Avaj, avaj! Hrklj..khh..khhh..kljuf..mrmlj..grnnnnk..hrač..flu..pasmater..
Pfuj, fakat sam zapustila ove svoje virtualne odaje rozne bajne..sve puno prašine i grinja.. Dobro, još nema mišjih govanceta u tavi s masti i pasje pišaline po tepihu pa da moram zvat one dve plavojke iz Odreda za čistoću...
Jel ko gledo to na RTL-u? Jebo! Palac gore za želudac sa čeličnom armaturom.
No dobro, u ovde situvacija još nije alarmantna. Bref, cilit, domestos, štitnik na kolena, na sve četiri i opali ga mileva.
A kad smo već na sve četiri, nemere, a da me to ne asocira na one stvari i muški soj..
Eeee vala, šta još neću doživjet u životu svom..
Jedno momče mi odalo tajnu zašto nemam dečka.. Ja, naime, PREVIŠE PRIČAM pa eventualni momak ne može doć do izražaja uz mene!
Aj beg jor pardn?!?
Ok, malo znam bit lajavija, mislim, ono..al, pobogu, reć mi takvo što?? Uimeocaisina.. Pa ko ti brani da dođeš do izražaja? Izrazi se bato!
Hauevr... Dajmo da se izraze!
Pokušala sam nakon toga malo začepit prdekalicu, al nejde..nejde da ga jebeš..
I tako.. i dalje sanjam jednog princa (za detaljan opis baci pogled u box ring sa strane i tuste mi muke) koji će doći, nagnut glavu na stranu, nasmiješit se i reć mi – a daj ne seri..
Te tako doći i do izražaja, jel.
Koeficijent da me to obori sa mojih stasitih nogara je ono..2.. U najgoru ruku x2..
Još ako me nakon toga poljubi u usne medne..pa u nosić..pa makne šiške sa čela..pa se opet nasmiješi..pa se ja zagnjurim u njegovu kokolino mirišljavu majicu..hmmm.. Opasne su šanse da se pretvorim u janje koje prede i macu koja šarmantno zabekne koji put dok besramno grca od gušta..
No o tom potom, šta je tu je.
Njega jošte nema i ja se s tim pomirila ko sa elementarnom nepogodom. Ko sa zimom bez snijega.
Dok on ne dođe, ja se upoznajem sa širokim spektrom species homo masculinum... Na svakom koraku.. U zadnje vrijeme – plesnom koraku... Nego da vam kažem kakva me nezgodacija snašla pred tjedan-dva...
Moj plesni drugar, vama poznat kao Roko Zifredi, morao je na poslovni put..i ostavio mene ubogu, uplakanu i očajnu da sama odem na naš sat plaćen krvavo zarađenim novcem. Sramežljiva kakva sam i inače NOT, to mi i nije bio neki problem.. sve dok nisam skužila kakvi mi to muškarci prilaze za ples.
Sve odreda starije životne dobi.
I prije sam primijetila da privlačim 50+ populaciju. Zaključih da sam se rodila u krivo vrijeme. Pred 30 godina slovila bi za bombu nacionale. Ma šta bombu, HAUBICU! A da ne pričam šta bi bila u renesansi..muza svih slikara..eto šta!
Tada su jednostavno vrijedila drugačija pravila i to su fakti.
No da se mi vratimo na mog postarijeg plesnog partera... Drageca.. Osim što je bio jebeno niži od mene pa su mi njegove dlačice iz nosa škakljale poprsje, moram napomenut i da je stari redovito hvatao priliku i sveudilj se trudio da me prilikom okreta okrzne rukom po jedroj dojčici. Kao slučajno. Nda.
Namučila sam se s njim ko crnac, da bi mi na kraju dok smo plesali čačačačačača reko da se on opće nemre skoncentrirat jer ja dolje previše ljuljam. 
Sljedeći je isto bio niži.. Nešto malo mlađi.. Geekast.. Sa hlačama navučenim do ispod ruku.. Nismo još ni počeli, veli on meni – a valjda ćeš izdržat...a ja ko iz topa – pa bolje to nego sjedit!
