MOMCI ĐURE CRNATKA 2
25.04.2011., ponedjeljak
Liga šesnaestorice, godina MMXI, kolo treće, Pustošije iz Kustošije, Kustošija
|
Ako je išta bitno zapamtiti iz ovih tekstova, to je Đambova misao – pobjeda je pobjeda. Sve ostalo je prolazno. No ta misao mora ostati urezana u vaše pamćenje. Činilo se da će treće kolo biti lagano. Kao vreli nož kroz putar, kako je rekao Nemadija. Nije pojasnio samu tehniku prolaženja vrelog noža kroz putar – pitanja koja se sama nameću jesu tko drži taj vreli nož, kako se vreli nož drži, i zašto se, o mili sveti Jakove, za putar koristi vreli nož – ali ideja je bila jasna. Činilo se da će treće kolo biti lagano. Ukratko, cijela priča s trećim kolom usporediva je s curicom koja prvi puta jede ciklu. Sva trepereći u očekivanju novih okusa u svojim ustima, mali anđeo jedva čeka ručak. Namjerava halapljivo pojesti sve što joj se stavi na tanjur, a slučaj je htio da je tu i cikla. Tri sata nakon ručka, curica odlazi mokriti te, trenutak prije nego što pusti vodu, uoči da se netom izlučena tekućina crveni. Sva u panici odlazi do majke i prenosi joj nemilu vijest, a majka je pogladi po svilenoj, anđeoskoj kosici i kaže joj da je to od cikle. Međutim, curica zna da je samo pitanje trenutka kada uzrok tekućeg crvenila neće biti cikla. I strah ju je toga. To je dakle analogija cijele priče oko trećega kola. Kao i curica koja jedva čeka ručak, tako smo i mi jedva čekali treće kolo. Na papiru smo se borili protiv, kako smo smatrali, inferiorne ekipe. "Pustošije iz Kustošije", nominalno najlošija ekipa u cijeloj ligi, dolazili su na naš teren. Najavljeno je da će doći kapetan ekipe, Ambrozije Stipsa, da će kao pokemon sudjelovati Dragonite, dok će ostali članovi ekipe sudjelovati kroz nadmetanje igraćim kartama. S obzirom na to da se radi o najlošijoj ekipi, namjeravali smo priliku dati novim, i lošijim članovima naše ekipe. Plan je dakle bio u vatru ubaciti Zezalicu, Špajzu i Kralja. Za osiguranje najavljeni su Nemadija, Brutala i Četverooki. Gazivoda je ovo kolo odlučio odmarati, ali došao je na tekmu jer jedino on umije nabrijati Gengara za borbu, a Đambo je poslao poruku u kojoj su bile samo tri riječi. Već je na samome dolasku ekipe "Pustošija" trebalo naslutiti da meč neće biti jednostavan. Dragonite, inače zmaj pokemon trećeg stupnja, stupao je uz svoga gospodara. Ovakva praksa slobodnog kretanja pokemona, iako nije zabranjena regulama, vrlo je neuobičajena zbog sigurnosti drugih igrača. Pokemoni, a pogotovo zmajevi, opasni su i rijetko ih se viđa izvan kugli, ako nisu u borbi. Isprovociran ovakvim ponašanjem, Gazivoda je bez razmišljanja izvukao pokemon kuglu, viknuo "Gengar, ja biram tebe!" i bacio kuglu od sebe. (Ovdje vrijedi napomenuti da ovakav dramatičan postupak ni po čemu nije potreban. Naime pokemon kugla radi na istom principu kao i babuška. Gornji dio može se potezom ustranu odvojiti od donjeg dijela, nakon čega je pokemon slobodan. Razlog za ovakvo ponašanje može se, kao uostalom i najveći dio muškog ponašanja, povezati sa ženama. Naime Zezalica nije znala da za oslobađanje pokemona nije potrebna holivudska produkcija te ju je to toliko uzbuđivalo da se, pokoj joj duši, svaki puta onesvijestila. Detalji Gazivodinih postupaka nakon njenog onesvješćivanja nisu prihvatljivi za ovaj medij, ali