Tell me baby what's the story?

Blog piše djevojka od 23 godine koja je ponekad frustrirana stvarima koje se dešavaju oko nje.
Dnevnik velike cure je mjesto na kojem se mogu anonimno izraziti o stvarima koje me muče, a ujedno je i moje malo carstvo u koje mogu pobjeći od svakodnevnih obaveza.




Kontakt

dnevnikvelikecure@gmail.com


Since:

01.09.2015.


Viktor +5
utorak, 03.04.2018.

Imam dosta ego boosta u zadnje vrijeme sa svih strana i okružena sam ljudima koji me inspiriraju pa sam počela pisat blog acually svaki tjedan! Čak sam ponosna na sebe u jednu ruku, jer odvojim vrijeme za sebe, me time, da sjednem za laptop i pišem ti.

Danas sam ti htjela pisat o... Ženskim problemima.

Da se odmah disclaimam, pošto znam da me čita dosta dečkiju/muškaraca, ne. Nebum ti pisala o mestruaciji i vaginalnim bolovima koje si nemreš ni zamislit. Prvo i osnovno, zato jer sam ti o tome već pisala (skrolaj dolje, same... hint: dječaci i bileee starke biiile staaarke). A ko drugo.. Nema drugog. Al mi je bilo glupo ostavit samo na „prvo i osnovno“. A ko treće! Menstruaciju ne smatram problemom jer joj se ja svaki mjesec veselim i nadam ko moja mama dobitku na lotu, samo dobitak menstruacije mi je i draži nego da mi mama dobi na lotu. Jer kad dobim mengu mogu high five-at svog dečka i reći mu „bravo ljubavi, ni ovaj mjesec niš od Viktora!“

Kad smo kod Viktora.. Nemam Viktora u bušeku, al mi povremeno tu i tamo mi skoči bušek ko da je Viktor unutra već 8,5 mjeseci...
Uskrs i šunkica su napravili svoje. Ivančica je skočila +5 kila koje bi valjalo skinuti čim prije, iz raznoraznih razloga, a najmanje iz onih da na plaži budem ko Kim K jer budimo realni, Kim K želi bit ko ja.
Odlučila sam da je danas prvi dan moje dijete, tj. Da se prestajem šopat hranom i da se Viktor i ja pozdravimo, ali moj dečko je najbolji dečko ikad koji mi je u svemu uvijek podrška pa me odlučio odvesti na pizzu! Evo majkemi, dok ti ovo sad pišem sjedim otkopčanih hlača i pričam s Viktorom kak od sutra stvarno završava naše druženje i da se vidimo tek oko Božića. Falit ću ja njemu, falit će on meni, ali šta je tu je.

Dok ti ovo tipkam, gledam u ženski problem broj 2, a to su nokti... Trudim se imat uredne damske nokte, al nemrem. Nalakirani su uredno ravno pol sata dok ne krenem prat suđe il čistit. Evo svaka čast onoj koja će sad pogledat svoje nokte i reć da su prekrasni (gelirani nokti se ne računaju). Nakon tog izgledaju ko da ih je farbala curica od 4 godine. Tj izgledaju još gore, pa kad nekud idem ih skrivam jer me sram imat nalakirane nokte.

Idem danas na kavu s frendicom koja je zapravo cura od najboljeg frenda mog dečka pa smo se tak i upoznale i skužile da smo istog mindseta i da se mi ženske trebamo držat skupa. Zovem ju da joj velim da sam blizu, da se nek spusti do extraction pointa i napomenem joj da nek požuri jer vjetar s Dinareeee eeeeeeee (zamisli Marka Perkovića) puše i da me bude otpuhalo unatoč +5 na vagi i da mi je kosa sva u penisu i da mi je frizura nikakva, na kaj mi je ona zahvalila jer nema smisla radit frizuru kad puše vjetar. Isto kak nema smisla ravnat kosu dok je vani vlaga ili nosit sjajilo na usnama kad puše vjetar. Isto kak nema smisla objašnjavat da nam je država za penis i da Todorić neće vratit pare i da Plodine svaki dan rade do 10 i da je Marka Željkić ružna jer su to činjenice koje znaju svi i koje će uskoro biti u školskim udžbenicima kao i da je bit gay okej. Nemam niš protiv gayeva nemojte me napadat odmah nevjeste, no. Chill.

Došla sam u te godine pozne kad brinem o tome kak izgledam. O tome dal su mi nokti uredni, dal mi je kosa lijepa, dal su mi obrve počupane, dal mi je kuća čista, dal imam još pol sata da popijem kavu pa da idem kuhat il dal da prvo skuham pa popijem kavu, kak perem bijeli veš a kak šareni, dal moram promijenit vrećicu na usisavaču i tak te stvari koje ti.. Dođu s godinama.

Kad sam bila tinejđerica sam se smijala kad su mi govorili da budem se jednog dana samo probudila i da budem počela voljet štikle i kad budem prestala nanosit tuš na oči s kojim izgledam ko rakun i kad mi bude smetalo da imam zmazane tenisice, a poderane traperice budem nosila isključivo na bijelu majicu, ali bez kožne jakne da ne izgledam ko da sam pala iz Engleske u vrijeme Sex pistolsa.

Možda sam odrasla. Il je to možda jer sam se zaljubila? Pa se trudim bit općenito čim bolja osoba za sebe, a i za njega. Pa se trudim kombinirat obleku i izgledat čim ljepše makar znam da sam mu lijepa i kad sam u pidžami na normabelima bez imalo šminke. Ne znam. Al kaj god da je, sviđa mi se. Lijepo je imat nekog ko iz tebe izvlači ono najbolje i zbog koga se trudiš bit još bolji. Nekog zbog koga ti se nije teško ujutro probudit jer znaš da te i danas čeka. Neko s kim si u stanju otići bilo kud bilo kad bez razmišljanja i pitanja, bez ikakvih stvari sa sobom. Neko zbog koga ti nije teško zatvorit vruću vodu kad se tuširaš i bit gotov s tuširanjem za par min jer ne želiš da te mora čekat, makar bi još satima bila pod tušem. Nekog kome si u stanju dati zadnju sarmu. Tigar, lav, sarma. Teške riječi su sad pale..

Pisala bi ti još, al nemrem više. Viktor me stišče, moram skinut traperice. I sad ozbiljno, od sutra sam na dijeti, nisam uzalud kupila zobenu kašu. Ak sam ju već kupila, ima da i povraćam od nje i okusa koji mi kuri okusne bradavice.



| 23:33 | Komentari (7) | On/Off | Print | # |



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.