu s Laundry Servicea, ni s ijednog Fixationa) kaj nisam znao, al svejedno… Po meni je najviše sjala na Don't Bother, Obtener Un Si, La Pared i Ojos Asi. Nakon 2-3 stvari smo se (Iris, Josipa i ja) spustili dolje u rulju i skroz se daleko progurali! Sve smo vidli, a i fotke su skroz dobro ispale… Zadnja stvar na bisu su bili Hipsi, naravno...
Za par sati ćemo krenut na Shakiru… Tak sam uzbuđen, makar drhtim od ponedeljka… Inače sam nekak uvijek hladan pred koncert, čak malo prehladan, čovijek bi reko da se uopće ne veselim… Ma, veselim se ja, al… ni sam ne znam zakaj nisam izvan sebe. Ko sad! Još malo manje od 6 sati do koncerta…
Malo me ubija ovo kaj se ništa ne zna, ni ko će vozit, ni kad krećemo… Trebali bi krenut oko 7 (fair enough), a znat će se tek kad krenemo.
Jučer nije bilo niš posebno… zapravo je… Mama i Jana (sister, 8 yrs old) su se vratile iz Bosne (earlier than planned, Shakira messed up all the plans, bless her!), pa smo popodne ižli Jana, Zeko i ja na Jarun. Taman kad smo tamo stigli je počelo puhat i padat… Pa smo taticu zvali da dođe po nas. Poslije smo išli Zeko i ja po ovim novo- i polu-izgrađenim zgradama u kvartu, gledali kaj ima i zezali se. The thrill of doing something forbidden, you know. Sve vrvi od zaštitara koji bi trebali sprečavat ljude (klince) poput nas u upravo ovom što smo radili, al im nije baš išlo… Svaki put when they have us cornered, we just pretend we live there, baš u ovom ulazu najbližem nama. Fora je bilo. Skoro sam se ubio na štengama par puta, al bar je smijeha bilo. Poslije smo išli do Muc, pa s njom malo pričali, pa ošli doma.
fotka sk8 parka na Jarunu... malo sam je obradio u Photoshopu... možete je nać i kod mene na deviantARTu... i dalje nisam čuo vaše dojmove od tamo... mislim da tam nemrete komentirat, osim ak niste prijavljeni, al možete tu ostavit komentar.
Opet ja u nekakvom gloomy raspoloženju... kako je mene lako isprovocirat... ma, nije bitno, mrmljam za sebe... gluposti...
U glavnom, iz sveg toga se izrodilo ovo:
U zadnje vrijeme skupljam te Avatare (sličice veličine 100x100 pixela), baš sum mi fora, a već sam 2 sam napravio. Na deviantu ih ima hrpa!
I think we can both can take this one mistake
Like some kind of amnesty
Što se više bliži subota, to sam nervozniji... Al onak pozitivno nervozan... Ne znam...
Rijetko kaj sajnam, al skoro nikad nemam nightmares... Ovo sam sinoć sanjo:
Bila je podjela svjedodžbi (po zimi, don't ask), čak su ubacili prije podjele neku masovnu misu na kojoj se cijelo Špansko pojavilo... ne sjećam se detalja, al je bilo weird i big. Predraga školica nam je poprimila razmjere većeg shopping malla, čak je imala i pokretne stepenice (komplicirane, btw), a kaj je najbolje, na dnu tih jednih štengi je Blackbrnja Živka učila La Solitudine (po meni najbolja Laurina pjesma). Koja komedija čut nju kak zavija na talijanskom... i još da je nekog našla ko zna neš talijanskog, ajde... al našla je jadnog Živka!
Uopće meni sa samim sobom nije dosadno!
Jučer nisam mogo na net, pa me za čudo cijeli dan nije bilo na netu! Al preživio sam (jedva, ovisnik jedan!)... Muc je došla kod Zeke (Zeko živi 2 zgrade od mene), pa su na njenom balkonu navile električnu gitaru, pa se cijeli kvart orio! Poslje smo se išli šetat po gradilištu (nove zgrade kaj se grade oko moje), mrkli je mrak bio, a mi radimo sranja (po običaju)... Prvo smo otišli u neku gotovu zgradu i popeli se prozirnim liftom na 6 kat i pokušali se popet na krof, ljestvama, al snimo mogli otvorit vrata u stropu, fakat su teška... ja sam ih skoro uspio otvorit glavom (tvrda, bosanska ), al nisam... Jeva čekam da jedan dan opet odemo, al ovaj put moramo po danu, da mogu slikat panoramu! Onda smo ukrali neku kvaku koju su trebali instalirat na vrata, uništili je i nabacivali se s njom, bacali je na asfalt, pokušavali proizvest iskre... Destruktivci! A baš nam je super bilo!
Danas sam bio na bratićevim krstitkama... Čak je iznenađujuće dobro bilo... Niko nije bio nervozan, klopa je bila super (bili smo u nekom fensi restoranu)... Bratić (stariji, 5god.) je dobio autić na daljinski. Ijaaa bi to! To mi je neostvarena želja iz djetinjstva! Pošteni autić na daljinski, kaj zna skretat! Dolazim u napas da pošaljem i memorijsku karticu za mob i zvučnike u ***ac i da si ga kupim! Taman imam dosta...
