vasko54

Nevjerojatna zivotna prica, riplyjevska. Rodjeni u starom rodilistu, odrastali u susjedstvu u Pilama, udaljeni tri kucna broja, Zlatan Gavrilovic Kovac i ja nismo se ni culi ni vidjeli skoro 60 godina. I nadjemo se u Adelaide, prije nekoliko mjeseci. On protjeran iz Zagreba u kojem je zivio preko 20 g, a ja iz rodnog Grada. Popili smo kafu i kako smo nemirne duse, uvijek tragamo za novim, nepoznatim, nasli smo se na zajednickom projektu. On odlican plivac JUG-a i splitskih klubova, reprezentativac, a ja atleticar GOSK-Dubrovnika i splitskog ASK-a, on pomorac i filozof, ja ljubimac mora i pravnik. Zivot pise romane!

Rado sam ga vidjao onako luckastog, nemirnog pogleda i jos nemirnijih pokreta. Mislim da nije imao neprijatelja i da je bio rado vidjen u sviom sredinama. Ali, nisam znao da je u dubini duse covjek koji je doboko nesretan Nismo prestajali s podmetanjme i oisporavanjem svega sto bi on predlozio. Ali, samo u sali. Dok nije skoncao, bacivsi se naglavu ispred kina Slavice na Boninovu. U dubinu, Nije stigao do kraja, zaustavila ga je izbocena stijena. Umro je par sati kasnije, ne dolazeci svijesti. Eto, tako je zavrsio svima dragi lik, Toto. Pocivaj u miru, jedan od simbola starog Dubrovnika, kojeg vise nema.

Prvi put poslije 25 godina, dolazim u rodni Dubrovnik. Dok klecim i ljubim slike svojih roditelja na grobu Boninovo, ovaj ciklus se zatvara. Kako vjerovati da je istina ono sto i mene dovodi u dilemu? Je li 25 godina proslo kao udarac dlanom od dlan ili je u tih 25 godina stalo sve ono sto mi se dogodilo. Ni sebi ne mogu vjerovati da je proslo vec 25 godina da nisam bio u Pilama, na Pilama, na Stradunu, u mojem Dubrovniku. Ali za sve to opisati, "Rat i mir" Lava Nikolajevica, bila bi kratka novela.

U ogromnoj celicnoj ptici, prepunoj pospanim putnicima, ciji mir remeti samo "povremeno" propadanje na putu prema kuci, tamo nad Indijskim oceanom, zaklinjem se sam sebi, necu, biti mogu cekati novih 25 godina.

A znam da mozda i nije tako, da mnogo puta nase zelje ne zavise od nas. Zivot me naucio, puno se toga dogadja van nasih zelja i nasih moci i sposobnosti. Zelje su u stvarnosti najcesce snovi, a snovi utopija.

Malo sam ili ni malo spavao do Adelaide. Kosmar u mojoj glavi traje.