OMG!
Iste sekunde skužila sam kak je to zvučalo i onda sam samo nastavila rafalno – ma neeeee, treba plesat jel, da, da, ovaj, treba plesat...
Đizs.
Fakat nekad previše pričam. Dalo bi se o tome i razmislit. Sutra. Il kad već..
Enivej enihau, nakon šta sam se i s njim namučila jerbo „ritam – što je to?“, ostatak vremena sam više bila na wc-u nego u dvorani.
Roko nemoj me više nikada ostavit! Bit ću ti dobra, neću puno pričat, neću ti stajat po nogama, dat ću ti da me stišćeš kolko hoćeš, neću brojat na glas i nikad ti više neću prigovorit!
Ček da izvadim figu iz džepa..
Da nastavimo u revijalnom tonu sa starijim švalerima.
Neki dan sam doživjela ono o čemu sanja svaka žena...
Posvećena mi je pjesma... Ahhhh...
..dok sam čekala Roka..
..na Glavnom kolodvoru..
..od uličnog svirača..
..na harmonici..
..došo je do mene i vajl je svirao – otišla je danijela breza bela, izdernjo se – a sada samo za ovu mladu daaamuuu – i počeo – o-tvor že-no ka-pijuuu manse oče-našaaa...
Sigurno su mi svi oni prolaznici šta su se smijali i ubrzavali korak zapravo – zavidjeli.
Nije li to jednostavno lajk a drim kam tru?
Kako je samo pogodio da mi je to omiljena pjesma...sigurno mi je čitao s usana i mislio da molim očenaš..a ja sam samo tiho psovala Roka jerbo je kasnio..
No.. ne da mi se više o muškima..
Samo još ovo..
Na Zagrebdoxu čuh da muškarac u svom životu može doživjet ukupno 40 000 orgazama. I to je to. Kaputt.
Ti jarca..
U životu od kojih 80 godina, to ispadne 500 orgazama godišnje. 1,37 orgazma dnevno! Jebote!
Zanemarimo poimanje, analizu i objašnjavanje ovih 0,37, kao i činjenice da muškarci ne orgazmiraju od svoje 0.-te godine, već od...hmm..kako ko..da, stvarno..od koje? Dečki?
Vratimo se mi na okrugle brojke.. 40 000... Hm.
A šta s onima koji tu kvotu ispune manualnom teknikom??
Ne znam, ne znam.
Pouka svega – žene, ne družite se sa neumjerenim drkadžijama. Poslušajte me, bit će vam od živototvorne važnosti i punoće.
Ajmo sad malo o meni.
Samo da se zna..bit ću na televiziji. Nije važno na kojoj, ni kad, ni zašto. Bitno je da ću bit. I ne, nije sudnica..
Ovo govorim samo zato da se opravdam ako me opet dugo neće bit.. Samo čekam da me netko primijeti i otkrije! I dadne mi moj sopstveni šov. Na primjer..
Il barem da snimim neku reklamu u kojoj ću baš prošetati bosa..jerbo pijem karlovačko.
Ne znam, od nekud moram krenut..a samo nebo je granica..
Postaću popularnija od đeka lalejna i njegvog sokovnika, tako mi oguljenih naranača!
Djeco ima još!
Pe. Es. Milo djete bez i proslijedilo mi še enu štafetku.. Zašto sam djeva bajna? Svatko ko me vidio, znat će zašto..
Nomen est omen.
Tko želi, može se osjetiti pozvanim da preuzme štafetu.
Pe. Pe. Es. Izgleda da je ona misteriozna kutija iz Immportanea zapravo neka ušljiva reklama za neki tamo auto. Pih. A ja već skovala teoriju zavjere. Uglavnom, hvala svima koji su htjeli sa mnom otić, čuvat mi leđa i biti mi potpora u izvođenju mog nauma i zadovoljavanja životinjske mi znatiželje.
Cenim.
A sad kud koji, mili vanili.