2. kolo, 24.08.2008. u 17.00 sati, igralište NK Mladosti
Prva utakmica na domaćem terenu navijačima nije donijela pretjeranu radost. Izgubiti dva boda u utakmici sa podjednakim, možda za koju nijansu boljim protivnikom nije dopustivo.
Budimo realni, Divoševčani su odigrali očajno. Da su kojim slučajem možda i pobijedili bilo bi to nezasluženo. Ali bila bi to pobjeda i svi bi bili sretni. Igrači nisu pokazali ništa osim dugog jezika. Međusobno se svađaju, jedan drugome prigovaraju, zaboravljajući pri tome da je lopta u igralištu i da treba igrati nogomet kako bi se došlo do rezultata.
Prvih nekoliko minuta utakmice sve je bilo poprilično dobro. Prihvatljivo. Nešto se u redovima Mladosti događalo. Postojala je igra. No, kako se sat približavao 45. minuti, linije Mladosti sve su više počele ličiti na rukometne. U fazi obrane. Sedam (7) igrača u obrani, jedan u sredini i dva u špicu napada. Onog jednog u vezi treba uzeti s rezervom, budući da je igrao kao nekog pivota. A šta će jadan drugo kad je igrao više manje cijelo poluvrijeme sam u vezi, uz iznenadna pojavljivanja još jednog ili 2 igrača. Tako se ne može napraviti ama baš ništa. Obrana je bila više - manje solidna u prvom dijelu, zahvaljujući činjenici da su svi igrali obranu. Prema naprijed se pokušavalo ići preko bokova, uglavnom lijevog, i dugim lop(a)tama. Ne bih nikoga izdvajao jer ne želim biti negativac i upirat prstom. Osim jako dobrog Mikinčića, kojeg je trener domaćih na poluvremenu zamjenio, nitko se ničim nije posebno isticao u pozitivnom smislu. Negativnih primjera je bilo najmanje pet, šest. Neki su pokazali da ne zaslužuju igrati za Mladost, neki da jednostavno ne mogu. Nažalost, nismo mi Dinamo da možemo otjerat one koje imamo i dovesti iz Kolumbije i Argentine buduće Luke Modriće. Ovakvo poluvrijeme na domaćem terenu si Mladost nikada više ne smije dopustiti.
Nije ni drugo poluvrijeme bilo bajno. Bilo je isto tako loše kao i prvo. Jedina je razlika u tome što je Mladost igrala malo agresivnije i što je sudac "zakuvo" igru sa nedosuđivanjem očitih prekršaja na obje strane. Amater je u drugoj polovici daleko više napadao nego u prvom djelu, pogotovo zadnjih dvadesetak minuta. Opet je ova utakmica pokazala kako će nam faliti Nikica Zdunić i njegovo krljanje kad odluči objesit kopačke o klin.
Izmjene. Neki od zamjenskih igrača s klupe kao da su došli na reviju prošetati pistom, da ih svi vide. A igranje nogometa? Ma to je ionako u drugom planu. Igramo za lovu. Šteta što nemamo dovoljno vlastitih igrača...
Gol koji smo dobili bio je djelomično iz dobre kontre Amatera, a djelomično iz početničke greške domaće obrane. Dva najopasnija igrača Amatera ostala su nečuvana u napadu, sam je ostao kao zadnji Malovan ili Blekić, ni sam ne znam, dupli pas, proigravanje, i gol, ne bi ga obranio ni Buffon ni Dražen Ladić u svoje doba.
Loše se osjećam pišući ove retke i prisjećajući se utakmice, pa ću jednostavno prestati, nemojte mi uzre za zlo, dosta je tu rečeno. Imena nisam navodio, nadam se da će se neki sami prepoznati u ovim recima, i onih nekoliko pozitivnih, i oni lošiji.
|
