Überblog
četvrtak, 16.03.2006.
Kod fotografa
|
Kad sam smisljao sta curi da kupim za 8. mart (ozujak, mjesec u godini koji je dobio ime po Ozujskom pivu.), u prvi mah nisam bio pametan. Ali, dodje mi ideja da se odem fotografisati, a da "Kod Kineza" kupim ram za sliku 18*13 cm i da svoju sliku stavim u taj ram. U fotografskoj radnji na Novom naselju na Bulevaru Jovana Ducica, uvijek su radile neke nakvarcane klinke, za koje slutim da ih gazda prca (taslaci, tarabi, prim. a.), a tako je bilo i ovaj put. S tim sto je ova bila krajnje neljubazna, dok je razgovarala sa mnom gledala se u ogledalo, a prstima je skidala nekakve grudvice od kreona sa trepavica. Ali, tako je bilo sve do prelomne tacke u razgovoru. Dakle: -Dobar dan, htio bih da se slikam! -Moze! Za sta vam treba slika? -Onako, da imam! -Da, ali da li za pasos, licnu... -Ne, jednostavno mi treba moja fotografija! -Ali zasta??? -Da ti pravo kazem, idem se popodne ubiti pa mi treba jedna normalna fotografija za citulju. Ne znam koje tu dimenzije trebaju, ali mi napravi 13*18, pa nek je urednik fotografije smanjuje! Zato mi treba! Tad se okrenula od ogledala, zbunjenog, uplasenog i ko zna kakvog sve ne, lica. -Dobro, gospodine. Sedite! Kad smo zavrsili sa fotografisanjem rekla mi je da dodjem za pola sata. Dosao sam za 15 min, a tri slike su me cekale na pultu. -Dovidjenja, gospodine! -Ne dovidjenja, nego zbogom! Zbogom, djevojko, zbogom! Zasrala se!!! Hehehe, tako joj i treba kad se sa mnom hoce zajebavati! A uzgred budi receno, moja cura se obradovala poklonu bas bas bas! |
- 22:52 - Komentari (6) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
KO?
krvna grupa: 0+, kg: skoro 100, mjesto: NS, vrijeme: 1976.
Moje trivijalnosti:
# 17. 4. 2006. sam golim rukama iščupao deset godina staru višnju, čiji je prečnik debla iznosio 20 cm. Naglašavam, golim rukama, ne sjekirom! To me direktno vodi na poziciju najjačeg blogera na www.blog.hr. Takoreći, Überblogera! Golim rukama, ej! # Za kućne ljubimce imam dvije svrake. To me, automatski, postavlja za neprikosnovenog Dobrog Gospodara Životinja! Dozvoljavam da me porede samo sa Tarzanom i Konanom! Kad neko nasrne na mene, sa mog ramena u njegovom pravcu poleću moje svrakice! # U jesen 1991. sam postao, na prvenstvu u Visokom, rukometni vicešampion Bosne i Hercegovine, u kadetskoj konkurenciji. Bio sam najbolji igrač finala, ali smo, svejedno, izgubili! Na tom prvenstvu smo golman, Sead Jugović i ja, relaksirajući se uz voćnu salatu, u lokalnoj poslastičarnici, fasovali opaku bolest žuticu. Ona nas je odvojila od terena godinu dana, što je, ujedno, bio i kraj moje karijere! Mnogo godina nakon 1991., moja nekašnja cura Jovanka nije više htjela da spava sa mnom kada sam joj ispričao ovu priču, jer je, glupača, mislila da sam preležao onu vrstu žutice koja se prenosi putem seksualnog kontakta, tj. hepatitisa C od kojeg boluje i Pamela Anderson! Kako joj nisam mogao objasniti da greši, razvalio sam joj vrata od sobe i zahvalio se na saradnji! # Najružniji grad u kom sam bio je Srbobran. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||