Senna M mi je promijenio pogled na stvari

četvrtak, 29.03.2018.

Svaki put kad krenem pisat blog, na krevetu s cigaretom u ruci (inače ne pušim cigarete u sobi), osjećam se malo ko Carrie Bradshaw iz Seks i grada. Samo postoji razlika između Carrie i mene. Carrie ima predivnu kosu dok ja imam pola glave obrijane. Carrie ima markiranu odjeću, a ja na nogama fejk Vansice. Carrie ima odličnu liniju i čuva kalorije za vino, a ja jedem napolitanke (hvala :) ). Carrie je fiktivni lik, a ja sam stvarna. I won bitch.

Htjela sam ti pisati o tome "kak su svi muški isti i kak su sve žene kurve". Stani, moram obrisat naočale jer sam upravo skužila da mi je ulje skočilo na njih. Dok sam pekla jaja. Na novom štednjaku kojem sam se tolko veselila dok nisam skužila da je sotona jer se zagrije u roku 4,65 sec i da sam skoro zapalila kuću.

- tražim krpicu za naočale

- brišem naočale

- skužim da su mi leće oštećene.. Zna neko dal mehaničko oštećenje leća spada u garanciju?

- mijenjam Lanu Del Rey koja mi je random došla na You tube-u nakon System of a down-a, jer to dvoje je ful slično i You Tube je pretpostavio da mi se nakon Systema sluša Lana. You know nothing, You Tube.

Okej. Evo me. Oprosti, trajalo je. Nema veze. Sad sam tu i možemo dalje.

Nisu svi muški isti i nisu sve žene kurve. Ima onih koji su se u korizmi odrekli seksa pa čekaju ponoć u subotu (je subota, jel da? Tad završava korizma?) da kresnu odjedanput 4 ženske. Šalim se, mislim da nema takvih.
Ali ima muškaraca kojima je seks jedina i glavna okupacija kad se spomene imenica "ŽENA". Djevojka. Sa sisama i vaginom. Seks. Svi znamo takve likove i upravo zbog takvih se sve muškarce svrstava u isti koš.
Ak odvajamo bijeli i šareni veš dok ga stavljamo u vešmašinu, zakaj svrstavamo muškarce i govna u istu vešmašinu?

Moja frendica je imala dečka, do nedavno. Koji je bio govno. Kojem je bila dobra i najbolja samo kad su mu jaja bila plava. Al ona je njega voljela, makar je bio užasno posesivan i ljubomoran, izlazio svaki vikend, a kad bi ona izašla s curama jedanput godišnje, ful slučajno se random našao na istom mjestu i odmah je morala ići s njim. Nedo Bog da cura ima frendice jer ga bude sigurno prevarila na kavi s curama. Sto posto. Ziher. Kurva. Fuj.

Ima ljudi koji su predobre osobe, nalete na krivu osobu u krivo vrijeme i zbog te osobe krive cijeli rod. Nemoj tak. Nisu svi muškarci isti. Nisu sve žene kurve. Ima dobrih cura. Cura koje idu van s tobom, dok imaju potres mozga recimo.

Nisu svi muškarci isti. Ima onih koji ti kupe ružu za dan žena pa ti izbezumljeno ostaneš bez teksta i ne znaš kak da reagiraš jer ti se nikad to nije dogodilo, pa se smiješ ko kreten. Ima onih koji ti donesu napolitanke jer znaju da imaš ovisnost o slatkom i ne žele da padneš u ovisničku krizu. Ima onih koji ti vele da lijepo pjevaš, makar zavijaš gore neg vukovi na mjesečinu. Ima onih koji su u stanju propješačiti 20+ km u gluho doba noći da te vide. Gledam svog tatu.. Moj tata se svaki dan diže u pola 5 ujutro, pola sata prije nego se mama diže jer mora na posao. Moj tata svako jutro, već 23 godine braka, kuha kavu i pije ju s mamom, tek tolko da ju ona ne pije sama. Drži joj vrata dok izlazi, oblači kaput, kupi joj Rafaello na svaki rođendan/imendan/godišnjicu braka/kad ima mengu/kad je tužna.. Neki ful jaki muškarci bi rekli da je moj tata pizdek. Nije. Moj tata je kralj. Moj tata je zbog takvog ponašanja u sretnom braku 23 godine. Di će taj ful jaki muškarac bit za 23 godine? Vjv u teretani, divit se svojim bicama i nakon toga sjest u svoj nabrijani auto, ić barit ženske, pojebat 8 njih u istoj večeri bez kondoma i pokupit sifilis. Sam biraš kaj dobivaš jednog dana. Hint: Odaberi ženu, nemoj sifilis.

