Raskršće
subota, 11.04.2009.Jer ja sam glasnik Velikoga kralja,
poslan na raskršća života.
Gozbi da vječnoj dovodim goste
svijetu da rečem što je ljepota.
Kao mali jako sam volio ovu pjesmu. Pjevajući ju zajedno s drugim ministrantima ili framašima za vrijeme naših izleta i druženja osjećao sam se kao Šegrt Hlapić koji ide po svijetu i pomaže drugima ili kao Pomet Trpeza kojem sve ide od ruke. Zamišljao sam tu veliku gozbu na kojoj će se naći svi ljudi na kraju vremena. Na gozbi života.
Mislio sam da pjesma govori o onom raskršću koje spominje Isus u svojoj prispodobi o vjenčanju na koje uzvanici nisu htjeli doći. I zato je gospodar poslao sluge na raskršća da dovedu sve koje tamo nađu - hrome i kljaste, siromašne. Mislio sam da se radi o pravim raskršćima na koja trebamo ići.
Preuzeto s www.ofm.hr
Jučer sam pak opet sjedio u ispovijedaonici i jednostavno ispovijedao. Slušajući grijehe ljudi koji su dolazili, i njihove probleme, životne situacije, događaje i želje, nevjerojatno je kako sam osjetio da se sada ta pjesma o glasniku Velikoga kralja i o raskršćima života na meni ostvaruje. Neki ljudi doduše dolaze na ispovijed zato jer to rade redovito za Uskrs, no neki se stvarno nalaze na životnim raskršćima i zato se ispovijedaju.
Nevjerojatna je misao da ne moram ići na stvarna prometna raskršća i pozivati ljude, već da se mnoga životna raskršća križaju na jednom mjestu, u ispovijedaonici.
Mnogima sam jučer rekao kako je ispovijed prilika za novi početak i kako nakon ispovijedi ne smijemo ostati isti. Bog nas je očistio od grijeha i sad slobodni moramo donijeti neku novu odluku u životu, nešto promijeniti kako ne bismo opet pali u isti grijeh. I tad sam se sjetio Bareta i Plaćenika i njihove pjesme "Pokreni se".
komentiraj (6) * ispiši * #
Veliki tjedan
utorak, 07.04.2009.Karwochemeditation
Večeras su meditaciju pripremili bogoslovi. U jednoj su prostoriji uredili meditativni kutak sa svijećama (na slici) oko kojeg smo posjedali uokrug. Osim nas iz samostana, došlo je i nekoliko drugih vjernika.
Polutama, svijeće, križ i lagana glazba su nas pratili kroz cijelu meditaciju. Čuli smo čitanje o Jobu kojeg su posjetila tri prijatelja. Došavši mu u posjet i vidjevši ga kako trpi sedam dana i sedam noć su prosjedili uz njega bez riječi. Vidjeli su kolika mu je bol.
Zatim je slijedila pjesma i čitanje iz Evanđelja, o onom bolesnom čovjeku kojeg su četiri prijatelja spustila kroz krov kuće do Isusa, da ga on izliječi.
Tada je jedan bogoslov progovorio, o tome kako je kao mali jednom negdje izvan kuće za vrijeme igre slomio ruku. Sestrična mu je ponudila, da mu odgura bicikl do kuće. No, očekivala je da će on odgurati njezin. Takva su mala djeca, tako ponekad razmišljaju. Ipak je sam na kraju odgurao bicikl kući. Ali njezina želja da mu pomogne ostala mu je duboko u sjećanju.
I zato je progovorio i o Šimunu Cirencu koji je bio prisiljen pomoći Isusu nositi križ. Koliko sami dopuštamo drugima da nam pomognu? Koliko dopuštamo da nam drugi odgura bicikl kući?
komentiraj (0) * ispiši * #
