djeva bajna

Kerefeko jebemu krušnu mrvu!

No, eo priče.


Pola dva popodne. Ko zaklana ležim na krevetu, razbacanih, mlitavih i beživotnih udova..koncentracija alkohola u zraku je zavidna, a sve od isparavanja iz mog tjelesa..

Nosnice mi para opori miris mokraće, pokvarenih jaja, pseće hrane, mišjih govana, ustajalih tenisica s placa, rigotine i mog vujca. Sve to tjera me da teškom mukom dignem desni kapak..a i njega uspijevam napola.. Pritom jedna ubitačna zraka koja se uspjela probit kroz guste rolete nemilosrdno ubada u zjenicu i izaziva krš i lom u bijeloj mi i sivoj moždanoj tvari..

No ono što izazva još veći krš i lom i potpuno me razbuđuje je činjenica da sam gola! No to ne bi bio takav problem, nego ja ne znam gdje sam!!! Ali ni to nije najgore, pogled mi pada na lijevu stranu kreveta (jer najvolim spavat na desnoj) i pored sebe ugledam nepoznatu mušku zgužvanu facu!

Okrugla glavurda spljoštenog zatiljka i majmunski niskog čela okrenuta je prema meni.

Mali sprčkani prćasti nosić gori čak i od nosa Ivana Jakovčića hrče ko oveća freza oliti motokultivator.

Iz lagano otvorenih ustiju obrubljenih ljigavo tankim usnicama curka slina, a dotični otvor otkriva jedan konjski zub sa ostacima kajgane na njemu. To je jedinica. Tu je još i trojka. Crna krnja. Na njoj nema kajgane. I da, unutra mu je nešto opako krepalo.

Lica ćosavog bez ijedne jebene dlake, k tome još i onako s bordo rumenim flekama na obrazima.

Jedno klempavo uvo strši iz crne čekinjaste valovite kose oblikovane u fudbalerku.

Ovdje se nisam mogla odlučiti između fuce i proćelave glave sa 30 cm tanke, ispucale, raščupane, masne kose, lisičave boje. Majmunsko čelo i spljošteni zatiljak i dalje ostaju u opisu.

No dalje.

Spuštam pogled.

Ležeći polu na trbuhu, polu na boku, desnom rukom podbočio je svoju glavetinu i dugački prljavi nokat malog prsta drži u desnoj nosnici. Na istom prstu stoji i pečatnjak sa hrvatskim grbom. Lijeva ručetina (naravno bez dlaka, ali sa zlatnom narukvicom) zataknuta mu je u sivobijele razvučene rebraste gaće. Prsti mu dopiru baš do žute fleke.

Naravno osim tih gaća nema ništa na sebi. I, naravno, nigdje nema dlaka. Osim..nekakvog čudnog raslinja na prištavim leđima.. Na donjem dijelu leđa tu bi prisajz.

Ček, fak! To mi je imao ovaj bivši iz prošlog posta! Ne prištava leđa, nego to žbunje dolje. Reko mi je da se to dobije kad je mama već trudna, a tata joj se prilikom jednog od narednih seksova izdrka negđe po tijelu. Onda ditetu na tom mjestu eto tako naraste žbunje.

Srećom pa joj se nije izdrko po čelu. Il po dlanovima.

Bože, kakve sam ja sve izrode i nakaze imala u životu svom. Traume su očigledne.

Enivej, enihau.

Vratimo se do ovog šta leži pored mene.

Tanke, kratke nogice, bljedunjava žlundrava kožica, kornjača na petama, žuti debeli nokat na palcu i spoznaja da splet onih mirisa s početka priče dopiru iz njega, natjeralo me na bijeg glavom bez obzira!

Navukla sam na sebe tange i ofucani kožnjak i potrčala prema izlaznim vratima. Nakon šta je iz hrpe smeća u tom stanu izletio i pored mene projurio džinovski štakor okrznuvši mi stopalo svojom repinom, uz vrisak sam potrčala u drugu stranu i – zabila se u zid.

Odljepljujući facu sa zida ekšli sam ju odljepljivala sa mekanog tepiha.