dovoljno je reći da postoji razlog zašto žene koje nisu onesviještene izbjegavaju Gazivodu.) Gengar se pojavio, spreman za borbu i odmah je odletio do Dragonitea. Gengar je pokemon duh i na njega se potrebno priviknuti. On to vrlo dobro zna i odmah prepozna protivnika kojega može odmah izluditi. Dragonite je općenito tjelesno moćan pokemon, ali nije najbistriji potok na Medvednici. Gengar se stoga pojavio odmah ispod Dragonitea te pokretima tijela simulirao da Dragoniteu pruža oralni seks. Prizor ogromne ljubičaste bodljikave lopte koja ti naizgled pokušava pojesti zmajski penis nije baš nešto što biste htjeli čitati u putopisima Matka Peića, a kamoli ugledati ispred svojega stegna. Tako je i Dragonite reagirao – instinktivno i bijesno. Počeo je rigati vatru u dvorani, rikati svoje ime i ridati zbog toga što se preplašio. Ambrozije Stipsa morao ga je pozvati natrag u kuglu. Tu je Stipsa počeo urlati o incidentnom ponašanju naše momčadi, o tome da se naš pokemon ponaša suprotno regulama, o tome da će se to morati uvrstiti u zapisnik, i tako dalje. U jednom trenutku Gazivoda se digao sa Zezalice, rekao Stipsi da šipu racku ak ne voli Hrvatsku i najavio početak tekme. U prvoj tekmi sučelili su se Špajza i Stipsa. Špajza je na treninzima pokazao svu svoju igračku veličinu. Vješt je u servisima, krasi ga eksplozivni bekend (što Četverooki stavlja uz bok klitorisu i Eldoradu, kao tri mita koji i dalje truju ovu civilizaciju) i ima fantastičnu sposobnost vraćanja loptica. Jedini nedostatak, ako se to može nazvati nedostatkom, jest činjenica da igra gol. Potpuno gol. Točnije, igra gol, ali u čarapama i tenisicama. Razlog takvog stila je, kako on navodi, održavanje ravnoteže i preciznosti tijekom igre. Prema njegovom mišljenju, kao što je Jordan plazio jezik, tako i on plazi svoj spolni ud. (Koliko god graničilo s ludilom, stil je vrlo učinkovit. Špajza zaista aktivno koristi svoj penis kako bi kretnje svojeg tijela što je moguće više prilagodio igri.) Cijela ova priča o Špajzinom penisu nije opisana bez razloga. Naime koliko god takav stil bio oslobađajući za Špajzu, istovremeno ga je izlagao riziku. Riziku da penis bude pogođen lopticom. Čitatelji će se sjetiti da liga pruža mogućnost da igrač koji prima servis može lopticom gađati tijelo igrača koji servira, pri čemu se ovaj smije braniti samo svojim laktovima. Ispostavilo se da Stipsa maksimalno koristi tu mogućnost te da je u tome izuzetno precizan. Svaki puta kada je Špajza servirao, Stipsa ga je lopticom svom snagom pogodio uvijek na isto mjesto na penisu. Ono što je počelo kao neugoda, vrlo se brzo pretvorilo u bol – što je ista rečenica koju izgovara Zezalica nakon svakog kontakta sa Gazivodom – i Špajza uskoro nije mogao igrati. Prva tekma bila je izgubljena. Stipsa se ispostavio kao dobar strateg i u drugoj je tekmi zaigrao igraće karte. S naše strane karte je birao Nemadija. Iako je Nemadija dobro znao karakteristike naših igrača, nije znao karakteristike suprotničke momčadi. Stipsa je, s druge strane, očito napravio domaću zadaću i istražio značajke pojedinih igrača u našoj ekipi. Stipsa je i drugu tekmu glatko dobio. U tom trenutku "Pustošije" su vodile 2:0. Činilo se da je Stipsa mislio na sve jer je za treće kolo aktivirao Dragonitea. A Dragonite je bio lud još od