Dnevnik šašave mamice

subota, 28.08.2010.

Andrew Davidson - "VODORIGA"

Suvremeni neimenovani cinik, prekrasna izgleda, seksualno vrlo iskusan muškarac, ovisan o kokainu, vozeći se svojim automobilom doživi nesreću u kojoj zadobije strašne opekotine po cijelom tijelu. U agoniji od boli, u bolnici sklapa pakt sa samim sobom- počinit će saumobojstvo čim izađe iz bolnice. Ali...jednog se dana pokraj njegova kreveta pojavljuje Marianne Engel, kiparica specijalizirana za izradu vodoriga - kamenih kipova koji, smješteni na zgradama služe kao žlijeb - odvod za oborine. Marianne je uvjerena da su njih dvoje u srednjevjekovnoj Njemačkoj bili ljubavnici.

Knjiga je "mrak", baš po mom ukusu. Marianne priča glavnom liku o svom životu, onda nestaje na nekoliko dana da bih pravila, klesala vodorige i opet se pojavljuje...a njemu ona sve više nedostaje.

Danas sam pročitala nešto što me prodrmalo, raznježilo, skoro rasplakalo. Marianne priča priču o Graziani i Francescu:

" Bijahu sretni. Ona bješe mila. On bješe odan. Treba li što nadodati ?
Nažalost, treba.
Bilo je to 1347. godine i nova je bolest došla iz Kine, najgora bolest koju je ikad itko vidio...
Jednog dana Graziana je poslije podne osjetila vrućicu. Povukla se u sobu malo odrijemati. Kad se uvečer probudila, pronašla je mjehur veličine jajeta na preponama i otekline ispod pazuha. Znala je da ju je zadesila Crna smrt.
Francesco je u kuhinji spravljao večeru. Viknula mu je da ode, smjesta, jer ju zadesila boleština....Preklinjala ga je da se spasi.
U kuhinji je zavladao muk. Graziana je ležala u krevetu, osluškivala tišinu...Onda je začula kako je stao zveketati loncima...Potrajalo je nekoliko minuta a tada su Francescovi koraci krenuli hodnikom prema njoj.
"Bit će ti bolje kad nešto pojedeš, makar malo", reče Francesco.Ušao je u sobu, spustio pladanj i sjeo do nje. A onda ju je htio poljubiti.
Graziana se pokušala odmaknuti...nakon nekoliko sekundi shvatila je da se uzalud opire i prepustila mu se. Bilo je gotovo.
.....

Treće ponoći njene bolesti Francesca je probudilo njezino grčevito disanje. Okrenula je lice prema njemu.
"To je to".
On reče :" Vidimo se uskoro".
Francesco posljednji put poljubi Grazianu i udahne njezin posljednji dah punim plućima. "Ti amo", reče ona.

- Kad je izdahnula, Francesco je skinuo njen vjenčani prsten i skupa sa svojim rastalio i napravio vršak strijele. Mislim da vam ne moram dalje prepisivati niti prepričavati.

Ipak, zadnja scena :

"Francesco pade natraške na krevet do svoje Graziane sa strijelom načinjenom od njihova vjenčanog prstenja ravno u srcu. Umro je kao što je i živio, u ljubavi."

<	kolovoz, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Siječanj 2016 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (2)
Rujan 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (2)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (1)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (3)
Kolovoz 2012 (1)
Lipanj 2012 (2)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (6)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (7)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (4)
Srpanj 2011 (5)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (6)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (8)
Listopad 2010 (7)
Rujan 2010 (9)
Kolovoz 2010 (9)
Srpanj 2010 (6)

Komentari da/ne?