Zaputili smo se u subotu oko 5 sati ujutro sa autobusnog kolodvora u Makraskoj, cilj - lutanja po Velebitu. Napokon je došao neki veći izlet, a tako i prilika da mnogi od nas manje iskusnih planinara dožive kako je to šetati planinom koja je vjerojatno jedan od najvećih nacionalnih simbola naše 'Rvacke'. Iako po visini zaostaje za Dinarom, Biokovo pa i Kamešnicom Velebit je uvijek zauzimao posebno mjesto u srcima planinara pri povratku sa tura. Velebit je najduža planina Dinarskog sustava te se proteže u svojih 145 km, a djeli se na sjeverni (između Vratnika i Velikog Alana), srednji (između Velikog Alana i Baških Oštarija), južni (između Oštarija i Malog Alana) i jugoistočni (između Malog Alana i doline gornje Zrmanje). Širina mu varira od oko 30 kilometara u sjevernom, do svega desetak kilometara zračne udaljenosti na južnom Velebitu. Unatoč tome što izgleda jako glomazno, njegov se planinski niz ne odlikuje naročitom visinom. Najviši, Vaganski vrh, doseže tek 1757 m. Nakon ručka se krenulo prema Ljubićkom brdu do kojeg je trebalo dva sata. Pri početku staze ide se makadamom te se mogu vidjeti jesenske boje kakvih nema ovdje na Biokovu, nakon makadama ide se bukovom šumom zatim se dolazi do djela gdje se treba penjati pa se izlazi na greben koji vodi dalje do vrha na kojem je postavljen križ. Pri dolasku na vrh vrši se već tradicionalno zajedničko slikavanje. Idemo dalje te se spuštamo dugom strmninom zatim ulazimo u bukovu šumu kojom se spuštamo do šumske ceste da bi izašli na magistralu te skrenuli desno i vratili se nazad u hotel, dok su neki skrenuli lijevo i svratili, a na što drugo već na Velebitsko. Dolazimo u hotel sat vremena prije večere. Ima se vremena taman za malo prileći i onda na večeru (ne moram govoriti što se pilo ;). U sali do nas je večerao GSS koji je ovdje imao vježbu na kojoj su sudjelovala dva člana Makarskog GSS-a. Poslije večere se išlo rano spavati jer se bilo potrebno probuditi već oko 6.30 kako bi doručkovali. Za doručak švedski stol jer su neki Šveđani otkazali ;), a ovaj put se nije pilo Velebitsko. U opisu izleta piše kako se trebalo ići poučnom stazom 'Terezijana' koja obuhvaća 3 kilometra dug dio stare austro-ugarske ceste Terezijane koja je preko Velebita povezivala tadašnje pukovnijsko središte Gospić sa lukom Karlobag. Terezijana je izgrađena 1786. godine po naputku cara Josipa II, a nazvana je po njegovoj majci, carici Mariji Tereziji. Tom smo cestom trebali doći do Kubusa, riječ je o klesanom kamenu veličine 1,25 m x 1,25 m na četiri kamene kugle. Kocka je postavljena u vrijeme gradnje ceste od Gospića do Karlobaga (1844.g. - 1850.g.). Nakon malog razgledavanja krećemo u suprotnom smjeru vozeći se starom ličkom magistralom do Gračaca i dalje preko prijevoja Prezid do Golubića. Pješačka tura je obuhvaćala spuštanje iz Golubića u kanjon Krnjeze te prelazak preko starog Kudinog mosta. Pri silasku dolje naišli smo na koze te na pokoju staru Ličku kućicu, staza iz makadama prelazi u uski putić, a već nakon pola sata nailazimo na predivne vidike rječice Krupe koja utječe u Zrmanju. Kad smo se spustili prešli smo preko Kudinog mosta rađenog bez ikakvog veziva ispod kojeg prolazi kristalno čista voda. Hodajući malo dalje naišli smo na lijepu livadicu gdje smo ručali ono što smo ponijeli u torbi. Po jakoj vrućini zaputili smo se nazad u Golubić, a kapi vode pri povratku su zaista 'vridile zlata'. Pri dolasku gore uslijedio je kratki odmor zatim vožnja nazad u Makarsku preko Kaštel Žegarskog zatim Benkovca te autoputom do Šestanovca, s time da smo stali na odmorištu Skradin tako da smo u Makarskoj bili oko 19.30. Pozdrav do sljedećeg izleta! |
< | rujan, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv