Überblog
subota, 29.04.2006.
Raport iz Sijetla
Jutros sam sletio u Sijetl (Seattle) USA, odakle vam se i javljam! Idem u Gradski muzej da ugovorim izložbu, negdje otprilike za kraj godine. Mali problem će predstavljati cijena osiguranja slika, ali nadam se da ćemo i to riješiti "na obostrano zadovoljstvo"! Let iz Budimpešte je bio posve neobičan! Sjedio sam na mjestu 6A, a pored mene je sjedila Angie Ping-Pong, striptizeta! I prije poletanja počeli smo razgovor, koji je išao otprilike ovako: - Zdravo, šta radiš? - Ja sam slikar, idem u Sijetl da ugovorim izložbu. Ti? - Ja sam zabavljačica u noćnom klubu! Putujem u Dawson, na sjever Kanade. - Mora da je tamo hladno! - Zavisi s kim si! Tu me uhvatila za ruku. S tobom ne bi bilo, vidim! Ne lažem kada kažem da sam se opekao od tog dodira! Trebaš doći pogledati moj show! Vidjeti moju verziju ping-ponga! - Tvoj ping-pong sigurno nema veze sa Kinom? Nasmijala se. - A šta ti misliš? - Mislim da je vrijeme za piće! Stjuardeso! Bogovski smo se proveli tokom leta. Da smo išli vozom sigurno bi nas negdje usput izbacili koliko smo se cerekali. Nisu nam više davali pića negdje od pola Atlantika, ali je ona izvukla iz svoje torbice cijelu flašu. Uzalud su nas molili da ju pijemo tek po sletanju! Mislim da me je "Pan Am", stavio na nekakvu svoju crnu listu i da više sa njima neću moći putovati, jer je kapetan od carinika, po sletanju, tražio moje podatke! Ispostavilo se da se njena tačka sastoji u nekakvom prebacivanju stonoteniske loptice između sisa! O daljim dešavanjima, pišem uskoro! Sad idem do downtowna!  Seattle |
- 01:06 - Komentari (6) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
KO?
krvna grupa: 0+, kg: skoro 100, mjesto: NS, vrijeme: 1976.
Moje trivijalnosti:
# 17. 4. 2006. sam golim rukama iščupao deset godina staru višnju, čiji je prečnik debla iznosio 20 cm. Naglašavam, golim rukama, ne sjekirom! To me direktno vodi na poziciju najjačeg blogera na www.blog.hr. Takoreći, Überblogera! Golim rukama, ej! # Za kućne ljubimce imam dvije svrake. To me, automatski, postavlja za neprikosnovenog Dobrog Gospodara Životinja! Dozvoljavam da me porede samo sa Tarzanom i Konanom! Kad neko nasrne na mene, sa mog ramena u njegovom pravcu poleću moje svrakice! # U jesen 1991. sam postao, na prvenstvu u Visokom, rukometni vicešampion Bosne i Hercegovine, u kadetskoj konkurenciji. Bio sam najbolji igrač finala, ali smo, svejedno, izgubili! Na tom prvenstvu smo golman, Sead Jugović i ja, relaksirajući se uz voćnu salatu, u lokalnoj poslastičarnici, fasovali opaku bolest žuticu. Ona nas je odvojila od terena godinu dana, što je, ujedno, bio i kraj moje karijere! Mnogo godina nakon 1991., moja nekašnja cura Jovanka nije više htjela da spava sa mnom kada sam joj ispričao ovu priču, jer je, glupača, mislila da sam preležao onu vrstu žutice koja se prenosi putem seksualnog kontakta, tj. hepatitisa C od kojeg boluje i Pamela Anderson! Kako joj nisam mogao objasniti da greši, razvalio sam joj vrata od sobe i zahvalio se na saradnji! # Najružniji grad u kom sam bio je Srbobran. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||