Evo sad kad se dobrano slegla prašina i divljina..mogu fino sjest i sažet ukratko (kako ja to i inače radim
) svoje pariško putešestvijanje.
Svi pitaju kako bilo.. E pa bilo je kratko, al jebitačno.
Sažetak:
4 dana.
Brdo dojmova.
Brdo potrošenih para.
Jedna svađa.
Dva gubljenja.
Probuđena muška strana u meni koja zna čitat kartu i zna se snać u prostoru. Yep.
Nula romanci.
Dvije kile manje.
Tri žulja (ne moja).
Upala trbušnih mišića od smijanja.
Jedan parfem u djutiću. Stara Lacoste aj lav ju!
Jedna turbulencija.
255 fotki.
Jedan zaključak – treba ponovit.
Moja ženska strana tjera me da ja to sve razložim vako u fazonu savjeta.
Počevši od Plesa pa nadalje..
Odma savjet na početku – ne ostavljajte torbu ispred chek-in-a da sama samuje. Za par minuta bit će primijećena i odma će se dić panika. Alkajida, ovoono, bombe pičke značke, opet gemišt ni bil laden i to. Pizdarija.
Naravno nismo to bile mi. Desilo se to jednom zaljubljenom sredovječnom paru. Tako zaljubljeni i tako blesavi.
I naravno da je taj isti par bio u našoj grupi. Cijelo vrijeme smo bili prisiljeni gledat kako joj on u pariškoj podzemnoj govori – evo ti moja buša.. a ona blaženo naslanja glavu na tu bušu i tako priljepljena meditira. Mon dieu..
I naravno da su vječno kasnili. A ko i ne bi uz onakve rajske krevete što imasmo u sobama.
No dobro.
Još malo aerodromskih savjeta.
Pazite na kilažu. Ne svoju. Prtljažnu. 40 kila moš nosit. Da ne bi ko drugi bračni par bacali u smeće vina, bombonjere, knjige i gaće.
Sado-mazo opremicu za isprobavanje u avio veceu je nemoguće unijeti u avion. Na rendgenu se sve skida i razotkriva. Cipele, čizmetine, opanke, nanulice, bičeve, kožne maske i sve ostalo šta ima nitne, zakovice, lance, uzde i okove. Sve na sunce.
U Parizu:
Taksisti ne znaju engleski. I nikad ne voze po tvom isplaniranom putu na karti. Draže su mu bijesne, zakrčene uličice..a vrijeme teče i teče..a euri na taksimetru rastu i rastu..
Crnci ispod ajfela koji ti poput žohara ulaze u usta i pokušavaju utrapit neki seljački suvenirčić - razumiju hrvatski. Ništa ih nije otjeralo sve dok se moja iziritirana, smrznuta, a k tome još i gladna pratnja nije zderala na jednog. Jasno, glasno i artikulirano mu je dreknula - MARŠ U PIČKU MATERINU! Pokupio se ko ćeno spuštenog repa dok sam se ja malo dalje valjala od smijeha. 
Nemojte se ni trudit razumijeti francuski engleski. Crabtree iz Allo allo je mila majka. Čak vam i pilot air france-a želi gud juning navečer.
Što se tiče moje omiljene teme – hrane. Savjeti – probat juhu od luka, probat krem brule, probat pravo frenč vinčeko.. svrššš..
Meso ne preporučam. Gamad ga jede sirovog. I kad naglasiš da ga pougljene, i dalje iz njega curi sukrvica i on pliva u crvenom moru. Odmah se u meni probudi životinjski osjećaj pražene koja u spilji halapljivo ždere topli, krvavi but tek uhvaćenog bivola. Uhvaćenog od ruke njenog pramužjaka, hranitelja obitelji i osobnog hrama testosterona. Sexy.
Teorija o povezanosti francuza i zagoraca pokazala se obećavajućom. Znala sam ja da mene moj insekat ne vara. Teoriju sam obogatila sa još nekoliko postavki koje nepobitno pridonose navedenoj tezi. Bit se može očigledno i najočitije očitovati i ogledno ogledati u dvije francuske poslovice.. Kažu stari franci da je bolje oznojiti se od jela nego od rada..a druga kaže da je dan bez čaše vina ko dan bez sunca.
Zar je potrebno išta drugo govoriti.
Kratkopoteznobrzofitiljni savjeti:
Nemojte telefonirati dok vozite. Kazna je150 evra i 2 kaznena boda.
Na motorinu obavezna ciga. Kazna – uzimanje vozačke, motora, kazna i 1 bod.
Kazna ako iza ćene ne počistiš njesra – mac 500 evra.
Naučila sam:
Prosječna fr. plaća 1500 evra. Kažu da mi živimo bolje.. hmda. Al i njima kreda bog..to da.
Kila voća=kila mesa (oko 5evra).
Kvadrat stana u nekoj periferiji 5000 evra. Centar 15000 evra.
Do 1987. 30% stanova bilo bez kupaone.
Francuzi i mi (do nedavno) smo jedine zemlje sa ministricama obrane. E žeki, žeki..
