Pro-ljeće, a u me ni ne mir, odsreće bih za-grliosvemir, pro-ljeće i mi riše tra-va, srce kaže ti si ona pra-vaa...lala la laala..hihi..hmm..a kad tamo nit proljeće nit miriše trava..al meni ipak dođe na mahove da bih zagrlila svemir.. 
Ima još nešto vezano za tu pjesmicu..hihi..ne znam dal smijem reć..hmmm.. Neku večer me Netko nazvao u 00:20 i najvjerojatnije pod utjecajima raznoraznih supstanci dernjančio se milozvučnim glasićem uprav tu pesen. Mislim da ga je čula i moja baba Roza u sobi do.. i njoj se svidjelo.. Ahh...
I tak. Ima još novih stvari. O da. Opće ne znam koje riječi upotrijebit ni kako počet, ni na koji način dočarat čar čarnu. Nakon šta sam konačno vidjela svog fiancéa to be, došlo vrijeme i da izljubim i izgrlim i svoju kumu to be.. Koja je ujedno i moja virtuališe sestra as you all know it.. 2u1. Head&shoulders. Sretan susret zbio se jučer. Pod željeznim mudima čike na konjotu u belomzagrebgradu.
Evo radim i više proreda, slušam tvoj savjet sejo.. I usput ti se ispričavam što kasnim sa izvješćem..
Joooo..ta mala ženica..bombonček mali, slatki..mišić pišić moj..je takkk da bi ju čovjek najrađe malo pocuclao, zamotao u papirić i nosio sa sobom u džepu. Ne u džepu od traperica il kaputa il tak nekom tvrdom džepu.. Ne, ne. U nekom mekanom džepu, može onaj od košulje di je džepičić kod srca.. Onda opet kad bi je se poželio, sa osmjehom na lišcu pažljivo bi razmotao papirić, pocuclao i opet vratio da je ne pojede prebrzo. I tak bi se čovjek guštao u njoj. Svaki dan.
Prored.
Il znaš kaj bi još? Stavila bi ju onako na televiziju, na tabletić štikani. Ili na policu pored kreveta. Il u prozor. Da ju svi susedi vide. Kupila bi si i torbicu, samo za nju. Roznu nekakvu. Na točkice. Može si ju i ona izabrat. Pa bi ju tak nosila sa sobom di god idem.
Prored.
Pojele smo si muf-fin. Nikad nije bio slađi. Muf. Fin. Mmmh.. I sendvič smo pojele. Pa onda opet muf. Koji je naravno bio fin.
Prored.
Pa je došao još jedan dečec sa bloga. Onda više nismo jele muf. Zakasnio je.
I tak. Prebrzo mi je to sve prošlo. Morat ćemo to ponovit. Da.
Prored.
Sve skupa to sad čini 5 blogera koje su moje oči vidjele.
Tog petog sam upoznala prošli petak. O njemu neću puno pisat. Zašto? Zato šta mi je reko da imam divlju frizuru, oštre brkove i mlitavo dupe. DOH?!? 
Još frizura ajde, užas je moja furka, al ovo drugo??? Neoprostivo. Em sam se friško obrijala (čak imam i novi after shave), em nije ni dotaknuo moje Dupe da se uvjeri u neosnovanost dane tvrdnje! K tome, na dupetu u zadnje vrijeme marljivo radim. Evo baš večeras idem na body pump.. Dupe će mi bit ko Velebit! Ne tak veliko, tak tvrdo! Kameno čak!
Da SamoPrijatelj hoće ostavit komentar, sigurno bi to potvrdio. Ako za ništ, a onda barem za brkove.
No da. Taj isti bloger se kasnije pokušao izvuć govoreći kako mu je unatoč tome bilo lijepo sa mnom, al nije se izvukao. Previše je zaglibio. Sad mu treba vučna služba da ga izvuče.
Kaj još. A da. Jučer sam bila i na svom prvom selekcijskom intervjuu. Uu. U. Nije za posao. Za praksu je. Al je princip isti ko za poso.
Poslah svoj velebni CV, uz njega priložih motivacijsko-ljubavno pisamce u kojem sam između ostalog uzduž i poprijeko nahvalila sebe ili se kao jednu proaktivnu, dosljednu, fleksibilnu i odgovornu osobu, koja zna važnost timskog rada i komunikacije. Onda sam joj lijepo rekla kako smatram da bi mi obavljanje prakse u Njihovoj tvrtci omogućilo daljnje proširivanje horizonta i konkretnu realizaciju svojih interesa. I na kraju kako se nadam da tim svojim karakteristikama i neizmjernom željom za rad i daljnjim učenjem mogu doprinijeti radu Njihovog poduzeća na obostrano zadovoljstvo.
Jebate. A? Al ga se nasrah. Sve stoji osim onog o timskom radu. Mislim sve je to u redu, mi lajk it, al samo kad u timu nisi sa komplitli nesposobnim i nezainteresiranim igračima. Onda popizdim.
Sve to urodilo je plodom i moja malenkost pozvana je na razgovor. Razgovor u kojem moram uvjerit gospu bajnu u genijalnost svoga uma i iskričavost duha svoga.
To je bilo jučer. Izvlačenje sretnih dobitnika bit će krajem tjedna.
