Laici su Crkva
ponedjeljak, 17.02.2014.
Preuzeto s frama-portal.com
Zanimljivo je primijetiti kako su svi vjernici u Crkvi barem jedan dio svojega života bili laici. Čak su i svećenici, biskupi, pa i pape prije svojega ređenja bili laici. Jer svi smo kršteni u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, pa smo time postali djelić mozaika koji se zove Crkva. No, kroz povijest se pod imenom Crkve počelo misli samo na svećenike. Stoga je danas na prvom mjestu važno posvjestiti vjernicima laicima da oni nisu samo dio Crkve, nego da oni jesu Crkva. Jer Crkva bez laika me postoji.
Jedan je župnik opisivao koliko su zapravo laici u njegovoj župi svjesni toga da su i oni Crkva, pa je naveo primjer kako mu je jednom naišao jedan vjernik i rekao: „Prozor vam je na sakristiji razbijen“. Pri tom je mislio kako je samo župnikova dužnost da održava crkvu. No, nedavno mu je naišao drugi vjernik i rekao „Vrata nam se na crkvi klimaju. Kad mogu doći popraviti ih?“. Za ovog župnika je to bio znak da vjernici sve više osjećaju kako su i oni odgovorni za crkvu, pa je to prvi korak da shvate kako su jednako odgovorni i za Crkvu, pisano velikim slovom.
Ako ne postoji Crkva bez laika, jednako onda ne postoji niti Crkva bez svećenika. Stoga je druga važna točka u razmišljanju o laicima razvijanje povjerenja i suradnje između svećenika i laika. Jer niti svećenik može zamijeniti laika u svim njegovim službama u Crkvi, niti laik može zamijeniti svećenika u svim njegovim službama. Važno je prepoznati talente pojedinca i cijeniti službu koju on vrši, bilo kao svećenik, bilo kao laik. Sv. Augustin je to na jednom mjestu opisao riječima: „S vama sam kršćanin, a za vas sam biskup.“ Time je pokazao kako je svjestan svojega mjesta pred Bogom kao kršćanina vjernika, a pred zajednicom svoje službe biskupa.
No, kako laik može otkriti svoju službu u Crkvi?
Posvećeni Duhom Svetim
Po sakramentu krizme svi vjernici su primili darove Duha Svetoga. Od tada su pozvani djelatno sudjelovati u životu Crkve i svoje talente upotrijebiti za razvoj Crkve. Papa Ivan Pavao II je često isticao kako smo svi pozvani na svetost, svatko u svojoj službi i zanimanju. Dakle, ne samo svećenici, redovnici i redovnice, već napose laici kojih i ima najveći broj u Crkvi. Potrebno je otvoriti se Duhu Svetom i dopustiti da njegovi darovi koje smo primili počnu u našem životu donositi plod. Duh Božko svakome laiku pomaže da nađe svoje mjesto u Crkvi.
Ako želimo malo konkretnije vidjeti što sve laici mogu raditi u Crkvi, odnosno što sve već rade, trebamo se podsjetiti kako smo već na krštenju pozvani sudjelovati u Kristovoj trostrukoj službi svećenika, proroka i kralja. Upravo u toj trostrukoj službi otkrivamo i službe koje laik može vršiti u Crkvi.
Kristova svećenička služba
Kad gledamo na Isusa Krista kao Velikoga svećenika koji je svojim propovijedanjem i čudima oslobađao ljude od grijeha, bolesti i đavla, tada vidimo da je on takvim životom pripremao ljude da mogu biti u Božjoj blizini. Rekli bismo da ih je posvećivao za Boga. Vrhunac njegove svećeničke službe jest njegova muka i smrt kao žrtva za naše grijehe.
Sudjelovanje vjernika laika u toj Kristovoj svećeničkoj službi je vrlo širok pojam jer svaki vjernik može svojim djela i molitvom, svojim bračni i obiteljski život, tj. svagdanjim radom biti primjer drugima i time ih poticati na vjeru. Na prvom je mjestu je svakako odgoj vlastite djece u kršćanskoj vjeri. Vrhunac toga sudjelovanja je prikazivanje i vlastitih bolesti i patnja kao žrtvu za obraćenje grešnika. Time vjernik laik postaje potpuno ujedinjen s Isusom Kristom.
U crkvenoj liturgiji laik može pomoći svećeniku kod slavljenja svete mise kao čitač (lektor) i akolita. To su dvije liturgijske službe koje mnogi vjernici već čine. Ako službeno primi ove dvije službe laik može po potrebi i pričešćivati na misi i pričest odnijeti bolesniku. U misijskim zemljama gdje zbog nestašice svećenika rijetko bude sveta misa, laik može predvoditi službu riječi i neke bogoslužbe molitve, pa i krstiti dijete.
Sudjelovanje u proročkoj službi
Proročki duh koji je Isus po Duhu Svetom izlio na Crkvu ne očituje se samo po svećenicima, nego i po laicima. Stoga su i oni pozvani evangelizirati druge svojim riječima i djelima, pa čak i poučavati nekoga da prihvati vjeru. To znači da sposobni i obrazovani laici mogu predavati vjeronauka i teologiju, te preko medija tumačiti vjeru.
Ako pogledamo našu situaciju u Hrvatskoj vidimo da mnogi vjernici studiraju teologiju i katehetiku, što ih osposobljava za to da mogu u školi predavati vjeronauk, održavati župnu katehezu ili se baviti raznim drugim poslovima poput novinarstva i izdavaštvom. Upravo se ovih dana najavljuje i pokretanje katoličke televizije u Hrvatskoj gdje će, vjerujem, mnogi laici moći prenositi vjeruj drugim ljudima.