prije. Počela je borba s Gengarom. Dragonite je opet počeo rigati vatru i prema Gengaru slati udare groma. Gengar je sve to s lakoćom izbjegavao i polako se približavao Dragoniteu. Kada je došao u neposrednu blizinu Dragonitea, Gengar mu je šapnuo da je Dragonite njegov mali anđeo i da neće dopustiti da Dragonitea bilo tko drugi zlostavlja. Dragonite se digao u zrak, počeo urlati i plakati te sletio na glavu. Onesvijestio se. Gengar se nasmijao i krenuo prema Dragoniteu ispuniti obećanje, ali Stipsa ga je (na vrijeme) povukao u kuglu i priznao poraz. 2:1 i vraćanje nade. Četvrta i peta tekma morale su se odigrati igraćim kartama. Ulogu selektora karata preuzela je Zezalica, uz savjete Četverookog. Stipsa je krenuo agresivno, ali je Zezalica odmah aktivirala mogućnost da naš pokemon zamijeni njihovog igrača. U svakom drugom slučaju, slijedilo bi uvođenje njihovog pokemona umjesto našeg igrača, što je opisano u tekstu za prvo kolo. Međutim, njihov je pokemon i dalje bio u nesvijesti. Stoga je naš Gengar igrao za protivničku momčad i namjerno puštao. Na taj način dobili smo četvrtu i petu tekmu. A time i cijelo kolo. Stipsa ovime nije bio oduševljen, ali pravila se moraju poštovati. Iako se cijela priča dobro završila, pitanje je kako bi se situacija rasplela da Gengar nije sociopat i zlostavljač pokemona. Stoga su strepnje vezane za uspješnost našeg daljnjeg sudjelovanja u ligi i dalje opravdane. Ali, vjerovali ili ne, pobjeda je pobjeda. A pobjedi se ne gleda u zube. |
- 01:09 - Komentari (75) - Isprintaj - #
24.04.2011., nedjelja
Kolo broj dva "Uskršnja avantura kapetana Kurca", Jetra tame, Trnje
|
Kažu da svaka priča ima heroja i to je točno. Točno je i to da je veličina heroja uvjetovana veličinom izazova. Izazov je uvjetovan antagonistom, a sinonim za to* je Valter Kurc, višestruko nagrađivani kapetan poznate trnjanske ekipe, no krenimo ispočetka... Mjesec travanj, jutro, vremenske prilike idealne. Na vratima mi kucaju dvije grdosije u crnim odjelima te sunčanim naočalima prikrivenim licima . Otvaram vrata i pitaju me jesam li ja taj i taj, kažem jesam, oni se predstaviše te uđoše. Naime, momci su bili iz sigurnosne službe Saveza i rekli su da imaju zadatak za mene i zbog mojih grijeha...dali su mi ga.** Pokazali su mi fotografije osobe slične Ibrici Jusiću i pitali me jeli mi poznat, nakon što sam potvrdio niječno, rekli su mi slijedeće: -Osoba na fotografijama je kapetan Valter Kurc. Brilijantan, izniman čovjek. Vrhunski visoko odlikovani stolnotenisač, poslan u trnje od strane Saveza, da osnuje podružnicu i proširi ligu. Dvije godine nismo čuli ni glasa, a onda smo došli do ovog. I pokaže na audio kazetu. -Agente B, pusti ju. -Hoću agente A. Sa video kazete se čuo hrapavi bariton na razini jecaja: -Kaj kurac...govno...di ste pičke!!!...AaaaaaaaaaAAAargh...mene su naškli pfička imaterina...NA STUUUUP!!!!!!!...govna jedna.. kaj kurac znaju pingpong...horor, horor, horor... -Prije šest mjeseci poslali smo profesionalca da mu uđe u trag...još se nije vratio. Vi biste se gospodine Nemadija, trebali čuti sa svojom ekipom i dati u potragu za njim. Jer kompjuter*** vas je upario sa njima u drugom kolu, a to ne bi učinilo da nije vidjelo izglednim. Savez nas je opskrbio nužnim, malim brodićem kojim ćemo se spustili trnofčicom****, koja