Dva dana sam čitala o Europskoj uniji i pristupnim fondovima (jer o tom se radi jelte), zamišljala njeno lice, pitanja koja će postavljat, kombinirala šta ću obuć, razmišljala dal da si speglam kosu pa dođem ko prava biznis vumn il da ostavim svoju divlju frizuru jer ako već po ničem drugom, po tom će me zapamtit. Odlučila sam se za divlju frizuru. I to je marketing. Diferencijacija.
Od onog Nekog s početka sam dobila i savjet da na pitanje di se vidim za 5 godina nikako ne kažem sa hrpom dičurlije. Puno dičurlije=puno porodiljnog. Rađe da kažem da sam lezba.
Sve je to utjecalo na mene. Pa sam noć prije razgovora sanjala Leu iz Big brothera. Kak se ljubimo. Ja sa svojim mićim usnicama i ona sa onim svojim velkim čubelama. Lepo nam je išlo, moram priznat.
Ne znam kaj je to značilo. Možda sam očekivala neku rasnu plavušu tamo.
Uglavnom, na razgovor sam došla ćuku vremena ranije. Pa sam 45 min čekala na obližnjoj klupici, čitala o slovenskom slučaju sa predpristupnim fondovima i smrzla se ko piii..ngvin.
Sam razgovor je prošao poprilično ugodno. Osim jednog dijela. Mislim ni on nije bio neugodan, samo..jedno sam mislila, a drugo morala govorit. Jer ovo kaj sam mislila nije bilo appropriate.
Naime. Intervjuijdžijica mi je dala na papiru ove riječi:
Uzbuđenje
Sigurnost
Uspjeh
Ugoda
I rekla mi je da ih poredam sebi po važnosti.
Čim sam ih vidjela, jao, prva pomisao. Hihi. Hmm.. ovaaaaj, khm, da.
Pa čujte, u ovom slučaju važnost je vrlo relativna stvar. Ugoda uvijek na prvom mjestu. Zbog ugode sve i krene, kaj ne? I zbog uzbuđenja naravno. To ide jedno s drugim. Neodvojivo. Sve to skupa kad pogledaš je uspjeh. A sigurnost najčešće dođe na prvo mjesto kad je prekasno. Onda se sve to može pretvorit u neuspjeh. A i ugoda nestane i uzbuđenje splasne. Kao što vidimo sve ovisi od situacije do situacije i od čovjeka do čovjeka.
Ne znam šta bi bilo da sam joj to tak objasnila. Bolje da nisam niš rekla, samo sam napisala brojeve. A i za njih više nisam bila sigurna jesam si ih dobro poredala. I kad ne mislim na sex, opet ne mogu sa sigurnošću reć šta mi je važnije od čega. Sve mi je podjednako važno.
Kak bi ih vi poredali? Aj da vidim..
I tak. Oduljio se ovaj post. A još imam svašta za reć..
Mogla bih vam pričat kako sam na jednom krasnom kolegiju pod imenom ekspertni sustavi naučila da su svi ljudi međusobno povezani preko maximalno 8 osoba. Evo npr. vi ste povezani sa Bushom preko 4 osobe. Znate mene, ja imam profesora koji je bio u društvu sa drugim koji je bio kod Kraljice Majke, a ona je bila u doticaju sa samim Mr. Presidentom. Ste vidli kak je svet mali?
Mušice mu tuste..
Mogla bih vam pričat o tome kak se prošlu subotu oženio jedan od mojih bivših s kojim sam nešto kao..neodređeno..mogu reć navlačila se..4 godine..sex excluded. On je htio sex pa ćemo vidit. Ja sam htjela da prvo vidimo pa onda sex. I tak.
Da mi je netko pred 6 godina reko da će se oženit jedne subote, svadbena kolona će trubit pored moje kuće dok ću ja vani vješat veš, rezala bih si žile. Sad sam se samo nasmijala i nastavila vješat netom oprane gaćice.
Život je breskvast. Life is peachy. Ne znam ko je to reko, al neko je. Ne znam šta je mislio s tim, al nešto valjda je.
AAAAPDEEEJTTT!!!
Večeras ga dobih! O da! Kako ga samo primih! Uuuuuuu... Dobar je bio, mmmha, do-barr!
Srce mi je ubrzano kucalo, krv mi je šiknula u obraze, čelo mi se lagano orosilo..bradavice su se vinule u nebesa..sva sam treperila od slatkog iščekivanja..
..dok sam čekala da mi se otvori mejl sa već poznate adrese..
..otvara, otvara..
..prva rečenica:
drago mi je obavijestiti vas da ste primljeni u naš team za praksu i ovim putem vam želim čestitati i zaželjeti dobrodošlicu.
AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!!! ou jeaaaaa!!!
ahh, prvi kom sam javila bio je ovaj gore
Netko i sad vi..
sad idem dalje budit mamu, očka i baku..
a onda ću stavit noge na stol i zapalit pljugu..iako više ne pušim..pljuge jel..
btw. od hrpetine prijavljenih primili nas četvero..3 cure i jedan ubogi dečec..
Petar mu ime.. Pero.. Moj đekan je bio Pero..ajooo..