Jutarnja misao

četvrtak, 04.11.2010.

Dragi Bože, poklanjam ti svoju jutarnju misao, što si mi ju poklonio dok sam gledao izlazećim suncem obasjani srednjovjekovni Medvedgrad.

medvedgrad
Peuzeto sa stranice tanguayz.blogspot.com

Stajao sam jutros u zagrebačkim Mikulićima pred crkvom sestara klarisa, s kojima sam prije toga proslavio svetu misu i podigao sam svoj pogled u vis, da vidim kako je lijepo jutro što mi ga stavljaš u ruke. Primjetio sam kako si suncem obasjao Medvedgrad koji nije daleko od Mikulića. Pomislio sam kako bi bilo lijepo, prije povratka u magloviti Zagreb, pogledati svijet odozgor, sa suncem obasjanog Medvedgrada.

Put od Lukšića prema Medvedgradu vodio je jednosmjernom vijugavom šumskom cestom. Jednosmjerna cesta je cesta bez povratka, tjera nas da idemo samo naprijed. Smeđkasto lišće lepršalo je cestom ispred i iza auta. Jesenje jutro u prirodi. Srce mi se još više razveselilo dok sam gledao prirodu oko sebe i sjećao se dana kada sam ovdje sa svojom obitelji skupljao kestene, kada sam s prijateljima ministrantima išao na Sljeme, tu negdje dočekivao i novu godinu. Prošlost se skrivala iza svakog stabla.

Jutros se na Medvedgradu uz Oltar domovine vijorila i hrvatska zastava, a ispod brijega se nalazio Zagreb. Mislio sam da ću barem samostan sestara u Mikulićima vidjeti obasjan u suncu, ali se ipak cijeli Zagreb sakrio pod pokrivač magle, koja izgleda kao šlag na torti. Magla dokle god pogled seže. Podsjetilo me to na uzburkano more koje se na jakoj buri pjeni u velebitskom kanalu. Slika je to koju sam često viđao za vrijeme svojih ljetovanja u Cesarici kod Karlobaga. Cesarica – mjesto s crkvom posvećenoj carici (ili kako se u Dalmaciji kaže cesarici) sv. Jeleni. Hrabroj i svetoj ženi.

A suncem obasjani Medvedgrad razveseljavale su ptice svojim jutarnjim pjevom i tek oštri zvuk vlaka, koji najavljajue svoj dolazak u grad, nakratko je prekinuo ovu prirodnu idilu. Ne znam koliko bih još dugo uživao u prirodi uz Oltar domovine, da nisam među onih pet-šest svijeća što su za Dušni dan zapaljene primjetio oznake HSP-a, HOS-a i HVIDRA-e. Svijeće su to hrvatskih branitelja i pravaša. Zar se od svih hrvatskih stranaka samo HSP-e sjetio i ovdje zapaliti jednu svijeću? Gdje je ona druga strana politike?

Čini mi se kao da ta druga strana danas stoji u Vukovaru i nadam se jednako kao ja uživa u jesenskoj idili. Medvedgradsku idilu je prekinuo zvuk dolazećeg vlaka, dok onu vukovarsku prekida dolazak Predsjednika Srbije. Zar se to samo meni čini da je jedna politika zapalila svijeće ovdje na Oltaru Domivine, a jedna druga politika je tamo u Vukovaru. A sjećam se vremena dok sam kao mali ovdje brao keste i kada je dr. Franjo Tuđman vodio politički program u kojem je okupio sve pozitivno nasljeđe i hrvatske ljevice i hrvatske desnice. S njim je narod disao jednu jedinstvenu, zajedničku politiku.

Spuštao sam se autom prema svojoj svakodnevnici kroz zlaćanu šumu, a žuto lišće lepršalo je na sve strane. Prelijepi kratki trenuci u prirodi. Spuštajući se kraj šestinskog groblja prisjetio sam se, da sestre klarise s kojima sam malo prije slavio misu, imaju ovdje svoj grob. Zaustavio sam se na kratko i potražio ga. Tri su to crne mramorne grobnice bez ičijeg uklesanog imena. Tek veliki križ stoji iznad njih na kojem piše: Sestre klarise „Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.“ Iv 11,25. Crni mramor bez imena me podsjetio na mramorni spomenik na Ovčari, na golubicu koja slomljenog krila lomi crnilo mramora. Bez imena stoji tu grobnica sestara klarisa, bez imena stoji spomenik na Ovčari. Samo znak da su živjeli i da su ovdje bili pokopani, zakopani.

ov<br />
ara 2
Preuzeto sa stranice upload.wikimedia.org

Podižući svoj pogled preko križa u daljini sam vidio dvor Todorića. Njegov Konzum – najveći nacionalni maloprodajni lanac u Hrvatskoj s preko 80% hrvatskih proizvoda, ima sve više i onih čija je zemlja podrijetla Srbija. I tu se očituje iskorak Srbije u Hrvatsku.

Na ovom malenom groblju u Šestinama nalazi se i grobnica hrvatskog velikana i osnivača Stranke prava – dr. Ante Starčevića. Zastao sam i kraj njegova groba razmišljajući o vjerojatno istim ljudima koji su i ovdje zapalili svijeće s oznakom HSP-a. Pred njegovim poprsjem stoji kip žene sa stisnutim šakama koja kao da brani krunu i povijesne spomenike koji se nalaze pokraj nje. Izražajno, ozbiljno i pomalo srdito žensko lice me odmah podsjetilo na našu Premijerku koja se evo u zadnji čas odlučila pridružiti dočeku Predsjednika Srbije.

Spomenik Anti Starčeviću Šestine
Preuzeto sa stranice upload.wikimedia.org

Ima li, Bože, tako hrabrih žena koje će poput ove uz Starčevićevo poprsje obraniti Hrvatsku i hrvatstvo, donijeti pravednost i pravdu među nas? Ima li još svetih žena koje će poput carice Jelene, koja je bila prva žena Rimskoga carstva, imati svetosti da svoju životnu poziciju iskoristi za širenje i svjedočanstvo vjere?

Starčevićevo poprsje je oblikovano poput hrastova panja kojem su ruke-grane odsjećene. Kao dječak sam se pitao što znači taj panji i te odsjećene grane. Danas nisam našao drugog odgovora, doli biblijskog: „Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit` iz njegova korijena.“ (Iz 11,1) Kao što je prorok Izaija prorokovao o dolasku potomka Jišajeva, a to je Isus, Sin Božji, tako se nadam da će iz Starčevićevog stabla ponovno izrasti netko tko će znati pravedno i sveto voditi Hrvatsku.

I dok sam završavao svoj kratki jesenski izlet na putu kući me zaustavio kamion Čistoće. Da, postoji netko tko čisti naše smeće za nama. I taj ne pita ni zašto, ni kako smo ga stvorili, već samo čisti za nama. Zaustavio sam se i na jednoj zebri preko koje je majka vodila svoje malo dijete u vrtić. Da, to su valjda generacije koje će iza nas čistiti naše smeće, moje smeće, kao što ja moram čistiti ono što su generacije prije nas stvorile. Ili što upravo sada stvaraju. Daj, Bože, da ga bude što manje.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.