je djelovala poput žile izravno ukopčane u kapetana Kurca. I tako nas četri uplovivsmo u noć. Obje strane obale su bile tihe...možda pretihe. Čovjek gazivoda je vješto manevrirao brodicom, Homo Quatrooculli je pomno promatrao obalu, Gengar je visio nad brijestom, a ja sam zamišljeno držao spise misije u rukama i pravio se da znam čitati. Odjednom Četverooki je uočio nešto, Gengar se prenuo. Gazivoda je zaustavio brodicu, ali bilo je prekasno jer to što je uočio četverooki je bio Foongus, protivnički pokemon, čije su otrovne spore u času prekrile nebo i bacile nas u duboki san bez snova. Budim se privezan na stolcu, gazivoda leži pored mene, također privezan, sa crvenom lopticom u ustima. Čujem glasove iz susjedne prostorije, razaznajem jednog to je Valter Kurc i priča sa nekim...da sa Qutrooculijem...ali ih ne razumijem dovoljno, nešto kao sve će se odlučiti... jedna partija... parovi.. cuga... kurac, ne kurva... partner na ramenu... anđeli... čujem korake iza sebe i tup... tama... Budim se ponovo privezan na stolcu pored mene je gazivoda također privezan u stolcu, ispred nas je pingpong stol osvjetljen sa 4 baklje, preko puta nas, sa druge strane stola su članovi Jetre Tame također vezani u svojim stolcima. U stvari svi su bili vezani osim Kurca sa bocom gemišta u levoj ruci i Quattroocullija te njihovih pokemona. Igraju se parovi. Odlučuje se sve...Quatrooculi se sprema servirati onaj svoj bekhend servis, zli vjetar ulazi u prostoriju, gasi baklje, nastaje tama. Pale se svjetla, Foongus je onevješten, krv šiklja iz Kurca(presječen vrat), a Quatrooculli drži razbijenu bocu gemišta i rida. Što reći glatka pobjeda diskvalifikacijom, Još jedno kolo, jedna pobjeda. * tako je, Valter Kurc je sinonim za uvjetovanost izazova antagonistom(da ne bi bilo zabune) **zadatak, a ne kitu(da ne bi bilo zabune) ***Savez posjeduje superkompjuter iznimnih karakteristika i mogućnosti, neki se usude reći čak i osobnosti ****potok Trnofčica je službeno najdivljiji i najzapušteniji potok svih vremena ikada i bilo gdje. Mnogi(neuki!) čak i sumnjaju u njegovo postojanje. Tako nam bog pomogao i SRETAN USKRS!!! |
- 12:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #
10.04.2011., nedjelja
Liga šesnaestorice, godina MMXI, kolo prvo, Venerične koale, Zapruđe
|
Činjenica da dugo vremena nije bilo novih vijesti na blogu ne znači da je ekipa prestala igrati ping pong. Upravo suprotno. Igra se žešće no ikada, ali po novim pravilima. Odlučili smo napustiti konvencionalna pravila stolnog tenisa i iskoristiti svoje specifične vještine u nekonvencionalnom stolnom tenisu. Inače, nekonvencionalni stolni tenis relativno je novi trend i zasad se razvija u dva pravca. Prvi pravac usmjeren je na staru školu – igra se do 21, servira se pet puta, koriste se drveni reketi bez posebnih spužvi i guma, a na nogama su obavezno šangajke. Drugi pravac – i ujedno pravac kojim smo mi odlučili krenuti – malko je zanimljiviji i u standardnu stolnotenisku tehniku uvodi neke okultne elemente. U Zagrebu je formiran Savez područno organiziranih liga nekonvencionalnog okultnog stolnog tenisa. (Budući da je tek naknadno utvrđeno da akronim naziva saveza može dovesti do pogrešnih zaključaka o aktivnosti saveza, kao skraćenica koristi se jednostavno – Savez.) Naša ekipa pripada