srijeda, 18.02.2009.
Krš u Splitu
Jutros sam se probudija i vidim snig kroz prozor. Desetak centi. Lipo ga je vidit, a računan do posla ću lako jer ga nema previše. Ipak živin petnaestak kilometara do Splita. Uputin se i za pola sata dođen do Sirobuje, (za one koji neznaju cesta na ulazu u Split) tu krkljanac. Ni naprid, ni nazad.
Krenen okolnin cestan, poznatin lokalcima i za petnaestak minuta prođen Lovrinac računajući da je najteže prošlo.
Koja greška.
Otprilike sve ceste u Splitu su bile zaleđene. Na nesriću nigdi blizu mene nije bilo birtije di bi sta i čeka pa san hrabro krenija naprid prema poslu. Kolona auta isprid mene.
Kolona iza mene.
Pješke je bila puno brža i pametnija solucija. Dođe uzbrdica, auta staju, ne mogu naprid, led ispod kola. Zaobiđeš pa nakon deset metara opet netko stoji, nakon pedeset metara sta i ja. Nemoš naprid. Nakon petnaestak minuta uspija krenit. Opet stali, dva autobusa ne mogu naprid, čekaj njih da se pokrenu, krenu i oni i nakon dva sata glumljenja budale, jer kojeg san đavla iša na posa, na posa san i doša.
A sad postavljan pitanje, metereolozi najavljuju snig ima 3-4 dana, a niti jedna cesta u Splitu nije bila posuta sa solju ili pijeskom ili s čime se sve posipa.
Tko je odgovoran za ovaj krš i zanima me također koje će lipo objašnjenje dati?
