svibanj, 2007 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ovaj counter pokazuje koliko je puta posjćen moj blog...
Web Counter
Ovaj counter pokazuje koliko je trenutno korisnika na mom blogu... Fora...
http://www.myheritage.com/collage |
Ja, Ana i moja prijateljica, Valentina odlučile smo zajeno napisati post o pravoj istini naše "škole".
Naša škola, nije škola, već prava, pravcata kartonska kutija! Ja, Ana i moja prijateljica, Valentina pohađamo je dobrih 7 GODINA!!! U našoj školi nećete naći prosjećno dobru kuhinju. To će prije biti bijela kuhinja s koje se ljušti boja i sa "šalterom" koji se sruši kada se naslonite na njega. U toj "kuhinji" "kuhaju" "kuharice" koje "kuhaju" "hranu" uz koju kao bonus dobivate dlake sa njihovih dijelova tijela! Zar naša škola nije "savršena"??!! Plus, iz svakih vrata možete uzeti kartona koliko želite (to vam jako dobro dođe na satu likovnog). Također, imate priliku učiti od najstarijih i "najiskusnijih" "profesora" na cijelom svijetu... Nije li to ponuda koja se naprosto ne može odbiti (jer takve ponude nema nigdje, sve takve "škole" srušili su prije 15 god.)??!! U nekim prostorijama te, takozvane "škole" ne mogu se otvoriti prozori...pitate se zašto? Odgovor glasi: Zato što je ta "škola" stara 60 god.(recimo, možda i više...)!!! Imamo "WC" na čija je vrata urezano: "KENJARA, UŽIVAJTE U KAKICI!" A unutra možete naći najbolji izbor grafita iz Drugog svjetskog rata!!! Naši "profesori" su "malo" senilni...od svoje starosti zaboravljaju kada su zadali test koji bismo trebali pisati...učenici trebaju pregledavati zadaće, jer se oni ne sjećaju što su zadali za zadaću... Ali se zato sjećaju SVIH pojedinosti iz 50-ih i 60-ih godina svoje "MLADOSTI"!!! Tako da uz "genijalno" "obrazovanje" možete dobiti poduku iz prahistorijskog doba iz prve ruke!!!
Naša škola Alojzija Stepinca
puna je bakterija i klica
zato, roditelji, držte` dalje svog jadnog klinca!!!
Upravo sjedim za kompom i pišem vam novi post.DA??!!Kao što se iz naslova vidi, otišla sam u kazalište...Sa mojim razredom (da se razumijemo, to nije moj razred, jer ja nisam razrednica, niti predsjednica razreda - to mjesto zauzima Sanda)! Ugl., otišli mi u Trešnju (naziv kazališta)...Gledali smo predstavu: "Ljepotica i Zvijer"! Isprva smo mislili da to što idemo gledati neće biti normalno, jer su sa nama, VELIKIMA išli i oni, maji...! Daj se upucaj!!!Mislim, to je još i bajka - šta smo drugo mogli misliti! Ugl., došli mi tamo i na moje VEELIKOOO iznenađenje, uopće nismo dugo čekali da uđemo (inače bismo ispred kazališta čekali otprilike 20min. da uopće uđemo, i, onda još da profači to sve plate, pa da se smjestimo...)... Kad smo već kod smještaja, ispričat ću vam na koji smo se način smjestili u stolice... Mi, sedmaši, osmaši i šestaši - sjedili smo u 1., 2., 3. i u 4. redu od početka, a manji razredi sjedili su IZA nas!!! Mislim, tko je tu lud??!! Kada smo pitali naše DRAGE profače zakaj mi sjedimo gdje sjedimo, oni su nam rekli da su to odredile cure koje rade u Trešnji!!! Mislim, koji bezubrazluk! Unatoč profačinim upozorenjem da se NE SMIJEMO dizati sa svojih mjesta, mi smo, se naravno, IPAK