Jel ti se ikad dogodilo da si dobila poziv za pivu od simpa dečka, koji si morala odbiti? (Oprosti :( ) Je, jel da? Nazovi ga sad i zovi ti njega na pivu. Rekla budeš mi hvala poslije. Nema na čemu.
Ide Uskrs ljudi, sezona šunke i francuske. Nije vrijeme za svađe. Ak imaš dobru osobu kraj sebe, cijeni ju. Ljubav se ne govori riječima neg djelima. Volite se, farbajte jajca (isto jedan od načina da mu pokažeš da ga voliš) skupa i uživajte.
Happy šunka/francuska season ya all! Jedite, ljeto je još daleko. Ak niš drugo, budemo se skupa sramotili na plaži pod suncem i pravili se da smo odojčeki dok se okrećemo s leđa na trbuh, ja sam za!

E DA! Kaj se tiče toga kak mi je Senna M promijenio pogled na stvari.. Bila sam u dućanu, random gledala stvari kaj di ima i vidim Sennu M kak gleda traperice. A kak ti je promijenio pogled na stvari Ivančica? Jednostavno, pomaknuo se dva metra na stranu da vrati traperice, a ja sam iza njega vidla u izlogu haljinu.. Said enough.

| 16:39 | Komentari (20) | On/Off | Print | # |

Evo stiglo nam je proljeće. Službeno jučer u 17:15. Prošle godine sam u to vrijeme sjedila vani, na terasi, pila pivu i jela milka čokoladu, u tajici i majici kratkih rukava. Ne, ne pijem Ginko i nemam tolko dobro sjećanje da sam sve to zapamtila, fejs mi je izbacio sliku da me podsjeti.
Danas se baš i ne osjećam ko da je proljeće. Prvenstveno jer je vrijeme dijareja. Prošle godine u majici kratkih rukava. Danas? Danas sjedim u debeloj majici, ispod koje imam potkošulju, ogrnuta dekicom u toploj kuhinji, kraj šalice čaja. Dok mi Vlado Kalember nadobudno pjeva "evo noći evo ludilaaa" i o tome kolko ga Sunce ubija. Nemoj Vlado. Nemoj.

Treba mi Sunce. Treba mi +69°C u hladu (bravo tvoj perverzni mozgu, nisam tak mislila). Treba mi hladna piva na vrućem pijesku kraj toplog mora. Trebaju mi sunčane naočale. Kad smo kod njih, čekam da mi stignu naočale s Wisha al kak mi se sve čini, prije budem ih koristila da se zaštitim od snijega na skijanju neg od Sunca.

Jučer par sati prije službenog dolaska proljeća, umro je zadnji bijeli nosorog.

Neki dan je umro Stephen Hawking i to na pi dan. Pi. 3,14. 14. ožujka. 14.3. Ku'iš?
Kafka je umro na isti datum kad je meni rođendan. Taj dan sam imala maturu iz hrvatskog i rajcala sam se da bude mi tema za esej bila "Preobražaj". Nije bila. Bila mi je "Kratki izlet". Imala sam kratki izlet. Kratki izlet u živčani slom jer sam pisala nebuloze i gluposti i kad sam kasnije čula da su ljudi knjigu povezivali sa komunizmom, garantirala sam si pad. Dobila sam 4.

Sad kad bi rado išla na kratki izlet, nemrem. Jer je vrijeme dijareja. Jer ne valja. Jer je vani tužno. I vlažno. I da, znam, ispred veznika se ne stavlja točka, hvala.

