Zašto pobogu nitko, ali nitko ne progovara u javnosti o bitnim stvarim? Ono, o živototvornim stvarima. Za buduće ženske naraštaje značajnim stvarima. Mislim katastrofa. Džaba meni sve visoke i niske škole kad ja za zanat koji se Život zove alatke nemam! A bez alata nema zanata! Potpuno sam osakaćena i izgubljena i sama samcata tapkam u mraku neznanja i nikog nema ruku da mi da.
Evo npr. primjera radi recimo ovo:
Probajte namazat trepavice maskarom i onda taj čas kihnut! Uzročno posljedična veza na koju te nikad nitko ne upozori! Usere se okoloočno područje i kaj da onda radim, kaj, kaj, kaaaaj??? Nemrem to sve skidat jer je općepoznato da se maskara zadnja stavlja i kaj bum onda sve ispočetka?? Skviiiiiik!!!
Onda:
Tamanček si namažem lak na noktekima. Drugi sloj. Dior Addict, brojček 880, da si bolje vizualizirate mene i moj problemček. I onda kajjj... stisne me!! Brojček 2!!! Mislim, prisere mi se jel! I KAJ DA JA SAD RADIM??? HA? Kaj? Da si sribam sad tu desnu ruku?? Fak, sad znate s kojom rukom gugu brišem. Nema veze, dobri smo si. Il kaj, da zovem nekog u pomoć? Koga? Mamu? Tatu? Suseda? T-com službu za korisnike? Radio Mrežnicu? Kog?? Il da izignoriram taj poziv iz unutra? Pa nemrem! Skviiiiik!
Ili:
Evo recimo ta kama sutra. Il preksutra. Kako kome paše u rokovniku. Vele tamo da postoje 3 (brojkom: tri) veličine vađajne i 3 sajz ov a pines. Vađejđejz su redom košuta, kobila i slonica, a pinesi su zec, bik i konj. Reklo bi se S, M i L.
Kao prvo zanemarit ćemo sad moju logiku uparivanja životinja koja mi govori da zec ima zečicu, bik kravu, a konj kobilu. Ovdje kaže zec iđe na košutu, bik na kobilu, a konj na slonicu. Ima sad tu raznoraznih kombinacija i šema jelte, al kaže ovo su kao idealne. Ako ne želimo masakr ili doživotne frustracije.
I sad, pitam ja vas, kako da si mi to izmjerimo naše vađejđejz? Ha? TO mene zanima! I kako znat koja je koja? Veli mi komšija, jebiga, treba u zološki otić! Sa ravnalom i flomićem! Al kako ih onda privolit na mjerenje? Da možda komšo uskoči u pomoć pa da na njemu crtice stavljamo? Ha? Kak? Kaj?
Vidte vi to. Osnovne, primarne, temeljne stvari ja ne znam! I muče me! I ko zna kolko još takvih neupućenih sirota ima kojih je sram to uopće priznat! Ono tipa, ja sam Milica Dangubić i ne znam kolka mi je vađejđej. Haaaaaj Miliceee. End staf.
Zato ja dižem glas protiv mraka neznanja, palim meglajticu i pitam vas – znate li odgovore?
I da, na kraju pozdravljam macana koji mi je sinoć na danima pive uletio:
E bok, kaksi, ovaj vidim da si dobro da, ovajkaksezove, ti, ja se sad idem ispraznit pa kad se vratim možemo ić nešto popit, ha?
Mišiću sorkač kaj sam pobegla! Znala sam da si nebuš ruke opral nakon kaj se isprazniš! Otrčo si u smjeru grmlja di nema lavaboa!
Kisač!
Dođite večeras na dane piva, pjeva Alen Slavica! Ne znate ko je on? Pa kak ne znate isusebože?? Ne znam ni ja. Ono. Al dođite svejedno. Ima razvodnjene pive kolko oćete!