Parole, sve same parole, prazne parole

Sjedi u šarenim čarapama s kapućinom na stolu i povremeno s cigarom u ruci.
Još uvijek razmišlja o tome kako joj se javio.
Iako je to bilo satima prije.
Razmišlja o tome kako ne može zapravo niti prestati misliti na išta drugo, pa joj je sukladno tome i dan prošao s ponekim razočarenjem.

Pri izlasku iz zgrade vidjela je Nju.
Prekrasnu, vitku i visoku djevojke razigrane, kovrčave kose i toplih, smeđih očiju.
Skoncentirala se na to da Ju u mnoštvu ne pogleda, niti da joj Ona uzvrati pogled.
No okrenuta leđima nije mogla vidjeti Njenu reakciju, već joj je samo osjećaj nervoze i nepoželjnosti prošao kroz svaki živac.



Vidjevši Nju, ponadala se da će nakon podosta vremena ugledati i Njega.
No, stotinu lica se izmijenilo na suncem obasjanim ulicama i među mnoštvom prolaznika pokušavala je pronaći Njegov, već tako joj poznati obris.
No, njene želje nisu ispunjene i ona je mislila da će joj dan proći bez ikakvih tragova njegovih pogleda, riječi ili osmjeha.

No, prevarila se, došavši doma pročitala je još jednu Njegovu parolu upućenu njoj.
Parolu koja je toliko beznačajna i bespotrebna da se i sama počela čuditi kako joj je toliko zaokupila misli i zagrijala srce.
Shvatila je da nije važna parola, da nije važan način, važno je samo obraćanje, samo to što je se sjetio.
Kao i uvijek, još jednom joj je to bilo dovoljno samo da preživi dan ispunjen razočaranjima i dobije dozu elana potrebnu za sutrašnje buđenje.

Dream a little dream of me

Još jedan tužan dan i sve podsjeća na san,
nek` probudi me neko ovo stvarno boli...


Često sanja ono što svim srcem priželjkuje.
Tada uživa u onome što vidi.
Kao neki njezin omiljeni film.
Koji je odgledala milijun puta.
I probudi se s osmjehom na licu.

No samo par trenutaka kasnije, postaje svjesna gdje je i tko je ona.
Postaje svjesna svega onoga što se zbilo dan prije.
Onoga što tek treba preživjeti i napraviti.
Tada se poželi još samo na trenutak vratiti u krevet.
No svjesna je da ne može.
Svjesna je da se mora pribrati.
Jasno i racionalno razmišljati i smisliti kako proživjeti još jedan dan bez nepotrebne depresije i melankolije.



I katkad joj to pođe za rukom.
Razmišlja samo o dobrim stvarima.
Sluša samo euforične pjesme.
Nasmiješena je cijeli dan.
Sretna je.

No opet, ponekad joj dan ne ispadne onakav kakvom se nadala.
Ispadne loš, depresivan, melankoličan.
Onda je nesretna i mrzovoljna.
No shvaća da je to još samo jedan dan.
Još samo par sati koje mora preživjeti.
Do nekog novog sna.
Do sutrašnjeg lijepog jutra.
I to je čini zadovoljenom.



Usput, ispričava se zbog poduže odsutnosti, ali nije bila u prilici koristit se računalom.

Living for the moments :oD

Ponekad ju njihovo ponašanje zbilja dotuče.
Ponekad joj dođe jedino da sjedne i plače od očaja.
Ali ona to ne čini.
Trudi se zaokupiti misli nekim drugim stvarima.
I sretna je što joj u tome mogu pomoći njezine najdraže.
Sretna je kada je vani suce i kada može satima uživati u svemu i svačemu bez da Ih vidi.



No, svako malo oni se pojave.
Ponekad Ga vidi samoga. I tada joj se čini da je poneki Njegov pogled upućen samo njoj.
Ili čak i poneki osmjeh.
Tada ne vidi ništa drugo osim Njega. Tada joj srce lupa sve jače i jače.
Tada ne čuje zvukove i ne vidi obrise.
Kao da gleda jednu te istu sliku na kojoj je On samo njezin. I uživa u njegovom osmjehu. Njegovim usnama. Njegovoj kosi. Njegovim prekrasnim očima.
Tada sanja da je vrijeme stalo. Da je zapela u nekoj međugalaksiji u kojem postoje samo On i ona.
Ti djelići sekunde koliko su joj posvećeni Njegovi pogledi i osmjesi njoj se čine kao vječnost.
I premda zna da bi se trebala usredotočiti na druge stvari, odnosno osobe ona se usrećuje i zadovoljava i samim tim djelićima sekunde.



Neki dan joj se obratio.
Došao je za njezin stol. Sjeo kraj nje. I pitao je par pitanja.
Ona se tada nije mogla usredotočiti na Njegove riječi. Samo je drhtala i osmjeh joj se ozario na licu od uha do uha. Osjećala je Njegovo tijelo. Njegovu toplinu. Njegov dah. I premda ne predug, taj trenutak joj je obilježio dan. Zapravo tjedan.
Sada uživa u tom događaju. Dok ih opet ne vidi zajedno.
I shvati da Njoj posvećuje prodornije i duže poglede. Prekrasne osmjehe.
Senzualne poljupce.


Bez obzira na sve, sretna je. Uživa u malim stvarima. Uživa u trenutcima.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.