Zdenkov kulturni kombi

Pinklec u gepek i put pod gume

Ae. Pinklec na rame, zapravo kofer u gepek, put pod noge, zapravo pod gume kombija. Planovi veliki, valjda ćemo ih realizirati, uključuju:
- razgledavanje Lihtenštajna; zemlje koja je osvojila najviše olimpijskih medalja po lubanji stanovnika
- najljepši auto muzej na svijetu, u Mulhouseu (trebam li naglašavati što je highlight mog puta)
- umočiti noge, a možda se i okupati u Ženevskom jezeru
- omirisati Annecy, gdje ću jednom, kunem se, otići na tjedan dana na festival animacije, da ubijem tugu u godini kad nema Animafesta
- provesti pet dana 30 km od Lourdesa bez da odem onamo
- detaljno se upoznati s gaskonjskim paštetama, sirevima i vinima te to kontinuirano činiti nekoliko dana
- obići D'Artagnanov dvorac
- popišati se u Atlantik na nekoj baskijskoj plaži
- planinariti po Pirinejima, Andora uključena (kombijem, dakako, nismo ekstremisti da onamo idemo pehaka)
- prošetati krug legendarnom trkaćom stazom u Pau
- napraviti nešto slično u Monte Carlu
- obići kultna mjesta Provanse, pogledati suncokrete oko Arlesa Van Goghovim očima, diviti se rimskim ostacima u Nimesu i avinjonskim gospođicama
- ostaviti burazove klince u Gardalandu i ubiti par sati razgledavajući Veronu, Bresciu ili Mantovu (najradije potonju, rodno mjesto Tazia Nuvolaria, ako ću ja odlučivati. Slutim, dakle, Veronu, iako me ondje mahom zanimaju samo Julije...)

Drugi mjesec - Island.
Druge godine - Kina. Vjerojatno ipak avionom, kao priprema za Transmongolsku, koja još visi negdje između jeseni 2008 i 2009, nedefinirana.
Usput, nekoliko bližih želja. Slovačka, ponajprije, nisam bio ondje od osamdesetih. Par dana u San Marinu, svakako. Runda po Makedoniji, Albaniji, Bugarskoj i Grčkoj bila bi lijepa. Dublin, ponovo, ali da obiđem malo i ostatak Irske iz drugog pokušaja. Koji tulumčić u Osijeku, kupnja autića u Beogradu... A i ovi jeftini letovi mame na Engleske i Njemačke, mamicu li im...