Zbog svojih talenata ponekad su laici pozvani da savjetuju biskupe, pa i samoga papu. Unutar Hrvatske biskupske konferencije, pa i u svakoj biskupiji postoje razna vijeća ili komisije u kojima se nalaze laici, a koje se bave specifičnom tematikom poput mladih, obitelji, Caritasa ili kulturne baštine. Našoj javnosti je poznata komisija Hrvatske biskupske konferencije „Justitia et pax“ („Pravda i mir“) u čijem djelovanju sudjeluju laici koji zajedno s biskupom donose mišljenje o raznim aktualnim zbivanjima u društvu.
Sama služba pape uključuje i mnoge savjetnike, pa čak i desetak papinskih akademija koje prate sve teme kojima se ljudi bave. Po potrebi te institucije papi i javnosti iznose svoje mišljenje.
Kristova kraljevska služba
Kada govorimo o kraljevskoj službi tada prvenstveno mislimo na moć vladanja i gospodarenja drugima koju kralj u sebi ima. Tako je Isus Krist Gospodar svega stvorenoga, i mi po krštenju sudjelujemo u njegovoj službi vladanja. Laici su pozvani kao prvo gospodariti svojim životom i svojim strastima kako bi razvijali kreposti. Potom su pozvani u suradnji sa svećenicima sudjelovati i u upravljanju Crkvom. To može npr. biti na pokrajinskim crkvenim saborima, u biskupijskim sinodama, župnim pastoralnim i ekonomskim vijećima, pa čak i u crkvenim sudovima.
Preuzeto s frama-portal.com
Stanje u Hrvatskoj
Nije lako govoriti o djelovanju laika u Crkvi jer se i crkvene prilike razlikuju od naroda do naroda, od kontinenta do kontinenta. Možemo primijetiti kako laici u Švicarskoj imaju ovlasti da župno pastoralno vijeće raspisuje natječaj za novoga svećenika, te ga sami biraju i šalju biskupu na potvrdu, dok u nekim hrvatskim župama svećenik nastoji posve sam voditi župu, te ne daje nikakav prostor laicima. Možemo reći kako je Crkvu u Hrvatskoj obilježilo vrijeme vladavine komunizma kada su i laici i svećenici bili proganjani i mučeni zbog vjere. Zbog toga župe nisu organizirale pastoralna vijeća kako se laici ne bi izlagali novim progonima, već je većinu organizacijskih stvari vodio sam svećenik.
Stoga je danas u Hrvatskoj na poseban način potrebno raditi na već spomenutom povjerenju svećenika prema laicima. Svećenici koji su do sada sve stizali sami organizirati i napraviti, pitaju se što će nam veća suradnja s laicima kad je do sada sve funkcioniralo. Osobno smatram da mnoge stvari poput uređenja i gradnje crkava, pomaganja siromasima preko Caritasa i slično treba sve više prepuštati laicima. Tako bi svećenici mogli više vremena posvetiti svojim duhovnim službama poput propovijedanja i dijeljenja sakramenata.
Jedan od velikih problema u našoj domaćoj Crkvi jest i sve veći broj laika koji su završili visoko školovanje na fakultetima katehetike i teologije, a za njih nema radnih mjesta unutar Crkve. Ispada da Crkva proizvodi nove teologe, a ne zna što će s njima, pa ti laici gube povjerenje u Crkvu. Opet nam može biti primjer Crkva na Zapadu koja prima te diplomirane laike za suradnike u župi ili biskupiji, gdje oni organiziraju radionice i kateheze za razne dobne i interesne skupine vjernika.
No, u svemu tome potrebno je upitati se i kolika je motivacija laika da sudjeluju u životu Crkve. Mnogi laici ipak više vole prepustiti svećeniku sve obveze, te samo komotno sudjelovati na svetoj misi nedjeljom. Stoga valja poticati laike da se izbore za svoje mjesto u Crkvi i da se sami javljaju svećenicima sa svojim idejama i ostvarivim željama. Takav aktivni pristup jednog laika u Crkvi jako dobro je opisao književnik Božidar Prosenjak u romanu Intranet - Put u središte srca.
Civilno društvo
A ti uistinu aktivni vjernici danas u slobodnoj i samostalnoj Hrvatskoj sve više otkrivaju civilno društvo u kojem mogu ostvariti svoje talente. Do sada sam nabrajao uglavnom službe koje laici mogu vršiti unutar Crkve, dok prostor izvan Crkve, prostor u svijetu nisam analizirao. No, samo letimičan pogleda na građansku inicijativu „U ime obitelji“ koja je zagovarala načelo da je brak zajednica muškarac i žene, što je i kršćansko načelo, pokazuje kako laici mogu javno svjedočiti svoju vjeru. Tu uključujem i sve veći broj udruga poput „Betlehema“ koja pomaže majkama da rode svoje dijete, „Vigilare“ ili udruga za promicanje obiteljskih vrijednosti „Blaženi Alojzije Stepinac“. Može se primijetiti kako vjernici laici i u pojedinim političkim strankama sve jasnije ističu moralna i vjerska načela.
Na tom području Crkva nema službene ovlasti i zato svećenici ne mogu određivati laicima kako će se uključiti u civilno društvo, već ih mogu u njihovim nastojanjima snažno podržati. Tu se zapravo i očituje prvotni poziv laika, da se u težnji za Kraljevstvom Božjim nastoje baviti vremenitim stvarima uređujući ih po Bogu.
fra Ivan Penava
Kraća verzija je ovdje: www.frama-portal.com
komentiraj (1) * ispiši * #
