Marketing
Parole, sve same parole, prazne parole
Sjedi u šarenim čarapama s kapućinom na stolu i povremeno s cigarom u ruci.
Još uvijek razmišlja o tome kako joj se javio.
Iako je to bilo satima prije.
Razmišlja o tome kako ne može zapravo niti prestati misliti na išta drugo, pa joj je sukladno tome i dan prošao s ponekim razočarenjem.
Pri izlasku iz zgrade vidjela je Nju.
Prekrasnu, vitku i visoku djevojke razigrane, kovrčave kose i toplih, smeđih očiju.
Skoncentirala se na to da Ju u mnoštvu ne pogleda, niti da joj Ona uzvrati pogled.
No okrenuta leđima nije mogla vidjeti Njenu reakciju, već joj je samo osjećaj nervoze i nepoželjnosti prošao kroz svaki živac.
Vidjevši Nju, ponadala se da će nakon podosta vremena ugledati i Njega.
No, stotinu lica se izmijenilo na suncem obasjanim ulicama i među mnoštvom prolaznika pokušavala je pronaći Njegov, već tako joj poznati obris.
No, njene želje nisu ispunjene i ona je mislila da će joj dan proći bez ikakvih tragova njegovih pogleda, riječi ili osmjeha.
No, prevarila se, došavši doma pročitala je još jednu Njegovu parolu upućenu njoj.
Parolu koja je toliko beznačajna i bespotrebna da se i sama počela čuditi kako joj je toliko zaokupila misli i zagrijala srce.
Shvatila je da nije važna parola, da nije važan način, važno je samo obraćanje, samo to što je se sjetio.
Kao i uvijek, još jednom joj je to bilo dovoljno samo da preživi dan ispunjen razočaranjima i dobije dozu elana potrebnu za sutrašnje buđenje.
Post je objavljen 31.03.2008. u 18:16 sati.