Tell me baby what's the story?

Blog piše djevojka od 23 godine koja je ponekad frustrirana stvarima koje se dešavaju oko nje.
Dnevnik velike cure je mjesto na kojem se mogu anonimno izraziti o stvarima koje me muče, a ujedno je i moje malo carstvo u koje mogu pobjeći od svakodnevnih obaveza.




Kontakt

dnevnikvelikecure@gmail.com


Since:

01.09.2015.


Troslojni toaletni papir s mirisom zelenog čaja
srijeda, 21.03.2018.

Evo stiglo nam je proljeće. Službeno jučer u 17:15. Prošle godine sam u to vrijeme sjedila vani, na terasi, pila pivu i jela milka čokoladu, u tajici i majici kratkih rukava. Ne, ne pijem Ginko i nemam tolko dobro sjećanje da sam sve to zapamtila, fejs mi je izbacio sliku da me podsjeti.
Danas se baš i ne osjećam ko da je proljeće. Prvenstveno jer je vrijeme dijareja. Prošle godine u majici kratkih rukava. Danas? Danas sjedim u debeloj majici, ispod koje imam potkošulju, ogrnuta dekicom u toploj kuhinji, kraj šalice čaja. Dok mi Vlado Kalember nadobudno pjeva "evo noći evo ludilaaa" i o tome kolko ga Sunce ubija. Nemoj Vlado. Nemoj.

Treba mi Sunce. Treba mi +69°C u hladu (bravo tvoj perverzni mozgu, nisam tak mislila). Treba mi hladna piva na vrućem pijesku kraj toplog mora. Trebaju mi sunčane naočale. Kad smo kod njih, čekam da mi stignu naočale s Wisha al kak mi se sve čini, prije budem ih koristila da se zaštitim od snijega na skijanju neg od Sunca.

Jučer par sati prije službenog dolaska proljeća, umro je zadnji bijeli nosorog.

Neki dan je umro Stephen Hawking i to na pi dan. Pi. 3,14. 14. ožujka. 14.3. Ku'iš?
Kafka je umro na isti datum kad je meni rođendan. Taj dan sam imala maturu iz hrvatskog i rajcala sam se da bude mi tema za esej bila "Preobražaj". Nije bila. Bila mi je "Kratki izlet". Imala sam kratki izlet. Kratki izlet u živčani slom jer sam pisala nebuloze i gluposti i kad sam kasnije čula da su ljudi knjigu povezivali sa komunizmom, garantirala sam si pad. Dobila sam 4.

Sad kad bi rado išla na kratki izlet, nemrem. Jer je vrijeme dijareja. Jer ne valja. Jer je vani tužno. I vlažno. I da, znam, ispred veznika se ne stavlja točka, hvala.

Svaki dan ideš na wc i brišeš si dupe sa troslojnim toaletnim papirom s mirisom zelenog čaja. Papir se dobiva od drva. Svaki dan ubijaš drveće dok brišeš dupe. Kad si zadnji put dao život drvetu? Kad si zadnji put posadio biljku. Nisi. Al uredno si brišeš dupe sa troslojnim papirom s mirisom zelenog čaja jer si "fina rit" i za svoju šupendaru biraš samo najbolje, jer jedino na nju i misliš.

Ne vjerujem u Boga i u to da je Bog stvorio Zemlju u 7 dana, jer realno, meni tolko treba da si pospremim sobu i složim ormar. Al se desila najveća greška ikad, a zove se ljudi. Daj zamisli kolko bi bilo lijepo da nas nema. Zemlja bi bila predivan planet pun vodopada, tratinčica, šuma, planina.. Zeleni čaj bi bio zeleni čaj a ne toaletni papir. Bijeli nosorog nebi bio na rubu izumiranja i nebi se u nekom labosu nalazila njegova smrznuta sperma koja se čuva bolje neg Area 51, nad kojom se kemičari i veterinari mole Isusu, Budi, Alahu, egipatskim i grčkim bogovima i svim ostalim božanstvima mole da se sperma primi u ženku i da se vrsta uspije očuvati. Da nema ljudi nebi bilo ratova. Da nema ljudi, proljeće bi došlo jučer.

Svaki dan se špricaš s dezićem (pohvalno, niko ne voli ljude koji smrde), svaki dan lakiraš kosu i nokte. Svaki dan pereš zube ( jer "kad su zubi čisti sve te žene ljube") i dok ih četkaš ne zatvaraš vodu neg pustiš da curi. Bacaš smeće okolo jer si i sam smeće. Gledaš kak ljudi zlostavljaju životinje i ne poduzimaš ništa neg to snimaš mobitelom i objavljuješ na fejsu uz opis "gamad". Žališ se na vladu i Sabor, a opet si jedna od ovci koja zatupljeno klima glavom i radi ono kaj joj se veli da radi.

Uporno tražiš promjenu u svijetu, a ne shvaćaš da sve kreće od tebe. Da si ti promjena koja se mora dogoditi. Budi uzor i primjer drugima. Nemoj ulagat u novi auto, kuću, mobitel, odjeću. Ulaži u sebe. Uči i nauči druge. Počni svirat neki instrument. Crtaj. Sjedni na krevet, obuci staru Nirvaninu majicu (znam da ju ziher imaš u ormaru, svi ju imamo) i slušaj glazbu koju si slušao dok si bio u srednjoj. Vrati to malo dijete koje je još uvijek u tebi, nekad možda i malo razočarano jer nije mislilo da će izrast u osobu koja se stalno živcira i misli samo na sebe. Pusti to dijete van, pokaži mu da ga još uvijek voliš. Voli sebe i voli druge. Nemoj mislit samo na to kak ti za dupe treba troslojni toaletni papir s mirisom zelenog čaja. Radije nekog acually pozovi na čaj. Al nemoj zeleni, taj ti ne valja. Daj radije borovnicu. Odmah ćeš se i zagrijat pa ti možda i bude toplo ko da je stvarno proljeće, kad već nije. Popij jednog i za mene, ja moram ić kuhat.
#DnevnaDozaIvančičineInspiracije

| 14:42 | Komentari (25) | On/Off | Print | # |



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.