Nothing's complicated. It's just me...

petak, 13.04.2007.

E sad je vrijeme.

Moram priznati da se vec duze vrijeme osjecam pomalo usrano.
Otprilike.
Nis ne radim za skolu, nista za fax...i brijem da ce mi se sve to tako lijepo obiti o glavu.
Ali sad je stvarno dosta...
Prije nekih 20 minuta sam dusu isplakala i zakljucila da i dalje nista ne postizem, nema nikakvog efekta, prema tome, jednostavno treba prestati s ovim.

I eto, prestajem.
I sad cu iz protesta napraviti novi blog.

E.

Vrijeme je da se prestanem zajebavati okolo, krenem uciti, odem na usranu dijetu da licim na nesto, pocnem vjezbati i pocnem se ponasati kako treba za svoje godine.

četvrtak, 12.04.2007.

It"s like...

...u know...like...daa...btw, like u know gdmit...
Yeah.

Nakon uvodnih par riječi koje odzvanjaju mudrošću i genijalnošću, mislim da je vrijeme za jedan shity post.
Onako...
Znate...
DUG.

Ma ne da mi se.
Kad, pod br. 1, nitko ne čita ovo..
Pod br. 2, fakat mi se ne da jer mi maturalna radnja tu visi sa strane...
A pod broj 3, opet mi se ne da jer me glava boli.

Eto.

Nije dan za shity postove...

subota, 07.04.2007.

When I'm here...

Kad sam vec uredjivala blog, malo, nes sitnicko, onda samo da vam svima zazelim sve najbolje za blagdane...
Najedite se posteno, nemojte da sunka i jaja propadnu...hehe, ovu cudno zvuci...
I dobar odmor za ostatak skole...jer smo mrtvi...
Ali necemo sad o ruznim stvarima... haha...

Da ne serem tu previse, iako postoji velika vjerojatnost da cu poceti...
Uzivajte.

utorak, 03.04.2007.

I just need it no more...

Memories consume
Like opening the wound
I'm picking me apart again
You all assume
I'm safe here in my room
Unless I try to start again

I don't want to be the one
The battles always choose
'Cause inside I realize
That I'm the one confused

I don't know what's worth fighting for
Or why I have to scream
I don't know why I instigate
And say what I don't mean
I don't know how I got this way
I know it's not alright
So I'm breaking the habit
I'm breaking the habit
Tonight

Clutching my cure
I tightly lock the door
I try to catch my breath again
I hurt much more
Than anytime before
I had no options left again

I dont want to be the one
The battles always choose
'Cause inside I realize
That I'm the one confused

I don't know what's worth fighting for
Or why I have to scream
I don't know why I instigate
And say what I don't mean
I don't know how I got this way
I'll never be alright
So, I'm breaking the habit
I'm breaking the habit
Tonight

I'll paint it on the walls
'Cause I'm the one at fault
I'll never fight again
And this is how it ends

I don't know what's worth fighting for
Or why I have to scream
But now I have some clarity
to show you what I mean
I don't know how I got this way
I'll never be alright
So, I'm breaking the habit
I'm breaking the habit
I’m breaking the habit
Tonight

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Pa...nekak sam imala potrebu zbrisat stari blog...pa...hm...evo...nastavak. :)






Caaatkooo...

Ova mi je svjetska...

Once upon a time...

Hm...pa...there was a girl...bla, bla...tko me zna, zna me. Sretna, tuzna, vesela, zivcana, perfekcionist, duhovita(wanna be), marljiva, kreativna mala smedje crvena zelenooka cura.

Imam posao snova-jamac za kredit jednom visokom...kojeg tako...voliiim...ali se on stalno nesto ljuti na mene...shmrc.

Puna ideja i konstruktivnih odluka, dok je realizacija nesto vece relativnosti. SEREM! I zajebavam se s kim stignem, gdje stignem. Ponekad mi se cini da je zivot jedna velika zajebancija.

I'm writing my story here...so...read on.