Marketing
Dao bi stooooooamerika... Zahodska replika
Nakon šta sam preživjela duboku depresiju čija se dubina može mjeriti jedino sa Marijanskom brazdom u Tihom okeanu, odlučila sam se suočiti sa teretom slave koju mi je donijelo pojavljivanje na naslovnici! I to ne bilo kakvoj naslovnici! Kakvi Storyji, Glorije, Moje tajne i Moje sudbine! Pi aj ejdž!
Naslovnica Bloghaera beše ključ mog uspjeha! Uspjeha, ali i propasti!
Osjećam se ko Britni.. Il Peris.. Dakle, očekujte knjigu..cummmming soon! Zvat će se „Breme 727 pejdž loudsa u jednom danu na krhkim plećima mene ili me“.
Dakle, nakon 2 preteška dana koje je preživjela moja psiha, sabrala sam dovoljno snage da s poda sobe močikrpom pokupim bezličnu mlakicu u koju sam se pretvorila i posjednem se za komp. Ovo tipkam s još uvijek nejakim i onemoćalim prstima, ojačalim tek od laganog predoziranja antidepresivima i motanjem gospine trave u nešto lukalajk joint.
Samo da napomenem, unatoč teretu slave - nisam se odala drogi, alkoholu i sexu.. Tome sam već bila odana otprije.
Ne znam što da vam kažem. Jer istina je out there, a ja ni sama više ne znam jesam li uopće bila u Americi or not..
Pišu po drugim blogovima da lažem i da tamo u-o-p-ć-e nisam bila! I to im je rekla osoba bliska meni!!!
Prvo sam bila uvjerena da ako već nisam JA bila tamo, da je barem bio moj alterego.. Ili moj drugi alterego.. Il barem ovi glasovi koje čujem u glavi.. Ili ovi šta me prate i dišu mi za vrat! BAR NETKO!!! ITKO??? ANYBODY?!?!?
AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!!!!! Unezvjerena sam!
Tamo još piše da mi je provaljeno u kuću, al to sam sigurna da nije. Skoro sigurna. Dobro, ne baš tako sigurna..malo manje..al ono..mislim da nije..ili je? Dem.
Više nisam sigurna ni da Amerika postoji!
Ali ako Amerika ne postoji, onda falabogu ne postoje ni američki zahodi, onda ne postoji ni Wendy's ni Burger King ni KFC ni McDonald's, a onda ni ja nisam natukla 5 kila!
Ipak ima u tome nečeg dobrog!
No štipajući se za svoj vječno sexy tummy, nešto mi govori da su to sve tlapnje.. Amerika egzistira..bivstvuje..jest..
Hm..bit će da je sve relativno.. I Ajnštajn se sad u grobu okreće šta mu prostituiram tezu..
Enivej i enihau, ovim putem želim nekoliko stvari:
1. Potaknuta jednim komentarom - želim se javno zahvalit dragom Bogu na svemu što sam imala prilike vidjeti i doživjeti i obećajem mu da ću se što prije dati na liječenje od tipičnog hrvatskog sindroma zatvaranja očiju pred istinom. Ma gdje ona bila. Mulder, Scully, help.
2. Otuširat ću se da ne budem fuj.
3. Ovim putem isto tako želim zatražiti dopuštenje svojih komentatora da ipak otputujem još negdje pa makar da usporedim nadmorsku razinu vode u wc školjkama..
Ionako sam samo to i radila u Americi.
Ako samo uopće bila tamo.
Jesam li? Ili nisam? Nisan. Nissan. Nissan Micra! Micro! Makro! Mirko! Marko!
Psssst vi glasovi inside my head!!! Šatdfakap! Stop eating my braaaaaiiiinnnnnn!!!!
4. Ovim putem također se želim ispričati hrvatskoj javnosti što zbog moje nevažne malenkosti moraju trpiti takvo srozavanje bloga i bloganja..
5. Na kraju, hvala svim legendama šta su mi objasnili sistem muškog piškenja i probleme s kojima se svakodnevno suočavaju.. Najbolji zaključak koji sam izvukla iz komentara – pored wc školjke nikad neću stavit vešmašinu.
Sve vas pozdravlja vaša glupa i nestabilna, al još uvijek bajna djeva – pripadnica najsuperiornije nacije na svijetu! Najsuperiornije jer smo svih 4 i po miljona mršaviji, ljepši i znamo uprijet prstom u kartu kad nam netko kaže Ouagadougou.
A da..moram napomenuti da ću se u obećanu zemlju američku jednog dana sigurno vratiti, al tek kad se izliječim od kronične agorafobije i otisnem se dalje od javnog wc-a na čikaškom aerodromu.
Ova 3 tjedna koja sam provela tamo bila su dovoljna da upoznam sve čistače i čistačice i sklopim drugarstva u carstvu. Sad sam tamo ko doma! To je taj kozmopolitski duh u meni..
Jedan od...
Za kraj jedna pjesma:
Zapaliču Maču Piču!
Za društvo iz ćoška! I zadnjeg dijela busa!
Post je objavljen 11.08.2007. u 00:36 sati.