Iz kuhinje se čulo kuckanje tanjura, a onda se na vratima pojavio on – toplog pogleda i još toplijeg osmjeha.

- Pomislio sam da je negdje pala atomska bomba, a to si samo ti opizdila s kreveta - reče on, približavajući se svojoj djevi.

- Ne zajebavaj me konju, imala sam noćnu moru! - odvratila je dok se vraćala natrag na krevet.

Nadvio se nad nju i utisnuo joj dug poljubac u usne još iskrivljene od užasa.

Jel i vama ovo smrdi na Danielle Steel? Damn.

- Spremio sam ti doručak..U kuhinji te čekaju tri pečena jaja (otud ona kajgana u snu) i domaća šunka, ajvar, sir i kukuruzni kruh..a tu je i pašteta, nutella, pekmez od jagode i margo s jogurtom..nekako si mi smršavila od sinoć, pa da to nadoknadimo.. - nježno reče dubokim bas/baritonom dok je dlanom prelazio preko njenog razgolićenog bedra.

- Hmmm, ja bih ipak odmah prešla na desert.. - zavodljivo će djeva.

(Da, dobro ste vidjeli, zavodljivo! U mojoj maštariji mogu bit sve, pa i zavodljiva!! Šta se odma smijete!)

Skinula mu je mekanu bijelu majicu koja je mirišala na mješavinu žutog Lenora i Hugo Bossa i izgubila se u njegovom zagrljaju.

Alert! Danielle again!

Sad bi tu u pozadini mogli dopirati zvuci Joletove uspješnice:

...gdje bi htjela da te ljubim,
tvoje tijelo da probudim,
naći ću ti slabu točku
hajde reci svome zloćku,
gdje bi htjela da te ljubim...

Al to bi mi nekako ubilo libido pa ću to izbacit.

I dok se on posvećivao jednoj od njenih slabih točaka, njena ruka klizila je niz njegova topla, mekana leđa i...u tom trenutku...

...

...

...

Prsti su joj dotakli žbunj! Njegov žbunj. Na donjem dijelu leđa!



Ne, ne, ne, ne sviđa mi se ovo! Fakat je prepatetično!



Znam!


U tom trenutku oglasi se duboki glas – STANARI, GOVORI VAM BIG BROTHER. OBAVJEŠTAVAMO VAS DA JE GOTOV PRIVATNI SAT. OD SAD VAS PRATI SVIH 546 KAMERA. DJEVO, ODLIJEPI SE OD SVOG SUSTANARA I DOĐI U ISPOVJEDAONICU.

- Djevo, kome ćeš predati ovu štafetu?
- Jooo pa ne znam stvarno neee znaaaam , ono svi su mi suuuuuper, fakat ono, joj..pa kaj baš moram?
- Djevo, ako je ne preneseš bit ćeš nominirana!
- Ajoj, ajoj, dobro onda, evo, štafetu predajem:

Boobiii, Zleeeeviiii, Stiiipiiii, Dabriciii i Maaaariii..

Samo ženama! Girl power! Spice up your life!

Baby, Ginger, Posh, Scary i Sporty rulz!

Jea!





Zaključak, za one manje tankoćutne i bez izraženih opažajnih senzora: idealan dan je ono od odljepljivanja face s tepiha do žbunja. Isključujući žbunj.

Znam nije cijeli dan, al nakon tog ništa ne može dan pokvarit, ma kakav on bio.

Damn, ovo je sad opet Danielle, al dopunjena s TBF-om..


Bože kako ga znam nasrat...

Točnije što sam naučila ovog ljeta.

Ajmo random redom.


Lekcija Akvagan


Na akvagan treba ići s mamom. Ona tad dobije inspiraciju i dok laganim korakom trčkara po stepenicama do vrha, u desnoj ruci nosi imaginarnu štafetu. Da je više stepenica, zapjevala bi i koju borbenu. Tako u dobrom raspoloženju dolazimo do cilja.

Prije samog spusta, treba dobro pazit tko još ide.. Ako ispred tebe ide dijete i za njim njegov otac, ostavi dovoljno vremena da se oni skroz spuste pa tek onda kreni.

U suprotnom ćeš se jureći zabit u dotičnog oca.

Nadalje, depiliraj bikini zonu, jer kad već vidiš da se približavaš glavi tog istog čovjeka, prirodni poriv ti govori da raširiš noge i gospodinova glava ti završi u međunožju.. Među kaktusima.. Toga se držah. Umjesto međ kaktusima, glava mu završila na mom svilenom kušinu.

Jureći tako i držeći njegovu glavu među, srećom depiliranim, nogama, dok su mu one na ramenima, sasvim je nepotrebno vikati – ja se i-spri-čaaaa-vaaaaammmm... Ja sam vikala.

Nakon šta uspiješ usporiti i odlijepiti se od njega, računaj da se iza tebe spušta tvoja majka koja ne zna kakve probleme imaš i uz vrisak se zabije u te, te te tako gurne opet na dotičnog gospodina.

U tom trenutku, prirodni poriv ti više ne govori da raširiš noge već da pokušaš usporiti i bacit noge na stranu. Tada računaj da će te akvagan samo zanijet pa ćeš se u gospodina zabit - dupetom.

Srećom pa ni taj akvagan nije vječan i kad tad dođe kraj i buć u bazen. Po izlasku računaj na grcanje od smijeha i nemogućnost komunikacije sa gospodinom dok on izlazi iz bazenčića sa osmjehom od uva do uva.. Nema svaki dan glavu međ nogami rasne crnke..koja mu se još pritom i ispričava.



Lekcija Poznate osobe napadaju

U restoranu nikad ne daj konobaru fotić da te slika sa Maksimom Mrvicom.. Dok se sa Maksom ovlaš držiš oko struka (jer mu je žena iza vas, inače bi ga zaskočila ko pantera), konobar muku muči sa fotićem i umjesto da stisne logično najveći gumb i opali nas, najvjerojatnije će uporno pimplati po zoomu.. Na kraju od Mrvice imaš samo lijevo oko..



Lekcija Plaža

Nikad na plažu ne uzimaj zanimljivu knjigu jer u vrlom trenutku kad simpatični dečko slučajnim slučajem zapuca loptu prema tvojoj ležaljci, i kad to tijelo Apoljona dotrči do tebe medvjeđim trkom i ispriča se, postoji mogućnost da ga samo okrzneš pogledom i uz „ništa, ništa“ vratiš nos u knjigu tražeći mjesto di si stala.

Ako i drugi dan zapuca tu istu loptu u tvom smjeru sa istim ishodom, treći dan više neće. Provjereno.

Al knjiga je bila fakat dobra..



Lekcija Bivši napadaju

Kada uz hrpu heptanona uspiješ izaći iz pakla beznadne zaljubljenosti i od tada prođu 3 godine, računaj da ćeš ga nakon dugo vremena ponovno susrest u – teretani. Tvojoj teretani. U koju on prije nije išao.

Nakon šta preživiš anafilaktički šok i pola epileptičnog napada kad mu ugledaš iskaznicu na pultu, uz pomoć frendice i trenerice odlučiš ipak ući i suočiti se sa duhovima prošlosti.

Računaj s tim da ručnik omotan oko glave – ne pomaže, dapače dok se glupiraš i nasmijavaš frendicu, on će naravno to sve gledat.

I da, prići će ti tek nakon 20 minuta kad na Orbidreku već koljenima šutaš jezik, a s tebe liju znojne kiše jesenje..

Tada srolaj jezik, skuliraj se i što manje pričaj da ne vidi kolko si uspuvana i pomisli – nu vid ove šta je bez konde, al se zapustila.

To je zapravo i dobro jerbo, znajuć sebe, u takvim kriznim situvacijama dobijem dar govora. Točnije dar lupetanja. Nezaustavljivog.

Nakon tog srdačnog pozdrava i dva i pol simpatična komentara, glumi da te upravo prekinuo u gledanju evo baš nečeg zanimljivog na telki koja stoji nasuprot tebe. Srećom pa je upaljena. Malo bi bilo debilno da sam zapiljena u ugašen televizor.

Moli Boga da sve šta primijeti su seksipilno rumeni obrašćići, lelujave sise još uvijek stajaćice, premda mi je desna počela bit čudna, zamamnu preplanulost, ženstvenu putenost i zračenje šarmom.

Moli Boga da NE primijeti 6 kila viška i shodno tome dvije krafne umjesto seksipilno rumenih obrašćića, šlauf na trbuhu i pozamašne batake umjesto ženstvene putenosti te skrivanje smotanosti i nervoze umjesto zračenja šarmom.

Kasnije trenera traži njegovu iskaznicu i vidi koliko treninga je platio. Ako je platio 12 u mjesecu, znači ide 3 puta tjedno. Bio je u ponedjeljak, znači pretpostavljamo da će ići u srijedu i u petak. Dakle tvoji dani su utorak, četvrtak, subota i nedjelja.

Ili termini ujutro. Al budući sam ujutro grizli, to otpada.

Ili sve to poslat ukurac i ić kad mi se ide, bez obzira na tamo neke persone. Jebemu!


I tak..

Šta je sutra? Ponedjeljak? Errrm, sutra evo baš ne mogu jer mi je nešto iskrsnulo..neke obaveze i to..

Ići ću u utorak da nadoknadim.

Onda ne mogu u srijedu jer su mi dva dana zaredom previše. Pa ću u četvrtak.

Onda opet u petak ne mogu, ono – dva dana zaredom jel..

Eto, nije do mene..bi ja, ne da ne bi..jel, ono, csss, big problem..al eto tako..potrefilo se.

Nakon šta sam preživjela duboku depresiju čija se dubina može mjeriti jedino sa Marijanskom brazdom u Tihom okeanu, odlučila sam se suočiti sa teretom slave koju mi je donijelo pojavljivanje na naslovnici! I to ne bilo kakvoj naslovnici! Kakvi Storyji, Glorije, Moje tajne i Moje sudbine! Pi aj ejdž!

Naslovnica Bloghaera beše ključ mog uspjeha! Uspjeha, ali i propasti!

Osjećam se ko Britni.. Il Peris.. Dakle, očekujte knjigu..cummmming soon! Zvat će se „Breme 727 pejdž loudsa u jednom danu na krhkim plećima mene ili me“.


Dakle, nakon 2 preteška dana koje je preživjela moja psiha, sabrala sam dovoljno snage da s poda sobe močikrpom pokupim bezličnu mlakicu u koju sam se pretvorila i posjednem se za komp. Ovo tipkam s još uvijek nejakim i onemoćalim prstima, ojačalim tek od laganog predoziranja antidepresivima i motanjem gospine trave u nešto lukalajk joint.

Samo da napomenem, unatoč teretu slave - nisam se odala drogi, alkoholu i sexu.. Tome sam već bila odana otprije.

Ne znam što da vam kažem. Jer istina je out there, a ja ni sama više ne znam jesam li uopće bila u Americi or not..

Pišu po drugim blogovima da lažem i da tamo u-o-p-ć-e nisam bila! I to im je rekla osoba bliska meni!!!

Prvo sam bila uvjerena da ako već nisam JA bila tamo, da je barem bio moj alterego.. Ili moj drugi alterego.. Il barem ovi glasovi koje čujem u glavi.. Ili ovi šta me prate i dišu mi za vrat! BAR NETKO!!! ITKO??? ANYBODY?!?!?

AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!!!!! Unezvjerena sam!

Tamo još piše da mi je provaljeno u kuću, al to sam sigurna da nije. Skoro sigurna. Dobro, ne baš tako sigurna..malo manje..al ono..mislim da nije..ili je? Dem.

Više nisam sigurna ni da Amerika postoji!

Ali ako Amerika ne postoji, onda falabogu ne postoje ni američki zahodi, onda ne postoji ni Wendy's ni Burger King ni KFC ni McDonald's, a onda ni ja nisam natukla 5 kila!

Ipak ima u tome nečeg dobrog!

No štipajući se za svoj vječno sexy tummy, nešto mi govori da su to sve tlapnje.. Amerika egzistira..bivstvuje..jest..

Hm..bit će da je sve relativno.. I Ajnštajn se sad u grobu okreće šta mu prostituiram tezu..

Enivej i enihau, ovim putem želim nekoliko stvari:

1. Potaknuta jednim komentarom - želim se javno zahvalit dragom Bogu na svemu što sam imala prilike vidjeti i doživjeti i obećajem mu da ću se što prije dati na liječenje od tipičnog hrvatskog sindroma zatvaranja očiju pred istinom. Ma gdje ona bila. Mulder, Scully, help.

2. Otuširat ću se da ne budem fuj.

3. Ovim putem isto tako želim zatražiti dopuštenje svojih komentatora da ipak otputujem još negdje pa makar da usporedim nadmorsku razinu vode u wc školjkama..

Ionako sam samo to i radila u Americi.

Ako samo uopće bila tamo.

Jesam li? Ili nisam? Nisan. Nissan. Nissan Micra! Micro! Makro! Mirko! Marko!

Psssst vi glasovi inside my head!!! Šatdfakap! Stop eating my braaaaaiiiinnnnnn!!!!

4. Ovim putem također se želim ispričati hrvatskoj javnosti što zbog moje nevažne malenkosti moraju trpiti takvo srozavanje bloga i bloganja..

5. Na kraju, hvala svim legendama šta su mi objasnili sistem muškog piškenja i probleme s kojima se svakodnevno suočavaju.. Najbolji zaključak koji sam izvukla iz komentara – pored wc školjke nikad neću stavit vešmašinu.


Sve vas pozdravlja vaša glupa i nestabilna, al još uvijek bajna djeva – pripadnica najsuperiornije nacije na svijetu! Najsuperiornije jer smo svih 4 i po miljona mršaviji, ljepši i znamo uprijet prstom u kartu kad nam netko kaže Ouagadougou.

A da..moram napomenuti da ću se u obećanu zemlju američku jednog dana sigurno vratiti, al tek kad se izliječim od kronične agorafobije i otisnem se dalje od javnog wc-a na čikaškom aerodromu.

Ova 3 tjedna koja sam provela tamo bila su dovoljna da upoznam sve čistače i čistačice i sklopim drugarstva u carstvu. Sad sam tamo ko doma! To je taj kozmopolitski duh u meni..

Jedan od...


Za kraj jedna pjesma:

Zapaliču Maču Piču!

Za društvo iz ćoška! I zadnjeg dijela busa!

I to je prošlo..skoro 3 tjedna provedena preko bare. U, S and A! Naaajs!

Da saberem dojmove..

Samo ameri mogu:

Imat dvije pipe, svaka u svom kutu istog lavaboa – iz jedne curi hladna voda, iz druge vruća.. S jedne ruke ti otpada koža i nokti od vrućine, a s druge otpadaju prsti od smrzotine.. Al sve je stvar u glavi..ako dovoljno zabriješ, u prosjeku ti je čist ugodno..

Imat vodostaj u školjci toliko visoko da kad pošalješ paket daunandr, voda pljusne do pola leđa..

I jebale ih te male rupe za odvod, naši hrvatski paketi ih zaštopavaju samo tako..

Samo oni mogu imat toliko kratka vrata i „zidove“ vecea tako da vidiš svako kurje oko na nozi ženke koja se olakšava u kabini do tebe. Još ako joj se hlače i gaće spuste do gležnja, ahaj, da vidiš veselja!

Još malo o veceima..

Ko je pametan izmislio te njihove retard daske na dotičnim šoljama.. Takve su u nas jedino u Immportane centru.

Mislim, pobogu, koji će mi kitas onaj prekid na sredini tog, inače divno-glatko-kontinuiranog ovala.. Na kraju im je daska u obliku potkove, a ne nosi sreću (da nosi, ne bi bilo toliko zaštopanih klonja nakon nas hrpe balkanerosa).

