Marketing
Living for the moments :oD
Ponekad ju njihovo ponašanje zbilja dotuče.
Ponekad joj dođe jedino da sjedne i plače od očaja.
Ali ona to ne čini.
Trudi se zaokupiti misli nekim drugim stvarima.
I sretna je što joj u tome mogu pomoći njezine najdraže.
Sretna je kada je vani suce i kada može satima uživati u svemu i svačemu bez da Ih vidi.
No, svako malo oni se pojave.
Ponekad Ga vidi samoga. I tada joj se čini da je poneki Njegov pogled upućen samo njoj.
Ili čak i poneki osmjeh.
Tada ne vidi ništa drugo osim Njega. Tada joj srce lupa sve jače i jače.
Tada ne čuje zvukove i ne vidi obrise.
Kao da gleda jednu te istu sliku na kojoj je On samo njezin. I uživa u njegovom osmjehu. Njegovim usnama. Njegovoj kosi. Njegovim prekrasnim očima.
Tada sanja da je vrijeme stalo. Da je zapela u nekoj međugalaksiji u kojem postoje samo On i ona.
Ti djelići sekunde koliko su joj posvećeni Njegovi pogledi i osmjesi njoj se čine kao vječnost.
I premda zna da bi se trebala usredotočiti na druge stvari, odnosno osobe ona se usrećuje i zadovoljava i samim tim djelićima sekunde.
Neki dan joj se obratio.
Došao je za njezin stol. Sjeo kraj nje. I pitao je par pitanja.
Ona se tada nije mogla usredotočiti na Njegove riječi. Samo je drhtala i osmjeh joj se ozario na licu od uha do uha. Osjećala je Njegovo tijelo. Njegovu toplinu. Njegov dah. I premda ne predug, taj trenutak joj je obilježio dan. Zapravo tjedan.
Sada uživa u tom događaju. Dok ih opet ne vidi zajedno.
I shvati da Njoj posvećuje prodornije i duže poglede. Prekrasne osmjehe.
Senzualne poljupce.
Bez obzira na sve, sretna je. Uživa u malim stvarima. Uživa u trenutcima.
Post je objavljen 03.03.2008. u 16:01 sati.