„Jeste li ikada zamišljali kako se krećete kroz potpuno nepoznati i neistraženi prostor, gdje ljudska noga nije nikada kročila, a da bi to ostvarili ne morate biti astronaut, možete biti – speleolog!“

09. i 10. lipnja 2007. Speleološki odsjek PD „Biokovo“ upriličio je okupljanje na novoobnovljenoj Planinarskoj kući „Slobodan Ravlić“ na Lokvi povodom obilježavanja 30-godišnjice ovog odsjeka. Pozvani su svi koji su učestvovali u radu SO-a od 1977-2007. Na spisku ljudi koji su pozvani da svojom nazošnošću uveličaju tu proslavu našlo se čak 120 bivših speleologa koji su se spuštali u jame prije 30 godine čak i ponekad bez odgovarajuće opreme, nije nedostajalo i mlađih ljudi koji su sadašnji speleolozi. Neki su bili gore i dan prije te prespavali dok su neki došli autima. Mnogi su bili spriječeni svojim obvezama, pripremom turističke sezone, raznim poslovima, ali svi koji su pozvani su bili oduševljeni pozivom. Neki od pozvanih su se speleologijom bavili tek kraće vrijeme i usputno. Drugi su proveli u Odsjeku čitav niz godina, a neki su speleologiju pretvorili i u profesiju. Na druženju su svi jednako bili dobrodošli. Cilj je bio okupiti razne generacije, od samih početaka do danas.
Početak, davne 1977., značio je samo puno dobre volje, ali vrlo malo opreme. Prve generacije znanja su prenosile na mlađe, tehnički je oprema uznapredovala, a time i mogućnost dostizanja većih dubina. Na Biokovu su organizirani i Speleološki logori na kojima su se okupljali ljubitelji podzemlja bez obzira na granice. Istražene su mnoge jame, a neke su i na popisu najdubljih u Hrvatskoj. Uz istraživanja jama upoznavali su se novi prijatelji, a i nove ljubavi … I tako do danas. Nedavno je završena još jedna Speleološka škola. Priča se nastavlja…


Na polasku, smjer-Sv. Jure-Lokva.

Većina pozvanih su bili ljudi u godinama zato i nije bilo organiziranog dolaska pješice, a osim toga janjetinu se trebalo dovesti u automobilu jer nije bilo načina da se tegli putem preko Vošca ili preko Borovca. Ipak, nije se lako ni spustiti sa Sv. Jure na Lokvu, često se na taj način dovodi novi plin što je jedan od razloga zašto se plin mora koristiti racionalno kad se nalazite u toj planinarskoj kući.


Pripreme za pečenje janjaca, potrebno je obraniti se od kiše

Pri dolasku na Lokvu sa janjetinom na leđima prvo se trebao pripremiti teren iza kuće i zaštititi ga od vjetra i moguće kiše, kad se počelo peći opojni se miris širio sve do Vošca i time mamio okupljene.


Vibor i Maja, upoznali se upravo u SO-u, već dugo u braku.


Samo Puharić i Tonči Matković, „stara garda“. U prirodu pobjegli od bavljenja kompjuterima i novim tehnologijama.


Peklo se iza kuće.


A jelo ispred.


Tonči Grgasović (drugi s lijeva) stigao zbog ovog iz Zagreba. U SOB-u je od početka, a speleologija mu je odredila i profesionalni put-danas je doktor geologije.


Bušo (sa čašom) i Lazo (u crvenom flisu) su guštali u domaćoj spizi.

Evo ovako je održana svečanost 30 godina SOB-a-u velikome veselju kako je bilo i očekivano, mnogi su se prisjetili vremena kad su se spuštali po jamama osigurani slabom užadi te, praktički, visili na koncu. Sada se sve naučeno polako prenosi na pomladak, a jedino mi je žao što nije došao Borut kako bi i on bio djelom svega toga.

Kratka povijest Hrvatske speleologije.

Istraživanja dubokih jama u Hrvatskoj započinju 1957. godine kada je istražena jama Čudinka duboka 203 m. Godine 1961. je na južnom Velebitu organiziran speleološki logor gdje je istražena 195 m duboka jama Vrtlina. Na speleološkoj ekspediciji 1975. godine na jami Puhaljki spušta se do dubine 318 metara. U ponoru Bunovac se 1977. godine dostiže se dubina 534 metara što ga čini prvom jamom dubljom od 500 metara u Hrvatskoj. A u osamdesetim godinama prošlog stoljeća zabilježena su važnija spuštanja u jame na Biokovu uglavnom u organizaciji SOB-a.

Vinkija ugrizla zmija.

Ne, Vinki nije žena, ni muškarac čak ni dijete. Vinki je zlatni retriver koji je prošao obuku za psa tragača, s Vinkijem sam bio na Sv. Iliji poviše Gradca i na Sv. Juri za "Slobodana Ravlića". To je jako miran i polušan pas koji služi u svrhu spašavanja ljudi, a radi, uglavnom, sa GSS Stanicom Makarska. Zmija ga je ugrizla na spomeniku NOB-u na Glavici (makarski kvart) gdje se nalazi Climbing Centar Ekstrema. Misli se da je riječ o poskoku s obzirom na to da je Vinki pozitivno reagirao na serum koji mu je ubrizgan neosredno nakon ugriza. Ovdje u Makarskoj djeci u vrtićima zabranjeni su izlasci u neograničena područja zbog mogućeg prisustva zmija jer je šara poljarica ubijena ispred jednog od makarskih vrtića. Na našem školskom igralištu ubijena je bjelouška, a na igralištu u školi na Zelenci (makarski kvart) ubijena je,također, bjelouška. Teoretski je moguće da je Vinkija ugrizao neki insekt na kojeg je alergičan, ili neka druga 'poluotrovna' zmija no nitko nije siguran o čemu je točno riječ. Vinki je živ i zdrav, a to je najvažnije.


Vinki na memorijalu.


Pozdrav!