Kazali mi da je to za muške, da ne moraju dizat daske kad pišaju.. O gluposti neistrebljiva. Kao prvo, stvar dođe na isto, tak i tak će zapišat taj dio, bio tu dio daske, tegla sa cvijećem il gola školjka.

No ono što meni još uvijek nije jasno je upravo taj fenomen zapišavanja daski i okolnog područja.

U čemu je kvaka? 22. Jel to ide ko iz vatrogasnog šmrka pa se pitona ne može obuzdat kad počne sukljat? Il ga ne pridržavate nego se zajebavate s njim i mašete bokovima pritom se smijući sami sebi kako vam se mali, pardon, veliki, klati amo tamo vamo namo? Il votdfak?

I zar je toliko degradirajuće za muške sjesti i popišat se ko normalan čovjek (op.a. la. normalan čovjek=žena)? Kao primjer navodim rodicu koja je dobila obrisanac od muža jer je svoja dva sinčića stavila, O MAJ GAD KEN JU BILIV IT, sjedit na školjku da piške umjesto da ih je kao prave muškarce učila stat dva metra od šolje i ciljat tricu.

Fenomen si vjerojatno nikad neću ni razjasnit, osim ako ne prođem ispod duge i ne postanem muško.

Dosta o dablju si.

Šta još mogu samo ameri?

Samo oni mogu pit splačine tipa popper cole koja smrdi na karbofix ljepilo i pepsi koja smrdi na klor. Na kraju od toga toliko ispizde na živce da nakon šta nabiju 525 kila, završe u Jerry Springer Showu kao transvestit koji vara svoju mamu sa sinovim mužem dok je on shitlover i potajno po noći trlja sestrinog smeđeg medu o pak. Dinamo prvak.

Samo oni mogu u sve trpat šećer.. Top splačina je zašećereni grah.

Samo sa amerom mogu vodit ovakav razgovor:

OOOO I just love your accent, where are you from?

From Croatia.

Ooo, where is that?

Near Italy, Adriatic sea, Mediterranean..

Ooo, where is that?

Europe!

Is that near Japan?

Blackout.

Samo ameri ne kuže kad sa zdravoseljačkim jugoslavenskim akcentom kažem da oćem votr. Tek kad prelomim jezik i tažim vora, onda kuže.

Samo se oni ispričavaju kad ti u dućanu dođu na pol metra. Mislim pajdo, de opusti se..

Samo tamo moš od dvije američanke prodavačice čut kako dej đast lav jor aaaajz..dej ar sou bjudiful end diferent..

Ooo o I'm an alien, I'm a legal alien, I'm an Englishman in New York..

Od te njihove prećerane ljubaznosti sam na kraju dobila šećernu bolest. Tu mač je tu mač. Sudski tumač.

Samo tamo xxxxxl king kong sajz madafaka đajnt mambo đambo žene hodaju u vrućim hlačicama bez pol jebe.

Oh, samo tamo svašta nešto..



Top 5 fantastičnih nenadjebivih kolosalnih i epohalnih stvari koje ti se mogu dogodit na putu.. Nama jesu.

1. Air France ti izgubi prtljagu.
2. Sa bankomata ti netragom neobjašnjivo nestane 60 baksa.
3. Ukradu ti fotić.
4. Dobiješ proljev u avionu.
5. U restoranu ti pukne prednji zub i ličiš na Jima Carreya u filmu Glup i gluplji. Pritom osiguranje ne pokriva popravak..koji, uzgred budi rečeno, cjenovno varira od 200 do 2000 dolarz.

Broj 5 se dogodio meni lično i osobno.

Hvala ekipi koja je grcala od smijeha i pritom govorila nebuloze kako je to baš slatko i kako mi baš stoji i kako Madonna ima slične zube. Posebna hvala carevima koji su si na zube stavljali papriku i guacamole ne bi li meni bilo lakše..

I za kraj – zleva imala si pravo, mejpl sirup je u totalnom kurcu.

Jebo sve! Hrvaška do Tokia!

A sad se idem borit sa ostacima jet laga.

Lav ju ol gaaaajz, jor eksnt end jor aaajz!

Aha, čak se i rimuje! Stihoklepkinja u duši!