Poslje sam išo van s Muc, Zekom i Mirtom, klatili se po Tomislavcu, Zrinjevcu i Trgu...
Napravio sam sranje s mobom! Kak se još ne snalazim, uspio sam otić na internet (pravi!, http) i otvorit psr puta svoj blog (koji se super vidi na mobu) misleći da ga otvaram s memorije moba, jer sam blog saveao na kompu i prebacio ga na mob! Da ***ac! 3-4 puta sam ga otvorio sa svim slikama, sa svim i to me koštalo preko 70kn!!! A ja se, kao, kužim tehnologiju! DEBILČINAAA!
Inače, otkak sam dobio mob, stalno nekog vraga slikam... Obožavam slikat, što bližnjima pomalo ide na ***ac, al žao mi je... Posjetite me na deviantARTu , tam bum keljil ove fotke kaj su mi, kakti dobre...
I, Devilova Vrata, evo ti pois knjiga, sorry, ko što rekoh, jučer nisam mogo na net, sorry na čekanju...
el tren de la manana llega ya sin el
es solo un corazon con alma de metal
en esa niebla gris que envuelve la ciudad
su banco esta vacio marco sigueme
le siento respirar pienso que sigue aqui
ni la distancia enorme puede dividir
dos corazones y un solo latir.
Quizas si tu piensas en mi
si a nadie tu quieres hablar
si tu te escondes como yo
si huyes de todo y si te vas
pronto a la cama sin cenar
si aprietas fuerte contra ti
la almohada y te hechas a llorar
si tu no sabes cuanto mal
te hara la soledad.
Miro en mi diario tu fotografía
con ojos de muchacho un poco timido
la aprieto contra el pecho y me parece que
estas aqui entre ingles y matematicas
tu padre y sus consejos con monotonía
por causas del trabajo y otras tonterias
te ha llevado lejos sin contar contigo
te he dicho un dia lo comprenderas.
Quizás si tu piensas en mi
con los amigos deberas
tratando solo de olvidar
no es nada facil la verdad
en clase ya no puedo mas
y por las tardes es peor
no tengo ganas de estudiar
por ti mi pensamiento va
es imposible dividir asi
la vida de los dos
por eso esperame carińo mio
conserva la ilusión
La soledad entre los dos
ese silencio en mi interior
esa inquietud de ver pasar asi
la vida sin tu amor
por eso esperame porque
esto no puede suceder
es imposible separar asi
la historia de los dos
La soledad
I've been dying to show you lot this...
To vam je moj pano na koji nakeljim sve kaj se može pribost, a kaj mi nešto znači... bedževi, ogrlice, slušalice... ma zapravo je vješalica svega i svačega... a tu su i moje karte sa koncerata...
Ko kak vidite, mob sam kupio!!! Napokon! Super je savršen... Super fotka (ovo nije baš najreprezentativnija fotka), fakat nemam zamjerki... jedino je možda malo preciglast (106mm visina), al ak uzmemo u obzir da je najmanji mobitel koji sam imo (do sad) bila Nokia 3310, onda i nije baš tak velki...
Juros sam išo sa Zekom na njen popravni iz povijesti. Intelektualka nije do kraja naučila i pala je! *
Al je na popravnom bila i Ššt! I, moram se pohvalit, skroz sam ostao ozbiljan! Nisam mogo vjerovat, mislio sam da neću moć ustat s poda od smijeha, al ne… normalan sam bio, pozdravio je, "sto godina se nismo vidjeli, kak si…" i ostale licemjerne izjave…
Svi su bili histerični (jedino ja i Mirta – Zekina friendica – nismo bili baš na popravnom, neg samo moralna podrška Zeki), svi su pričali o Arpadovićima, Anžuvincima i Šubićima… Tak sam se glupo osjećo, oni su kao glupi iz medicinske, na popravnom, a znaju pet puta više (bez pretjerivanja) povijesti od mene, gimnazijalca koji ima 5 iz povijesti! Al dobro, makar mi ne moramo učit…
Ššt je imala 2-3 puta ispade: priča, priča i onda bubne nešto na Engleskom! Ne sjećam se više kaj je točno rekla, al… Ššt, da svojevoljno priča na engleskom! Čak je te 3 riječi kaj je rekla usspjela točno sklopit! Vidi se da je naučila Engleski i da se zato ispisala iz Tekome!
Nije bio zapravo koncet, nego festival! Počeo je oko 5, neki Riječani su izašli. Dobri, stari (obični) rock sviraju! Super su bili! Onda je izašo Edo Maajka s novim materijalom… Nije mu loš, veli da će uskoro novi CD… Onda su oko 8 izašli oni Norvežani (?), neka alternativa, kajaznam… Nisu loši bili, al nisu niš spešl! Završili su oko pol 9, pa smo prek sat vremena čekali Franze!