Ligi šesnaestorice, koja se, potpuno kontraintuitivno, sastoji od dvanaest momčadi, a prostorno obuhvaća Novi Zagreb, južni dio Trešnjevke i Centar. Mi i dalje nastupamo pod dobrim starim imenom. Pravila nekon pingaća (što je naš šatrovački izraz za nekonvencionalni stolni tenis) vrlo su složena i, što je još važnije, vrlo su živa te se neprestano dopunjuju. Ekipe mogu na susret dovesti do devet igrača: pet igrača moraju svojim tijelima biti prisutni na terenu, tri igrača sudjeluju kao igraće karte, a kao deveti igrač može se koristiti pokemon. Ovo je dobro mjesto da se navedu članovi ekipe. Uz starih pet članova ekipe, troje novih članova su Špajza (dečko iz Travnog), Zezalica (baba iz Podsuseda) i Tomislav Trbuh zvani Kralj. Ovakav izbor optimalan je jer nam, ovisno o partiji, daje mogućnost da zovemo dvadeset i belu. Odlučili smo se kao pokemona koristiti Gengara jer nam to daje mogućnost da uđemo u psihu protivnika i napravimo materijalnu štetu. Kao što je već rečeno, pravila nekon ping ponga nisu jednostavna. Temelje se na standardnim pravilima, ali uz značajne izmjene, iznimke i nadogradnje. Osnova je uobičajena – igra se reketima, do jedanaest, na tri dobivena seta. Neke od specifičnosti su sljedeće: - u svakoj utakmici igra se pet partija - svaki igrač prije utakmice mora dokazati svoju mušku moć (budući da u regulama nije specificirano što se smatra pod muškom moći, Zezalica ovaj uvjet ispunjava trljanjem svojih ženskih otvora o Gazivodu, dajući mu slatke male šamare i tjerajući ga da je zove "gospodaru") - prije početka svakog boda, igrač koji prima servis ima pravo rukom baciti lopticu u tijelo igrača koji servira, a ovaj se pritom smije braniti isključivo svojim laktovima (ovaj uvjet jedan je od tri razloga zbog kojih Četverooki noćima jeca na svojem ružičastom jastuku) - pokemon može ući u bilo kojem trenutku i zamijeniti bilo kojeg igrača (u regulama stoji doslovno takvo pravilo, što znači da pokemon naše momčadi može ući u igru i zamijeniti igrača protivničke momčadi i namjerno gubiti bodove. Reakcija na ovo je, potpuno očekivano, ulazak suparničkog pokemona i zamjena našeg igrača. U takvoj situaciji motivacija igrača postaje perverzna jer svaki pokemon igra za suparničku stranu. Pokemoni, prirodno, igraju što je moguće lošije kako bi izgubili što je moguće više bodova. Zbog predvidljivog raspleta ubacivanja pokemona na suparničku stranu, ovakva se strategija primjenjuje samo u rijetkim situacijama.) - umjesto fizičkog igranja partije, ekipe se mogu dogovoriti i partiju odigrati igraćim kartama (igrači su rangirani prema napadačkim i obrambenim vještinama, formi, motivaciji, građanskoj inicijativi, imanju bekenda, zajebanosti servisa, sklonosti flekanju, spremnosti na romantične huncutarije i imanja bojazni od padanja na pod) - igranje partije igraćim kartama moguće je uspoređivanjem određenih karakteristika igrača ili "kokanjem" (nastojanjem da se pokretom šake preokrene što je moguće više karata koje su posložene na podu). Danas je odigrano prvo kolo u kojima smo se borili protiv ekipe Veneričnih koala iz Zapruđa. Unatoč zanimljivom imenu, radi se o četvorici starijih gospođa (koje nismo pitali zašto su, za miloga im Svetovida, u ime ekipe stavili venerične), tri karte na kojima su bile njihovi muževi