Svaki dan ideš na wc i brišeš si dupe sa troslojnim toaletnim papirom s mirisom zelenog čaja. Papir se dobiva od drva. Svaki dan ubijaš drveće dok brišeš dupe. Kad si zadnji put dao život drvetu? Kad si zadnji put posadio biljku. Nisi. Al uredno si brišeš dupe sa troslojnim papirom s mirisom zelenog čaja jer si "fina rit" i za svoju šupendaru biraš samo najbolje, jer jedino na nju i misliš.

Ne vjerujem u Boga i u to da je Bog stvorio Zemlju u 7 dana, jer realno, meni tolko treba da si pospremim sobu i složim ormar. Al se desila najveća greška ikad, a zove se ljudi. Daj zamisli kolko bi bilo lijepo da nas nema. Zemlja bi bila predivan planet pun vodopada, tratinčica, šuma, planina.. Zeleni čaj bi bio zeleni čaj a ne toaletni papir. Bijeli nosorog nebi bio na rubu izumiranja i nebi se u nekom labosu nalazila njegova smrznuta sperma koja se čuva bolje neg Area 51, nad kojom se kemičari i veterinari mole Isusu, Budi, Alahu, egipatskim i grčkim bogovima i svim ostalim božanstvima mole da se sperma primi u ženku i da se vrsta uspije očuvati. Da nema ljudi nebi bilo ratova. Da nema ljudi, proljeće bi došlo jučer.

Svaki dan se špricaš s dezićem (pohvalno, niko ne voli ljude koji smrde), svaki dan lakiraš kosu i nokte. Svaki dan pereš zube ( jer "kad su zubi čisti sve te žene ljube") i dok ih četkaš ne zatvaraš vodu neg pustiš da curi. Bacaš smeće okolo jer si i sam smeće. Gledaš kak ljudi zlostavljaju životinje i ne poduzimaš ništa neg to snimaš mobitelom i objavljuješ na fejsu uz opis "gamad". Žališ se na vladu i Sabor, a opet si jedna od ovci koja zatupljeno klima glavom i radi ono kaj joj se veli da radi.

Uporno tražiš promjenu u svijetu, a ne shvaćaš da sve kreće od tebe. Da si ti promjena koja se mora dogoditi. Budi uzor i primjer drugima. Nemoj ulagat u novi auto, kuću, mobitel, odjeću. Ulaži u sebe. Uči i nauči druge. Počni svirat neki instrument. Crtaj. Sjedni na krevet, obuci staru Nirvaninu majicu (znam da ju ziher imaš u ormaru, svi ju imamo) i slušaj glazbu koju si slušao dok si bio u srednjoj. Vrati to malo dijete koje je još uvijek u tebi, nekad možda i malo razočarano jer nije mislilo da će izrast u osobu koja se stalno živcira i misli samo na sebe. Pusti to dijete van, pokaži mu da ga još uvijek voliš. Voli sebe i voli druge. Nemoj mislit samo na to kak ti za dupe treba troslojni toaletni papir s mirisom zelenog čaja. Radije nekog acually pozovi na čaj. Al nemoj zeleni, taj ti ne valja. Daj radije borovnicu. Odmah ćeš se i zagrijat pa ti možda i bude toplo ko da je stvarno proljeće, kad već nije. Popij jednog i za mene, ja moram ić kuhat.
#DnevnaDozaIvančičineInspiracije





Znaš kak svake godine pišem "oproštaljku" od te godine? Da.. Sad znaš. Anyway, prošle godine nisam ju pisala. Zakaj? Evo ne budem ti lagala, bila sam malo lijeno đubre koje se mazohistički učilo za ispite i nisam imala vremena ni volje da operem kosu tbh, kamoli da pišem blog.
Jel prekasno da sad napravimo dobrodošlicu umjesto oproštaljke? Tiho budi, ne zanima me kaj je prekasno, ovo je moj blog i ak ja velim da nije onda nije. Okej? Okej. Fala.

