subota, 03.11.2007.
Američki san na hrvatski način
Ili kako postati milijunaš, a ne oznojit se
Krenimo od početka
Kupimo dionice koje su po našem mišljenju podcijenjene. Dakako što ih više kupimo i što jeftinije to ćemo više novca dobiti kada im dionice skoče. Još ako u zemlji nema poreza na kapitalnu dobit (recimo na iznos veći od 50000 kuna) na veće iznose to bolje jer sve ostaje nama. Izgleda lako ali u stvarnosti i nije baš. Barem na neki kratki rok.
Sada stupa na scenu hrvatski način.
Postanemo ministar graditeljstva i okoliša u recimo vladi Ive Sanadera. I mi odlučujemo kome ćemo poslove dodijeliti.
Prije nego se poslovi počnu dodijeljivati kupimo dionice neke projektantske firme recimo IGH (Institut Građevinarstva Hrvatske, inače privatna firma) i kupili smo dionice po relativno pristupačnoj cijeni. I sada kod dodjele radova lakše je odlučiti čija je ponuda najbolja. Makar gradila fantomske mostove koji su dobar dio godine zatvoreni (Maslenički most) ili sada most prema Pelješcu za koji nitko živ nezna koliko će koštati pa ni barem približno, ali nema veze bitno je da je najbolja ponuda (ona od IGH) prošla.
Nakon 3 godine dodjeljivanja poslova na vrlo transparentan način dionice firme skoče šezdeset puta i vi na kraju mandata lijepo prodate dionice. Zarada od par milijuna kuna ili više (u ovom slučaju 18 milijuna kuna).
Sada me zanima iz kojeg razloga je baš HDZ protiv poreza na kapitalnu dobit.
Inače u normalnim državama vi ste također i u sukobu interesa kao suvlasnik firme kojoj dodjeljujete državne poslove i tako dalje.
Jedini problem u cijeloj priči je što ste vi xy, a ne Marina Matulović Dropulić ministrica graditeljstva i okoliša i još brojni dužnosnici u ovoj kaljuži koju zovemo vlada RH.
Više o o ovom američkom snu možete pročitati ovdje