i, konačno, Charmanderu. Naš Gengar i njihov Charmander išli su skupa u Lucijan Vranjanin. I dalje imaju prijateljski odnos, ali se jednostavno više ne čuju. Charmander se čini kao gala frajer. Dečko je skužio da Četverooki u bočici ima "pojačani" gemišt (što je izraz koji Četverooki koristi za pet decilitara vina; dakle doslovno za pet decilitara vina, a to stavlja pod upitnik korištenje pojma gemišt), a Četverooki je pak skužio da Charmander nije stranac na području aromatiziranog duhana. Dovoljno je reći da su njih dvojica svojim gejstvovanjem onečistili cijelu dvoranu. Prvi je igrao Gazivoda. Protivnica mu je imala gušu, o koju je uporno trljala lopticu. Gazivoda je nastojao sakriti gađenje iza kamenog lica, ali otkrile su ga oči. Baba je prepoznala slabost i s nekoliko ga rutiniranih poteza uništila. Gazivoda je pokušao biti hrabar i plakanje ostaviti za doma, ali ga je baba na kraju partije zagrlila i gušu mu prislonila o njegovo lice. Plač je bio trenutan i nesnosan. Sljedeći je igrao Nemadija. Na suprotnoj strani bila je oniska gospođa s nacrtanim obrvama. Dvoboj je bio utoliko zanimljiviji što je baba, kao i Nemadija, igrala penholderom. Nemadija je bio nemilosrdan i uporno je suparnici vraćao na bekend. Vraćanje bekenda penholderom zajeban je pothvat i Nemadija je izašao kao pobjednik. Na pitanje zašto ona njemu nije vraćala na bekend, teta je odgovorila da je ona stara škola. Četverooki joj je dobacio da je ona najstarija škola ikada, na što mu je ona viknula da je vodila ljubav s njegovom majkom i to namjerno loše kako Četverookoga majka ne bi u tome uživala. Ova izmjena uvreda nepovoljno je utjecala na Četverookog. Igrao je s jednom rukom u džepu, nije mogao pratiti rezultat, cijelo je vrijeme bio odsutan duhom. U jednom se trenutku čak spotaknuo i pao na pod te se cijeli porezao na mrtvog ježa koji je trulio pored stola. Partija nije bila lijepa, ali je pripala suparnicima. Četvrta i peta partija odigrane su preko igraćih karata. Ispostavilo se da suparnici nisu tu tehniku u potpunosti svladali jer su se stalno čudile kako mi stalno zovemo dvadeset do kralja i belu. Špajza je to, iz samo njemu znanih razloga, zvao "četrdeset ko od majke rođenih". Ranovrsne kvalitete i karakteristike naših igrača (gdje su se posebno istaknuli odnos tjelesne mase i snage reterna kod Zezalice, te kvaliteta koordinacije oko-ruka kod Kralja Tomislava) omogućile su nam pobjedu u četvrtoj i petoj partiji. Upravo je to čar nekon pingaća. Babe možda jesu bile jače, ali naša je ukupna strategija bila kvalitetnija. Pobjeda je pobjeda, kako bi rekao Đambo Đambo Đambo, ali ovakav splet okolnosti ne smijemo očekivati i u sljedećim kolima. Moramo poboljšati svoje bekende; Zezalica mora dobiti još deset kila u stražnjici kako bi mogla početi unapređivati rad nogu; Gazivoda mora početi nositi sportski grudnjak jer mu klataranje grudi smeta u duljim poenima; a Četverooki mora prestati s "pojačanim" gemištima. Previše se toga još mora napraviti. Ali, kako bi rekao bard nekon pinga ponga, pobjeda je pobjeda. |
- 00:51 - Komentari (8) - Isprintaj - #
Siječanj 2012 (1) Rujan 2011 (1) Lipanj 2011 (2) Svibanj 2011 (4) Travanj 2011 (3) Siječanj 2011 (2) Prosinac 2010 (1) Studeni 2010 (5) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ono, halamo, ne.