Napokon su se pojavili u dvajs do deset i svirali sat i dvajs minuta! Čini se malo, al je fakat super bilo! I dovoljno, da su dalje svirali, pokvarili bi omaj super ugođaj kaj su stvorili, ko kak je bolje da nisu više sezona Prijatelja snimali: super su oni, al kad zaookružiš cjelinu, onda je gotovo, sve više je previše! Malo sam se zanio… Najluđi su bili na Do You Want To. Fakat! Ma, presavršeno je bilo, meni drugi po redu (poslije Peppersa) koncert!
Dobio sam i majcu. Crna, sa slikom s novog albuma naprijed, a njih četvorica straga.
A warmth was spreading through him that had nothing to do with the sunlight; a tight obstruction in his chest seemed to be dissolving. He knew that Ron and Hermione were more shocked than they were letting on, but the mere fact that they were still there on either side of him, speaking bracing words of comfort, not shrinking from him as though he were contaminated or dangerous, was worth more than he could ever tell them.
Vratio sam se iz grada... Phew, crko sam! Intelektualac je išo u martama, jer kao pada kiša, a dosta sam hodo...
U Dancing Bearu imaju samo one skupe, za trvnjak (360kn), al glavno da sam ja cijeli grad prehodo dok ga nisam našo (već sam 2. put tam išo i oba puta ga jedva nađem! Nadam se da sam ga ovaj put zapamtio), al ipak ima koristi od njega - imaju svakakvih majci (sve za 170kn) uključujući Metallicu, Nirvanu, RHCP i [LP]! Fora su, dosta kvalitetne, reko bi original merchandise...
Karet sam kupio u Aquariusu: upadnem i pitam jel imaju jeftine karte za Shakiru i veli da imaju. "OK, može osam komada."
Vidiš tipu upitnik nad glavom. Pogleda me i veli "Znaš da je cash isključivo?"
"Znam. "
"Dobro, 2320kn"
Poslje je bilo ono "Hvala, doviđenja."
"Ne, hvala tebi!"
Idemo Iris, Josipa, kum Joža, teta Maca, Jana, ja i tetina friendica Maša fura svoju kćer.
Iris, tebi i Josipi trebam vratit 10kn, karte su 290kn... Napomeni me...
Na povratku u 12 (požur!) sam vidio dos hispanohablantes, mamu i bebu kaj jedva priča, a melje gluposti na španjolskom, tak je slatka... A mama umire od srama, smiruje bebu, a ona i dalje melje... onda su brojali zebre na bebinim čarapama da ju smiri
"?Cuantas zebras tienes? A ver, uno, dos, !tres zebras!"
Uopće nisam iPod palio do Remize, kak su zanimljive bile!
Kae bilo jučer? Ni ne sjećam se... Presto sam pisat postove navečer, kad mi je još sve friško...
Poslje bratićevog rođendana ( naždero sam se pizze ) sam odjurio na glavni kolodvor se nać s Muc i Zekom (promijenili smo mjesto vegetiranja ). Do njih sam došo u pol 10, 40min prije neg kaj moramo krenut doma , pa smo se samo odgegali do dobrog, starog trga di smo sreli l)JU31 (određenu crnu curu iz razreda, čiju adresu bloga trenutno čekamo... Čak mi ju je rekla, al je pametna glavica zaboravila ). Napokon sam je upozno s Muc, bio bi red da se znaju jer su u bendu zajdeno . Njena friendica Martina i Zeko se znaju još od vrtićkih dana... I tak, samo kaj smo došli tam, morali smo ić... I l)JU31 je išla s nama, naime i ona je jedna od onih luzera kaj moramo bit doma u 11 ...
I tak... meni tak zanimljivo u životu...
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Imam 18 godina (3.12.1989) i maturant sam jezične Lucijanke. Planiram upisat ekonomiju, a za sad u školi uživam (kolko je moguće) u matiši, geografiji, talijanskom, englskom, biologiji i psihologiji.
Veliki sam fan Harry Pottera, Applea i Sony Ericssona, malih gradskih autića i SUViiija, Volim fotografirati, član sam deviantARTa i bez Orbit Sweet Minta u džepu sam ko bez treće ruke. Ooovaj, druge.
I, da, djelomični sam daltonist, brkaju mi se crvena i zelena (zato su mi među naj bojama ), al me to uopće ne dira... Jedino me živcira kad ljudi misle da sam ćorav ako se jedanput u 3 mjeseca zabunim i fulam i skomentiram nečiju crvenu majcu "Kak je dobra ona zelena majca!"
Woke up this morning
Heard the TV sayin' something
'Bout disaster in the world and
It made me wonder where I'm going
There's so much darkness in the world
But I see beauty left in you, girl
And what you give me makes me know
That I'll be alright
Because if your love was all I had
In this life
Well that would be enough
Until the end of time
So rest your weary heart
And relax your mind
Cause I'm gonna love you, girl
Until the end of time
No if you're ever wondering
About the way I'm feeling
Well baby girl there ain't no question
Just to be around you is a blessing
Sick and tired of trying to save the world
I just want to spend my time with you, girl
And what you're giving me
Makes me know that we'll be alright.
Because if your love was all I had
In this life
Well that would be enough
Until the end of time
So rest your weary heart
And relax your mind
Cause I'm gonna love you, girl
Until the end of time