Zdenkov kulturni kombi

Ugaroring

Posve neočekivano obreh se na utrci formule 1 u Ugarskoj, evo sada prošli vikend. Uletjelo slobodno mjesto u autu i šatoru kod jednog znanca, a meni se naselili neki mravci u raznoraznim ne baš pristojnima za spomenuti dijelovima tijela, pa mi se putovalo. Znam, zakleo sam se davno da Hungaroring neće biti prva staza na koju ću otići, no eto, samo glupani ne mijenjaju mišljenje.

I nije mi žao, bilo je ugodno i lijepo. Sama utrka blago dosadnjikava, ali prateće su zato bile i te kako zanimljive. Zagledavanje navijača i, pogotovo, navijačica bilo je također specifičan doživljaj, kojekakve su kreacije viđene. Hrana skupa i ne baš vrhunska, od pive samo Heineken, suveniri toliko skupi da sam odustao (a i nije bilo nikakvih majica na Super Aguri i Takumu Sata, dok su one na Spyker bile preskupe). U subotu sam navečer uživao u koncertu povodom 45. obljetnice rada grupe Omega, koje bih nazvao mađarskim Bijelim dugmetom, samo s razlikom da je ovima i dalje stalo i da i dalje znaju svirati.

Sve u svemu, vikend mi je bio ispunjen i ugodan, jako mi je drago da sam napokon odvalio i tu intimnu sramotu, da kao fan tog sporta skinem junf odlaskom na neku od utrka. Inače, došao sam do zanimljivog zaključka. Kada sam postao glavni urednik časopisa o automobilima napokon sam se odlučio, nedugo potom, otići polagati vozački. Sad kad sam postao glavni urednik časopisa o formuli 1 napokon sam se natjerao otići i na utrku. Ako tkogod zna da traže glavnog urednika kakvog hardcore porno časopisa slobodno mi javite!

U nastavku, nekoliko slika:

Tipičan način promatranja događanja na stazi – kroz dvije ograde i sa simpatičnim čuvarima koji paze da se ne primakneš na manje od tri metra prvoj od njih.



Spektakularna Filippijeva nesreća u GP2 utrci, na sreću bez posljedica, dogodila nam se ravno pod nosom. Upišite Filippi Hungary na YouTubeu, pa ćete vidjeti na što je to nalikovalo.



Čisto kao dokaz da sam uopće bio ondje... Slikano u suvenirnici Red Bulla.




Svi su se drugi već povukli, subota popodne, no u Super Aguriju su ostali vježbati Pit stop.



Utrka starih bolida meni je osobno bila najzanimljiviji dio, lijepo je bilo gledati Tyrell P34, jedini bolid sa šest kotača koji je uspio pobijediti na službenoj F1 utrci.



Ili pak 001 iste firme, legendarni bolid Jackiea Stewarta.



U GP2 seriji nastupa i Bruno Senna, nećak najvećeg idola mog djetinjstva, no nisam baš bio impresioniran iskazanim umijećem.



Najoriginalniji je lik u publici ipak bio ovaj Poljak, navijač Roberta Kubice (to i piše na lubenici).



Pripreme za start, cure, ako se pitate, čekaju Fisica.



Nešto prije starta, dakako da svuda ima naših navijača.



Još malo, još malo...



Počelo je! Alonso griješi na kraju prvog kruga, proklizava i gubi mjesto od Webbera.



Utrka se ubrzo pretvorila u vožnju u koloni i čekanje na kvar ili grešku, a od borbe Lewisa i Kimija za prvo mjesto nismo vidili niti b, samo beskonačan niz ovakvih krugova.



Osiguranje čeka kraj utrke kako bi se rasporedilo duž ciljne ravnine i zapriječilo publici ulaz u boksove.



Sve je gotovo, Hamilton je pobijedio, publika napunila stazu, čeka se proglašenje pobjednika.



Rezime čitave priče jest da moj digitalac definitivno nije dostatno dobar za ovakva zbivanja. Siguran sam da će slike mojih suputnika biti bolje od ovih, ali neka ih, i ako nisu neke, moje su!