O NAMA
NOVI ČLANOVI  ŠPAJZA Nadprosječno visoko čelo, prosječan spolni izrast i ispodprosječan intelekt, osobine su koje krase ovog polugolog fakina iz Travnog. Fantastičan bekend, odlična kondicija, rustikalni izgled i neugodni servisi. Juha od govedine. Pasijans u predvečerje. Jedan na jedan bez golmana.  ZEZALICA Ova djevojka u sebi ima nešto što druge žene nemaju. A to je Gazivoda. Istinabog, bez pristanka i nesvjesno. Ali ipak. Voli romantiku i povijesne filmove. Ne voli sladoled od pistacije i fritule. Igra penholderom, loše. Servis je prosječan, a bekend nema. Rad nogu slab, ali se popravlja.  TOMISLAV TRBUH - KRALJ Skroman i povučen, misli da je poseban, voli pušiti droge, vjeruje u boga, ima tri kornjače. Odlični refleksi, brzi i precizni forhend, bekend solidan ali se može popraviti. Igra u mjestu. Voli pobjeđivati.  GENGAR Najbolji prijatelj djece odrasle dobi i zloglasni zlostavljač pokemona, ovome članu ekipe ništa zemaljsko nije strano. Voli tartufe, vodene tobogane i eklektični provincijalizam, a smetaju ga titlovi i Radler. Može reći jedino svoje ime, ali to čini najbolje na svijetu. Hini prijetvornost i ne libi se u svemu se suzdržavati. STARA GARDA  HOMO QUATROOCULLI Pristupačni bonvivan i hipohondar s pedigreom, on je dobri duh ekipe. Zbog svoje društvenosti ima mirijadu nadimaka, od kojih se ističu DJ Hrvatska Kostajnica, Beken Dmane, Pali od malube, Druga petorka i Četverooki madafakin men (latinizirano Homo Quatrooculli). Kao mana mu se može prigovoriti korištenje izraza "troduplo" ili "poštivajući". Stolni tenis igra stilom Beneluks, u kojem se česte pogreške i nedostatak strategije izmjenjuju s bljeskovima briljantne izvedbe. U igri forsira žumberače i tvrdi da najbolje igra poslije šest decilitara gemišta.  ČOVJEK-GAZIVODA Rezolutnog forhenda i bekenda koji nije vrijedan spomena. Hrabar kao dabar, škica kao ptica, frizure kao u jazavca. Majstor organizacije i prikrivene masturbacije. Formalni, duhovni i duhoviti vođa ekipe, produhovljen poput kineskog dječarca koji dane provodi lijepeći potplate za međunarodnu korporaciju. Vlasnik čak osam službenih mobitela, nekretnine na Baliju i reketa kojim je Zoran Primorac (kojega ovaj uporno zove 'Goran') osvajao brončane medalje po Hrvatskoj i šire.  PROROK NEMADIJA Lucidniji od Ivana Supeka, a manje konstantan od tečaja jugoslavenskog dinara. Vratit će i lopticu koja se od mrežice odbila na stol pa nakon njega direktno u crnu rupu koja prijeti progutati našu jedinu planetu, ali će u istom meču promašiti zicer koji ne bi promašio niti slijepi jednoruki stogodišnjak koji je uvjeren da to što drži u ruci nije reket nego mast za hemeroide. Ispred svog računala osjeća se kao zelje u zeljanici, nema mu premca u likovnom izražavanju pa je i ponosan autor vizualnog identiteta ekipe.  ŠOKRE BRUTALA Smirene vanjštine, a burnog unutrašnjeg života. Napreduje u igri brže nego kuglica snijega koja se pretvara u lavinu. Servira ubojito, ali dekoncentrirano. Kada efektno završi poen kaže da je to 'slađe nego kruva se najest', a kada promaši nepromašivo u psovkama kombinira Hitlera, pse, majke, majmune, oči, pse i papagajke. Još nismo čuli psovku s francuskim ključem, ali pitanje je trenutka kada će se i to dogoditi. Vrlo je plodan autor nekoliko kratkih proza objavljenih po efemernim književnim časopisima, a njegova prava strast su bankarski sustavi kao i trčanje po nasipu koje je, zapravo, bijedan pokušaj kamufliranja silovateljskih namjera.  ĐAMBO ĐAMBO ĐAMBO Hladan kao špricer, miran kao bubamara na dlanu, postojan kao klisurina. Defenziva je njegova specijalnost, kada treba napasti uznemiri se kao šiparica pri dirljivoj sceni u sapunici. Obožava pivo, ali uporno tvrdi da ga ne pije radi opijanja, već zato što je puno vitamina B. Ponosni je vlasnik reketa kojega mu je poklonio hrvatski veleposlanik u Kini, ali mu on nije od neke prevelike koristi budući da je previše sitan za njegov medvjeđi dlan.Ako niste znali, Kinezi imaju male dlanove. I rekete. I još ponešto. Voli pobijediti, ali ni poraz ga neće uznemiriti. Sposoban je reternirati do sudnjega dana i još koju |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||