02.01.2005., nedjelja

Odluke Sutra opet počinje škola, grrr... A baš sam uživala u ovim praznicima. Toliko dobrih stvari sam naučila u ovih tjedan dana, sad ih još samo trebam početi primjenjivati... Hm da, samo... to je zapravo najteži dio- pridržavati se toga, živjeti po pravilima... Evo mojih novih spoznaja: - "Nemam toliko vremena da bih pola života proveo u svađi s ljudima." (Abraham Lincoln). Naime, zaključila sam da postoji toliko osoba mojoj školi koje ne volim, a kad sam se zapitala zašto je to tako, na pamet su mi padali samo neki banalni razlozi. Isto to vrijedi za moj razred- svi se slažemo da nam je razred grozan, ali nitko se ne trudi to promijeniti. Ja sam shvatila da s tim ljudima provodim 30-ak sati tjedno, da ih ponekad vidim češće nego svoje roditelje, pa kad to već tako mora biti, bar se možemo potruditi da nam to vrijeme lakše prođe. I zato ću odsad pokušati voljeti sve ljude- neke manje, neke više. - "Budala je onaj koji se ne zna ljutiti, a mudrac je onaj koji se ne želi naljutiti." Čemu služi svakodnevno živciranje? Evo, ne mogu se sjetiti zbog čega sam se prije 2 dana ljutila. I što to znači? To znači da je razlog ljutnje bio sitan i samim time nepotreban. Život je odviše kratak da bi bio sitan! Ja se ne moram ljutiti. Ja se ne želim ljutiti. -"Duh je sam svoj gospodar; on u sebi može raj stvoriti od pakla, pakao od raja." (John Milton) Drugim riječima, naša sreća ovisi samo o našem načinu razmišljanja. Vjerujem da ću biti sretnija ako u svemu nađem nešto dobro i naravno ako pozitivno razmišljam. Think pink! -"Čovjekov zadatak nije da napreže oči gledajući u maglovite daljine, nego da se uhvati ukoštac s onim što mu se jasno ocrtava pred očima." (Thomas Carlyle) Dakle, ono što je bilo, bilo je. Prošlost se ne može izmijeniti, a budućnost je sadržana u današnjici. Zato, neću razbijati glavu s onim što je prošlo (kako, zašto i slična pitanja), nego ću poslušati latinsku poslovicu "Carpe diem!". -"Genetika nas uči da je svaki pojedinac posljedica sjedinjavanja 24 očevih i 24 majčinih kromosoma koji odlučuju o vašim nasljednim osobinama. Izgledi da će nastati osoba kao što ste vi bili su 1:300 000 bilijuna." (Amran Scheinfeld) My point: svatko od nas je poseban. Ja sam posebna. Vi ste posebni. Moram poraditi na samopouzdanju! -"Živim li u uvjerenju da je 2+2=5?" Svatko tko zna osnove psihologije zna za postojanje percepcije. Vjerujem da neke stvari često krivo percipiram, vidim nešto što ne postoji, ili nešto skroz krivo interpretiram. I onda se zbog tog mučim... To je krivo, nema smisla i možda bih trebala sagledati određene situacije objektivnije. Tko zna, možda stvorim potpuno novu sliku... Ovo bi se moglo nazvati tzv. novogodišnjim odlukama, ali one to nisu, jer mislim da one iščeznu jednako brzo kako su nastale. Ovo je jednostavno period prosvjetljenosti, koji se slučajno poklopio s novom godinom, a ove odluke sam zapisala kao podsjetnik, koji će stajati na ovoj adresi, podsjetnik kojem ću se vraćati kad god pomislim da ja to ne mogu i koji će me motivirati da postignem nešto i postanem bolja i potpunija osoba. Nadam se da će koristiti i ostalima... Sve najbolje u 2005., ljudi!

- 23:07 - Free your mind (0) - Upogoni printer... - #