Zdenkov kulturni kombi

Jet lag

Vratija se barba iz Amerike. Napisat ću poslije u više detalja, ali sada ukratko: Washington me se jako dojmio, moj tip grada, puno zelenila, ne previsoke kuće, mahom u starinskom stilu, tornjići, balkončići, svjetlarnici... Živi se vani, na ulici, po parkovima, restićima... Svuda se ide pješke. Osim u one dijelove grada za koje kažu da nije pametno onamo ići niti autom, niti usred dana - ali onamo nisam išao. Za klopu i cugu sam znao da će mi se svidjeti, a velika je prednost što u svim etničkim restoranima imaju pive iz matičnih zemalja, te sam pio, među ostalima, libanonsku, tajlandsku i eritrejsku pivu. No, najbolje što sam probao bila je jedna oregonska, Rogue Dead Guy Ale.

Ono što sam zapravo želio ispričati jest povratak amo. Avion mi je sletio oko tri popodne i dobio sam savjet da, usprkos tome što je to bilo točno 24 sata nakon buđenja u Washingtonu, nipošto ne idem odmah spavati, nego da izdržim do 9-10 navečer, tako se vratim u normalni ritam i eliminiram jet lag. Iznuren, mislio sam da nema šansi da to izdržim, osim u nekom društvu koje će me održati budnim. Pa sam s bratićem doma slistio tri kjupeka Karlovačkog. Pa se otišao naći s drugim bratićem u Scout. Gdje smo lokali do fajrunta. A nakon toga prešli u Iguanu. I još pili. Pa kod mene doma, gdje sam puštao ploče do malo iza šest ujutro, kada sam skužio da više fakat ne mogu gledati. Te otišao na spavanje, kratko doduše, jer sam ustao još prije podneva.

I danas imam jet lag. Tko će ga znati zašto...