POKUŠALI prebaciti na najviša mjesta, ali su nas u tome, NARAVNO, zaustavili naši profači. Koji peh!!! Počela je predstava i, nakon otprilike pola sata gledanja shvatili smo da je to zapravo mjuzikl. Tada me predstava počela više zanimati (ianče obožavam gledati mjuzikle jer se u njima više pjeva, nego što se glumi, a i sama jednostavno OBOŽAVAM pjevati, pa nije ni čudo)... Nakon otprilike 1 sat, glumci su prestali glumiti i upalila su se svjetla. To je značilo da je na scenu stupila pauza... 15 DOSADNIH, JEBENIH minuta... Došla je Dora (frendica iz razreda) koja je upravo došla iz muzičke škole (ide na nju od 3. razreda, fascinirajuće svira flautu), vjerojatno je, pretpostavljam, svirala na nekom "koncertu"... Ugasiše se zvjezdice na stropu i dođoše glumci... Prođe 1h i 30 min. Upale se zvjezdice na stropu...Mjuzišn prestane svirati...Svi sa oduševljenjem počnemo ko´ neki luđaci (što i jesmo,) pljeskati i fućkati. Završila je predstava. Izlazimo iz Trešnje i komentiramo predstavu. Meni je bila odlična. Stvarno je! Preporučujem gledanje ljudima od 11. - 60. god. (iako su je i mlađi gledali sa nama, ali zato ništa nisu ni skužili)! Samo je u tom razmaku ljudi MOGU razumijeti - mlađi još ne kuže te fore,ne kužim zakaj su uopće išli tamo, a starijima se gubi smisao za humor, pa... Stoga su tako, barem JA mislim, (a isto tako i mislim da je i MOJE mišljenje važno) to najbolje godine za gledanje te predstave! Mislim da će se mnogi složiti samnom. Stoga i OČEKUJEM od vas da mi ostavite komentara za ovaj post jer sam se stvarno potrudila napisati ga, a i fakat mi TREBA komentara jer mi je za sada rekord 12 komentara! Stoga, ja SMA-ATRAM i molim Vas (čak Vam se i obraćam sa Vam, a ne sa vam) da mi ostavite puuunoo komentara! Hvala, unaprijed! (O, Bože kako ovo zvuči!)
Ovo su dvoje prekrasnih ljudi koji su BILI u braku...i onda se rastali.. Oni glume u One Tree Hill seriji za tinejdžere poput mene i vas (nadam se da ovo čitaju samo tinejdžeri)!
Uživajte u pogledu
Hej-pa-ku-ku ljudovi moji! Đe ste? Evo vam nekolko slikca da ne biste zaspali pred kompovima od ovog dosadnog bloga... Nadam se da će vam se svidjeti! ;) Ovo je moja draga pjevačcaa Whitney Houston! Ostanite budni i uživajte u ovima, dok ne nađem neke nove sličcee!!! Ba boljanos!!! Bagi! Gucci!
Kao što se iz naslova vidi, majne 1. postiše!!! Sretna sam što ga pišem!!! Skoro svi ljudovi u mom ga razredu imaju, pa ga i ja odlučih napravit!!! Fora mi je imati blog, jer on je nešto poput dnevnika (naravno ne onog pravog, privatnog, ali ipak dnevnika), u njemu ću pisati o svakidašnjim crticama iz moga lajfa, nadam se da će Vam se svidjeti moj način pisanja... Nadam se da će Vam se svidjeti moj blog, uopće!!!
Danas pišemo Rvacki i pita nas Dojč... Boring!!! No, uz svoju ekipu u razredu, mislim da ću i to preživjeti.... Nadam se! Znam da Vam je ovo što sad čitate dosadno (zato Vam se i obraćam sa Vam, a ne sa vam), ali, ljudi moji, pa to mi je tek 1. postić.... Ne očekujem od Vas uopće komentare, već samo tražim podršku (ovo se odnosi samo na 1. post., naravno da ćete mi sljedeće morati komentirati!)! Nadam se da ne tražim previše... Tražim li?!?!