djevojka iz zadnje klupe

24.05.2006., srijeda

priznajem, poražena sam

neznam zapravo zašto sada pišem, iako nemam volje. Nemam volje za ništa. Ponovo sam, kao i prije upisala još jedan poraz u svoju knjižcu. Došlo je do toga da riskiram svoj zdrav um zbog ljudi koji to neznaju cjeniti. Zašto? Pitate se zašto sam im dopustila, zašto sam bila tako naivna...?Neznam, sada je već ionako prekasno za kajanje. Ja nisam čovjek, ja sam obična sjenka onoga što sam nekad bila. više mi nije stalo da se moje mišljenje čuje i više mi nije stalo do toga da se izborim za sebe. Predat ću se pred svojim krvnicima i nastaviti kao obična duša zarobljena u svome umu...Predajem se, iako sam oduvjek bila borac, iako nisam nikada odustajala i iako sam uvijek pronalazila načina za ići dalje. Sada ga više nemam. Nemam više snage...
- 15:25 - Komentari (4) - Isprintaj - #

18.05.2006., četvrtak

-PRAVE STVARI-

Ma kako da vjerujem na to da 'prave stvari dolaze neočekivano'? Kako neočekivano?Kod mene toga nema ja sve očekujem stalno i u svakom trenutku. Zar da onda mislim da mi se nikada neće dogoditi prave stvari..?I što su to uopće prave stvari..?Kako da ih znam prepoznati kada one zaista i dođu. Što ako ih ne prepoznam, što ako samo prođu pored mene a ja ih propustim? Možda mi se tog trena neće činiti toliko bitne ili će postojati neki razlog pa ću ih samo zaobići. Čudni su moji strahovi, tako nerealni i prolazni,sinu mi samo ponekad, a onda ih opet zaboravim...
Zar da se uopće nečemu nadam...?Neznam, ma kako ću i znati kada mi se niti jednom u životu nije dogodila prava stvar koja je došla sama od sebe. Gledajući unatrag shvaćam da sve što sada imam nije došlo samo od sebe, nikada, ali baš nikada nije mi se dogodila situacija u kojoj sam ostala iznenađena. U kojoj nisam znala reagirati. Ljudi nezaju koliko je prostranstvo mojih misli. Nitko nezna da sve stvari koje se događaju sam ja već jednom doživjela. Da, u svojim mislima. Valjda je to ono što proizađe iz beskrajnih neprospavanih noći i lutanja mojim mislima.
Kada bi i potpuni stranac barem na jedan tren provirio u moje misli, u crtice moga shvaćanja svijeta, začudio bi se kada bi shvatio da se i on nalazi tamo. Jer granica nije tamo gdje se more spaja sa nebom.
- 00:30 - Komentari (4) - Isprintaj - #

16.05.2006., utorak

...čemu...?

često se zapitam..zašto da se ujutro dignem iz kreveta, zašto dovraga da svaki dan počinjem sve iznova...sve tako isto i dosadno, tužno i bolesno...Zašto da se svaki dan suprotstavljam s ovim izopačenim svijetom u kojem je danas dobrota strani i nepoželjan pojam. Pa čemu onda da se trudim, zar da izgradim svoju budućnost gazeći po tuđim željama i plivajući kroz tuđu krv...? Ne, ja ne želim. Ne želim se jednoga dana naći sama, na kraju života, izdana od svih. Ali što kada je to put kojim ja idem. Što kada sa svojih 17 godina shvatim da je to jedini put...? I ne mi neidemo preko trnja i kamenja, mi se ljudi ne borimo za neki viši cilj, mi ljudi ne tražimo istinsku dobrotu...Mi tražimo žrtve koje će nam olakšati put ka bogatstvu. Tako smo iskvareni da više ni svoje mišljenje nemamo, gledamo na svijet kroz zavjesu koja nam poput vela nedopušta da vidimo jasno ono što je bitno i za što treba živjeti...
...Ljudi nemaju prijatelje,ljudi imaju samo druge ljude koji im služe kao sredstva da dođu do željenog cilja...
- 21:39 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< svibanj, 2006 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi