Zdenkov kulturni kombi

Uvijek fali taj poneki centimetar...

Tako je to u životu.

Ne, ne govorim o onoj vječnoj traumi koju imaju valjda svi muškarci, osim jednog iz ovog linkovlja lijevo... Govorim o onome što mi je upropastilo popodne, a vrlo izvjesno bi moglo i ono sutrašnje.

Kupujem, naime, radni stol. Iliti kompjuterski stol. Dosta mi je tipkanja u raznoraznim čudnim pozama, ovo pišem u nekom nedefiniranom položaju, laptop na krevetu, ja oslonjen desnom stranom tijela i desnim laktom na nj, klečim na desnoj nozi, dok mi je lijeva izbačena naprijed, taman tako da koljeno posluži kao oslonac za lijevi lakat. Ne, ne treniram jogu, zašto pitate? Uglavnom, još početkom godine kupio sam si finu uredsku stolicu, koja mi stoji prazna jer mi je nespretno sjediti u njoj i pisati na starom stolu, treba mi drugi.

Obišao sam Kiku, Solidum, Adut i Velesajam i nisam našao odgovarajući radni stol. Razlog? Standardizirana visina radne plohe na njima je 75 cm. A ja sam velik. I hoću 80 cm. Razlika se čini malom, no u praksi je i te kako osjećam. Pogotovo što svi ovi specijalizirani stolovi kakve danas rade imaju i onu glupu ladicu za tastaturu ispod radne plohe, koja još dodatno smanjuje prostor za noge.

Prvo sam gledao one jeftinije stolove, na kraju iznerviran prešao čak i na one od po 4-5 tisuća kuna. Ćorak. Potražio sam one s metalnim okvirom i staklenom plohom, u nadi da imaju podešavanje visine. Nemaju. Možda i bolje, pogled na staklene plohe stola odmah mi probudi sjećanje na jednu curu koja je znala ležati na staklenom stolu, dok sam ja... No dobro, nećemo sad u detalje.

Uglavnom, sutra idem u Lesninu i onaj drugi salon na Slavonskoj kod Bauhausa. Ako ni tamo ne nađem ništa, dat ću si izraditi stol po mjeri. I nastaviti rogoboriti protiv glupih standarda i nedostajućih centimetara. Mada, nije isključeno da nađem, ima na Velesajmu jedan odgovarajuće visine, no tako malecni, nikakav i jadan da ga nisam uzeo u ozbiljnije razmatranje. Iako mi je ulio nadu.

Mrzim hodati po salonima namještaja. Mrzim zapravo uopće shopping, ako nije riječ o knjigama, stripovima, pločama, cedeima ili autićima. Osjećam se prebijeno nakon tri sata agonije među komodama, vitrinama i nahtkastlima. Nije to za mene. A do glave mi je došlo, tijekom tog križnog puta, i da bih trebao prestati maštati o niskim curama. Zamislimo da ne daj Bože uspije i da se nađem u vezi s nekom takvom te da uređujemo zajedničko kućanstvo - svaki dan zajedničkog života bio bi mučenje nekome od nas. Kičme bi pucale, njoj od istezanja, meni od savijanja. Kako odrediti visinu, recimo, kuhinjskog radnog stola ako dvoje ljudi tako različite visine živi zajedno? Brrr...

Držite mi palčeve da napokon pronađem te nedostajuće centimetre... Trebat će mi!