Isabell Black

21.05.2006., nedjelja

Još uvijek ništa...

Bilo je osam sati. Već neko vrijeme sam se okretala u krevetu jer nisam mogla spavati. Mučio me jučerašnji događaj. Zašto su nas tako naglo poslali u spavonice? I zašto nam nitko nije dao nikakvo objašnjenje ili odgovor na na jedno jedino pitanje: što se događa? J.J. se isto bila probudila. Činilo mi se da nju muče iste misli kao i mene. Pogledale smo se i bez riječi shvatile da je vrijeme da se dignemo. Obukle smo se i došle u Griffindorski dnevni boravak. Svi koji su se dosad probudili, bili su u društvenoj prostoriji. Prišla sam Sereni i pitala je zašto nitko ne izlazi odavde. Ona je rekla da je McGonagallica ostavila obavijest da ne smijemo izlaziti iz društvene dok se svi ne probude i okupe ovdje. Opet sam se zamislila. Možda se ipak nije bilo ništa tako strašno dogodilo pa ćemo danas sve saznati. Ali moje iluzije bile su brzo raspršene. Kada se većina učenika digla i došla u dnevnu sobu, upala je i McGonagallica. Rekla nam je da je danas sve u redu i da možemo nastaviti sa našim uobičajenim rasporedom i da ćemo imati normalna predavanja. Ali nismo saznali što se jučer dogodilo. Ja i J.J. smo se dogovorile da ćemo danas pokušati realizirati naš jučerašnji plan. Malo ćemo pronjuškati o jučerašnjim događajima. Prvo smo pozvale Summer u stranu.
Ja: Summer, sorry šta te gnjavimo, ali htjele smo te pitati da li ti znaš što se jučer dogodilo? Mislim, ti si ravnateljeva unuka pa bi mogla znat.
Summer: Pa... Zapravo meni djed ne želi ništa reći. Ne znam zašto, ali mislim da se nešto čudno događa u ovoj školi!
Ja: Slušaj, Summer, možemo li se sutra naći u pola šest navečer u knjižnici, kod stola osam? Please, ovo je jako važno!
Summer: Naravno, vidimo se sutra u pola šest.

Arwen, J.J. i ja smo smislile plan. Oni koji će nam se željet pridružit, pomoći će nam malo u špijuniranju. Nakanile smo saznat što se to zapravo događa. Ostatak dana mi je protekao u normalnom tonu, i imali smo normalna predavanja, ali mislim da su svi primijetili da su profesori zabrinuti. Užasno zabrinuti. Pretjerano zabrinuti. Kada sam se vratila s Arwen u Griffindorsku društvenu prostoriju, poslije popodnevnih predavanja, prišla mi je jedna cura i pozdravila me.
Anna: Bok, ja sam Anna Rackwish. Na istoj smo godini. Harry mi je rekao za sastanak sutra u knjižnici. Ima li to možda veze sa onim događajem od jučer?
Ja: Aha. Ako hoćeš sve saznat dođi sutra u pola šest u knjižnicu.
Anna: Dobro, vidimo se sutra.

Tog dana nisam ni otišla u Veliku dvoranu na večeru. Jednostavno sam bila prezauzeta razmišljanjima o ovom čudom događaju. Otišla sam ravno u spavaonicu, ali ubrzo je došla Hermione i pitala me je li sve u redu. Smuljala sam joj da je sve O.K. i da se vrati na večeru, ali nije se vratila. Ostala je samnom u spavaonici. Mislim da je shvatila da sam uzrujana. Te večeri nisam vidjela nikoga osim Hermione. Nije mi bilo do razgovora ni do ničega. Mislim da je Hermione i to shvatila, pa uopće nismo razgovarale. Samo sam razmišljala o onome što se zapravo dogodilo. Ima li to možda nekakve veze sa Voldemortom? Ili smrtonošama? Nisam bila sigurna u to, ali sam ipak slutila. A to sigurno nije bilo dobro.
  • u 13:54||Dying voices (10)||Don't let the voices die||# ||^
  • << Arhiva >>

      svibanj, 2006 >
    P U S Č P S N
    1 2 3 4 5 6 7
    8 9 10 11 12 13 14
    15 16 17 18 19 20 21
    22 23 24 25 26 27 28
    29 30 31        


    Dnevnik.hr
    Gol.hr
    Zadovoljna.hr
    Novaplus.hr
    NovaTV.hr
    DomaTV.hr
    Mojamini.tv


    Lumos/Nox

    Zahvale

    brush: In Obscuro
    hosting: ImageShack
    design: Lucy