Someday when my crying's done, I'm gonna wear a smile and walk in the sun
Bolesna sam...umirem od glavobolje... U kurcu sam fizički, ali psihički pogotovo. Dosta je bilo da me svi sprdaju i rade što hoće. Ja više neću mislit na nikoga nego samo na sebe. Ne mogu vjerovat koliko ljudi laže, glumi...ponekad mi se to toliko gadi da plačem. Zato što uvijek mislim da imam barem jednu osobu uz sebe...a kad te i ta zadnja osoba zajebe...onda si sam.
Gadi mi se uć u onaj odvratan razred gdje svatko misli samo na svoje dupe i svoju korist...ma još bi to podnjela da ljudi ne uživaju u tuđoj nesreći.
Meni je čisto dosta svega...počela sam uživat sama sa sobom. U svojim razmišljanjima, snovima, mašti...to traje do npr. vikenda...i onda kad izađem shvatim da trpim uvrede od budala koje me ne poznaju. Uvrede ljudi koji me znaju jako kratko su JADNE. Više mi smeta kad mi dugogodišnji/a frend/ica npr. LAŽE u facu... To je STRAŠNO!Počevši od Sandre, Paole, Tinota, Marka.... Možda je problem u meni zato što uvijek kažem ono što mislim i nisam "blaga" u svađama. Eto....sad mi je lakše...rekla sam (skoro) sve što me mučilo.Htjela bih reći još masu stvari, ali ne mogu....
VJEROJATNO PRESTAJEM PISAT BLOG JER MI SE NEDA I DOSADAN JE... UVIJEK SE NEŠTO ŽALIM... Pusa!
I'll never let you see,
The way my broken heart is hurting me.
I've got my pride and I know how to hide
All the sorrow and pain.
I'll do my crying in the rain...
|