Nikad nemam neke tipične novogodišnje odluke tipa "moram smršavit 28,74 kg da stanem u onaj minijaturni bikini" ili "prestala budem koristit britvicu i počela budem koristit trake za depilaciju".. Ain't nobody got time for that.
Moje odluke su malo drukčije. Prvo i osnovno, mislim da se lagano dešava stvar za koju sam mislila da nije moguće. Polako počinjem biti pozitivna osoba (?!) i ne gledam na stvari više crno. Sad ih gledam ko tamno sivo. Iznenađujem samu sebe iz dana u dan kolko se sve manje i manje zamaram nebitnim stvarima, 'cause somebody once told me (pročitaj to glasom pjevača iz Smash moutha) da se nije vrijedno zamarat stvarima koje nemreš promijeniti. Desi se nekaj loše? Dobro. Završilo bude kad tad. Prošlo bude. Desi se nekaj dobro? Uživaj u tome i pusti nek traje. Nemoj se sekirat jer nećeš završit na neurologiji zbog glavobolja na bolničkoj hrani tjedan dana, probala sam nedavno i nije mi se baš dopalo to iskustvo. Više volim bit s druge strane bolničkog kreveta.
Život je zapravo iznenađujuće dobar i ugodan kad se prestaneš nervirat i kad se opustiš. Probaj, bez zajebancije. Razmišljaj pozitivno par dana i navikneš se na to.
Sad trenutno nemrem disat jer me astma davi zadnje dane, al hej! Ja bar imam pluća. Kakva takva, malo pokvarena i lijena za delat, al bar ih imam. Netko negdje možda nije ni dobio priliku da ih uopće ima. Cijeni ono kaj imaš, kolko god to malo bilo (makar to bilo malo 155 cm ko ja).

Druga odluka. Kolko god da serem da nemam vremena i da nemam para, napravila budem vremena i našla budem načina da nekud otputujem. Makar to bilo do Špičkovine, nema veze. Bitno da nekud otputujem. Upoznam nove ljude, vidim nova mjesta i probam nove pive.

Kad smo kod pive, treća odluka je da isprobam SVE pive u pivskoj karti u najdražoj krčmi. Ima ih samo oko 100, znači u prosjeku ak je prošlo već 65 dana ove godine, ostalo mi je još 300 dana. U prosjeku moram na pivu svaka tri dana. Dobra računica, sviđa mi se to.

Četvrta odluka- moram kupit novu kutu za praksu. Neku na kojoj nema flekova od kemijske i slično.

Peta odluka je da kampiram. Nebitno di. Može i na dvorištu pred kućom.

Šesta odluka je skočiti u Zmajevo oko. Guglaj si.

Sedma odluka- idem na Triglav. Bez zajebancije. Možda ne danas, ne sutra, al išla budem. Materemi. Možda umrem, ali umrijet ću pokušavajući. Oke, možda prvo krenem radije baby steps pa se popnem na brijeg blizu kuće, al close enough.

Osma odluka- naučila budem bordat. Već sam si našla instruktora. Lep, mlad, simpatičan.. Plus, jedini ima živca da me krene učit.

Deveta- napokon staviti police na zid od sobe koje stavljam već tri godine.

Deseta- jesti sarmu dokle god ne počnem povraćat. Jer sarma je život, sreća i ljubav najveća.

Odi si pospremi ormar. Znaš da ona majica koju uporno čuvaš godinama u ormaru i čekaš da ju skombiniraš na nekaj nikad neće ugledat svjetlo dana. Veće su šanse da Jaca Kosorić i Marka Željkić budu u istospolnom braku. Jedna s drugom. Svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna, čula sam da su neke osobe tužile ljude za klevetu pa reko.. Nebitno.
Znaš i da one hlače koje čuvaš za onda kad smršaviš nikad nećeš obuć, jer realno, ista si ko ja. Imaš apetit kamionđžije gastarbajtera. To je uredu. Život je prekratak, jedi. Jednog dana se nećeš sjećat kak si imala super hlače broj 32, al ćeš se sjećat kak je mamina sarma bila odlična te godine.
Kužiš poantu? Pospremi si život. Baci nebitne stvari van, zamjeni ih novima, boljima, kojima si i ti bolja. Ostavi one koje ti pašu. Ove nebitne koje su ti premale jer si ih prerasla, spremi u kutiju i daj nekom kome pašu. Bez nerviranja. Lijepo je dijeliti stvari. Osim ak ne dijeliš sidu, to nije lijepo.