Sve smrdi da će francija uskoro ženu stavit i na čelo države.. Zna se šta je nama činit na sljedećim izborima! Pa nećemo valjda kaskat!
U francuskoj ima of kors, sudbo kleta, više žena nego muškaraca. I 40% samaca koji plaćaju neki jebački harač za to. Da bi to izbjegli pribjegavaju paksiranju – braku na papiru. Romentik.
Pariški gradonačelnik je gej.
Kroasani su izvorno BEČKI proizvod!
Uz onu njihovu guščju jetru kažu da najbolje paše naš hrvacki džem od smokava inače proglašen najboljim na svijetu. Probala – not.
U Parizu nikad ne pada snijeg. Bzvz.
Popularna piva su explorator (6,8 promilčeka), navigator (8,4) i maximator (11,6). To po učinku na libido? Hm.. Možda u mašti.. I dok mi miješamo vina sa raznim kolama i mineralnim vodama, njima je to ravno grijehu. Oni miješaju pive.
U ovo vrijeme turističke najezde, do vrha ajfela potrebna su 3 jebena sata. Bura nas šamarala ko pingvine.
U Parizu postoji visoko društvo od 90 aristokratskih obitelji gdje majke jednom godišnje organiziraju žurke za svoje kćeri ne bi li one tada upoznale kakvog naočitog mladog pastuha plave krvi. Na te žurke mogu doći i smioni momci niže klase, kakvi doktorski sinčići i to, al oni moraju pisati i predati CV oliti životopis. Ko sam, šta sam, pa tako do 15-og koljena.
Kažu da u ljeti treba 2 puta potezat vodu – da Seina ne presuši.
Napoleon je imao hemeroide.
Francuzi nisu zgodni. Osim ako se ne radi o francuskim policajcima. Mmmh.. U novogodišnjoj noći..kad vince lupi u bebu.. hmm..
Francuzi prde u podzemnoj.
Užasno su spori. Njima se živo jebe ako vi skapavate od gladi i imate 15 minuta vremena. A onda se čude ko pura dreku kad to jebeno jelo mahnito trpate u salvete i vrećice jer vam je žao 150 evra, plata izgleda prefino, a trbuh i dalje krulji. A šta drugo da radim..
Top mjesto to visit:
*******************MUZEJ EROTIKE************************
O da, o da, o da! 7 živopisnih katova! Preporučujem ići sa partnerom jer vas već na 3. katu uvati džinovska kriza! Tolika da i najmoralniji dolaze u napast razbiti te izloge, gladno uhvatiti kakav afrički ili tajlandski dildo i smiriti zverku. Nisam. Al bilo je gusto.
Obavezno zastati i pogledati u mini kinu stare porniće iz 20-ih.. Čarli čaplin šema. Bušiz ol araund, crno bijeli svijet, lagano ubrzani, tete sa oblinama, nijemi filmić, dakle bez onih uuhh aahh deni mi ga noter pizdarija..pjur pležr. Ipak meni to sve izgleda ko da se neko sprda.
Obratiti pozornost na wc-e. U predvorju su na zidu slike vece školjki u kojima su video projekcije ljudi koji obavljaju nuždu, vade tampone, bacaju novčanice u školjku i svašta. U gro planu. Prvi put sam vidjela kako to zapravo izgleda kad muški otresaju pitona nakon nužde. Zgodno.
Noćnom životu nisam stigla ni prismrdit! A karte za Lido ili Crazy Horse mogu komotno sad rezervirat i doć ih podić na proljeće. A ja nadobudna misla..
Galeri Lafajet iz prošlog posta je navodni raj za žene. Samo šta ja ipak imam drukčije poimanje raja pa se ne računam. Meni se za šoping trebaju poklopit sazvježđa neptuna i saturna i biti u koliziji sa marsom u veneri. Onda sam ja raspoložena.
Za sve ostale normalne žene Lafajet je zaista raj. Šoping na n-tu!
Obavezno popit kavu u kafiću do Notre Dame-a! Jest da je 7 evra, al zato konobar pjeva, pleše, zna engleski, šarmira sve u 16, a i kafa je tres bien.
U kineskom restoranu nikad, nikad, al nikad ne jest ništa šta ima veze sa ribom. Pogotovo ne eksperimentirat sa pečenim morskim psom u umaku od ananasa. Rig.
Pariz je najljepše obilazit kad zaboraviš obuć grudnjak. To mi se već dugo nije dogodilo i moram priznat da sam skoro zaboravila kakav oslobađajući osjećaj pruža odsustvo te krpice sa fišbajnima.
I za kraj: hvala dragom Bogu šta je čuvao naš avijončić od 50 mjesta, našeg prehlađenog pilota i kovrčavog stjuarda rumenih obraščića kad nas je na putu natrag snašla vraška turbulencija. Mene je naravno uhvatila na veceu. Nisam uspjela obavit pipi, al sam zato jebački zveknula glavom o lavabo. I hvala ti dragi Bože što si mi dao snage da se suzdržim i kozi iza sebe ne zveknem šamarčinu! A ona ga tuli i cvili! Vir gona daaaaaj! Sam anđeo Gabrijel mi je držao ruke.
Naklon.